Kako je najavljeno, na dnevnom redu zasedanja Narodne skupštine naći će se Predlog zakona o zabrani neonacističkih ili fašističkih organizacija i udruženja i zabrani upotrebe neonacističkih ili fašistički simbola i obeležja, koji su podneli poslanici LSV po hitnom postupku (u atačmentu).
Vladajuća koalicija i deo opozicije su se, priča čaršija, preliminarno usaglasili oko usvajanja ovog zakona. Ipak i dalje ima protivnika zabranjivanju fašističkih/nacističkih manifestasija i obeležja. Jasno je da ima glasova i za i protiv ovog zakonskog rešenja, međutim indikativno je što jedne od ovih glasova često prate povici, a za povicima zatim polete kamenice, palice, sevnu baklje i molotovljevi kokteli. Bije ih glas, da njihov glas bije.
Takav „glas upozorenja“ već godinama odzvanja ulicama gradova Srbije i zuri u građane sa tzv. Proglasa neprijateljima:
„Ima još mnogo onih koji moraju da čuju glas srbstva. To je pre svega glas upozorenja. Otačastveni pokret Obraz možda ne može fizički da uništi sve zlo koje kidiše na srbski narod, ali će, dokle god postoji, neprestano i neućutno na njega ukazivati i protiv njega se beskompromisno boriti.
Još jednom upozoravamo sve srbske neprijatelje i pozivamo ih: pokajte se za svoja zlodela, inače za vas neće biti ni Božje ni ljudske milosti“ (www.obraz.rs)
Ima institucija, medija, intelektualaca i drugih javnih radnika koji sa nipodaštavanjem gledaju na pojave fašističkih i neonacističkih grupa i na njihovo delovanje u Srbiji. Ovakav olak pristup je posebno opasan imajući u vidu da su nacistički/fašistički pokreti po pravilu narastali od grudve do lavine – od marginalnih grupa do masovne histerije.
Možda je suvišno podsećati da ove grupe haraju ili tavore u mnogim zemljama sveta, umrežavaju se i pokušavaju da se organizuju za jači impact, političku podršku i sprovođenje svojih programa u delo. Od neformalnih undrground grupa do etabliranih razgranatih udruženja, oni u osnovi prate istu matricu ponašanja, koja se zasniva na tezi o supremaciji jedne društvene populacije nad ostalima, na osnovu porekla ili ličnih opredeljenja njenih pripadnika. Ove organizacije svojim delovanjem sasvim neskriveno šire rasnu, versku i nacionalnu mržnju i netrpeljivost i postupaju tako da ugrožavaju građane samo na osnovu njihovog porekla ili ličnih opredeljenja.
Postojanje ovih organizacija i u našoj zemlji je, nažalost, evidentno: paljenja ambasada i verskih objekata, demoliranje gradskih trgova, prebijanje građana, pozivi na linč („ubi’ zakolji da ____ ne postoji“, „ubi’ ubi’ ____“, „nož, žica, Srebrenica“), otvorene pretnje nasiljem, stvaranje atmosfere straha i mržnje... Sve to su prateći elementi većine javnih okupljanja pristalica nasilnih grupa koje s pravom možemo nazvati neonacističkim i fašističkim. Fizičkim nasrtajima i govorom mržnje protiv ljudi različitog porekla ili opredeljenja, oni direktno ugrožavaju život i bezbednost građana Srbije. Pripadnici Nacionalnog stroja, koji ističu svoje kukaste krstove i spremni su da biju i pred kamerama, i pripadnici Obraza, koji otvoreno prete nasiljem svima koji nisu heteroseksualni pravoslavni Srbi i desničari, između sebe grade snažnu solidarnost. Generalni sekretar Obraza, Mladen Obradović, je čak izjavio da ne primećuje da u Srbiji postoje nacističke organizacije i da mu je Nacionalni stroj „sto puta draži od pedera, lezbejki i šiptarskih terorista“. Ova izjava je samo jedan od mostova koji ozloglašenim skinhedsima omogućava da pređu u tabor koji ima političku podršku ultranacionalističkih parlamentarnih stranaka, dela sveštenstva, pa čak i univerzitetskih profesora. Međutim, podrška javnih ličnosti ne daje legitimitet ovim i sličnim organizacijama već, naprotiv, ukazuje da šteta koju mogu da prouzrokuju daleko prevazilazi našu predstavu o sporadičnim razbijanjima izloga i prebijanjima pripadnika manjina. Ove organizacije su klica političkog projekta koji podriva temelje demokratije i obesno ugrožava osnovna ljudska prava i slobode građana. Ta klica je već odavno proklijala i proteklih dvadesetak godina je duboko puštala svoje korenje.
