Bilo je pet sati popodne. Nas petnaestak je sedelo u "Sklonistu za jelene" i gledalo u plafon. Sat vremena. Kao u kolektivnom transu. Spolja jos jedna obicna grade II listed zgrada, a unutra... James Turrell je iskoristio svoje poznavanje matematike, optike i psihologije i napravio jedan od svojih "nebeskih prostora", bez i jednog drugog materijala osim uglacanog betona. Prvo predprostor za navikavanje ociju na mrak, a onda prostoriju sa kvadratnom osnovom i kvadratnom rupom u plafonu. Plafon u preseku ima ugao od 27 stepeni. tako da je ivica rupe sasvim tanka i stvara utisak da je rupa materijalna. Neki put kao rastegnita marama na tavanici, a neki put udubljenje u plafonu u kom neko menja boje. Tek kad vetar nanese uveli list sa obliznjeg drveta da padne unutra, razum mora da prihvati da je to ipak samo rupa.
Iza klupa izlivenih od betona dolazi "svetlosno zagadjenje" koje je veoma vazno za percepciju rupe. Dok pada noc, svetlost postaje materija. Prvo dvodimenzionalna, sivo-plave boje jorksirskog neba, onda se ceo prostor oboji u zuto i rupa poplavi. Posle pola sata, svi se kupamo u moru difuzne bele svetlosti.
James Tyrrell je rodjen 1943 godine u LAu. Studirao je psihologiju i matematiku. U 16oj godini je imao dozvolu za letenje i svoj avion. Ono sto je video tamo gore, postalo je njegova preokupacija. Svrstavaju ga medju vajare. Objekti njegove umetnosti su skyspaces i experiences. Zivi u jednoj od svojih instalacija u krateru nekadasnjeg vulkana u Arizoni gde je napravio observatoriju. Ovaj skyspace se zove Roden Crater i trebalo bi da bude otvoren za javnost u naredne 3 godine. Ove godine, James Turrell ce postati Honorary Fellow of Royal Institute of British Architects (RIBA).
"Skloniste za jelene" je permanentni skyspace u Yorkshire Sculpture Parku, pored skulptura Andy Goldsworthyja, Henryja Moora, Nigela Halla, Barbarae Hepworth, Elizabet Frink, Markoa di Suveroa, Eduardoa Paolozzija, Igora Mitoraja i mnogih drugih gde mozete da bazate danima, igrate badminton, pravite piknik...