Život

Pasoš

Budimac RSS / 08.02.2009. u 21:12

ili o propuštenim(?) šansama(?)

Priča iz mog života na koju me je iz nevezanog podsetio vajkajući komentar Vladimira Petrovića o propuštenim šansama: Gde bih ja licno danas bio da sam samo umeo da iskoristim (dobro ne bas mnoge, ali nekoliko) neke sanse koje su mi se ukazivale, he, he, he...

Imena i datumi poznati piscu (meni) i akterima.

Iako sam zvanično, papira radi, bio stalno zaposlen u Varga studiju (studio za crtani film i animaciju čuvenog mađarskog animatora Varga Čabe, znate onu animaciju u glini Avgusta...), tog proleća sam uglavnom zarađivao pare ilustrujući i crtajući story board-ove za reklamnu agenciju Bates Hungary (kasnije će postati Satchi & Satchi). Posla u studiju nije bilo mnogo, a za mene još manje, pa sam tamo samo povremeno svraćao da se vidim sa Igorom i da me ne zaborave. Otud samo što nisam pao sa stolice kad me je producentkinja Krista pozvala telefonom i pitala, – Da li bi ti išao u Dablin na 3-4 nedelje da crtaš background layout-e za novu seriju Džimija Murakamija? Put i putni troškovi plaćeni plus, naravno, honorar.

Džimi Murakami je 1969. bio nominovan za Oskara (izgubio od koga drugog nego Diznija, Vini Pu), ali je dobitnik veoma bitnih međunarodnih nagrada (Anesi, Venecija itd.). Rečju, ime u svetu crtanog i animiranog filma.

– Kakvo pitanje!? Naravno!
– Dođi sutra pre podne u studio, ponesi neke crteže da ih faksiramo u Dablin, čisto da vide da znaš da crtaš, i pasoš da ga damo na viziranje.

Nisam mogao da dočekam da se Viki vrati kući da joj saopštim fantastičnu vest. Ona je davala privatne časove mađarskog našim, svevišedolazećim, emigrantima. Bile su to prve godine naše emigracije, a ja imam običaj da kažem da u emigraciji, sem izuzetnih srećnika prvih par godina, da prostite, svi jedu govna. Hoću da kažem... naša situacija nije bila baš rjepinovska, ali sam se ipak često prisećao Romana o Londonu. Skakutao sam po stanu i zamahivao pesnicom vičući JESSSS!!! Bekgraund lejauti su u stvari skice pozadina (scenografije) koje mogu biti dosta grube, a nastaju u toku rada na knjizi snimanja. Raditi ih znači najbliskiju saradnju sa rediteljem, a kao što rekoh, u ovom slučaju, je to zaista velika faca u svetu animacije, što znači, nadao sam se, moguće otvaranje nekih mogućnosti.

Sledećeg dana spakovah crteže i pasoš u mapu A3 formata u kojoj sam, par meseci ranije, nedeljama teglio pasoš i gomilu dokumenata potrebnih za produžavanje boravka (između ostalog izveštaj o HIV testu). Bilo je veoma toplo napolju, pa neka jakna ili sako sa smislenim džepovima (koji bi iole štitili od nadasve veštih budimpeštanskih džeparoša) nije bila opcija. Od Vereš Palne ulice, gde smo tada živeli, do trga Ferencijek na kome sam hvatao metro ima 5-6 minuta hoda. U tom hodu sam uspeo da izgubim pasoš, što sam ustanovio pre samog ukrcavanja u metro – neki unutrašnji glas mi je rekao da proverim da li je u mapi.

U retrospektivi mi se čini da sam čuo zvuk padanja knjižice na trotoar, no u to nisam sasvim siguran. Preznojan hladnim znojem i suvih usta žurno se vratih istom putanjom do stana buljeći u trotoar. Ulica (iako u samom centru Budimpešte) je bila pusta baš kao i kad sam je prvi put prošao. Usput sam pitao radnike koji su radili na renoviranju jedne zgrade nisu li možda videli pasoš. Naravno, nisu.

Popeo sam se u stan i nazvao konzula.

Sa konzulom sam bio u drugarskim odnosima. Igrali smo jednom do dva puta nedeljno tenis, posle čega bi izgubljenu telesnu tečnost nadoknađivali lokanjem piva. Objasnih mu ukratko šta mi se desilo pomenuvši naravno mogući life turning point i.e. put u Irsku.

