Društvo

Siromaštvo kao ojkonim (2)

gordanac RSS / 23.02.2009. u 13:31

Koliko smo siromašni?

- Septembra 2007. godine napisala sam tekst istog naslova, godinu dana kasnije "pukla" su svetska finasijska tržišta i objavljena recesija u priličnom broju razvijenih zemalja, pa je ideja teksta "a šta je sa siromaštvom u Srbiji, godinu dana kasnije" odložena za pet meseci - 

Ssiromastvo19feb.jpg οἰκονόμος, (from oiko- 'house' and -nomos 'rule, law' was an Ancient Greek word meaning 'manager' or 'housekeeper'. In Byzantine times the term was used as a title of a manager or treasurer of an organisation) je poreklo reči "ojkonim" koja se u toponomastici koristi za nazive ljudskih staništa kroz istoriju. (OIKONOMOS: This rather strange word is a greek term meaning "household manager" or "household steward" that gave rise to the modern term economy and the whole range of related terms, including economic, economics, economist, and economize. Ironically there are those who use economics less with the goal of providing "stewardship" of the economy and more focused on the goal of extracting maximum personal gain.)

"Merenje" siromaštva u bilo kojoj državi radi se prilično ujednačenim metodama i osim što je neophodno imati sve proverljive podatke da bi se pravile politike, često je neophodno i "uporedno" prikazivanje u odnosu na region kojem država pripada ili u odnosu na svet. Pošto smo (s dosta samoironije ovo tvrdim) mi navikli da se "merimo" samo sa "najboljima" učinilo mi se zanimljivim da poredim podatke za nas i - Ameriku, koliko god to možda neobično zvučalo. I ustvari i ne radi se o "poređenju" iz kog bi trebalo da proisteknu bilo kakvi zaključci, više samo o "uporednom postavljanju podataka" za Srbiju, Ameriku i onda i - svet u celini.

SRBIJA:

Svi potrebni podaci o Srbiji mogu se naći na internet stranici Republičkog zavoda za statistiku, uključujući i "download" publikacija, istraživanja i izveštaja.Sve o"Strategiji za smanjenje siromaštava" može se naći na njihovoj internet stranici Vlade republike Srbije.

Šta govore brojke?

Просечна зарада
децембар 2008.
Укупно
   бруто: 53876 динара
   нето: 38626 динара
Нефинансијски сектор (привреда)
   бруто: 49191 динара
   нето: 35400 динара

Стопа незапослености
октобар 2008.
(Анкета о радној снази)
укупно - 14,0%
15 - 64 године - 14,7%

Просечна месечна
потрошња по домаћинству

трећи квартал 2008.
40154 динара

Просечна месечна
потрошња по домаћинству
у 2007.

35414 динара

Употреба информационо-комуникационих технологија у Републици Србији, 2008.
40,8% домаћинстава поседује рачунар
33,2% домаћинстава поседује Интернет прикључак 

Ovi osnovni podaci čine (unekoliko) makroekonomske parametre "nevidljivim", kao i kontekst u kojem se (za mnoge od nas presporo) siromaštvo ipak - smanjuje.

Koliko je siromašnih u Srbiji?

 

