Stvarno ne znam šta mi je to trebalo. Kobnom neopreznošću sam prošao pored Kulturnog centra Srbije u Parizu, i imao sam šta da vidim.
Ajde što Centar nije radio u sred bela dana u sred nedelje, što izgleda jadno i zapušteno, što u njemu vise dve slike ne zna se koga, što su na sred Centra neke merdevine pa ne znam da li je instalacija ili popravljaju plafon, sve to nekao i prođe, valjda smo se navikli sve ove godine, ali kad sam video tablu našeg Kulturnog centra umalo se nisam šlogirao.
Tako mi i treba. Pored onolikog Bobura, ja se smucam oko Kulturnog centra Srbije.
Da li je moguće da pored onolike priznate i pismene dijaspore nikome nije palo na pamet da bar nekom jave da se ispravi greška na tabli? Da li je moguće da naša dijaspora (a možemo da pitamo i ministra inostranih poslova i ministra kulture) ne zna da se imena naroda pišu velikim slovom.
Možda sam nešto propustio. Da li smo možda kažnjeni od svetske zajednice i da se od sada Srbi pišu malim slovom? Znam neke koji tako već pišu i neke koji se raduju, ali Ivan Klajn ipak kaže nešto drugo.
Na svu sreću tu je u blizini Bobur, pa svaki pošteni građanin Srbije kontaminiran (Ne)kulturnim centrom Srbije može da ode i da se dekontaminira.
Na svu sreću, da ipak ne bude sve tako crno, nešto se lepo i desilo u tom Kulturnom centru Srbije u Parizu.
Od 24. do 30 septembra bila je izložba fotografija o karijeri Milene Dravić , koja je bila počasni gost pariske manifestacije „Nedelje stranih kulturnih centara" .
„Ponosna sam što sam izabrana da predstavljam Srbiju na ovoj manifestaciji", rekla je Milena Dravić na otvaranju izložbe.
Među onima koji su došli da vide srpsku glumicu bili su i neki od eminentnih srpskih umetnika i intelektualaca koji žive u Parizu, poput slikara Vladimira Veličkovića i Ljube Popovića i arhitekte Tome Garevskog.
Izložba od 44 fotografije, koju je pripremila Kinoteka iz Beograda, svojevrstan je vremeplov kroz izuzetnu karijeru glumice koja je snimila devedesetak filmova, od kojih je u pedesetak bila glavni protagonista.
Na otvaranju izložbe prikazan je i dokumentarni film „Milena", autora Zdravka Randića iz 2004. godine.
Milena Dravić predstavlja Srbiju na filmskoj manifestaciji „Nedelja stranih kulturnih centara", koja je ove godine posvećena ženama u kinematografiji. Pariskoj publici će se predstaviti filmom „Misterija organizma" Dušana Makavejeva
„Nedelju stranih kulturnih centara", koja se održava šestu godinu za redom, sponzorišu francusko Ministarstvo kulture i skupština grada Pariza, sa ciljem da podrže raznolikost kulturnog izražavanja.
E sad, kad pomisliš da nije sve crno, vrlo brzo te razuvere.
Evo izveštaja sa projekcije dokumentarnog filma "Milena" od specijalne dopisnice :-) iz Pariza:
Sala puna, razne poznate i nepoznate face, u prvom redu, kako već to ide, ambasador sa suprugom, Milena Dravić, direktor KC.
Sala zamračena tablama od stiropora na prozorima (nema se za roletne, valjda).
I onda, usred projekcije - crče film. Tj. nije bas film crknuo, nego samo zvuk - nova sofisticirana bezična oprema počela da "hvata" neku radio stanicu. Buka nevidjena, počele i reklame. Mrak, svi se nešto zgledamo i smeškamo. Nema nikog da isključi spravu. To je trajalo nekoliko minuta (izgledalo je k'o pola sata) dok se "tehničar" nije pojavio iz neke zadnje prostorije. Onda je on malo čačakao, pa je pustio film, ali, posle nekoliko bezuspešnih pokušaja "premotavanja" DVD-ja, iz početka (već smo odgledali skoro sat) i ugasilo se svetlo. Onda je ustala Milena lično i tražila da se se projekcija zaustavi, izvinila se prisutnima i ... poslužen je "koktel prijateljstva".
Čujem da je bilo i nekih drugih "sitnih" problema u oranizaciji, tako da Milena nije ni ostala do kraja nedelje, vec se vratila u Beograd ranije, odmah posle zvanične festivalske večeri.