– Ne mogu ništa brzo, ne mogu ništa brzo da ti uradim...
– Ma ne radi se o brzo ili ne. Reci mi šta treba da radim i reci mi koliko bi trajalo da taj pasoš dođe do mene ako ga je neko pošten našao, jer neko ga je našao u to ne sumnjam. Ispao mi je na trotoar i 7-8 minuta posle toga nije ga bilo tamo. M'sl'm koji moj će nekom jugoslovenski pasoš? Jedina eventualna vrednost je boravak u Mađarskoj do pred kraj godine... što baš i nije nešto...
– Idi i prijavi gubitak pasoša prvoj policijskoj stanici oni će ti izdati papir o tome. Ovim pozivom si mene obavestio, a kasnije ćeš mi doneti taj papir i to je to. Ako hoćeš da ideš za Jugu dođi da ti napravim pasavan...
– Pa neću skoro, bar ne do produžavanja boravka, lična karta za strance mi je dovoljna ovde, nije mi hitno... A šta se dešava ako je pošteni građanin našao pasoš?
– Ako je pošteni građanin Szabo našao pasoš on će ga predati prvom policajcu ili policijskoj stanici. Oni će ga proslediti policiji za strance u Elizabet ulici. Odande će ga poslati u ministarstvo inostranih poslova, a onda će ga oni nama poslati putem diplomatske pošte. Računaj minimum nedelju dana na svakoj od tih tačaka, dakle između tri i šest nedelja. Zaboravi Irsku.

Nazvah Kristu da joj saopštim da me ne čeka i da mora naći nekog drugog. Belim pogledom u zid dočekah Viki da se vrati sa časova. "Kreten" je bila prva njena reakcija, što je bilo apsolutno kompatibilno sa kako sam se osećao. Posle je plakala kao kiša.

...

Te jeseni, opet zbog papira, sam se zaposlio kao prof likovnog u Srpskoj gimnaziji u Budimpešti. Tokom leta seanse tenisa sa konzulom su bile prilično redovne. Neko vreme pre isteka boravka sam otišao u konzulat po pasavan. Bezobrazno skup komad papira koji omogućava jednosmerno putovanje u domovinu. U Subotici sam skinut s voza zbog pasavana i zadržan dovoljno da sam morao da čekam sledeći lokalni. U SUP NS sam morao da napišem izjavu. Inspektora (ili kajgod) koji me je propitivao posle toga sam prepoznao kao druga iz osnovne škole. Siguran sam da je i on mene prepoznao, ali smo se pravili Englezi. Elem, pasoš sam dobio za manje od tri dana, vratih se u Budimpeštu i zaboravih/potisnuh celu tu priču.

Nekoliko (x) godina kasnije, na konzulovoj oproštajnoj žurci prišla mi je gospođa B, njegova sekretarica i majka dvojice klinaca čiji sam profesor onomad bio (moje profesorska karijera je trajala svega godinu i po), – Gospodine Budimac, kako su moji dečaci vas obožavali! Plakali su kad ste napustili školu. Onaj stariji je pod vašim uticajem imao ambicija da upiše akademiju... Zbunjeno sam se osmehnuo, a njeno lice se naglo uozbiljilo. Malo se nagla prema meni i pitala, – A znati li vi da je vaš pasoš nađen?
– Nemam pojma, a kada? – upitah dok mi se po glavi vrteo film svih peripetija oko gubitka istog.
– Pa praktično odmah, dve-tri nedelje pošto ste ga izgubili smo ga primili od Mađara...

Kao poručen neko meni nepoznat je prišao da se pozdravi sa gospođom B, oslobodivši me obaveze da nastavim ovaj nadasve zanimljiv i neprijatan razgovor. Pogledah preko sale u konzula koji je pričao sa nekim. Pogledi nam se sretoše, podigoh čašu, što i on učini. Nekoliko minuta posle toga sam se diskretno izvukao sa partija.

...

Dugo ovu priču nisam nikom ispričao. Jednog jutra u sitne sate kad smo posle x litara piva "zatvorili" Yes pub u ulici Hegduš Đule ispričah je M-u dok smo stajali u senci nadvožnjaka kod Nyugati palyaudvar-a iliti Zapadne železničke stanice. Senci koja se tek pojavljivala zajedno sa suncem. M je bio... hmm, otporov čovek u Budimpešti.