  • Po podacima Ankete o životnom standardu, u 2007. godini 6,6% stanovništva Srbije je bilo siromašno, obzirom da je njihova potrošnja po potrošačkoj jedinici u proseku bila niža od linije siromaštva. Linija siromaštva u 2007. godini bila je 8.883 dinara mesečno po potrošačkoj jedinici.
  • Broj siromašnih u Srbiji je u periodu od 2002. do 2007. godine, smanjen za više od 500,000. U 2002. godini, 14% ili oko milion ljudi je bilo siromašno, a u 2007. godini, 6.6% ili oko 490.000.
  • Dubina i oštrina siromaštva, su značajno smanjeni u ovom periodu. Dubina (jaz) siromaštva u 2007. godini iznosila je 1.3%, što ukazuje da ukoliko bi država mobilisala novčana sredstava u iznosu od 1.3% linije siromaštva za svako lice (siromašno i ono koje nije siromašno) i usmerila siromašnima (pored sredstava koje država već usmerava najugroženijim kategorijama), teorijski siromaštvo bi bilo eliminisano, pod pretpostavkom perfektne targetiranosti pomoći siromašnima. Oštrina siromaštva, indikator koji uzima u obzir to što se neki siromašni nalaze dublje u siromaštvu, odnosno dalje ispod linije siromaštva od drugih (i daje im veći značaj), iznosila je 0.4%.
  • Kao i u većini zemalja, subjektivno siromaštvo u Srbiji je veće od objektivnog. U 2007. godini, duplo više stanovnika Srbije smatra da je siromašno u odnosu na objektivnu procenu (13% u odnosu na 6.6% respektivno). Međutim, podaci pokazuju da je subjektino siromaštvo takođe opalo u periodu 2002-2007. godine, mada nešto manje nego siromaštvo mereno na osnovu stvarnih izdataka stanovništva.
  • Gini koeficijent je ostao takoreći nepromenjen (29.3 u 2002. i 29.7 u 2007). Posmatrano po tipu regiona, samo ruralna područja beleže statistički značajan pad nejednakosti, dok je u urbanim područjima nejednakost ostala nepromenjena.
  • Nejednakost između onih najbogatijih i najsiromašnijih u Srbiji, nešto je veća od proseka nekih istočnoevropskih zemalja u tranziciji. Vrednost raspona Gini koeficijenta za Sloveniju, Mađarsku, Hrvatsku, Rumuniju, Bugarsku, Albaniju i Bosnu i Hercegovinu kreće se od 26.9 u Mađarskoj do 31 u Rumuniji, dok je u Srbiji 29,7. Od pomenutih zemalja, veću nejednakost između najbogatijih i najsiromašnijih beležimo samo u Rumuniji.


Šta je siromaštvo?

SSS definiše siromaštvo kao višedimenzionalni fenomen koji, pored nedovoljnih prihoda za zadovoljenje životnih potreba, podrazumeva i nemogućnost zapošljavanja, neodgovarajuće stambene uslove i neadekvatan pristup socijalnoj zaštiti, zdravstvenim, obrazovnim i komunalnim uslugama. U ostale ključne aspekte siromaštva ubrojeni su i neostvarivanje prava na zdravu životnu sredinu i prirodna bogatstva, pre svega na čistu vodu i vazduh.

Po Anketi o životnom standardu 2007. godine, siromašna su bila sva domaćinstva čija je potrošnja po potrošačkoj jedinici bila manja od 8,883 dinara..

U 2002. godini, 14% ili oko milion ljudi je bilo siromašno, a u 2007. godini, 6.6% ili oko 490.000.

Postoji i jedna dobra e-snips internet stranica na kojoj su dokumenti vezani kako za Strategiju za smanjenje siromaštva, tako i za posebnu temu "Mladi i siromaštvo".

KNJIGA MLADI ZAGUBLJENI U TRANZICIJI.pdf

Istrazivanje_trzista_rada-WB.ppt

Maturanti_i_trziste_rada.doc

SSS-prilozi.pdf

Siromastvo-studija.pdf

Research_on_Child_Poverty_in_Serbia.pdf

Preporučujem "Pojmovnik siromaštva" sa iste stranice.

Brojke, podaci, studije i istraživanja, same za sebe i uporedno (pogotovo u regionu) dale bi svakom komentatoru za pravo da kaže "da su rezultati u smanjenju siromaštva u Srbiji i vidljivi i merljivi", ali i da je sve to - nedovoljno dobro, ne samo pri merenju "subjektivnog osećaja" siromaštva (koji je jednako važan kao i "objektivni", tako ja mislim), već i zbog toga što se kroz siromaštvo "mere" i tranzicione nepravde i selektivna primena zakona i slabe institucije i - najvažnije - količina javnog, budžetskog novca koji se, direktno ili indirektno, "troši" na smanjenje siromaštva. Nedovoljno znanja o tome KOLIKO je siromaštvo, KAKO je predviđeno (po SSS) da se smanjuje, kojim tempom i prioritetima i ZAŠTO se neka rešenja smatraju "održivim", a neka ne, dakle nedovoljno znanja (kao i nedovoljno informacija) o svemu tome u kombinaciji sa opravdanim (i široko rasprostranjenim) nezadovoljstvom o tome "zašto bolji život ne dolazi brže" može, paradoksalno, više da naudi nego da koristi kao preko potrebna kritika (ili ocena i procena) već postignutih rezultata.

