Neke pojavnosti me ovih dana podsjećaju na vrijeme kad su Srbijom vladali socijalisti, radikali i julovci, u koaliciji.
Do duše sada se stvar promjenila u toliko što nema radikala i što socijalisti i julovci u vlasti nisu baš toliko brojni kao nekada. Naravno, i glavni gazda nije isti čovjek. Što god o ovom današnjem mislio i koliko god me on nervirao, moram reći da ovoga danas i onoga tada nije pristojno porediti.
Ali, što bi rekao moj drug Brajo Domazet, nisam htio o tome. Htio sam o nekoliko stvari koje sam primjetio a sve ih se bojim kazati. No, ohrabri me Sentiš na svome blogu. Iste stvari primjetio i on. Pa kad je tako onda nije vraga da mi se samo čini. Mora da tu nešto ima.
Evo, ovako...
Kako god odem u banku da podignem pare, dobijem nove novčanice..Ma glanc nove, kao ispod čekića, što je znala govoriti moja baba. I to se događa negdje od decembra. Nemam ništa protiv novih novčanica, lijepo šušte, prijatnije su za prste, ali kad ih vidim neka me jeza podiđe. Odmah pomislim, eto nama inflacije, a štampariji u Topčideru posla u tri smjene..
Je li neko još to primjetio?
Slušam premijera i neke ministre i čujem da kukaju glede opštih prilika, ali šalju poruku da siromašni nema šta da brinu. Ispade da je danas siromaštvo privilegija. A ne trebaju brinuti, jerbo će Vlada udariti neke silne poreze bogatima pa kad to prikupi onda će kao Robin Hud podjeliti siromašnim. To će biti kako reče ministarka Dragutinović "porez solidarnosti".
Uh, štrecnu me kad sam to čuo. Sjetih se Voje Šešelja i njegovih "genijalnih poreza" na mobilne telefone, pa na automobilske registracije, pa na, pitaj boga šta ne. Motivisano isto kao globljenje bogatijih a tobože u korist siromašnih. Pa zar ovoj vladi baš to trebaju biti uzori? Ono, jest da su tu razne varijante sps-ovaca i julovaca (Krkobabić je bio član izvršnoga odbora SPS-a i predsjednik UO penzijskoga fonda, baš tada, a toga se više rijetko ko sjeća). Poslije tih poreza svi smo bili još siromašniji, a svi radikalski ministri, kao i dadilje sps-ovskih i julovskih minstara (oni su to prije rješili) pokupovali stanove od nekoliko ari. Po zakonu, dakako.I kako da odmah ne pomislim da je ovo vrijeme i atmosfera gdje se SPS sjajno snalazi. Kao ribe u vodi. Štamparija radi, porezi solidarnosti funkcionišu, mrak se sprema..divota...i groza...
Taman kad hoću da odagnam te misli, evo Mrkonjića. Počinje priču o koridorima, brzim prugama, autoputevima, mostovima..Naravno, nigdje jednog mosta, jednog kilometra puta niti pruge. I ono što je prije sagrađeno, ruši se..Eno, tunela kod Straževice, sam se zatrpava....čeka pare iz NIP-a koje odoše Palmi za akva park i žirafe. I kako da mi ne padne na pamet staro iskustvo. Mrkonjić je najviše pričao onda kad se ništa nije radilo. Kad je postojala najveća potreba vlasti da se masno laže. Uhhh....ne valja...
Na kraju "šlog" na tortu...Božo Đelić konačno.Odavno ga nije bilo. Pomislih da će nešto o nauci. Kad ne. Ima saopštiti nešto lijepo. Kaže, bijeli šengen do kraja godine i kaže da su oni pasoši, oni oko kojih je pravio cirkus, komediju i svinjariju, čitavu godinu, najbolji u Evropi. Kaže, to imamo samo mi i Nemci (!). Njegov optimizam je znak da nešto debelo ne valja.
Kako da se čovjek nakon tih slika osjeća dobro...ajde kako..
I da opet pozajmim Brajin način...nisam htio o tome...nego da pitam...da nije proradio Topčider...Da, kako je govorio Šešelj, uradi "zamjenu novčanica"...