Posle razvoda od supruge Ingrid Čavez, Silvijan je objavio jedan vrlo intiman album („Blemish“), u kome je ogolio svoje emocije do kraja. I onda je vrlo hrabro rešio da krene na turneju koja se zvala "Fire in the forest".
Večeras, Dejvid Silvijan (David Sylvian) započinje svetsku turneju "World is everything" u Stokholmu.
The sun shines high above
The sounds of laughter
The birds swoop down upon
The crosses of old grey churches
We say that we’re in love
While secretly wishing for rain
Sipping coke and playing games
September’s here again
September’s here again
(s albuma "Secrets of the Beehive", 1987.)
Po završetku koncerta, Silvijan ima običaj da popriča sa ljudima koji su došli na koncert. Vrlo sam hrabro prišao i predstavio se. Bio je to vrlo važan trenutak za mene. Upoznao sam se s čovekom čiju muziku intenzivno slušam preko 25 godina. Zar je moguće da je prošlo toliko?
Kao da je juče bilo kada sam prvi put čuo album "Tin drum" na Radiju Studio B, kod nezaboravnog Slobe Konjovića. Mislim da je jedino Sloba veći ljubitelj Dejvida Silvijana na ovim prostorima od mene.
Pesma "Ghost" bila je ona prelomna tačka koja me je zauvek vezala za Silvijanovu muziku. Slušajući Slobu Konjovića i njegove „Vibracije" otkrio sam mnogo pta, na primer da je reč o petom i poslednjem albumu grupe „Japan“ gde je Silvijan bio tekstopisac, kompozitor i pevač.
Na vrhuncu svoje karijere, Silvijan je rešio da napusti bend i krene u solo karijeru. Bila je to 1982. godina, kada je „New wave“ tek bio u začetku, kada su tek počinjale da nastaju grupe kao što su „Duran Duran“ i „Spandau Ballet“.
I sam Silvijan kaže da je pesma "Ghost" za njega bio taj prelomni momenat, kada je otkrio u kom pravcu želi dalje da se kreće. Nije želeo da bude samo "najlepši čovek na svetu". Želeo je da izađe iz mašinerije muzičke industije i bavi se muzikom koja njemu nešto znači.
I danas, kad slušam "Tin drum" zvuči mi neverovatno da je neko uopšte napravio ovakav album. Potpuno oslobođen vremena i prostora, jedinstven. "Ghost" i danas zvuči sveže i originalno. Vreme ovoj pesmi nije moglo ništa.
Razgovor sa Silvijanom posle koncerta nastavljen je ispred sale "La Cigale" na Montmartru. Bio je prijatno iznenađen da je neko došao čak iz Srbije da ga sluša. Bio je veoma ljubazan i prijatan. I strpljiv.
Pitao je da li ima još ljudi koji slušaju njegovu muziku u Srbiji, a ja sam mu odgovorio da bi se veoma iznenadio. Izgleda da je rešio to i da proveri.
Dejvid Silvijan po prvi put će nastupati u Srbiji, u Beogradu 15. oktobra u Domu Sindikata.
Inače, Silvijan je vrlo dobro poznavao političku situaciju na ovim prostorima. On je politički veoma angažovan u mnogim mirovnim akcijama.
Jedna od velikih bila je i "Zero landmine" koju je pokrenuo zajedno sa svojim starim prijateljem Ričijem Sakamotom a koja je vezana za uništavanje nagaznih mina. Ta tema vrlo se tiče i zemalja bivše Jugoslavije, ponajpre Bosne. Pored mnogih muzičara koji su se odazvali ovoj akciji, moram posebno spomenuti Jadranku Stojaković (našu) veliku zvezdu u Japanu.
Muzika Dejvida Silvijana za mene je nešto posebno, intimno. Ako bih morao da izaberem samo jednog muzičara čiju bih muziku slušao do kraja života, to bi bio on.
Bilo je perioda u mom životu kada sam besomučno slušao samo njega. Za vreme NATO bombardovanja, nisam prestajao da slušam album "Damage" koji je radio sa Robertom Fripom. Toliko sam ga vrteo, da su se i moji roditelji bili zabrinuli.
Bio sam veoma iznenađen kada sam dve godine posle susreta s njim u Parizu 2003., u svom poštanskom sandučetu zatekao koverat u kome je bio njegov novi CD "Snow Borne Sorrow" koju je on lično poslao. Na omotu je bila ručno ispisana poruka "Srdjan, God bless, David Sylvian".
To mnogo govori o njemu, i njegovom doživljaju sveta i ljudi oko njega, a sam je album nešto najbolje što je napravio još od albuma "Secrets of the beehive“ iz 1987. godine.
Novi album, uradio je sa svojim bratom i Burntom Friednamom. Projekat se zove "Nine horses".
Silvijan retko ide na turneje. Skoro svake četvrte godine. Ovo je četvrta solo turneja, ako ne računamo dve turnejr s Robertom Fripom.
Dejvid Silvijan napisao je neke od najlepših pesama svih vremena: „Night porter“, „Damage“, „First day“, „Brilliant trees“, „Darkest dreaming“, „Forbidden colours“ (čuvena tema iz filma "Srećan Božić mister Lorens"... ima ih toliko.
Dejvid Silvijan nije običan muzičar ili tekstopisac; on je umetnik, pesnik.
Njegova muzika mi je utočište. I kad sam srećan i kad sam tužan. Nešto čemu se uvek i često vraćam.