Kao što se može procenjivati da li "8.883 dinara" po potrošačkoj jedinici (kako god to ružno zvučalo, radi se o obaveznoj statističkoj metodi) prava mera za "liniju siromaštva", ali izmena te cifre podrazumeva izmene odluka svetskih organizacija i institucija, ne domaćih. Na domaćim institucijama je nalaženje rešenja za društvenu brigu o najsiromašnijim, za dobro "ciljanje i trošenje" javnog novca namenski određenog za smanjenje siromaštva.

Strategija za smanjenje siromaštva ima tri strateška pravca:

1.Dinamični privredni rast i razvoj, sa naglaskom na otvaranju novih radnih mesta i povećanju zarada

2.Sprečavanje nastanka novog siromaštva kao posledica restrukturiranja privrede 

3.Efikasna primena postojećih i definisanje novih programa, mera i aktivnosti direktno usmerenih na najsiromašnije i socijalno ugrožene grupe (deca, stari, osobe sa invaliditetom, izbeglice i interno raseljena lica, Romi, ruralno siromašno stanovništvo i neobrazovani), naročito u najmanje razvijenim područjima 

Jasno je da se teškoće ostvarivanja rezultata umnožavaju u uslovima svetske recesije, ali to nikako ne znači da se sme odustajati, "pravdati krizom" ili "zaboravljati" na preuzete obaveze i baš zato mi se čini veoma važnim da se odluke o tome "kako preživeti krizu" moraju donositi u kontekstu primene SSS, odnosno dostizanja cilja da u Srbiji bude "prepolovljen broj siromašnih 2010. godine" u odnosu na 2003. godinu kad je strategija usvojena.

AMERIKA:

How many people are poor in the United States?

In 2005, 12.6% of the US population – about 37 million people – were living below the poverty line . The percentage of the population that was poor in 2005 was unchanged from the level in 2004, but had increased in each of the years from 2000 to 2004. The increase during these years reversed a trend in declining poverty between 1993 (15.1%) and 2000 (11.3%). Since poverty was first measured in 1959, the highest levels of poverty both numerically and in percent of the population, were in the years from 1959 to 1961.

povertyUSChart2.gif 

 

How do the States stuck up?

The lowest rate of poverty in the country, based on 3-year averages (2003 to 2005), was in New Hampshire. At the other extreme, the poorest states were Mississippi, New Mexico, Louisiana, Texas and Alabama. (link to poverty in the West Coast States.) It is important to realize that the difference between two poverty rates may not be statistically significant. Comparisons should be made in the context of the standard error associated with each state’s poverty estimate. (Follow the link below to see the standard errors and confidence intervals for each estimate.)

Children and poverty

When we look at the 2005 poverty rates for different age groups, we find that a higher percentage of children were living in poverty (17.6%), compared with either working age adults (11.1%) or the elderly (10.1%). More than one-third of people who were poor in 2005 (34.9%) were children. The poverty rate among children in 2005 was unchanged over the level in 2004, but is generally trending upward since 2000. That said, a smaller proportion of children are poor in 2005 compared with the period from 1981 to 1998.

Among the elderly, the poverty rate was as low or lower in 2005 than the poverty rate for any year since 1966 (the first year for which Current Population Survey data on the elderly population are available).