Opet fast forward.

Novembar 2000, ja već mesecima u Istanbulu. Zvoni telefon. M. Priča mi o oktobru i šta radi posle istog, – Imamo dosta uticaja na kadrovska pitanja MIP-a. Zamisli čoveče, onaj "tvoj" konzul bi da opet dobije Budimpeštu!
– I? Hoće li je dobiti?
– Sećajući se tvoje priče razmišljam da li da dobije nogu...
– Ne treba, ali ne treba mu ni ispunjavati muzičke ili bilo kakve želje, ako imaš uticaja ostavi ga u Bg, poznavajući ga to će mu biti najveća kazna.

Ne znam šta je dalje bilo, znam da Budimpeštu nije dobio...

Beleška na margini

Druga osoba kojoj sam ispričao priču je bio Dejv. Ispričao sam mu je kad mi se požalio kako su ga jedva pustili u američku ambasadu tek pošto je rekao čarobne reči I'm american citizen. Išao je tamo jer je, pogađate (ili ne?), izgubio pasoš. Isti je dobio istog dana. Drastićna razlika...

Speaking of Dave. U Dejvovom stanu su se dešavale u to doba veoma dobre, ako ne i najbolje žurke u Budimpešti, često sa preko 150 (ne)zvanica [on je, naime, bio konstanta tog stana u Erkelovoj ulici dok su se flatmates (između 2 i 4 komada) stalno menjali]. Tajna "uspeha" tih žurki, pod uspehom se  ovom slučaju podrazumeva da ih policija nije rasturala, jer kako je neko svojevremeno elokventno napisao u Budapest Sun-u "u Mađarskoj ako četvoronoške pijan bauljaš, galamiš i povraćaš na ulici, velika je verovatnoća da ćete policija patrolnim kolima odvesti do kuće, ako pak to isto radiš u svom stanu, sva je prilika da će ta ista policija doći da te uhapsi i odvede u stanicu", dakle, tajna "uspeha" tih žurki je da je komšiluk uvek nekako mislio da galama dolazi od arapskog restorana na uglu. Drugim rečima Dejv se "šlepao" na rasizam...

Iako ovo nema veze sa Dejvom koga poznajem, jako liči na njega i mogu da zamislim sličnu situaciju pred vratima tog stana... (da, kačio sam taj fajl i ranije)



Komentari (136)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Budimac Budimac 20:23 09.02.2009

Re: pogled s druge strane

topcat
Unfuckable

Što se tehničke opreme i kompjutera tiče, ipak se radi o poverljivim informacijama i to ne može da se prepusti bilo kome da radi.

Pa ono sto je gore Budimac opisao kod pasosha 2, ne lici na nesto tako.
Uostalom...zasto "strucna" osoba nema zamjenu kad ide na godisnji?

Doduše to se radi/lo o plavim pasošima... Unf je pričao o ovim ultraextrahiperspecijalnim...

A ovo ostaje bez suvislog odgovora...
Uostalom...zasto "strucna" osoba nema zamjenu kad ide na godisnji?

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:26 09.02.2009

Re: pogled s druge strane

Budimac
А ово остаје без сувислог одговора:
Uostalom...zasto "strucna" osoba nema zamjenu kad ide na godisnji?

Зато што је то у дефиницији стручне особе. Јер стручна особа је управо по томе стручна што за њу нема замене.

И тиме се затвара круг.


Budimac Budimac 20:28 09.02.2009

Re: pogled s druge strane

Predrag Brajovic
Budimac
Uostalom...zasto "strucna" osoba nema zamjenu kad ide na godisnji?


Зато што је то у дефиницији стручне особе. Јер стручна особа је управо по томе стручна што за њу нема замене.

И тиме се затвара круг.

There can be only one!!!!
Unfuckable Unfuckable 20:28 09.02.2009

Re: pogled s druge strane

ima gore dopuna komentara
dunja73 dunja73 20:47 09.02.2009

Re: pogled s druge strane

Njena prva primedba je da dosta ljudi zove par dana pre polaska za Zavičaj sa otkrićem da im je istekao pasoš, zabezeknuti tim iznenadnim otkrićem (sudbina, što bi marco rekao)


Da ,slazem se ,a sta je sa doktorima i hitnim slucajevima? Doktor uvek nadje "slobodan termin" za "hitno" .

