U enkciklopedijama stoji samo po nekoliko redova o Alojziju Alchajmeru (Alois Alzheimer). Rođen je 1864, umro 1915. Nemački neuropatolog i psihijatar. Više od ovih informacija nema. S druge strane, mnogo više stoji o bolesti koja nosi njegovo ime.
U Nemačkoj senovinar Mihael Jirgs (Michael Jürgs) fascinirao ovim tajanstvenim paradoksom. Jedan ambicionzni istraživač otkriva jednu bolest koja vodi u manje-više totalni zaborav i, nekoliko godina otkrića sâm istraživač biva potpuno zaboravljen. Knjiga novinara Jirga se zove „Alchajmer" sa malodramskim podnaslovom: „Spurensuche in Niemandsland" Traganje u ničijoj zemlji.
Ovde daje portret jednog pasioniranog lekara koji se tokom dana bavi svojim pacijentima, njihovim uobičajenim tegobama, dok noću sedi povijen nad mikroskopom u lovu na uzroke „bolesti ludila starih". Kako je moguće da jedan običan čovek više ne može da uradi ni najbeznačajnije svakodnevne poslove i rutine? Kako to da jedan čovek koji je celog svog života pušio lulu sada trpa duvan u usta ili u čašu vode? Na obdukcionom stolu u Minhenu, Alchajmer je našao odgovor u moždanom tkivu jednog umrlog pacijenta.
Knjiga se završava sa reportažomiz jednog centra za negu u današnjoj Holandiji. Perfektni uslovi vladaju: na 190 pacijenata ide 140 negovatelja. U Alchajmerovo vreme nij ebilo potrebe za ovakvim uslovima: većina ljudi je umirala ili pre ili neposredno posle pojave bolesti. Verovatno je zbog toga, piše Jirgs, Alchajmerovo istraživanje dugo smatrano nepotrebnim i suvišnim, a on sâm pao u zaborav. Doktor Alchajmer je u umro u 48. Godini kao posledica upale krajnika na koju se nije obazirao da izleči.