 

 povertyUSChart4.gif

Minirites and poverty

Continuing longstanding patterns of racial and ethnic disadvantage, we find that poverty in 2005 was generally higher among minorities. Poverty was highest among blacks and Hispanics in 2005 and lowest among non Hispanic whites, who were the only racial group to experience a decrease in poverty since 2004. The poverty rate among Hispanics and blacks was unchanged over the level in 2004, while poverty increased among Asians (up from 9.8%).

povertyUSChart5.gif

 S pravom će mnogi reći da je poređenje Srbije i Amerike potpuno neprimereno u bilo kom sektoru, pa naravno i u podacima o siromaštvu i da nije nikako svejedno da li si siromašan u Americi ili Srbiji, u odnosu na kontekst o tome KO, KAKO i ZAŠTO vodi računa o smanjenju siromaštva u jednoj ili drugoj zemlji. I da se iz "uporedno" datih podataka ne može baš ništa zaključiti, pogotovo ne na"korist" ocena stanja u Srbiji. I da je živeti sa dva dolara dnevno u USA i Srbiji potpuno različita stvar.

Nije mi ni bila namera da podacima, brojkama i istraživanjima "izvlačim" ideju o "uporedno bolje ili uporedno gore" između dve neuporedive zemlje, ideja je bila da imamo podatke o tome KOLIKO siromašnih ima i u sasvim razvijenim ekonomijama, KOLIKO je važno da se podsetimo Milenijumskih ciljeva (koje smo svi, nekako usput skoro pa zaboravili da je zajednička, planetarna obaveza preuzeta odlukama UN) i da se možda zapitamo šta siromašni u svim zemljama sveta kažu kad ih pitamo za "uporedne analize u raznim zemljama". Skoro sam sigurna da su njihovi odgovori prilično - ujednačeni, na žalost.

I - kako stoji stvar sa siromaštvom, planetarno? Kako je "podeljeno"?

Poverty_percent_world_map.jpg

 Brojke, podaci, "charts&graphs", studije, istraživanja, a pogotovo odluke UN o Milenijumskim ciljevima koji bi trebalo biti ostvareni do 2015. godine, čini mi se da nam daju za pravo da razmislimo o potrebi da se sva rešenja trenutne finansijske i ekonomske krize i tekuće recesije među najbogatijim i najrazvijenijim, moraju tražiti tako da budu stavljena u kontekst koji čine dva izuzetno važna instrumenta oko kojih (na prvi pogled) nema nikakvog spora nigde u svetu:

1. ljudska prava

2. borba za smanjenje siromaštva

U najavama rešavanja krize i recesije koja teče, sasvim se jasno nazire (skoro kao neminovna) - "era regulacija" (u državama gde je skoro svaka tržišna regulacija smatrana prilično nepoželjnom, s mnogo dobrih razloga, dodala bih), era regulacija koja podrazumeva (u ovom prvom koraku) budžetske intervencije država i "podržavljenje" (pojavila se i "nacionalizacija banaka") finansijskih institucija tako što država odlučuje o javnom interesu skoro svugde gde je do skora o tome odlučivao - privatni kapital i privatna inicijativa. Uz ovu "eru regulacije" jasno se nazire (u debatama širom sveta sasvim vidljiv) i - strah od protekcionizma, strah od "preregulacije i zatvaranja" umesto traženja zajedničkih rešenja i uslovima "otvorenosti i tržišta". Uporedni proces je "učešće aktera" važnih za donošenje dobrih odluka, od G8 stiglo se do G20 i najavljenog sastanka krajem marta ove godine na kom bi trebalo da se čuju i prve procene o toku i "kraju" krize, kao i dogovoreni mehanizmi o tome šta će se sve menjati, institucionalno, organizacijski, planetarno zakonski....

Kakve god bile odluke koje su pred nama - neće valjati, čini mi se, ako ne budu donošene u kontekstu borbe za smanjenje siromaštva i ljudskih prava, ma koliko mnogima instrument ljudskih prava izgledao krhko, i ma koliko puta ceo sisitem bio (zlo)upotrebljen u svrhe raznih politika. na raznim mestima. I ma koliko donete odluke o Milenijumskim ciljevima danas mnogima izgledale potpuno - neostvarive.

Šta znači "u kontekstu"?