To je njihova klasicna "suplja" ,predju ljudi po 300 km i "vitle" po ceo dan u konzulatu zbog njihove NEORGANIZOVANOSTI.

Medjutim ,bilo je i gore u S.M. vremenu (secamo se i gorih vremena). Otkad se promeni posle 5.oktobra vlast ,pocese novine za dijasporu da ih "javno prozivaju" ,da primaju tuzbe i zalbe ...i oni se kao malo promenise...Kao ,malo.. Ali to je samo ...malo . I ..kao.
Unfuckable Unfuckable 20:51 09.02.2009

Re: pogled s druge strane

Da ,slazem se ,a sta je sa doktorima i hitnim slucajevima? Doktor uvek nadje "slobodan termin" za "hitno" .

ok, hajde neka budu da su i oni dežurni, kao hitna pomoć
zamislimo za trenutak da je to moguće, da imaju dovoljno ljudi ili da postojećim spavanje nije potrebno :
pa neka i prime zahtev za pasoš u dva ujutro, recimo.
Žena lepo kaže da to onda mora da ide u MUP.
MUP se, koliko mi je poznato, nalazi u Srbiji, tako da tih par sati...od dva ujutro do početka radnog vremena ne predstavljaju neku bitnu vremensku distancu

ps : imaju li ti ljudi, pre nego krenu na 300 km dug put do konzulata - telefon da nazovu taj konzulat.
Telefon je malo čudo, može mnogo vremena da uštedi.
I ublaži "sudbinu"
topcat topcat 20:56 09.02.2009

Re: pogled s druge strane

Unfuckable
This is not America, bi možda mogao biti (ne)iznuđeni odgovor koji mi prvi pada na moju malu pamet.

Mislis da je ovdje sve savrseno?
Znas kako izgleda procedura za radnu dozvolu ili zelenu kartu (osim ako je dobivena na lutriji)?

topcat topcat 21:03 09.02.2009

Re: pogled s druge strane

Unfuckable

ps : imaju li ti ljudi, pre nego krenu na 300 km dug put do konzulata - telefon da nazovu taj konzulat.
Telefon je malo čudo, može mnogo vremena da uštedi.
I ublaži "sudbinu"

To je tocno.
I problemi uglavnom nastaju kad se ljudi prekasno sjete da im treba jedan "sicusan" dokument zvan pasosh!
Mada, ako ti je konzulat do sada bio pod nosom, lako zaboravis onih 300km.

Konzularni ured ne radi samo pasoshe. Radi recimo i vize...
Sad...ne znam koliko je vas fleksibilan, mada imam neki osjecaj da urede sa prostora bivse Yu obiljezava isti sindrom - tzv. "sutracemo", ali bilo je slucajeva da je netko poslao zatjev za vizu u februaru, da bi se dokumenti selili i selili...da bi na kraju intervencijom direktno u MUP-u dobio vizu prilikom ulaska u drzavu - u Junu - na granici, po duplo skupljoj tarifi kao "hitan slucaj" (hitan...4 mjeseca).

dunja73 dunja73 21:06 09.02.2009

Re: pogled s druge strane

ps : imaju li ti ljudi, pre nego krenu na 300 km dug put do konzulata - telefon da nazovu taj konzulat.
Telefon je malo čudo, može mnogo vremena da uštedi.
I ublaži "sudbinu"


Imaju ,ali doticni ne rade na "termine" ..Sto je "zacudjujuce" da su konzulat u Evropi ,a ne rade po evropskom sistemu..Prodaju najskuplji pasos u Evropi (prosecan pasos kosta oko 50 € svake evropske zemlje , nas kosta (mene je kostao) 280€ ( da li je to "normalno"?)
Pa Siptare sta tamo sve kosta ,koliko se tu novca okrene...(od prevoda na cirilicu do...

Zgrada i sve pratece je nasledstvo EX YU ,gde se ocigledno vidi da od Titovog vremena do dana danasnjeg nista nije ulagano .

Radi se samo o jednoj stvari , o kvalitetu usluge ..Cena je visoka za tako nistavan servis...


ecce-florian ecce-florian 21:06 09.02.2009

Re: sudbinsko pitanje

Da li ste napravili fotokopiju pasoša?
Јер стручна особа је управо по томе стручна што за њу нема замене.

