Ponekad dođe vreme da se skinu sve maske i ostale skrivalice. Da se čovek (ili žena) potpuno ogole. Večeras sam rešila da se skinem, deo po deo, pred svima vama....
Ko sam, zapravo, ja?
Pre svega, ja sam Srpkinja i ponosim se time. Zatim, ja sam cura Pravoslavne veroispovesti. Mnogo volim svoju zemlju i svoje sunoradnike. Volim i svoju veru. Ne mislim da smo najbolji, ali daleko od toga da mislim da smo najgori narod na svetu. Vređaju me tvrdnje da su samo i uvek Srbi krivi za sve (još malo, pa ćemo biti optuženi i za pomor dinosaurusa i ptice Dodo). O tome šta mislim o ljudima kojima su ovakve tvrdnje bliske, ne bih ovaj put...
Vređaju me i pljuvanja po mojoj veri i crkvi. Vređaju me i pljuvanja po ateistima. Ne volim ni pljuvanja po heteroseksualcima, homoseksualcima i biseksualcima. Ne volim pljuvanja ni po drugim narodima i crkvama.
Volim svoj posao i volim svoje Sunašce. Volim i svoje prijatelje. Moj najbolji prijatelj, brat takoreći, je Islamske veroispovesti. Možete li zamisliti koliko je smešno kad me neke kreature od ljudi optuže za širenje verske i nacionalne mržnje? Da, zaboravih da kažem: Sunašce ja ateista. Moj bliski rođak je homoseksualac, a najbolja drugarica lezbejka. Ne pije vodu ni tvrdnja da širim i rodnu mržnju, al’, ipak, ima nekih koji su me i za to isklevetali.
Ljude ne delim na ove i one. Ne delim ni Srbiju na ovu i onu. Podele su mi smešne. Zalažem se za demokratsko društvo. Da, demokratska opcija je moj izbor, zato je najviše i kritikujem, jer od nje najviše i očekujem. Ne kritikujem demokratsku opciju zato što sam protiv nje, nego zato što sam za nju i zato što mislim da pozitivna kritika menja stvari na bolje. Da, kao i mnogi drugi blogeri i ljudi koje poznajem, i ja sam šetala i dobijala pendreke po leđima, privođena sam... Ne stidim se da kažem da su mi lični gubici najbitniji i najbolniji... U NATO bombardovanju sam izubila druga iz školske klupe... Mene to boli najviše.
Ne volim ostrašćene desničare, a bogami ne volim ni ostrašćene levičare, a ni ostale ostrašćenike. U biti, svi su oni meni isti. Razlika je jedino u pravcu delovanja. Da nema jednih, ne bi bilo ni drugih. Nervira me i to što sam i jednima i drugima trn u oku. Malo malo, pa me neko krsti Obrazovkom il’ ProfesionalnomLiberalDemokratkinjom. Manite me, ljudi, tih priča.
Nisam ni ovo, ni ono. Je l’to, konačno, jasno?
Ne volim nepravdu. Mnogo je nepravde oko nas. Boriću se protiv nepravde dok me ima na sve dostupne legalne načine. Jednom mora da se kaže DOSTA! Rekla sam dosta odavno već... I jesam li nešto promenila? Jesam. Promenial sam mnogo toga. Neću pisati šta, jer meni blog ne služi za samopromociju, već piskaranje. Da, volim i da piskaram. A zašto? Zato što je reč oštrija od mača.
Reč mržnja mi je strana, te je s toga i ne koristim. Očekujem od ljudi da se ponašaju prema meni onako kako se i ja ponašam prema njima: kulturno i dostojanstveno. Tražim li mnogo?
Eto, to sam u biti ja.
Ako imate još koje pitanje, samo izvolite..