Znači da odluke o otpuštanju, na primer, nemaju kao obrazloženje samo očigledan "bankrot" firme koja otpušta, već i procene o tome u kom sektoru, za koje vreme i s kolikim procentom jedan broj ljudi može ponovo doći do posla. Ili - znači odluke o posebnim vrstama kredita za koje će garantovati država (budžetom) zbog nemogućnosti da "tražilac" kredita to čini svojom imovinom ili firmom. Ili - znači da se u merama štednje donose odluke nelinearno, da bi se od potpunog siromašenja (ili povećavanja procenta siromašnih u društvu) saćuvali najsiromašniji i najugroženiji. Mnogo je načina za donošenje odluka o ublažavanju i rešavanju krize, ali mislim da uvek moraju biti - u kontekstu ljudskih prava i borbe protiv siromaštva, jer je vrlo važno imati u vidu - šta je alternativa ako se NE RADI tako....

Zimski sastanak Parlamentarne skupštine OSCE (održan prošle nedelje u Beču) imao je jednu važnu raspravu o "Novoj bezbednosnoj arhitekturi OSCE regiona" (56 država), a na osnovu inicijative Medvedev-Sarkozy i decembarskog sastanka MFA OSCE regiona i njihovih ideja o "Helsinki +" procesu. 

( “We need a fresh approach,” stated Alexander Groushko, Deputy Foreign Minister of the Russian Federation. Veronique Bujon-Barre, Deputy Director for Political and Security Affairs in the French Foreign Ministry, talked about  a new “crisis of trust in Europe” after the war last year in Georgia and said that we “need to re-establish that lost trust.”)

Obrisi "konteksta" u kojem će se problemi rešavati u budućnosti već se sasvim jasno naziru i veoma je važno d, nekako usput, sa horizonta ne nestanu oni najsiromašniji i borba za smanjenje njihovog ukupnog broja.

Septembra 2007. godine sam napisala:

 Kad god sam, van kruga ljudi na javnim poslovima koji su neposredno zaduženi za primenu SSS, započinjala razgovor o siromaštvu utemeljen na podacima, brojkama i statistici, kao po pravilu su mi odgovarali da je to "cena tranzicije", da "neko mora biti gubitnik" i da "će tržište sve to samo regulisati kada ekonomski ojačamo", da "siromaštva ne bi bilo da nema korupcije" i kao poslednji argument, da je "mnogo gore siromaštvo duha od materijalnog siromaštva". Ne znam da pravim strategije za "smanjenje siromaštva duhom", ja samo mislim da se siromaštvo MOŽE smanjiti i tokom ekonomskih, političkih i strukturnih reformi društava u tranziciji i želim da čujem tuđa mišljenja i tuđe procene o tome.

 I dalje tako mislim.



Komentari (108)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 11:25 24.02.2009

Molba

Ovih dana sam dobio tekst/intervju čoveka koji se zove Gerald Celente.
Ima veze sa temom, naravno. Da li neko zna "težinu" ovog čoveka? Hohštapler, katastrofičar, ekspert?

Gerald Celente
http://www.bhraja.ca/Vijesti/Svijet/Gerald-Celente-:-Slijedi-najve%C4%87a-ekonomska-kriza-u-historiji-%11-INTERVJU.html


Brooklyn Brooklyn 11:32 24.02.2009

Re: Molba

u jeee, ovo izgleda sada ide ko chain mail.....
gordanac gordanac 11:36 24.02.2009

---

1. Gerald Celente
2. Gerald Celente - drugi ugao
3. Gerald Celente - i drugi se pitaju ko je :))

..a evo i "pomoć prijatelja" za tvoj link:
BH Raja Vijesti Gerald Celente
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 12:29 24.02.2009

Re: Molba

Brooklyn
u jeee, ovo izgleda sada ide ko chain mail.....


Baš tako.