Stručna pomoć oko postupka u kozulatima Srbije
Pajz legislative
INFORMACIJE U VEZI SA IZDAVANJEM PASOŠA NA STARIM PASOŠKIM KNJIŽICAMA


UKOLIKO JE STARI PASOŠ IZGUBLJEN ILI NA DRUGI NAČIN NESTAO POTREBNO JE PRILOŽITI:

- prijavu o nestanku pasoša policiji
- dokaz o regulisanom boravku u stranoj zemlji
- tri fotografije
- kopiju izgubljenog pasoša
- ličnu kartu ili vozačku dozvolu izdatu u R. Srbiji
- uverenje o državljanstvu Republike Srbije, koje nije starije od šest meseci
U slučaju da se identitet ne može utvrditi na drugi način, potrebno je da identitet potvrde dva svedoka sa važećim pasošima Srbije.


A bato, kako ćeš ga fotokopirata izgubljenog?
Nepoznavanje propisa škodi
Da ne bi sve bio fatum , napravite fotokopiju pasoša , nikad se ne zna

PS : ovo važi za stare pasoše. Za nove još nepoznato.

topcat topcat 21:09 09.02.2009

Re: pogled s druge strane

dunja73

Zgrada i sve pratece je nasledstvo EX YU ,gde se ocigledno vidi da od Titovog vremena do dana danasnjeg nista nije ulagano .

Pa nije jer je u vecini glava jos uvijek prisutno "to vrijeme", pa i ne vide da bi nesto trebalo mijenjati.

Na kraju krajeva, ovisi o ljudima. Postoji nesto sto je procedura, ali postoji nesto sto je vezano za fleksibilnost samog zaposlenika. Puno zavrzlama koje se dogode u uredima su produkt ciste lijenosti i nemara.
dunja73 dunja73 21:10 09.02.2009

Re: pogled s druge strane

To je tocno.
I problemi uglavnom nastaju kad se ljudi prekasno sjete da im treba jedan "sicusan" dokument zvan pasosh!



U Nemackoj ,Hrvatski konzulat to radi mnogo bolje - ustvari odlicno .Oni jednom u mesecu imaju organizovano u Hr klubu ( u svakom gradu u Nemackoj) personal ,ljudi dodju , predaju papire ,to im se zavrsi ,vrati u maticni grad i to je to ...
topcat topcat 21:11 09.02.2009

Re: sudbinsko pitanje

ecce-florian

- kopiju izgubljenog pasoša

Au. Ovo obecava!

Doduse, moguce da imas negdje kopiju, posto ti je trebala za svaku sitnicu za koju si se trebao prijavljivati (bar je meni trebala, ovdje)
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 21:15 09.02.2009

Re: sudbinsko pitanje

mora da ima rešenje za hitne slučajeve. nemoj da se vade na to kako ljudi u zadnji čas se sete da im treba novi pasoš. možda ti ljudi imaju hitan smrtan slučaj (pu, pu, pu daleko bilo). šta da rade tad?
ja još uvek ne mogu da se načudim kako je ovde rešeno to pitanje: odeš lepo u poštu popuniš formulare, provere ti fotku da si to ti i pregledaju ličnu kartu (ID vozačka dozvola) . onda lepo markira dal je hitno ili nije i ti uplatiš za hitan slučaj i dobiješ pasoš sledećeg dana. ovo smo mi radili za ćerku kad je trebalo hitno da idemo u canadu. stigo pasoš sledećeg dana iz bostona za new york.
topcat topcat 21:16 09.02.2009

Re: pogled s druge strane

dunja73
U Nemackoj ,Hrvatski konzulat to radi mnogo bolje - ustvari odlicno .Oni jednom u mesecu imaju organizovano u Hr klubu ( u svakom gradu u Nemackoj) personal ,ljudi dodju , predaju papire ,to im se zavrsi ,vrati u maticni grad i to je to ...


