Inicijalna kapisla za ovaj blog je opet Veliki brat, ali ovaj blog želim da započnem rečima moje drugarice Madonne: „Girls can wear jeans and cut their hair short, wear shirts and boots, ’cause it’s ok to be a boy, but for a boy to look like a girl is degrading, ’cause you thing that being a girl is degrading“.
Obećao sam sebi i drugima da ću ovu sezonu Velikog brata redovno da pratim, kako bih bio u trendu. Verovali ili ne, dok traje Veliki brat samo se o njemu priča, a ja želim da učestvujem u tim razgovorima, tako da moram da budem potkrepljen činjenicama. Koliko god se ja trudio, nisam mogao sebe da nateram da ga gledam. Ako treba već da gubim vreme, bolje da masturbiram uz strejt porniće. Em je zabavno, em zdravo, em razvijam mišiće.
Ali ne dade mi đavo mira, pa sam se o Velikom bratu informisao preko interneta i raznih foruma i diskusija.
Nije prošlo ni pet minuta kako se useljavanje u kuću završilo, već su se čuli prvi komentari: „kokošinjac“, „burek s mesom“, „puna kuća sisa“. Veliki brat nam je jako brzo i veoma jasno pokazao koja je osnovna svrha žene: „da bude poslušna i da služi muškarca“. Sedam žena, koje su u većini, morale su da izaberu kralja od dvojice ponuđenih muškaraca, kome će služiti i biti mu pokorne. Savršena slika našeg društva u malom. Ali ono što je meni problematično jesu komentari i kvalifikacije spoljašnjeg sveta, sa svih strana. Sa jedne strane imamo komentare koji žene postavljaju na nivo seksualnog objekta, koje samo čekaju da Burek izabere koju će da zaskoči (one se tu ništa ne pitaju). To su komentari tipa „kako bi ih ja cepao da sam na njegovom mestu, letelo bi perje u kokošinjcu“. Sa druge strane imamo komentare zgroženih moralista, kako su žene granduše, sponzoruše i sramota za ovo društvo.
S druge strane imamo Mišela, izabranog kralja, za kojeg sam, čim sam video uvodni snimak, pomislio da je tetka. Svi gej stereotipi su se našli u jednoj osobi i napravili žurku. Ali Mišel tvrdi da nije gej und das ist gut so. Izgleda da mu Srbija nije poverovala.
Fascinacija tuđom seksualnošću, tj. pretpostavljenom homoseksualnošću je veoma zanimljiva i pokazatelj da su gej muškarci kao nindža kornjače koje žive u kanalizaciji, koje izazivaju buru svaki put kada se pojave na površini. Homoseksualnost je tema koja privlači pažnju širokih narodnih masa. Ko je peder? Ko se s kim pederiše? Ljude odgovore na ova pitanja zanimaju i to je jednostavno tako.
Gej populacija je besna, jer smatraju da je Mišel očigledna tetka, a to neće da prizna, homofobi ga odbacuju jer misle da je peder, a i jedni i drugi ne mogu da podnesu njegovu feminiziranost.
Sličan problem javio se u Hrvatskoj ove godine, jer otvoreno gej učesnik hrvatskog Velikog brata, Hrvoje, je takođe feminiziran. Komentari hrvatske gej populacije su mahom bili, „zašto su baš morali da izaberu feminiziranu tetku, sad će pomisliti da smo svi pederi takvi. Mene ovakvi komentari jako ljute, jer to mahom govore muževni pederi koji se kriju u svojim ormanima i svim snagama pokušavaju da održe svoj lažni kukavički život i za sve su im krivi feminizirani pederi, jer bacaju loše svetlo na gej populaciju.
Ali zašto je to loše svetlo? Za odgovor konsultovati stihove drugarice Madonne s početka teksta. Feminizirani muškarac je sramota za muški rod, što sam pročitao nekoliko puta na forumima. Sramota, jer podseća na ženu, jer je biti žena je nešto drugorazredno (naravno ja to ne smatram, ali nam spoljni svet na svakom koraku pokazuje da je to jednostavno tako).
Pokušaću površinski da zagrebem po jednoj veoma ozbiljnoj temi: Zašto je biti žena nešto „drugorazredno“, dok je biti muškarac nešto „prvorazredno“?
Smatram da jedan od odgovora na ovo kompleksno pitanje pre svega treba tražiti u ženskoj seksualnoj ulozi. Heteroseksualni odnos se mahom sagledava kao odnos muškarca koji vrši radnju, penetrira, i žene koja trpi radnju. Muškarac je jebač, žena je jebana. U takvom sagledavanju seksualnog odnosa treba tražiti uzrok mizoginije, ali i homofobije. Pasivni homoseksualci i žene se sagledavaju kao „niža bića“, jer bivaju jebani. Neko nad njima vrši radnju i time ih ponižava. Ja retko kada čujem da neki muškarac kaže „ala smo se jebali“, već je to mahom „ala sam je(ga) jebao“.
Seks se mahom smatra aktom ponižavanja ili osvajanja žene od strane muškarca. Ona postaje njegovo vlasništvo, njegova teritorija i biva uprljana seksom. Zato i tolika opčinjenost brojem partnera i nevinošću u pojedinim društvima. Priče „ala sam je karao“, „ala sam je rasturio“, „ala sam joj pokazao“... imaju za cilj da pokažu mušku nadmoć nad submisivnim ženskim bićem.
Takođe, muškarci se vaspitavaju da imaju što više partnerki, da budu što veći osvajači, dok se žene vaspitavaju da budu smerne i neosvojive, jer biti jebač je divno, dok biti jebana je sramota i poniženje.
Interesantna je razlika u percepciji pasivnih i aktivnih homoseksualaca. Biti pasivan homoseksualac je poniženje, jer se tradicionalna muška uloga zamenjuje ženskom, dok aktivan ne menja tradicionalnu mušku ulogu, on je i dalje jebač, samo malo perverzniji. I kada kažete homoseksualac ljudi mahom podrazumevaju pasivne gej muškarce.
E sada, glavno pitanje je šta činiti da se ova percepcija promeni? E tu ja ostajem bez teksta, možda zato što je kasno (2 posle ponoći), ili ja stvarno nemam smislen i praktičan odgovor na to pitanje. Zato vas molim za pomoć.