Tekst ne izgleda loše, na prvi pogled.
Ja sam video par linkova ali i dalje ne mogu da procenim da li da počnem da kupujem brašno, šećer, zlatnike i slaninu,... i da rasprodam evriće po 95 dinara.
Bez šale, stalno srećem siromašne komšije, penzionere, bolesne, koji me pitaju šta da rade sa svojih 859 evra i sa svojom Ladom samarom iz 1948.
thug_b thug_b 16:12 24.02.2009

pitanja

pitanjca za autora i koga god sto misli da ima nesto da mi da da zvackam na zadatu temu.

nesto bih da pitam a u vezi sa ovim blogom koliko i sa svim ostalim. i nije trol, sve je to povezano... k'o creva..
interesuje me, ne nuzno necije licno misljenje i znanje o materiji, vec kako biste to sto mislite i znate srocili, kako biste se ispetljali iz logickih gresaka (ako ih ima:). ne nuzno jer ni pitanja ne odrazavaju moje stavove, mozda samo moj problem da iste zauzmem i branim. buni me to neprestano i od mene neprekidivo skakutanje sa zakona na moral, pravde na pravo (razum i osecajnost:).

a)kako biste nekome objasnili da pravni sistem i moral nisu medjusobno iskljucivi?
kako biste i da li biste ohrabrili pojedince da rade ono sto smatraju moralnim i kada ih zakon (tj. rupe u zakonu) nece omesti u suprotnom, a jos vaznije, nece ni druge?

b)kako biste nekom objasnili da zakoni i slobode nisu medjusobno iskljucivi?
kako biste i da li biste ohrabrili ljude da se bore za to da se njima drage slobode uvrste u slobodonosni spektar zakona i kada bi verovali da sunce te slobode za zivota nece videti? jel biste se pozvali na moralnu ______(duznost, satisfakciju...., nesto sto je moralno:)?

c)kako biste objasnili ljudima da, iako pod a&b parove treba da znaju da razdvoje, ne znaci i da treba da se za jedno od dva odluce, ili bolje receno, da se jednog od dva odreknu?


a sad pitam za misljenje i znanje, ne nuzno srocenost:
jel postoji neki preduslov, neki potreban stepen drustvene svesti o vladavini prava da bi ista imala smisla, bila funkcionalna? recimo da se neko pleme vecinom opameti pa svrgne poglavicu i vraca i uspostavi vladavinu prava? moze li se desiti da pleme, demos to jest, vecinom u medjuvremenu otupavi nazad do plemenske zajednice i sta onda bude sa vladavinom prava? nestane jer nema druge, tu je ali ne vredi, tu je ali je pravda malo nakrivila kantar, bolje da je nema, bolje da se cuva da opstane kakva god da je...?
imam jos pitanja, novih i nadovezujucih, ali dosta je za veceras, jutros to jest:)

pa posle mozem o siromastvu. unapred se radujem svakom komentaru.

ako je konfuzno, sturo ili presuprotno od sturog, nedoreceno, pitajte i oprostite - spava mi se. imam i par super primera koji su me i opredelili da se fokusiram na ova pitanja i inspirisali da ih postavim, ali zbog nezgodnosti dugackosti komentara sam ih izostavila... dodam rado radi jasnoce i jasnoce motiva:)



gordanac gordanac 19:17 24.02.2009

pitanja...

...i pitanjca (za autorku)
Nisam sasvim sigurna da sam skroz i sasvim razumela tačno pitanja, te se unapred izvinjavam ako izazovem kakav nesporazum (a usled tog nerazumevanja, s obzirom na "opisno postavljanje pitanja".
Dakle:
a)kako biste nekome objasnili da pravni sistem i moral nisu medjusobno iskljucivi?
kako biste i da li biste ohrabrili pojedince da rade ono sto smatraju moralnim i kada ih zakon (tj. rupe u zakonu) nece omesti u suprotnom, a jos vaznije, nece ni druge?

