«Protagora iz Abdere je pre 2.500 godina izjavio: Kad su bogovi u pitanju, ja ne znam da li postoje ili ne postoje, od kakvog su materijala, ni kakav im je oblik. Od Protagore pa do danas egzaktne nauke nisu dale ni potvrdan ni odrečan odgovor o Božjoj egzistenciji, jer se tim pitanjem nisu ni bavile. Na stranicama koje slede ja ću izneti naučni dokaz da Bog postoji.»
Tako počinje upravo objavljeni roman Dokaz, a izdavač Narodna knjiga-Alfa, predstavlja ga budućim čitaocima na sledeći način:
«Poznati pofesor sa Prinstona objavljuje naučni rad u kome egzaktnim naučnim metodama dokazuje da Bog postoji i dospeva u centar medijske pažnje. Između ostalog, u tom radu je napisano:Na početku jeste bila svetlost, ali nije bila reč. Bog se Mojsiju nije obratio rečima, već svojim božanskim jezikom, a taj jezik je bio savršen, baš kao i Onaj koji njime govori.
Čovečanstvo nikad nije razumelo božji jezik i Njegove poruke i zato je živelo u neznanju i grehu. Imao sam tu sreću da još kao student, radeći u arhivi Univerziteta Kembridž, pažljivo proučim deo originalnog manuskripta pisanog rukom Isaka Njutna. Čuveni naučnik je bio na pragu otkrića mnogo većeg od zakona kretanja i zakona gravitacije, najvećeg otkrića od kada čovek i nauka postoje, bio je na putu da otkrije savršeni jezik, kao što je savršen i Onaj koji tim jezikom govori, jezik božji.
Smrt je ugasila vatru kojom je plamteo genijalni um Isaka Njutna dok je pokušao da osvetli mrak u kome smo vekovima živeli i otkrije jezik božji, ali isti plamen buknuo je i u mom umu i u mom srcu. Ta nova vatra je plamtela svom silinom danima i godinama i osvetljavala mi put do dokaza koji je neoboriv.
Iznenadna smrt čuvenog profesora pokreće lavinu događaja. Pisac istražuje validnost profesorovog naučnog dokaza i uzrok njegove zagonetne smrti.
Roman je inspirisan crticom iz biografije dr Kurta Gedela, najvećeg matematičara dvadesetog veka i Ajnštajnovog najbližeg saradnika. Profesor Gedel je svojevremeno matematičkom logikom dokazao postojanje Boga. Gedelov dokaz nikad nije objavljen, ali se o njemu dugo raspravljalo među naučnicima u Prinstonu.»
O autoru romana izdavač kaže sledeće:
«Dr Vojislav Stojković je objavio više naučnih radova, kratkih priča (Književne novine, Književni list, Politika, Beležnica...) i roman Summa cum laude (Narodna knjiga-Alfa, Beograd, 2007). U prvom romanu autor traga za uzrocima i poreklom zla, a u drugom romanu, Dokaz, za istinom. Književna traganja za odgovorima na ključna pitanja religije, filozofije i nauke, ovaj pisac obavija uverljivom pričom punom iznenađenja i obrta i tako prisiljava čitaoce da njegove romane čitaju u jednom dahu. Međutim, kada sklope korice, pred čitaocima se otvaraju skriveni slojevi romana o kojima će još dugo razmišljati.»
Edit: Knjiga se može nabaviti u knjižari b92 shop, Makedonska 22, Beograd
..........................................................
Beleške na margini:
Od postanka sveta, pa do danas, nije bilo čoveka koji se bar jednom u životu nije zapitao: Postoji li Bog? Ukoliko neko ili nešto postoji, onda svakako mora postojati, ako ne nužnost, onda bar mogućnost njegovog dokazivanja.
Filozofija u svojoj baštini čuva pregršt ingenioznih umova koji su čovečanstvu zaveštali svoje argumente kojima pokazuju kako se postojanje Boga može ili ne može dokazati.
Još u politeističkoj Antici, gde su bogovi bili potpuno antropomorfni, Aristotel je tvrdio kako je došlo vreme da se u ljudskim glavama olimpski titani zamene nečim što je on nazvao Prvi Pokretač. Aristotel je svom Pokretaču dao ime Bog i može se smatrati pionirom u dokazivanju Božje egzistencije. Iako Aristotel u svoje vreme nije imao za cilj da dokaže kako Boga ima, ipak njegov argument predstavlja prvi stepen kosmološkog dokaza. On je razumskim putem, posmatrajući prirodu, ustanovio kako se sve kreće, ali se ne kreće samo od sebe nego je pokrenuto od nekog drugog. Aristotel jasno kaže da u beskonačnosti nema prvoga i da negde treba stati. Iz toga sledi, tvrdi Aristotel, da mora postojati neko nužno biće koje nije pokrenuto ni od koga, a koje u isto vreme sve ostalo pokreće.
Kosmološki dokaz Tome Akvinskog, ontološki dokaz Anselma Kanterberijskog, teleološki dokaz Vilhema Paleja i argumenti iz morala Imanuela Kanta, obeležili su svoje epohe i ostavili dubok civilizacijski trag.
Dok su filozofi i teolozi vekovima iznosili, prikupljali i sistematizovali dokaze božjeg postojanja, nauci ni jedan od njihovih argumenata nije bio prihvatljiv. Istovremeno, nauka je odbacivala čak i pomisao da se svojom, u drugim oblastima proverenom metodologijom, upusti u dokazivanje ili opovrgavanje božje egzistencije.
Dugo sam se pitao kako bi svet reagovao kada bi papa proglasio da nema Boga ili kada bi naučnici izneli neoboriv dokaz da Bog postoji. Sve tako razmišljajući ponešto sam zapisivao i napisao knjigu koja je, na moje veliko zadovoljstvo, objavljena.
Da sam na mestu potencijalnih čitalaca, ja ne bih poverovao na reč ni izdavaču, a pogotovo ne autoru. Ipak, proverio bih.