Ovdje nisam cula da je bilo nekih specijalnih prituzbi. Mozda zato sto su 90-ih krenuli iz pocetka, konzularni odjeli uglavnom solidno funkcioniraju (osim ocito ovog gore navedenog u prici februar - jun)
Najbolje iskustvo sam imala sa onim u Turskoj. To mu dodje kao neki dodatni plus za Budimca.
topcat topcat 21:17 09.02.2009

Re: sudbinsko pitanje

njanja_de.manccini
stigo pasoš sledećeg dana iz bostona za new york.

kad si jednom u sistemu sve puno bolje funkcionira...
al dok dodjes...

p.s. Mada, i ja vjerujem da postoji neko rjesenje za hitne slucajeve. Samo, treba definirati sta je "hitno".
dunja73 dunja73 21:26 09.02.2009

Re: sudbinsko pitanje

Njanja ..München je jos najbolji konzulat u Nemackoj (Bavarska) ...Verujte da moze da vam se desi da zovete danima Stuttgart i da se apsolutno niko ne javlja na telefon ..Ili je zauzeto ..I to nije jedan slucaj ,dva...To je tako godinama unazad..

Opet kazem "novine za dijasporu" su mnogo ucinile ,ali nije to jos dovedeno na jedan pristojan nivo(niko od gastarbajtera i ne ocekuje uslugu spitze ,samo jednu normalnu ,pristojnu)
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 21:26 09.02.2009

Re: sudbinsko pitanje

kad si jednom u sistemu sve puno bolje funkcionira...
al dok dodjes..

ne znam na šta misliš ovde dok dodješ al predpostavljam da se odnosi na to dok dobiješ zelenu kartu ili državljanstvo. mi nismo imali nikakve probleme oko zelene karte. sve je išlo jako brzo. podneli dokumente juna meseca dobili zelenu kartu početkom avgusta. mesec i po cela procedura.
marco_de.manccini marco_de.manccini 21:31 09.02.2009

Re: sudbinsko pitanje

Samo, treba definirati sta je "hitno".

веома лака дефиниција хитног влада овде. хитно је све што корисник одреди да је хитно и за шта плати већу цену услуге.
topcat topcat 21:34 09.02.2009

Re: sudbinsko pitanje

njanja_de.manccini
podneli dokumente juna meseca dobili zelenu kartu početkom avgusta. mesec i po cela procedura.

Ovisi koje ste dokumente i kada podnijeli i tko je (ako je) garantirao.
Ovi bez garancije, sponzora i familije zelenu kartu cekaju barem godinu i pol - u boljem slucaju.
Procedura je sve kompliciranija, a troskove necu ni spominjati.
Unfuckable Unfuckable 21:35 09.02.2009

Re: pogled s druge strane

Mislis da je ovdje sve savrseno?

sjajna poenta

edit :

- kopiju izgubljenog pasoša


vr' ! ! !
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 21:42 09.02.2009

Re: sudbinsko pitanje


Ovisi koje ste dokumente i kada podnijeli i tko je (ako je) garantirao.


tačno zavisi ko je garantovao. za nas je universitet podneo dokumente pa je zbog specijalne procedure preskočena faza department of labor i zbog toga je sve trajlo tako kratko.
radojicic92 radojicic92 20:40 10.02.2009

Re: sudbinsko pitanje

njanja_de.manccini
mora da ima rešenje za hitne slučajeve. nemoj da se vade na to kako ljudi u zadnji čas se sete da im treba novi pasoš. možda ti ljudi imaju hitan smrtan slučaj (pu, pu, pu daleko bilo). šta da rade tad?
ja još uvek ne mogu da se načudim kako je ovde rešeno to pitanje: odeš lepo u poštu popuniš formulare, provere ti fotku da si to ti i pregledaju ličnu kartu (ID vozačka dozvola) . onda lepo markira dal je hitno ili nije i ti uplatiš za hitan slučaj i dobiješ pasoš sledećeg dana. ovo smo mi radili za ćerku kad je trebalo hitno da idemo u canadu. stigo pasoš sledećeg dana iz bostona za new york.

za hitne slucajeve je nekad bilo resenje putni list, tako nekako se zvalo, mozda je i sad.
A ovo oko produzenja pasosa je tacno za stare. Moglo je brzo.
Novi krecu negde od aprila i cekace se oko dva meseca jer se sve salje nazad, tako da je bolje na vreme.
Ja sad zvao konzulat, kaze ljubazno covek, ma idi kupis kartu i zavrsis to tamo, sta da cekas bez veze.
A za licnu kartu i vozacku nasu. Hteo da produzim pre par meseci i fino kazu moze, popuni, uplati, vadi uverenje, slikaj se i sl. Pa kad sam konacno dosao spreman ups ne moze. Moze samo mesec dana pre isteka.
I tako

Unfuckable Unfuckable 22:14 09.02.2009

dodatak, tkoga zanima (hotline)

U US sve pošaljes poštom i dobijes ličnu, dozvolu. - ali oni su to regulisali zakonom.
Mi nemamo zakonskog osnova da omogućimo gradjanima glasanje recimo...neke stvari moraju da se urade lično, jer tako nalaže Zakon, koji se donosi u Skupštini, a konzulati ga samo sprovode.

Naša drzava nije bogata, naprotiv, siromašna je. Za minimalnu restauraciju konzulata su potrebna velika sredstva kojih i inače nema, a sada narocito (MIPu je budzet smanjen za 25%)
Okupljanja u nekim klubovima?
Pa, i to neko treba da plati. Osim dvoje - troje najbitnijih, službenici konzulata, recimo sami plaćaju svoje troškove za mobilne telefone, toliki im je budžet za "održavanje"
Još jedna ispravka :
Ako neko izgubi pasoš mora da podnese originalni izvestaj policije o prijavljenoj kradji, kao i da napiše izjavu (sa kratkim opisom šta se dogodilo), uz neophodnu dokumentaciju.

a sad malo ja :
prčkajući nedavno - ali svevišnji da me ubije ako se sećam gde, a mrzi me da tražim - dođoh do podatka da je hrvatska dijaspora kupila svojim novcima neku zgradu u US i poklonila je svojoj državi za ambasadu.

to bi bilo to, a sada malo odmora
znam da će zvučati čudno ali...
i Unfuckable ima The Dušu
topcat topcat 06:05 10.02.2009

Re: dodatak, tkoga zanima (hotline)

Unfuckable

a sad malo ja :
prčkajući nedavno - ali svevišnji da me ubije ako se sećam gde, a mrzi me da tražim - dođoh do podatka da je hrvatska dijaspora kupila svojim novcima neku zgradu u US i poklonila je svojoj državi za ambasadu.


Moguce.
Ovo gore za racune i to...
Ok...mozda i sami placaju, ali bas da otkidaju od usta...please...
Unfuckable Unfuckable 06:33 10.02.2009

Re: dodatak, tkoga zanima (hotline)

Ok...mozda i sami placaju, ali bas da otkidaju od usta...please...

nisam spominjao "otkidanje od usta" već da sami plaćaju troškove službenog mobilca.
Nema para i to da im se plati, osim nekolicini (2-3) najvažnijih.
prijatelji ne lažu, ovo je neko kome verujem
Milutin Milošević Milutin Milošević 00:05 10.02.2009

Kažem ja

Život je skup propuštenih prilika.
(Treba pokušati da se one koje su najvažnije ne nadju medju njima)
Unfuckable Unfuckable 05:58 10.02.2009

Re: Kažem ja

hehe Gazda
mali problem je samo u tome što za one "najvažnije" to skapiramo tek kad - izmaknu
Unfuckable Unfuckable 06:38 10.02.2009

mali prilog

činjenicama koje sam izneo :
neko će tu videti neažurnost i lenjost osoblja, a neko nešto drugo.
Kako bilo, molim da pročitate ceo članak :

Blic

ps : Budimac, ne branim onog tvog gmaza iz priče, da se razumemo - lik je dno.
Želim samo da dodam par činjenica da ne uletimo u paušalno opljuvavanje svega i svačega.
topcat topcat 08:51 10.02.2009

Re: mali prilog

Unfuckable

Želim samo da dodam par činjenica da ne uletimo u paušalno opljuvavanje svega i svačega.


Imam dojam da se imputira nesto sto ne stoji, pa mi malo krivo.
Ne vidim ulet u pausalno opljuvavanje. Podijeljena su iskustva, pa i vise nego korisni savjeti.

U vezi clanka:
Birokracija je jedno - procedura je takva kakva je - uvijek davez.
A da ima nesposobnjakovica i ljencina po uredima - ima - pa tako i u konzularnim odjelima.
Duljina ove gore procedure itekako moze o tome ovisiti.


Unfuckable Unfuckable 09:02 10.02.2009

Re: mali prilog

ček topcat
je l' ti pričaš o Cro ili o Ser konzulatima ???
topcat topcat 09:10 10.02.2009

Re: mali prilog

Teta u meksickom je bila jako ljubazna.
ne znam da li bi se slozio i onaj kordon meksikanaca koji je cekao u prizemlju...
Budimac Budimac 12:01 10.02.2009

Re: mali prilog

Želim samo da dodam par činjenica da ne uletimo u paušalno opljuvavanje svega i svačega.