Lako bih objasnila da pravo i moral nisu međusobno isključeni.
"Pravni sistem" (ako se pod time misli na zakone koji važe u nekoj državi) stvara se tako što postoji neki opšteprihvaćeni način u jednom društvu KAKO ćemo organizovati državu pisanjem Ustava, zakona i svih drugih propisa. Kod nas je prihvaćeno "evropsko zakonodavstvo" (kontinentalno pravo), takvo kakvo je, izgrađeno i menjano na kontinentu od Magna Karte (ili od Rima). Moralne vrednosti u tom zakonodavstvu se (manje-više) oslanjaju na - hrišćanski moral i hrišćanske vrednosti (koliko god to možemo "široko" tumačiti)
Evo, kroz primere (da izbegnem nejasnoće):
- smrtna kazna - debata koja je prethodila ukidanju smrtne kazne u evropskim zemljama bila je i etička i moralna debata o tome sme li država ikome svojom odlukom da uskrati pravo na život. Zakonodavstvo USA (u pojedinim državama) ili Kine i još nekih zemalja nema takve "moralne dileme" i ima smrtnu kaznu kao sankciju
- prekid trudnoće - debata o moralnim i etičkim aaspektima još uvek traje (i u nekim evropskim zemljama), mi ga imamo uvršteno u zakonodavstvo kao "pravo žene da slobodno odlučuje o rađanju"
- bračna i vanbračna zajednica - takođe je, pre unošenja u zakone bilo etičke i moralne debate, kao i o razvodu, neke evropske zemlje imaju to uvršteno u zakonodavsvto, neke ne
- sukob interesa - pre nego što je uvršćeno u zakonodavstvo nekih evropskih zemalja vođena je etička i moraln debata o tome šta se sme, šta ne sme i šta može, a šta ne može biti sanckionisano zakonom
I takvih primera ima - sijaset. Nešto što sse proceni da je etički ili moralno ispravan - ulazi kao odredba u zakon i najčešće ima sankcije za prekršaj.
Odgovor na drugo pitanje je - NE, mislim da ne postoji način da "nekog ohrabrujete da bude moralan ili se ponaša moralno" (i nisam sigurna kako bi se to uopšte radilo, osim ako se ne bavim svešteničkim pozivom, onda možda ima smisla)
"Rupe" u zakonu nisu stvar moralnog ili nemoralnog ponašanja, već zakonitog ili nezakonitog. Ako je zakonodavac doneo zakon koji se lako može "izvrdati" onda zakonodavac treba taj zakon da - menja, sa ili bez prethodne etičke ili moralne debate.
b)kako biste nekom objasnili da zakoni i slobode nisu medjusobno iskljucivi?
kako biste i da li biste ohrabrili ljude da se bore za to da se njima drage slobode uvrste u slobodonosni spektar zakona i kada bi verovali da sunce te slobode za zivota nece videti? jel biste se pozvali na moralnu ______(duznost, satisfakciju...., nesto sto je moralno:)?

Lako i to. Svaka je sloboda omeđena nekim zakonom i propisom, u "dobrim" državama to "omeđavanje" je u skladu sa sistemom ljudskih prava i poštovanjem ustavno definisanih sloboda ljudi.
Drugo pitanje baš ne razumem, skroz. Svako pravo, svaka sloboda, sve se - osvaja, ništa se ne dobija na "poklon", grubo govoreći.
c)kako biste objasnili ljudima da, iako pod a&b parove treba da znaju da razdvoje, ne znaci i da treba da se za jedno od dva odluce, ili bolje receno, da se jednog od dva odreknu?

Taj proces "razdvajanja" je prilično jednostavan, ako se ima volje da se ne mešaju.
Zakonski prekršaj - podleže sankcijama (kakvim god) i u svakoj državi postoji sistem (sektor) koji o tome vodi računa.
"Moralni prekršaj" je ponekad stvar slobodne procene pojedinca, a ponekad društvenih grupa ili drugih pojedinaca koji javno izriču "moralnu osudu" vršeći tako pritisak na nekoga da obavi nekakv "moralni čin pokajanja" ili već nešto slično. To je, čini mi se, uvek prilično "klizav" teren za one koji "moralnu osudu" izriču.
Evo kroz primere:
- preljuba (bračna) prestala je da bude zakonski sankcionisana, ali je čin koji u nekim društvima predstavlja predmet moralne osude
- nasilje u porodici je u evropskim zemljama (i kod nas) zakonski sankcionisano, ali je dugo bilo predmet i "moralne osude" pokreta protiv nasilja i aktivista koji su vršili pritisak da se to unese u zakone
- "nedolično ponašanje" (šta god to bilo) javnih ličnosti, estradnih, sportskih ili političkih ume da bude predmet "moralnih osuda" i čitavih kampanja koje neke društvene grupe organizuju sa ciljem da ga/je dikredituju definitivno po tom osnovu

