Odlomak iz nedovršene priče bez naslova.
Čula sam klavir … Za Elizu. Ustajem i otvaram prozor. Neko iz neke susedne zgrade. Predivno. Naginjem se kroz prozor i pokušavam da upijem što više melodije, u nadi da prepoznam prozor iza kog se krije virtuoz. Svi su prozori po malo otvoreni. Da, toplo je … Sedam u okvir, zagrljenih kolena i zatvaram oči. Slušam … lutam.
…
Za klavirom, muzičke škole, listam note. Rekla mi je da to dobro uvežbam, ona će doći kasnije, a ako se i ne vrati, vidimo se za dva dana ponovo u isto vreme na istom mestu. Pokušaj pretvaranja nota u zvuk mi nešto ne ide. Nisam ja za klavir. Mislim barem. Ma … nije to ni bila moja želja. Probala je prvo da mi nametne violinu, kada sam imala pet godina, pa se on žustro usprotivio. Sad mi je šesnaest, i sve me drugo više zanima od klavira.
Je li ovo pola ili cela nota - četvrt? C - Dur?
Gledam na sat. Tek je prošlo 8 minuta, a punih 45 moram da vežbam.
Pomislila sam kako mi je lepa suknjica … počinjem da brojim tačkice. Koliko ima crvenih, koliko zelenih i ostalih boja. Podižem je da vidim slaže li mi se sa gaćicama. Bele su, ok to je dobar izbor, na šarenu suknjicu.
Prsti mi polako klize u ... Šta ako neko naidje? U tome i jeste draž, tako da tu misao odbacujem kao nepotrebnu. Sad tek počinjem da sviram. Slušam melodiju moga tela … pogadjam svaku notu, a sviram sve brže i jače … podižem nogu i spuštam je na dirke … i kreće finale: dajem crescendo i stružem petom po dirkama - prestissimo.
Grandiozno svršen solfeggio masturbazione.
Pokupila sam note i strpala u fasciklu, vratila uredno sve na svoje mesto.
…
Da li još postoje te note sa tragovima moje mirisne note?!
…
Ne čujem više klavir. Aplaudiram iz sve snage i gromoglasno ponavljam: Bravo!!!
Na jednom od prozora se pomolila glava. Muška … lepa glava. Nasmejana glava. Klimnuo je jednom … i pokazao mi svoje bele zube.
Sutradan u isto vreme Mesečeva Sonata. Ja brže-bolje na prozor. Odslušala ... Pozdravila with standing ovation … opet njegov naklon na prozoru.
Trajala je ta prozor-afera nepunih meseca dana. Spojilo nas verovanje da on svira samo za mene.
Juče se iselio. Kada sam dolazila kući, zateknem ispred zgrade kamion u kome stoji klavir i još po neki komad nameštaja. Nisam se zadržavala – žurila sam … da … stignem … na prozor.