E, divno, pomislim. Retko je danas videti da neko zakupljuje bilborde kako bi obzanio građanima da je zimski san odavno završen i da je vreme da se late četaka i metli. Retko, i lepo za oko. A onda dignem pogled da vidim ko su ti ekolozi. Kad iznad ove poruke, stoji neki uparadjeni stroj, što bi rekli moji Šumadinci „sve moj do moga". Vođe neonacističke i nedavno zabranjene Mađarske garde prve su zaskočile predizborni ringišpil koji one najspretnije katapultira u Evropski parlament. I sami znate da se mentalni sklop sa gornjim predznakom ne zaustavlja lako, kad ga jednom pustite iz boce, pa tako ni ovaj. Odmah ispod citiranog slogana, još krupnijim slovima nova parola: „OČISTIMO MAĐARSKU!" Sve regularno, po propisu i uredno plaćeno gradskim službama. A to da li se reklamira pasta za zube ili etničko čišćenje, najmanje je bitno.
Čitajući na plakatima o čišćenju, neupućeni stranac će verovatno pomisliti kako je u Budimpešti zavladala neka bolesna pedanterija, ukoliko mu neko ne došapne da te smešeće face sa bilborda nisu baš ni tako naivne, ni bezopasne. Pitajte mađarske Rome i Jevreje, a i druge manjince o tome, vernije će vam preneti muku koja ih je snašla nego ja. „Čistasči" Mađarske i njenog glavnog grada nisu sedeli skrštenih ruku ni do sada. Romskih kuća koje su spaljene „same od sebe" bilo je gde god je promarširala Mađarska garda. O uvredama ispisanim na klupama peštanskih parkova, zidovima zgrada, u haustorima, liftovima i javnim toaletima više niko i ne govori. Takve sitne „spisateljske forme" postale su dečja igra u poređenju sa nekim mnogo krupnijim i bolnijim.
Onda je došla zabrana Mađarske garde, ali se vuk dosetio pa je promenio dlaku i iz nacističke uniforme, direktno sa mađarskih ulica, preselio se na bilborde. Kaže da svoje apetite neće zadovoljiti sve dok ne uskoči u parlamente - onaj evropski i ovaj mađarski. I zaista, na putu je.
Ako ovih dana posetite Budimpeštu, tog presvučenog vuka srešćete sigurno, već na prvom bilbordu. Ime mu je Jobbik (Pokret za bolju Mađarsku). Koliko čistača... A grad nikad prljaviji.
www.dragan-jakovljevic.com