Zabranu rada neonacističkih i fašističkih grupa i udruženja dugo su tražile brojne organizacije civilnog društva. Međutim, tek nakon incidenta na tribini novosadskog Filozofskog fakulteta 2005. godine, od kako je i Skupština Vojvodine zvanično uputila zahtev za zabranu njihovog rada, ova inicijativa je počela da progresivno zadobija pristalice u republičkim institucijama. Tada je MUP napravio istraživanje i Odboru za bezbednost Skupštine Vojvodine dostavio spisak neonacističkih organizacija, među kojima se izričito navode: „Nacionalni stroj”, skinhedi, „Krvi i čast” i „Rasni nacionalisti – rasonalisti”. Politički pokret „Obraz” svrstan je u klerofašističke organizacije, a pomenuti su „Pokret 64 županije” i honvedi.
U institucijama je stvar sazrevala prilično sporo, ali druga strana nije gubila vreme na reakciju. Pripadnici neonacistističkih i fašističkih organizacija najavili su marš 2007. godine u Novom Sadu. Iako je policija ovaj događaj dočekala prilično nespremno, fašisti su naišli su na otpor slobodoumnih građana i omladinskih grupa koje su se samostalno organizovale i izrazile svoje negodovanje zbog ovog anticivilizacijskog marša. Skup je protekao u znaku nasilja i bilo je građana koji su sa antifašističkog okupljanja otišli razbijenih glava.
Oktobra 2008. godine, neonacisti su ponovo zakazali marš, ali ovoga puta u Beogradu. Krenuvši od jedne obične Facebook grupe, koja je za par dana dostigla više od 10.000 članova, omladinske organizacije su i ovog puta pokrenule Antifa kampanju, pod nazivom „No pasaran - Neće proći“. Budući da vlasti nisu bile spremne da se samoinicijativno suprotstave nacistima/fašistima, Antifa kampanja je zakazala svoj skup u isto vreme kada i nacistički marš, zagovarajući za zabranu održavanja marša. Pokret Obraz je tada najavio akciju „S verom u Hrista protiv komunista!“ navodeći da će „pripadnici Obraza patrolirati centralnim beogradskim ulicama kako bi sprečili paradiranje bezbožnika kojima je jedini cilj borba protiv svega što je Sveto i Čestito“. Nakon dosta ubeđivanja, inicijativa je na kraju protekla u atmosferi jasnog opredeljenja republičkih organa: nacistički marš je zabranjen, a antifašistički skup je bezbedno održan zahvaljujući savesnom radu policije i podršci zaštitnika građana i Ministarstva za ljudska i manjinska prava.
Usledila je inicijativa Republičkog javnog tužioca, Slobodana Radovanovića, za pokretanje postupaka pred Ustavnim sudom Srbije za zabranu delovanja organizacije „Nacionalni stroj“. Sud je ove godine prihvatio predmet i pokrenuo postupak. Vođa organizacije, Goran Davidović Firer, izbegao je u Italiju, ali je uhapšen nakon što je za njim bila raspisana Interpolova poternica i sada se čeka njegovo izručenje. U februaru ove godine, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava predalo je inicijativu tužilaštvu za zabranu rada udruženja „Obraz“.
