ako niste putovali po zemljama bivšeg sovjetskog saveza, po kini ili mongoliji, te upijali impresije iz funkcionalnih li ili olupinastih zdanja što predstavljaju institucije nekadašnjeg/sadašnjeg (u slučaju rusije, kine, mongolije i srbije) sistema, onda bi svakako zgodno bilo da dođete u posetu moderno-srednjevekovnoj srbiji.
u ovoj katkad simpatičnoj državici zapadnog balkana gotovo je sve institucionalizovano i, u skladu sa tim, prepušteno masivnom uticaju birokratije. od prvog dodira sa sferom srpskog uticaja u jugoistočnoj evropi vi imate priliku da se upoznate sa umešnim institucionalizovanim birokratizmom, fenomenom u predmetnoj balkanskoj državici do savršenstva razvijenim.
naprimer, ako putujete vozom iz evrope u srbiju, i ako vam se dogodi da vam kondukter srpske železnice naplati kartu - obično po slobodno precenjenoj vrednosti; ali ne izda kartu, a njegov vagon bude zadržan na granici između evrope i srbije usled tehničkog defekta i standarda nedopustivog za kriterijume evrope; hence, ako vam se vagon pokvari, kondukter naplati ali ne izda kartu a vi budete prinuđeni da pretrčavate u sred gluhe noći u ostatak kompozicije koja sme da putuje dalje zadovoljavajući tehničko-bezbednosne kriterijume saobraćajnog standarda evropske unije (a vi zaboravivši u nedostatku vremena i strahu od neplaniranog prekida putovanja da tražite kartu od konduktera srpske železnice);onda, kada stignete na krajnju destinaciju, u prestonicu srbije, vi imate pravo da se žalite birokratama, predstavnicima institucije železnica srbije. nema nikakvog uverenja da će vam žalba biti prihvaćena i da će vam institucija vratiti razliku za preplaćenu kartu, ali eto, vi imate apsolutno i neotuđivo pravo da se požalite, a sve u prisustvu kakvog prijatno-blagogovorljivog birokrate. tim prijatnim i učtivim dočekom vi polako stižete i adaptirate se na srbiju.
u srbiji samoj trista čuda institucionalizma, videćete. od tih prvih, uvodnih ritmova besmislenog i beznadnog podnošenja tužbi kada vam elementarna građanska prava bivaju uskraćena; do situacija kada se morate, realizacije tih prava radi, zlopatiti u beskonačnim redovima iščekivanja prijema pri službama najrazličitije vrste.
recimo, u gradu u kojem momentalno obitavam, postoji izuzetno moderna usluga virtuelnog matičara koju nam nudi naša modernizovana lokalna uprava. pretpostavimo da ste osoba koja je u devetom mesecu drugog stanja, te poslednje što vam je potrebno jeste vucaranje po sivičastim redovima institucije skupštine grada, zbog neophodnih dokumenta za registraciju građanskog identiteta vaše buduće bebe. virtuelni matičar, tako, pruža vam komfornu mogućnost da neophodne papire izvadite ne izlazeći iz kuće. samo uplatite tražene uplatnice, i kopiju faksirate u nadležnu instituciju. dokumentiće stići na vašu kućnu adresu u roku od par dana. u zamisli barem! prolaze dani i nedelje, a vi se ispunjavate nervozom. nikakvog odgovora, nikakve preporučene pošiljke sa žarko željenim dokumentima. kada vam na kraju pukne film, otići ćete u nadležnu instituciju. reći će vam da, bože moj, virtuelni matičar ne radi baš, neki problem sa kompjuterima. ta, zbog čega ne stavite oglas na sajtu, pobogu, da vam ne radi ta komponenta?! ta nije to do nas, nego do "informatike" koja nam uređuje tu mogućnost. pa recite "informatici" da stavi na sajt neko obaveštenje! pa ne možemo, nemamo mi komunikaciju sa njima.
?
fuck, znači, "informatika" uređuje virtuelnog matičara i sajt skupštine grada al' neke komponente ne ferceraju, ne baš sasvim; i nemaju komunikaciju sa gradskom opštinom, čiji sajt uređuju inače? zbun, brate, srbija!
inače, u institucionalnoj birokratiji kakva je moderno-srednjevekovna srbija, vi ste srećan čovek ako imate neku vezu da vas promuva kroz sistem. nećete tada, poput običnih smrtnika, morati da čekate petnaest dana da izvadite najobičnije uverenje o promeni prebivališta, ili neki sličan dokument.
za bolnice, opet, potrebne su vam desetine različitih uverenja, a na kraju i veza opet, da vas primi nekakav normalan lekar. možda samo par lekara sa nekoliko sestara pokriva klijentelu od stotinu ljudi. čekaonice su prepune, svi sede samo spokojno, kao kakva jagnjad koja iščekuju klanje jer, bože moj, šta ako vas lekar ne primi a vi nemate vezu?
i tako, srbija, xxi vek, gotiva... al' igramo dobro u devis kupu. čućemo se.