Ne pruzaj ruku ! Nemoj biti slugom ,
sujeti mrskoj ne cini po cudi !
N`jemo ko st´jena ,bori se s tugom !
Uprkos svemu svetu gordim budi !
Santic
Kako sam ja " skontala" sta je to ponos?
Ova rec mi je iskreno da vam kazem tek kroz osnovnu usla u recnik i saznanje , znate svi vec jer je radjeno za celu Jugu po istom programu ,sve one pesmice i price ,rodoljubive ,otadzbinske ,patriotske,domovinske ,rodnogrudaske .. ,ali najnezaboravniju definiciju " ponosa" mi je uvek izazivala ona " balada o Stojkovicima" ..Nekako joj je posvecivana posebna paznja na casovima srpsko-hrvatskog jezika , tako da su mi jos danas svi oni stihovi i analiza iste (visegodisnja) jos nekako u "meni samoj" ne tako daleki..I tako kroz to osmogogodisnje skolstvo sam se prvi put susrela,upoznala i mislila da se rastala sa "ponosom" i njegovim definisanjem ,medjutim..
Kasnije kad sam se "zadevojcila" opet je rec "ponos" odzvonila vise puta u mojoj glavi uglavnom od strane moje nane koja je rodjena u jednom jako poznatom sumadijskom selu (mislim da nema ko zbog sabora....... nije cuo u Srbiji za njega) i nana je naravno bila "ponosna" sto je bas iz tog sela ,a ne sela do ,za koje nikad niko nije ni cuo osim samih mestana i njihovih potomaka ..Ali , nana je iz "gazdinske" kuce i "velika matura" za ono vreme nije "sala" pa je jos plus zbog toga bila "ponosna" i jos uvek je,naravno..Ponosna je sto je zivela u gradu , sto je "smotala" dedu koji je bio "dobra partija" i ne " tamo neki "Ustvari moja nana je na sve zivo bila ponosna ..Kada je putovala u "sverc" za Italiju bila je ponosna sto je iz Jugoslavije i sto je Tito " lep covek"(mnogi su Titusku cenili jer je bio lep) i "nema ga svet" a Jovanka nasa zemljakinja , dama , gospodja br.1 , "ma ne moze niko da im pridje ,ma hajde bre" U Sloveniji je bila najponosnija kada bi isla kod sestre u posetu u Maribor , i sa sejom setajuci nekako pronasla pijacu i usporedjivala je sa "nasom sumadijskom" "ma hajde , bre beda bozija"-moja bi vam nana tako pricala komsinicama u zgradi kada bi se vratila ..Solun i Grcku svi u familiji volimo jer imamo malo "krvi" njihove od strane dede "ovog sto nije bilo ko" tako da je nana i na to sve danas danji "ponosna" iako sama nikakve veze sa spomenutim nema ,al´hajde..Ponosna je sto Srbija ima "kralja" a tamo neki nemaju , ali kralj je kralj pa makar bio i onaj iz spila karata , ali kralj je kralj i ima da se zna i tacka. A ovi sto ga nemaju , ljubomorni su i nek prsnu od muke.. et.. E sad, posto je nana "ponosna zena" ceo zivot , ja sam joj potrazila jednoga dana recept za sve to isto nebili i ja jednom u zivotu uspela da "uzivam" sve ove ponose ..I nana meni dade odgovor , bas onako bez trunke razmisljanja , ma ko iz rukava :
- devojacki ponos...
Ja sam bila devojcica tako petnaest ,sesnaest godina otvorenih usta zevala u nanu dok mi je objasnjavala i davala primere "devojackog ponosa" Pristupala je problematici vrlo analiticno slusajuci je sam i sama mislila da je ona trebala da bude ta koju su trebali Titu preporuciti za suprugu ,a ne mom dedi koji iako nije "bas bilo ko" nije ipak Josip Broz , a nana je sve to tako znala i bila vesta oko ponosa i "casti zenske" , oko toga sta znaci "obraz" oko toga sta je "dobar glas" ..I na direktnim primerima onih "koje bije dobar ili obratan glas" vrsila na meni "edukaciju i etabliranje u cilju bolje integracije na putu tranzicije u buducnost koja njoj "patrijarhalno-seoski - vaspitanoj" nije izgledala ni malo transparentno" kao "nekima" naprimer..
E tako u tim godinama , da nazovem puberteta sam se po drugi put susrela sa "ponosom"
Ima tu jos x primera oko te moje nane i njenih vrednonosnih sistema i kljucevima za uspeh u zivotu ,ali sve ovo propraceno je uvek kroz gordi hod , potpuno ispravljenih ledja (znaci ako imate malo kakvu devijaciju kicme -otpadate) glavom podignutom ka nebu (ono kad kazu "para oblake") i ocima "na vrh glave" E , ako vam se ovakav stil hodanja poklopi sa "devojackom casti" vi ste onda " ponosna zena" ,bar ja tako to nekao obrni - okreni "skontah"
A evo kad sam se i po treci put se susrela sa "ponosom" i definitivno dosla do zakljucka sta je to ustvari ..
Bilo je to leta gospodnjeg 2003 , juli mesec ..Jako volim starinu i istoriju , pogotovu anticko doba , pa sebe pronalazim u obilazenju i zagledanju istoga u Maloj Aziji ili Turskoj ..