U međuvremenu, državni sekretar ministarstva za ljudska i manjinska prava, Marko Karadžić, postao je meta pretnji koje mu ove organizacije upućuju čak i lepljenjem plakata sa njegovim likom. U istom periodu, Obraz je u Kraljevu pokrenuo akciju poziva na linč, pod nazivom „Srbija Srbima - napolje sa Romima“, jer je jedan pripadnik ove organizacije tragično nastradao u tuči sa dvojicom madića romske nacionalnosti. Sprovođenje kampanja zastrašivanja, pretnje nasiljem u javnom prostoru i praktikovanje nasilja na ulici, ostale su praksa koju ove organizacije sasvim legalno sprovode pod svojim imenom i znamenjima.
U oktobru prošle godine poslanici LSV podneli su predlog Zakona kojim bi se i formalno zabranile manifestacije i upotreba simbola neonacističkih i fašističkih organizacija. A sada je taj zakon konačno došao i na dnevni red Narodne skupštine...
O PREDLOGU ZAKONA
Predloženo je da se ovim zakonom zabrane manifestacije, isticanje simbola ili znakova ili bilo koje drugo delovanje neonacističkih ili fašističkih organizacija i udruženja, kao i sankcije za povredu tog zakona.
Delovanjem pripadnika ili pristalica neonacističkih i fašističkih organizacija i udruženja, kako je predloženo, smatra se svaki organizovani ili sponatani javni nastup na kojem se izaziva, podstiče ili širi mržnja ili netrpeljivost prema pripadnicima bilo kojeg naroda ili nacionalne manjine ili prema osobama drugačijeg političkog i ličnog opredeljenja.
Predviđeno je da se zakonom zabrani proizvodnja, umnožavanje, skladištenje, prezentacija, veličanje ili na bilo koji drugi način širenje propagandnog materijala, simbola ili obeležja kojima se može izazvati, podsticati ili širiti mržnja i netrpeljivost, rasna, nacionalna ili verska mržnja ili netrpeljivost, propagiranje ili opravdavanje nacionalističke i fašisticke ideje i organizacije.
Takođe, predložena je i zabrana proizvodnje, skladištenja, prezentacija, širenje ili na bilo koji drugi način upotreba simbola kojima se propagiraju ili opravdavaju ideje, radnje i postupci optuženih i osuđenih u Haškom tribunalu ili osuđenih i optuženih pred domaćim sudovima za ratne zločine.
Pod materijalima, simbolima i obeležjima podrazumevaju se značke, zastave, oznake, crteži, grafiti, amblemi, fonografski zapisi, muzički sastavi, fotografije, parole, uniforme ili delovi uniforma.
Predloženo je brisanje iz registra udruženja ili organizacija koje u toku svog delovanja pokažu sklonost ka neonacističkoj ili fašističkoj organizaciji ili udruženju, kao i novčana kazna od 5.000 do 50.000 dinara za fizička lica koja prekše zabranu, a za registrovanu organizaciju ili udruženje od 100.000 do milion dinara.
NA POSLETKU
Sam zakon će pokazati jasno opredeljenje države da neće tolerisati ugožavanje prava, sloboda i bezbednosti svojih građana. Odredbe zakona kojima se predviđa novčana kazna će ujedno biti i vaspitna mera protiv svih onih koji se služe metodama zastrašivanja i raspirivanja mržnje i netrpeljivosti prema građanima na osnovu njihovog porekla ili ličnih opredeljenja. Kada izgrednik dobije mandatnu kaznu od par desetina hiljada dinara, dobro će razmisliti pre nego što se ponovo istakne ili pusti u promet kompromitujući sadržaj u smislu ovog zakona.
Ipak, zakon samo uklanja posledice, dok je za otklanjanje uzroka ovih malignih društvenih pojava neophodno uključivanje građana. Potrebno je na svakom koraku, u razgovorima, u komentarima, umetničkim i drugim kreativnim izražavanjem, ukazivati na neprikosnovenost poštovanja slobode izbora drugih ljudi oko nas - dokle god se sloboda ne zloupotrebljava za ugrožavanje drugih. Sloboda uvek sa sobom nosi i odgovornost.
Za kraj ću parafrazirati izjavu jednog od predlagača zakona: pustiti fašiste na ulicu u ime ljudskih prava, isto je što i pustiti pacove u dečiju sobu u ime ekologije.