Sjedim u sterilnoj atmosferi engleske radne sobe iliti zbornice. Pomalo sam uznemirena konverzacijom koju sam imala sa nekoliko A-lavel studenata. Pricali smo o zeljama u pedesetim, sta oni misle i kako oni misle da ce sve to izgledati jednoga dana kada oni budu tu, gdje ja jesam sada.
Krenulo je sve iz dobre namjere:malo da bih ja besplatno imala koju lekciju viseg engleskog(to su uglavnom djeca iz akademskih porodica) a malo i zbog toga da prebijem jedan sat pauze. Ovdje u Kraljevstvu stvari su jako podijeljene. Te, klasne razlike, nama iz balkanskih krajeva jako su nepoznate.
Najveca klasna razlika koju sam kod nas ikada vidjela bila je ona prikazana po bilion puta u partizanskim filmovima: seljaci i gospoda. Ono kada su seljaci zajasili na sve sto je nekada bilo svacje samo ne njihovo, i sve to pecetirali, crvenom petokrakom.
Moram sada da idem. Ovdje je kapitalizam, sta ces...Nastavak veceras.