Kako ne biti kada ih pogledaš
Moj dragi gost: Florian
Predrasude su sastavni deo naših života, pa je jedna na koju sam nedavno naišao dok sam objašnjavao uživanje u lepoti jedrenja dece i ta kako se može jedriti u zemlji koja nema more. Iskreno rečeno, nisam o tome razmišljao na taj način. Iz mladosti mi je ostao onaj fazon: Mađarska nema more, ali ima ratnu mornaricu, ali tek sam tada shvatio da većina ljudi jedrenje povezuje sa jedrenjakom na pučini sinjega mora. E, šta je tu je, Srbija je nakon raspada Jugoslavije postala država bez izlaza na more, Panonsko more se malo povuklo, ali je na nekom njegovom dnu ostalo Palićko jezero, kao najveće (po rečima zlobnika: najverovatnije najpliće) jezero u Srbiji.
Palićko jezero kao morski recidiv, pored svih sukoba, poseduje jedan lokalnog tipa na relaciji dve obale.
S jedne, naslonjen na Muški štrand prilegao je na samu obalu hangar veslača, a na drugoj strani, pored Vermešovog Bagujvara, a pre pecaroškog doma, nalazi se Jedriličarski klub Palić. Sukobi članova ovih klubova su po svim osnovama, počev od prebacivanja tipa: "Koji je to sport da se krećeš leđima unapred?" (kao da se i letvica u skoku u vis već odavno ne prelazi leđima) pa do "Ko te tero, da znaš da jedriš ne bi morao da veslaš."
Jedriličari kad nema vetra sede na obali i sa manje ili više nervoze razmatraju najnovije izveštaje na netu tipa Wind guru (biće ili neće i koliko bofora, m/s ,...) a veslači obožavaju mirno vreme, naročito ako još nije pretoplo, budući da nema talasa. Oba podeljena sveta imaju i svoj tipičan izgled (koji se donekle menja u skladu s modnim trendovima). Jedriličari (po modnom diktatu AJK-a i Gemax-a) trenutno pronose prestoničku modu lako produžene kosice, malko isprane, nalik plivačima samo manje i obavezno dve tri nijanse svetlije, izbeljene od sunca naravno, a veslači, barem po trendu sa prošlogodišnjeg balkanskog prvenstva kratko ošišani i u kratkom tankom neoprenskom kombinezonu koji naglašavaju njihove mišiće razrađene na kolicima). Obe grupe imaju i svoju ciljnu muško-žensku populaciju. Visina i težina jedriličara dosta varira, ima ih i nižih i punijih za razliku od npr. četverca koji ako ga treneri dobro skockaju imaju maksimalno pet cm razlike u visini a svi su skoro izrazito visoki. Okupljeni za tu priliku, posmatrači i posmatračice uzrasta koju godinu više ili manje od učesnika, sa poludistance razmatraju ove dečkiće i devojčice uz neophodne prigodne komentare. Ceo ovaj užasno dosadan uvod sam napravio da bih vam saopštio jednu sasvim običnu informaciju, a to je da se na Paliću sinoć otvoreno South East European Open Optimist Cup Serbia, Palic, May 6 - 10, 2009
A možda ustvari i nije tako obična. Ovaj Kup je najveće međunarodno takmičenje u jedrenju u Srbiji, kao i jedno od većih takmičenja za jedriličare klase Optimist u regionu.
Za učešće su se prijavili učesnici iz sledećih zemalja: Bugarske, Crne Gore, Kenije, Kirgistana, Mađarske, Makedonije, Slovačke i Srbije. Sa sve tri kontzinenta Azije, Afrike i Evrope ukupno do sada 68 takmičara. Da vas ne čudi, prvenstvo je otvorenog tipa zato na njemu učestvuju i zemlje koje ne pripadaju području jugoistočne Evrope.
Klasa Optimist je klasa za decu do 15 godina. Osnovna je i početna klasa jedrenja. Oko 70% olimpijskih pobednika u svim drugim klasama počeli su da jedre u klasi Optimist. Jedrenje, sem što je zabavno, ponekad može da bude i veoma zahtevno i naporno. Takmičari povremeno budu izloženi hladnoći, jakom vetru ili suncu i visokim tempereturama. Vozi se po više trka u toku jednog dana, moderna oprema i odela otežavaju obavljanje fizioloških potreba, a dve do tri trke dnevno, zahtevaju uz znanje, koncentraciju i fizičku pripremu, i zavidan stepen veštine i snage. Posle svih tih napora ova deca nakon pristajanja i sređivanja brodova, sem poneke suze zbog loše sreće ili plasmana, pronose obalom jezera ogromnu količinu osmeha i radosti. Usprkos svim ostalim problemima koji prate i ovaj, kao i svaki drugi sport oko finansiranja, sukoba klubova i sukoba u klubovima, ovi osmesi definitvno odnose pobedu nad svim problemima i navode vas da ste stalno s njima. Nije zato čudo da se ova klasa zove Optimist jer stvarno pronosi životnu radost, bodrost i kako da ne, veru u budućnost, njihovu budućnost.Meteorolozi prognoziraju veoma lepo vreme za ovaj vikend. Nadamo se da će biti i vetra. Palić nije daleko. Strpajte decu ako imate, ko zna možda im se svidi. Ili dođite sami da s nama podelite uživanje u ovoj regati.
ps
Održavanje regate je pomogla Opština Subotica pa se zahvaljujem gradonačelniku Saši Vučiniću kao i Jene Maglaiju i Nemanji Simiću. Pokrajina Vojvodina je takođe dala svoj doprinos, na čemu se isto zahvaljujem, pa je Ministar sporta i omladine Pokrajine Vojvodine Modest Dulić, proglasio regatu otvorenom.