U jednopartijskim društvima postojala je "moralno-politička podobnost" kao ključni kriterijum koji se (zlo)upotrebljavao za "čuvanje komunističkih vrednosti" (ili tako nešto slično
U nekim fazama "vladavine" hrišćanske crkve postojala je institucija "indulgencije" - plaćenog "oprosta" za učinjeni greh (kakav god)

Pri izricanju moralnih osuda obično se izražava "zgražanje, šok, upozorava na štetnost takvog primera, distancira se, ograđuje, žigoše, zahteva prestanak komunikacije sa osobom kojoj se moralno sudi...." - postoji u raznim društvima, za razne primere čitav spektar po kojem se ljudi ponašaju. Nekada to daje dobre rezultate, nekada ne, zato ceo proces opisujem "kao klizav".

Nisam sigurna da sam baš dala odgovore, najtačnije bi bilo reći - "čini mi se" da je to pitano. A opet - moguće je da grešim.
Ispraviću, ako budem upozorena.
dunjica dunjica 16:24 24.02.2009

ovako ja to vidim:

Najteži i dugoročno najpogubniji aspekt siromaštva je nedostatak mogućnosti izbora ili znatno smanjena mogućnost izbora profesije, mjesta stanovanja, načina na koji provodimo vrijeme, životnih prioriteta i, naravno, proizvoda i usluga koje se nude na tržištu je radikalno ograničen. U tome je, smatram, otrov najdužeg djelovanja jer perpetuira siromaštvo u sve većoj pogubnosti.
liberty2001 liberty2001 19:49 25.02.2009

zivot ispod linije siromastva

Moram da pohvalim gospodju na veoma studioznom prikazu/poredjenju siromastva. Iz ovoga se mogao izvuci ukratko zakljucak da iako(a to svi znamo)se bolje zivi u Americi,statistika ponekad moze da pokaze nesto sasvim suprotno,a to je cinjenica da u Americi ima vise siromasnih. Mozda da,a mozda i ne. Nisam dovoljno kompetentan da na osnovu gomile cifri prosudjujem,jer one ako se izvuku iz celine nece biti realan pokazatelj stanja. Ja mogu da procenim na osnovu zivotnog iskustva(ziveo u USA nekoliko godina)-zivot u USA je bolji. Mozda za mene jer spadam u grupu "Non-Hispanic White"...i tu ima istine. Crnci i Spanci zive losije generalno,ali njihovo siromastvo se ne moze porediti sa nasim-verujte mi. Takodje bitno bi bilo da se uporede i ostali slojevi stanovnistva.Tu mislim na grupe koje su iznad granice siromastva,pa na srednji sloj,pa visi sloj. Bilo bi veoma interesantno ovde napraviti paralele i videti koliko ljudi kod nas spada u pomenute grupe i kako oni zive. Verujem da bi brojke pokazale generalno mnogo losije stanje kod nas,stanje koje je neuporedivo sa USA. Bas kao sto to i zivot govori/pokazuje. Statistika gledana usko ne pokazuje puno ako se izvuce iz globalnog.
Bez zle namere,bez cinizma tvrdim da je kvalitet zivota za svakog radnog coveka u USA bolji nego ovde. A radnih ljudi u USA ima 93%(sada je stopa nezaposlenosti zbog krize porasla na 7%-bila je 3,5%),a kod nas ih ima 75%(nezaposlenih je pre krize bilo oko 25%,a sada...pa saznacemo jednom kada nasa statistika skine drzavnu tajnu sa te informacije). I onda kada znamo da cetvrtina ljudi ovde ne radi,cetvrtina raducka nesto za socijalnu platu,prosto ne mogu da se nacudim statistici.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana