Ibu Jorgensenu greškom uklonili penis
Ibu Jorgensenu iz Ulensea lekari su amputirali veći deo penisa, misleći da ima rak. Kasnije se otkrilo da u pitanju nije bio rak, već upala. Lekari su priznali svoju grešku. Uprkos tome, Ib Jorgensen ne može dobiti odštetu od "Osiguranja pacijenata", jer su lekari grešku napravili imajući najbolje namere na umu.
Godine 2006. Ib Jorgensen, inače otac dvoje dece, posetio je lekara žaleći se na osetljivost i otok na penisu. Na odeljenju plastične hirurgije Univerzitetske bolnice u Ulensu, uzeto je nekoliko uzoraka tkiva.
"Na početku su samo otklonili tumore, pa sam i dalje imao penis. Nakon dodatnih pretraga uzetih uzoraka tkiva, lekari su zaključili da se radi o malignom tumoru", kaže Ib Jorgensen za Vesti TV2.
Lekari su mu dali da bira: ako mu amputiraju penis, preživeće; ako ga zadrži, živeće kratko.
"Bio je to užasan izbor, jer pomisao na gubitak penisa je neverovatno odvratna i grozna. Ali, onda pogledate svoju porodicu i decu, tako da u stvarnosti vi i ne birate. Vi morate nastaviti da živite", kaže Ib Jorgensen za Vesti TV2.
Godinu dana kasnije, skrotum Iba Jorgensena otiče. Ta činjenica navodi lekare iz Univerzitetske bolnice u Ulenseu da posumnjaju u svoju originalnu dijagnozu. Oni šalju uzorke tkiva uzete 2006. i 2007. godine u tri različite bolnice, kako bi potvrdili ili opovrgli svoju originalnu dijagnozu raka. Rezultati pokazuju da je reč o vrlo retkoj formi upale, koja se javlja samo u 20 slučajeva godišnje u svetu. Ispostavlja se da amputacija penisa Iba Jorgensena nije uopšte bila neophodna.
Od amputacije nadalje, Ib Jorgensen pati od pada samopouzdanja i nekoliko psiholoških i fizičkih problema.
"Na psihološkom nivou, postajete neka vrsta bespolnog bića. To je teško i destruktivno. Ne bih nijednom muškarcu poželeo ovako nešto. To je strašno na mnogo načina. Seksualno, to je gigantski pad. To prosto ne funkcioniše", kaže on.
Ali, on nije ogorčen na lekare koji su postavili pogrešnu dijagnozu.
"U stvari, sve to posmatram na lagodan način. Smatram da u mom životu još uvek ima puno toga što funkcioniše fantastično. Jedino je potrebno da naučim živeti sa povredom koju sam pretrpeo. I da pokušam da stvari učinim dobrim, zar ne? Baš kao što to mora bilo ko ko je pretrpeo nekakvu nesreću, saobraćajnu ili neku drugu. Pokušavam da se oslobodim ogorčenosti, i nastavim sa životom. Kada prolazim pored Univerzitetske bolnice u Ulenseu, vozeći svoj bicikl, dešava mi se da se uznemirim. Stvarno uznemirim. To je prosto jako loše. U najmanju ruku. Ali, ponekad osetim da mi je donekle žao lekara koji su, u stvari, dali sve od sebe, jer ovo je strašno i za njih. Mislim, oni su amputirali moj penis na potpuno pogrešnoj osnovi. To ni njima ne može biti lako, dođavola. Tako da... ali, da... ja moram nastaviti sa svojim životom."
Detaljnije (ali samo na danskom):
http://nyhederne.tv2.dk/article.php/id-21310108.html