Te godine sam preko jedne nemacke agencije jako cool imala rundu 4 sedmice samo obilaska , obilaska i obilaska te iste drzave ..Organizacija do perfekcije cime se ne bi mogla podiciti nikakva svetska viserangirana destinacija , sve stima ne u minut vec u sekund..Pored aerodruma u Antaliji nas je docekao jako moderan i luksuzan autobus (ako se moze uopste za autobus rec luksuz primeniti) ali ovo sve je bilo bas tako nesto ..Nas 40 -ak turista koji cemo sve cetiri nedelje provesti zajedno na svim tim silnim obilascima .Naravno svi su u grupi iskljucivo nemci iz svih delova Nemacke i jedina u tom svemu stranac sam ja i Turcin nas vodic .. Dok prolazimo kroz naselja i gradove gde su temperature najmanje 40 C u hladu ,vodic ne "zaklapa" jer je dobro placen , skolovan i savesno obavlja svoj posao .Prizori Anadolije su svima verovatno poznati ako ne "live",a ono vec sa tv kanala i svih tih silnih reportaza ..Sto se kontinentalnije zavlacimo ,to se prizori "kroz prozor" i smenjuju ..Kod nas ima ono u narodu "sto juznije to tuznije" ,a kod njih suprotno ..Dok pijemo kaficu , azbah kolicu i grickamo kojekakve djakonije , uzivamo u sreci i "ponosni " smo na nas klima-bus ,prizori zena umotanih i muskaraca u belim odelima su nam svima pred ocima , negde i negde " pesma " iz dzamija prodre kroz celik busa dojce proizvodnje ,a zivotinje na ulici postaju nam toliko nezacudjavajuce kao prvih dana kada smo svi se okretali i skljocali aparate na prizore magaraca , koza , jarica , konja u nekim"urbanijim naseljima"
Ovo sve propraca zelja jednog gospodina iz Berlina , muzickog tipa , sa kojim ja dolazim u "opasan" konflikt jer doticni insistira da vodic i sofer pustaju njegov cd na kome su dela Baha, Betovena , Mocarta , Wagnera ..itd..Pokusavam da objasnim gospodinu , da je slusanje iste muzike neukusno u drzavi u kojoj smo i da ja kao i jos neki drugi , zelim da slusam samo radio lokalnih stanica gradova kroz koje prolazimo , sa ciljem da mi doticna drzava kroz "culo sluha" postane jos pribliznija i da je osetim u pravom njenom smislu ..
Uzalud , gospodin mi je rekao da je on "ponosan" na svoje kompozitore i on to HOCE.I tacka.
Narednih dana u jednom "zabitnom selu" smo par sati proveli setajuci i posmatrajuci carsiju punu dece , cupave , prljave , bose , slinave i moze se slobodno reci jako nevaspitane ..Ja to ne bih ni konstatovala jer sam se u ovom dosadasnjem zivoticu nagledala"svasta nesto" no taj gospodin iz Berlina , sav usplahiran i zadihan pritrca bas meni i poce mi pricati kako su mu neka bezobrazna decurlija trazila pare , i on im je dao , pa su onda jos neki prileteli , pa i oni zaiskali , pa on vise nije imao , pa su ga oni provocirali i rugali mu se ..I on tako uzbudjen , udahnu punim plucima "komad" vazduha i obracajuci se meni analitickim pristupom (bas kao i nana) pocinje objasnjavati problematiku te "carsije" , uporedjujuci svoje dozivljaje iz Kenije (safarija) kada su njegovoj grupi na kursu pred polazak objasnjavali da u slucaju susreta sa majmunima , ne bacaju hranu jer ce njih tada sve vise i vise pristizati, i momenta kada hrane nestane , oni sami ce im hrana postati ...
Tada smo jos malo ja i gospodin sve to komentarisali i on mi je skrenuo paznju na "drzanje tela" mestana toga naselja (carsije) , zena pa i te dece koja su se muvala svuda naokolo ..Svi su hodali bas kao "po naninom modelu" gordo ,dignute glave , poglede jedni drugima upucivali "sa visine" ,disali "punim plucima"(a i kako drugacije na toj temperaturi?)
-Vidite Frau ......(Dunja) , oni hodaju drugacije nego mi , obratite paznju ,hm..kako bih ja ovo nazvao , kako bi ja njih nazvao? - postavljao je sam sebi pitanja u dijalogu samnom .
-Da , "ponos" ,oni ponosno hodaju i oni su ponosni gradjani ove carsije ..
Ostala sam bez teksta ne zbog njegovih izvedenih zakljucaka , nego vise koliko je ovom stanovniku Berlina ovako nesto "auffelig-upadljivo" Ustvari on je se hranio "ponosom" i stavljao je akcenat na isti ma gde i u ma kojoj se drzavi obreo .Bio je ponosan na svoju dojce rasu i na sve i svasta sto iz njegove matice potice ..Interesantno , u drugima je umeo isto i da prepozna...Mislim da je bio "jedini putnik" koji je po zavrsenom putovanju u knjigu utisaka ,pored predivne kuhinje,mora, istorije i hamama , napisao odeljak o vidjenju "ponosa" iz njegovog ugla u ovoj zemlji ..Hm..A ja opet mislim da sam ja jedini "putnik" koga je uopste "zatangiralo" sta ovaj ponosni ucesnik "pada Berlinskog zida" inace nastavnik geografije po struci "skraba" u agencijskoj "knjizi utisaka"
Eto , to mi sve nekako "navire" pri pomenu ove reci , a priznajem da je dugo nisam cula sa tako naglasenim akcentom kao ovih dana na blogu..