Uvek sam za moderaciju diskusije. Pre nego što svi skočite na mene moderacija NE podrazumeva moderatore ii supermodove nego ovo što Unf zastupa, bez generalizacija i paušalnih lepljenja etiketa.

Neko gore spomene konzulat u Turskoj (nejasno koji i gde). Eeee sad nisam bio baš oduševljen činjenicom da treba da čekam da predam papire za vizu za suprugu mi na ulici ispred jednog malog kioska... Doduše, kad sam to rekao dosta neljubaznoj službenici, postala je ljubazna te su nas primili u zgradu...

Pre 3-4 godine (još uvek živeh u Istanbulu) zove me prijatelj iz NS-a da me pita može li da da moj broj telefona nekim ljudima koji su u nevolji. Naravno... Ispostavilo se da su devojci ukradene stvari (uključujući pasoš) iz hostela (dobila potvrdu turske policije). Naši (konzulat) osim tih bezobrazno velikih para za pasavan su tražili da dovede dva svedoka koji će potvrditi njen identitet. Heeej, ona je sama bila u Istanbulu kad se to desilo, njen brat (planinar koji je upravo osvojio sa nekom ekipom iz Vojvodine Ararat) se srećom vratio u Istanbul dan-dva pošto se to desilo, tako da smo nas dvojica onda garantovali njen identitet, a roditelji su u Srbiji uplatili pare za pasavan (zašto je taj komad papira tako skup je za mene večna misterija, Unf pitaj drugaricu).

Pitanje 1. Šta da nije mogla da nađe dva čoveka da garantuju identitet?
Pitanje 2. Šta da nije mogla da stupi u kontakt s roditeljima da uplate pare za pasavan?

O neljubaznom i nadrndanom konzulu da ne pričam...
Unfuckable Unfuckable 12:36 10.02.2009

Re: mali prilog

O neljubaznom i nadrndanom konzulu da ne pričam..

možda je bila kiša, pa nije mogao da pika tenis ....
Budimac Budimac 12:43 10.02.2009

Re: mali prilog

možda je bila kiša, pa nije mogao da pika tenis ....

upravo obrnuto, bilo je lepo vreme, a on zbog hebenog pasavana nije mogao da pika tenis nego je morao da se bavi svojim poslom
topcat topcat 15:34 10.02.2009

Re: mali prilog

Budimac

Neko gore spomene konzulat u Turskoj (nejasno koji i gde).

Ja sam spomenula.
Radilo se o hrvatskom predstavnistvu u Ankari, odnosno Istambulu i zahtjevu za vizu za drzavljanina jednog od onih pustih "-stanova" za koje je ono odgovorno. Navodim oba jer sam poslala dokumente u krivi, a oni su se medjusobno dogovorili i sve napravili bez problema, dapace, cak su me i nazvali da "gdje je vise taj covjek" za kog se garantiralo. Spomenuto je gore da nemam iskustva sa srpskim konzulatima (nisu mi trebali). Licno znam nesto osoblja, ali nismo na "ti".
Nekako sam misljenja da je za (ne)ljubaznost osoblja "kriva" atmosfera iz koje dolaze (i to sam spomenula vezano za prostor bivse Yu i sindrom "sutracemo" ), ali i atmosfera zemlje u koju dodju.
U tom smislu je moje iskustvo sa navedenim konzulatom tebalo (kao) biti plus za Tursku. Ranije nisam navela o kojem se konzulatu radi jer nisam smatrala bitnim za pricu - posto se ne radi o srpskom.

Vezano za moj odgovor Unfu:
Birokracija je jedno - procedura je takva kakva je - uvijek davez.
A da ima nesposobnjakovica i ljencina po uredima - ima - pa tako i u konzularnim odjelima.
Duljina ove gore procedure itekako moze o tome ovisiti.

Odnosi se na konzulate opcenito. Cinilo se da doticni to zna, ali malo "moderira" diskusiju.

Zao mi je ako nisam bila jasna u izlaganju.
Ne volim se ponavljati....al sto se mora...

( tek mi sad - nakon pustog pojasnajvanja - nista nije jasno!)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana