Porodica| Život

Selidba

Bojan Budimac RSS / 18.05.2009. u 17:30

Kad god čujem tu reč setim se Oblomova i njegovog monologa o istoj koji je moj otac znao napamet i u prigodnim situacijama citirao. – E moj Zahar, znaš li ti šta znači seliti se? ... Čizme u istom zavežljaju sa brašnom... – je sve što je od toga ostalo u mojoj memoriji pamćenja.

Juče me je Fu podsetila da je danas četvrta godišnjica kako smo se doselili u ove krajeve. Svaka selidba je frka, ne kaže naš premudri narod džabe "ko se seli taj se ne veseli". Obavio sam dovoljno svakakvih seoba u životu da mogu odgovorno da tvrdim da čak i u slučaju kad čizme nisu u istom zavežljaju sa brašnom taj čin ne može biti elegantan. Seliti se unutar istog grada je stresno. Seliti se preko granice je stresan i logistički zahtevan poduhvat. Seliti se na 800 km unutar Turske sa sve četiri psa i sedam mačaka je ultrastresno i logistička noćna mora.

Početkom maja te godine "naš čovek" u Bodrumu (zapravo je iz Mumdžulara, opštine na čijoj teritoriji je i naše selo) nam je javio da je našao "super kuću" za nas. Taj "naš čovek", Memet, lokalac, hodajuća agencija za nekretnine i blejač po čajdžinicama u kraju je tip na koga je Fu natrapala u svom izviđanju terena, koje je usledilo nakon mog, opisanog na privatnom blogu u pet nastavaka. Posle te javke Fu ponovo odlazi tamo na 48 sati da baci pogled na kuću (posle je ispalo da ju je zaista ovlaš pogledala, ali nije bitno). Tamo je dogovorila izgradnju ograđenog prostora za džukce, instaliranje WC šolje umesto čučavca (posebna priča), promenu prozora na kući i iznajmila je. Kad se vratila čekali smo da nam jave da je sve to urađeno i počeli da planiramo selidbu.

Trebaće nam tri vozila, kamion za nameštaj i stvari, teretni kombi za pse i naš auto u kome će biti mačke. Za prvo zovemo dve firme za selidbe, obe dugo u transportnom biznisu tako da Fu ima poverenja u njih, neće da zove one za koje nikad nije čula. Njihovi agenti dolaze da vide volumen posla, donose nam sjajne brošurice i liflete. Iz neke balkanske perspektive sve izgleda vrlo impresivno. Mislim se možda to i neće biti tako teško. Dobijamo dva predračuna i to nas već baca u frku, razlika je duplo. Odlučujemo se, logično, za jeftiniju, misleeem obe nude istu uslugu.

Pričam o neverovatnoj razlici cena prijatelju Emreu i to da smo se odlučili za jeftiniju, a on me pita, – Je si li siguran da su oni ukapirali da treba da te sele u Bodrum, a ne u podrum? Znaš, ipak su oni Lazi. – (bodrum = podrum na turskom) Lazi – crnomorski narod, je predmet većine turskih viceva, kao kod nas... je l' se sme to reći sada u vreme političke korektnosti?

Ispostavlja se da je iznajmiti teretni kombi problem. Rent a car kompanije nam nude samo super-hiper putničke vanove po ceni koja se kolje sa cenom cele selidbe. No, kako sreća prati hrabre (i pričljive) rešenje je došlo iz sasvim neočekivanog pravca – od Fulijinog frizera. Oboje smo otišli kod frizera Alija da se sredimo pre selidbe. U mom slučaju je to bilo radikalno jer sam tada imao kosu do dupeta ili možda bolje da kažem da sam tada još imao kosu, dužina nevažna. Elem, u čaprac divanu Fu pomene problem transporta pasa, a Ali reče da ima poznanika koji ima teretni kombi i koji često ide za Bodrum, jer se tamo bavi vodo&električnim instalacijama. Okrete on Osmana i ugovori nam sastanak u našem stanu za sutradan.

Osman je OK, voli pse i ne plaši ih se. Vrlo bitna stvar kad su naši istanbulski uličari u pitanju, jer dvoje od četvoro su "kao oštri", a logično još su oštriji kad namirišu nečiji zort. Nema fiksiran datum kad mora biti u Bodrumu, ali u sledećih nedelju dana bi mu odgovaralo. Spreman je za pokret ako mu javimo dan ranije. Vozi Hjundai teretni kombi. Super.

Herkul.jpgČekajući da nam Memet iz Bodruma javi da su kuća i ograda spremne mi polako pakujemo ono što ne bismo voleli da nam pakuju "profesionalci". Na slici je pretprošle godine preminula nam keruša Herkul koja se eto malo spakovala u kofer (kad ti trogodišnji rođak određuje ime psu onda to baš nema mnogo veze sa polom psa, naročito ako mu je maternji turski koji ne poznaje rodove). Ne sećam se više tačno kog dana nam se Memet javio, ali mislim da smo ostavili nekih 5-6 dana fore od tog momenta do selidbe i fiksirali je na 18. maj. Sa firmom za selidbu je bio sledeći dogovor, spakovaće stvari i utovariti ih 17. ujutro, a kamion će krenuti negde oko ponoći, jer mu treba nekih 18-19 sati vožnje. Mi – Fu, Osman i psi u kombiju, a ja i mačke u kolima ćemo krenuti 18. u 6 najkasnije 7 ujutro, jer nam sa solidnom pauzom za ručak treba oko 10-11 sati vožnje, ako poštujemo ograničenja brzine. Tako bi, prema planu, negde u poslednjoj fazi putovanja pretekli kamion i stigli pre njega, taman da se malo opasuljimo i da komandujemo istovarom. So far, so good, mada, u stvari, ništa još nije ni počelo.

Šesnaestog uveče pravimo malu oproštajnu žurku. Ljudi se razilaze rano, sutra je radni dan, a nas šta čeka da ne govorim.

Fu je bila u šetnji sa jednim od pasa kad mi je čopor radnika zazvonio na vratima. Pružio sam sve od sebe da ih obuzdam i da im objasnim da bi bilo mnooogo bolje po sve nas da sačekamo Fu.

Nisam uspeo i oni su se rastrčali po stanu samo povremeno me pitajući, – Je l' ovo ide? Sva sreća da sam pre nego što sam im otvorio zaključao sobe sa psima i mačkama, ne smem ni da zamišljam šta bi se desilo da nisam. Izgubio sam kontrolu nad situacijom u sekundi. Druga sreća je da taj haos nije trajao duže od 10-15 minuta koliko je Fu bila odsutna. No, i to je bilo previše.

Prvo što je ugledala sa vrata je bio radnik koji je u istu kutiju pakovao stvari iz frižidera, prljavo suđe od doručka i kristalne čaše. Do tog vriska sam mislio da dobro poznajem moju suprugu. Moj turski je tada bio na mnogo slabijem nivou nego danas, tako da sam prepoznavao samo neke reči i sintagme poput hayvanoğlu hayvan (hajvanolu hajvan – životinjo sine od životinje). Tu do punog izražaja dolazi razlika između naših porekla, njenog, uslovno rečeno, otomanskog i mog socijalističko-samoupravnog. Bespotrebno reći njeno je bilo mnogo korisnije i uspela je da zavede koliki-toliki red u sledećih pet minuta.

No, jednostavno ima situacija kada nikakav autoritet ne pomaže, jedna od takvih je kada selite klavir. Dobro, nije klavir, pijanino. Ufačlovali su ga u nekoliko slojeva nekog ćebastog materijala i onog najlona sa mehurićima, tako privlačnim za pucketanje s tim što su ovi king size mehurovi. U brošuri je bila fotografija dva nosača kako pomoću gurtni nose pijanino sve slobodnih ruku. Na ovaj naš se bacila njih gomila bez gurtni. Pitam jednog kamo gurtne, a on mi pokaže na svoj biceps debljine moje butine. Doduše, moram da priznam da bi gurtne na našem strmom, zavojitom i uskom stepeništu (koje je tamo samo zato što zgrada mora da ima isto, a ne da se koristi) možda bile od koristi onom koji je gore, a nemoguće za primenu onom koji ide prvi niz iste. Kaj god, iako me je Fu terala da idem za njima i kontrolišem njihovu nežnost prema njenom omiljenom predmetu, videvši prve korake odbio sam da prisustvujem tome i zadovoljio se audio kanalom. Zvučalo je kao da su ga kotrljali (8 spratova).

Za to vreme je Fu objašnjavala radnicima u kuhinji da reklamne Efesove krigle nisu vrednije od kristalnih čaša za šampanjac i da je njih dovoljno uviti u jedan-dva sloja novinske hartije, a ne u pet, što je preporučljivo za ove druge, dakle, upravo obrnuto od onoga kako su počeli. O načinu demontaže plakara neću. Sećati se toga je previše i za mene (Fu je odbila da čuje onaj pasus o pijaninu).

Do podneva se ta oluja kroz stan završila. Ustanovili smo da plinska boca za šporet nije spakovana, a ni kamenje koje sam ja redovno dovlačio sa obale Mramornog mora nisu odneli. Mislim da bi riknuli od smeha, da su znali da se i to seli, a ja u celom tom haosu nisam primetio da su zaobišli kamenčine za koje sam se ja vremenom emotivno vezao. Dobro, spakovaćemo to u kombi i kola.

Popodne smo trčali po birokratijama. Odjava TV kabla, telefona i ADSL-a, srećom na jednom mestu, reeeeeeeeeed. Odjava električne energije malo manji red na drugom mestu, odjava boravka na dva posebna mesta najmanje 15km udaljenih. Rano uveče padosmo u san na starim minderima od troseda i fotelja koje smo zadržali kad smo renovirali iste, a koji će nam dobro doći da njima postavimo Osmanov kombi.

Budimo se u četiri, treba prošetati pse, što radimo na smenu. Oni znaju da se selimo, pričali smo im o tome. Herkul, potpuno van svih svojih običaja, po povratku iz parka me vuče ne prema zgradi kao obično nego da obiđemo krug po dvorištu (kada bi je šetao bez povodca, ona bi sama išla kući i čekala bi me ispred ulaza u zgradu). Znam, znam, da patetično zvuči, ali to jeste izgledalo kao da se oprašta sa tim mestom, verovali ili ne. Fu je takođe primetila promene ponašanja Bab-baba i Zejne, jedino je sirota Džej-džej flegmatična na situaciju. Ona je već tada imala neodstranjiv tumor na desnom ramenu veličine omanje dinje, koji nije bio bolan ali joj je otežavao kretanje (preminula je tri meseca kasnije).

Sledeće, treba spakovati mačke. Kako je našem inače odličnom veterinaru palo na pamet da nam predloži da su obične kartonske kutije sasvim OK za transport mačaka je za mene i dalje misterija. Naime imali smo samo jedan onaj kavez za transport mačaka do i od veterinara. "Samo, naravno, probušite rupe da imaju dovoljno vazduha." Majke ti? Aj' ti stavi mačku koja to neće u običnu kartonsku kutiju! Da ne govorim o mački (Herijet) koju u životu nismo dodirnuli, jer je takav namćor da nas gleda kao niža bića, ili Žapcu mačku koga niko osim nas dvoje nikad nije video uživo (sva sreća imamo fotografije, pa se ljudi mogu uveriti da ne izmišljamo 7. mačku).

Posle pola sata bezuspešnih pokušaja da spakujemo one najpitomije Fu odlazi u veterinarsku kliniku da kupi još tri plastična kaveza za mačke i da pozajmi one veterinarske rukavice od goveđe kože do ramena – nema šanse da bez istih spakujemo Herijet bilo kuda. Ja se ionako posle dve nedelje vraćam u Istanbul, pa ću ih vratiti.

Fu se vraća sa tim oko pola osam, a od Osmana ni traga. Isključen mu je mobilni što je dodatno igranje po živcima. Dobro, ajde da spakujemo mačke. Ko će s kim je očigledan izbor, Mrs Pamuk će biti sama, ona je u respektabilnim godinama i ne voli da se meša sa ovom mlađarijom, Vili i Herijet, ćerke joj, u drugi kavez, Sarma i Žabac u treći i najzad Bondžuk i Piskoš u četvrti. Taman to završismo posle pa skoro sat vremena kad eto ga Osman.

Kažem da su psi znali, dok je Fu sa sve troje otišla još jednom do parka da se olakšaju pred put, ja sam pripremio kombi. Ničim izazvani osim verovatno mirisom mindera oni su sami krenuli u potpuno nepoznati kombi, ni ne pogledavši Osmana. Dok su se oni smeštali ja sam otišao po Džej-džej da je snesem u naručju.

Dva sata smo u kašnjenju. Dobro, ako malo ponegde nagazimo i baš se ne razbaškarimo za ručak opet smo dobri u odnosu na kamion.

Osim što je Zejna povraćala Fuliji u krilo negde iza Burse i što je bila nesnosna vrućina, prvi deo putovanja sve do malo okasnelog ručka kod Kosovskog ćuftadžije (Kosova Köftecisi – videti pomenuti putopis, ima i fotka) gde se jede odličan roštilj nešto malo ispred Manise, sve je bilo OK. Tamo, primećujem da je Sarmi pozlilo, da mu ide slina niz usta i da ne odaje baš prisustvo duha. Verovatno od vrućine, hladim ga malo ledom. U tom zvoni telefon. Kamiondžija pita gde je ta naša kuća oni su stigli.
– MOLIM!?!?!?
– Pa da, malo smo ranije krenuli...
Pošto smo se povratili od šoka Fu uspeva da organizuje da se Memet i kamion negde sretnu i da ih on odvede do kuće. Ja ću sad nagaziti koliko god mogu, da uhvatim bar nešto od istovara i rasporeda stvari po kući. Posle tri sata vratolomne vožnje stižem u kraj, znam otprilike gde bi trebalo da je kuća. Sa glavne džade vidim kamion sa znakom kompanije. Skrećem dolazim do njega, nigde nikog, a kamion je prazan.

Da skratim priču, na kraju sve organizujući preko mobilnih telefona Fu me spaja sa Memetom. Da to je kamion, a kuću nisam video jer je ona jednim strmim krivudavim puteljkom odvojena od puta i zabašurena u zelenilo. Kamion nije mogao gore, pa je gazda koji nam iznajmljuje kuću dovezao traktor i prikolicu, tako da su sve istovarali prvo u prikolicu, tih tridesetak metara gore traktorom, pa istovar sa prikolice u kuću. Sve je praktično gotovo.

Dolazimo do kuće, bogami nije ni Golfu lako da se popne uz tu 'S' strminu. Radnici, ovog puta ih je svega trojica plus vozač kamiona, mi se obradovaše ko rođenom misleći da ću im potpisati ćagu da je sve OK pa da pale. Nema šanse. Dok Fu ne stigne ne mičete se odavde. Kapiram da je Fu preko mobilnog davala instrukcije gde šta od nameštaja da ide. Zbrinjavam mačke, stavljam ih za sada sve đuture u spavaću sobu, dajem im da jedu i piju i organizujem im toalet. Sve vreme se pitam kako je Fu mogla da se odluči za ovako mali nikakav kućerak, a čudom ne mogu da se načudim da su ovi ipak uspeli da sastave plakare, doduše, u donjem prostoru koji je jaaaako nizak gorni delovi plakara nisu mogli da se stave tako da su raspoređeni po podu.

Dobacujem po konzervu piva svakom od prisutnom, radnici brundaju i ja tu u razgovoru između njih i Memeta kapiram zašto su oni toliko požurili. Hej, Bodrum! Night life! Strankinje! Pitaju Memeta, dirljivom naivnošću, – A gde da nađemo strankinje? – smejući se on im odgovara – Pa š'ajaznam, Gumbet, recimo...

Dolaze Fu, Osman i džukci. Fu vrši inspekciju ograde i ustanovljava da nema šanse da to zadrži Bab-baba i Zejnu. Pijanino je neraspakovan! Zašto? Ja upadam i kažem da ne vredi da ga raspakujemo ionako ovde planiramo da ostanemo samo koji mesec dok ne kupimo kuću. Radnici vidim odahnuli, kad je Fu pristala na neotpakivanje. Btw. eno ga dole u nedovršenom delu kuće još uvek uredno spakovan.

Smeštamo pse u donji deo kuće. Sve kutije su do zla boga izmešane trebaće nam dani da dođemo do stvari neophodnih za život. Fu otpušta radnike iako ima milion primedbi, jednostavno umor i stres čini da i ona kapitulira i poželi da svima vidi leđa. Onaj sa bicepsom me pita za bakšiš (dao sam im bakšiš u Istanbulu). Moj pogled mu je bio dovoljan da odustane.

Odjednom, najzad, ostajemo sami. Sedimo na terasi okupanoj nandžarastim svetlom bandere koja se nadnosi nad njom (vidi tekst Univerzalni izgovor). Pitam Fu hoće li pivo? Da, ali ona bi čašu. Setim se da mi je jedan od radnika rekao da su raspakovali deo stvari iz kuhinje, ali pošto je ista jedno pet-šest puta manja od one u Istanbulu nisu raspakovali sve. Setim se da je pominjao čaše. Odlazim do kuhinje otvaram viseći element i prasnem u smeh. Jedine raspakovane čaše su bile one kristalne za šampanjac.

--------------------------------

Beleška na margini

Mali predah od geopolitike. Nadam se da je prijao vama koliko meni.

Čega nema bez toga se može. Masa stvari nam je i dalje po kutijama (čaše za šampanjac including), jer donji (naš) prostor kuće nije gotov, a kada će biti ne zna se.



Komentari (152)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Bojan Budimac Bojan Budimac 23:27 18.05.2009

Re: ...

jesu i dalje takvi ovo dvoje?

Da, s tim što su Žapca videli bratanac i njegova devojka koji su bili ovde pre dve godine i spavali u sobi gde je Žabac. Videli su ga prvi put trećeg dana.

Herijet



Žabac



A kad već kačim njihove fotke, ajd i ovu na kojoj se Sarma samozadovoljava (na FB sam okačio mali video)
radojicic92 radojicic92 00:03 19.05.2009

Re: ...

svo troje su lutke, al' Herijet je chudo
Bojan Budimac Bojan Budimac 00:23 19.05.2009

Re: ...

svo troje su lutke, al' Herijet je chudo

Skroz... Ima facu onih 'zlih' Diznijevih mačaka, a veličine je obične mačke u pubertetu. Jedino biće koje je ona zaista volela je bio Sarman, njen otac (ogromni žuto beli mačor, preminuo godinu dana pre selidbe), uvek je bila blizu njega, a njihovo omiljeno mesto je bio jastuk na stolu pored prozora koji gleda na Mramorno more. Da li je to bila incestualna veza ne znamo. Heri je zapravo biseksualna i često skače na Vili (sestru joj), što ova stoički podnosi, s druge strane dopušta da bude zaskočena od Žapca. Sa Sarmom je kao frend i onako prijateljski se šamaraju, ali mu dozvoljava da je pere (liže). Nas, uz svu ljubav koju joj pružamo, kao da prezire... Čudo
mirelarado mirelarado 00:30 19.05.2009

Re: ...

Nas, uz svu ljubav koju joj pružamo, kao da prezire... Čudo

:))) Такве су мачке, никада баш до краја припитомљене. Херијет је прелепа.
mirjana_kovacevic mirjana_kovacevic 01:56 19.05.2009

Re: ...

Zabac je predivan!!!!
mirjana_kovacevic mirjana_kovacevic 01:57 19.05.2009

Re: ...

Niko ne pomenu jadnog Sarmu hehehe -mada je i on dobar
radojicic92 radojicic92 03:47 19.05.2009

Re: ...

mirjana_kovacevic
Niko ne pomenu jadnog Sarmu hehehe -mada je i on dobar

pa vidis da je Sarma navukao crnu masku, a Herijet gore desno odmara u pauzi izmedju samaranja
Sad mi je trenutno najsimpa Zabac, nesvestan da ga gleda cela blogosfera:)


Bojan Budimac Bojan Budimac 07:50 19.05.2009

Žabac story

nesvestan da ga gleda cela blogosfera:)



Jedno jutro Fu je išla kolima u samoposlugu jer je padala kiša, izabrala je neubočajeni put. U jednoj ulici mileći (a kako drugačije u istambulskom saobraćaju) pored kola sa otvorenom haubom, pored kola je stajala žena koja je seirila i muškarac sa zblanutim izrazom na licu, Fu je začula mjauk iz motora tih kola. Ukapiravši o čemu se radi odmah je parkirala i prišla zbunjenom paru. Zasukala je rukav, skinula sat i dala ga ženi na čuvanje i izvukla jedno malo pokislo, nauljeno, zeleno-tigrasto mače iz nekog budžaka. U međuvremenu je saznala da je to drugi put da to isto mače ulazi u taj budžak tih kola. Fu je probala onako na brzaka da ga udomi u radnju muškog berbera, ali oni ga nisu hteli. Stavila ga je u pak-treger kola i smišljala šta će s njim, jer ja sam bio dosta "kategoričan" sa "no more animals!" Sreli smo se na kapiji zgrade, ja sam išao na posao, a ona se vraćala kući. – Imam nešto da ti pokažem, – reče. Otvorila je paktreger kola i tamo je sklupčan ležao Žabac. – Kako je mali, – rekao sam i to je bilo dovoljno za Fu da razume da ono moje i nije tako kategorično.

Smestila ga je u gostinsko kupatilo. Prva tri dana ga uopšte nismo videli. Naime postojao je prostor između toaletne komode i zida u koji ni teniska loptica nije mogla da uđe. Žabac se tamo krio i samo smo po hrani koju smo mu ostavljali videli da je OK.

Posle par nedelja smo ga priključili ostalim mačkama, bio je još uvek jako mali, ali veoma drčan i samosvestan. Jako je bilo smešno kako se nadnosio nad posudom sa hranom, da neko drugi ne bi mogao da mu je otme, a znao je i da frkne tako mali na druge ako pomisli da mu je hrana ugrožena. Trebalo mu je nekoliko nedelja da shvati da neće ostati gladan i da ne mora da piša na hranu da bi je zaštitio.

U Istanbulu je oboleo od FIV-a što je isto što kod ljudi HIV (ono F stoji za feline, a virus je uobičajen i ima ga u vazduhu), ali je preživeo. Bio je u bolnici nedelju dana i već su i oni digli ruke od njega, kad sam uspeo da ga ubedim da jede. On je ljubimac oboma, ali nije jako mazna mačka. Kad baš hoće da se mazi onda se to sastoji iz "šatl" maženja, malo (par minuta) kod Fu, pa malo kod mene, pa onda opet kod Fu i tako pola sata -- 45minuta (otprilike 1-2 puta nedeljno)

U stvari sa njima imamo situaciju moja, tvoja, naša i ničija mačka. Sarma je moj i mazi se isključivo samnom (to su redovne seanse od minimum 15 minuta kad god uđem u sobu). Vili je Fulijina i ja retko mogu da je dodirnem. Žabac, kao što rekoh, "šatluje" između nas, a Heri verovatno misli da joj je ispod časti da dozvoli da je ljudi diraju.
Ljuttko Ljuttko 11:28 19.05.2009

Re: ...


Vase su macke jedno leglo greha, nema sta. Eto sta Stambol grad moze da ucini od jedne postene macke.
Izgleda da je seoba u zdravu seosku sredinu dosla kasno
Zaista, kako su se snasle sa domacim macijim stanovnistvom, posecuju li se


Bojan Budimac
svo troje su lutke, al' Herijet je chudoSkroz... Ima facu onih 'zlih' Diznijevih mačaka, a veličine je obične mačke u pubertetu. Jedino biće koje je ona zaista volela je bio Sarman, njen otac (ogromni žuto beli mačor, preminuo godinu dana pre selidbe), uvek je bila blizu njega, a njihovo omiljeno mesto je bio jastuk na stolu pored prozora koji gleda na Mramorno more. Da li je to bila incestualna veza ne znamo. Heri je zapravo biseksualna i često skače na Vili (sestru joj), što ova stoički podnosi, s druge strane dopušta da bude zaskočena od Žapca. Sa Sarmom je kao frend i onako prijateljski se šamaraju, ali mu dozvoljava da je pere (liže). Nas, uz svu ljubav koju joj pružamo, kao da prezire... Čudo

Unfuckable Unfuckable 18:19 19.05.2009

Re: da , da ...

Herijet :
to je ono što ja zovem - Nevolja
od ove i kerovi beže, podsetilo me to na onog mog rahmetli ludaka koji je - a šta bi - obožavao sav taj džez tipa "ti sad bežiš, a ja lajem i glumim krvoločnost jureći te"
i tako, igrajući tu tupavu igricu sa jednom lokalnom mačkom iz dvorišta dogodi se da je ova bežeći, loše procenila visinu zida i pala pravo ispred njega....mislim, dakle - situacija : mačka saterana u ćošak....
OTseko sam se :: već sam video iskopane oči i krv kako lije iz iskasapljenje njuške....itd, itd
A Ovaj se, onako malo ...zbunio, pa stao na bezbednu daljinu i lagano (a kao - slučajno) joj otvara stranu da beži....eeee, majkomila ! ! !
Bojan Budimac Bojan Budimac 18:36 19.05.2009

Re: da , da ...

Unfuckable
Herijet :
to je ono što ja zovem - Nevolja
od ove i kerovi beže, podsetilo me to na onog mog rahmetli ludaka koji je - a šta bi - obožavao sav taj džez tipa "ti sad bežiš, a ja lajem i glumim krvoločnost jureći te"
i tako, igrajući tu tupavu igricu sa jednom lokalnom mačkom iz dvorišta dogodi se da je ova bežeći, loše procenila visinu zida i pala pravo ispred njega....mislim, dakle - situacija : mačka saterana u ćošak....
OTseko sam se :: već sam video iskopane oči i krv kako lije iz iskasapljenje njuške....itd, itd
A Ovaj se, onako malo ...zbunio, pa stao na bezbednu daljinu i lagano (a kao - slučajno) joj otvara stranu da beži....eeee, majkomila ! ! !



Znam sve te situacije, ali ih znam iz Novog Sada. Istanbulske ulične mačke ne beže, naprotiv, napadaju o'ma' (obrati pažnju na apostrofe (c)Unf), tako da džukci vrlo brzo nauče da se to zaobilazi u širokom (min. 2 metra) luku. Moji su kad sam ja došao u Istanbul bili već iskusni i meni je bilo smešno i neobično kojom opreznošću obilaze kontejnere po kojim mačke traže svoj hleb nasušni. Ne bi im palo na pamet da urade nagli pokret, rep malo između nogu i na prstima...
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 18:37 19.05.2009

Re: da , da ...

Unfuckable
A Ovaj se, onako malo ...zbunio, pa stao na bezbednu daljinu i lagano (a kao - slučajno) joj otvara stranu da beži....eeee, majkomila ! ! !


Да није овако изгледао (мислим, онај без наочара)?


Unfuckable Unfuckable 18:51 19.05.2009

Re: da , da ...

malo manji, malo dužih ušiju, malo zlatastiji
ali ista (španska, u osnovi) krv i ista glad za ....cunjanjem
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 19:00 19.05.2009

Re: da , da ...

malo manji, malo dužih ušiju, malo zlatastiji
ali ista (španska, u osnovi) krv i ista glad za ....cunjanjem

Кокер, а није Џо?


Unfuckable Unfuckable 19:10 19.05.2009

Re: da , da ...

Brajoviću...ti ne hodaš...ti - letiš !
najbolje od svega : tada još nisam imao pojma da postoji nešto kao labrador, a To je najviše sličilo mojoj klinačkoj impresiji kako pas treba da izgleda
...šta zna dete
mirelarado mirelarado 20:16 19.05.2009

Re: da , da ...

tada još nisam imao pojma da postoji nešto kao labrador

shumska shumska 20:28 19.05.2009

Re: da , da ...

mirelarado
tada još nisam imao pojma da postoji nešto kao labrador


neverovatno - kako je ovo danas krenulo - pored hvalisanja zbog posedovanja Mandićevih nastavaka Ruže lutanja u obliku knjiga, moram se pohvaliti da sam najponosniji vlasnik i ljubitelj - jedne ovakve kuce (labradora, jel) po imenu Aki (nisam mu ja dala ime, ali šta je-tu je - koji inače obožava da se zaleće na vrata i skače sve do kvake, kada se neko usudi da izadje iz stana...
kasnije iskrivi uvo i prisloni ga na vrata - osluškujući šta se dogadja u hodniku ispred lifta
Bojan Budimac Bojan Budimac 20:38 19.05.2009

Re: da , da ...

To je najviše sličilo mojoj klinačkoj impresiji kako pas treba da izgleda

Ne nije to klinačka impresija to jeste kako pas treba da izgleda.
Unfuckable Unfuckable 06:16 20.05.2009

Re: da , da ...

ma naravno, ali u nedostatku boljih informacija (Titovo vreme, hebiga - forsiralo nemačke ovčare )
moj mali intelekt je tu skroz - naskroz imaginaciju
(labradora, kog do tada nikada nije video)
pretopilo u prvo slično stvorenje, zanemarljive razlike u kubaturi i temperamentu...pa ti vidi taj... misaoni tok
(šta zna dete, rekoh li već...)
dragoljub92 dragoljub92 21:49 20.05.2009

Re: ...

mirelarado
Nas, uz svu ljubav koju joj pružamo, kao da prezire... Čudo

:))) Такве су мачке, никада баш до краја припитомљене. Херијет је прелепа.

ја ћито неђе да се мачке не третирају као припитомљете живуљке.оне само живе у нашој околини.сад незнам за ове педигриране ово је било о овим ткзв "домаћим" маћкама,да не речем египатским
mirelarado mirelarado 22:11 20.05.2009

Re: ...

dragoljub92
mirelarado
Nas, uz svu ljubav koju joj pružamo, kao da prezire... Čudo

:))) Такве су мачке, никада баш до краја припитомљене. Херијет је прелепа.

ја ћито неђе да се мачке не третирају као припитомљете живуљке.оне само живе у нашој околини.сад незнам за ове педигриране ово је било о овим ткзв "домаћим" маћкама,да не речем египатским


Имала сам такву домаћу и потпуно је тачно да мачке више припитоме нас него ми њих. За педигриране немам појма.
dragoljub92 dragoljub92 23:08 20.05.2009

Re: ...

историја каже да нисmо ми привикли мачке себи да нам чувају жито него су мачке саме дошле јер се око амбара налазила њихова храна па је човек тек касније схватио предност коју им присуство мачака доноси.
иначе ова наша домаће или ти европска мачка води порекло од две врсте египатских мачака.
Goran Vučković Goran Vučković 00:52 19.05.2009

"Želeo bih...

... da umrem u ovom stanu" - reče jedan ženin kolega posle selidbe (podrazumevajući duboku starost).

Mi smo se prošle godine preselili, prvog decembra, srećom ovaj put na samo 20 minuta peške od prethodnog mesta (za razliku selidbe 2007. iz Engleske u Škotsku i 2005. iz Danske u Englesku).

Selidba je prošla relativno glatko, ništa polomljeno/izgubljeno, špediteri lepo upakovali sve (osim kompleta za preživljavanje među kutijama, koji smo pre toga izdvojili), a onda smo na tenane vadili iz kutija - pošto je bio decembar, komentarisao sam kolegama/komšijama da imamo boxing month.

Špediterska firma sa iskustvom, plus misli o prirodi - nema uvijanja u plastične mehuriće, samo reciklirana hartija - plus su došli i pokupili sve kutije i tu hartiju za pakovanje koju smo odvojili u toku raspakivanja.

Sad se nadam da ćemo ostati malo duže ovde - iako možda nisam baš toliko radikalan kao pomenuti ženin kolega.
Bojan Budimac Bojan Budimac 08:05 19.05.2009

Re: "Želeo bih...

Mi smo se prošle godine preselili, prvog decembra, srećom ovaj put na samo 20 minuta peške od prethodnog mesta (za razliku selidbe 2007. iz Engleske u Škotsku i 2005. iz Danske u Englesku).

Selidba je prošla relativno glatko, ništa polomljeno/izgubljeno, špediteri lepo upakovali sve

Ovo me sad navodi da se pitam koliko bi Balkanaca ili for that matter Turaka iznajmilo špeditera za udaljenost od 20 minuta peške? Duboko verujem da bi većina pribegla improvizacijama koje bi od selidbe napravila pakao "hej, pa to je samo 20 minuta peške, što bacati pare na špeditera." Znam da je tu ekonomski momenat najbitniji, ali sam nekako ubeđen da i kad ne bilo da bi kreativnost i ljubav prema improvizacijama učinila da se velik broj dobrovoljno napati.

Lepo je čuti prijatna iskustva... mada je ovo indikativno
Sad se nadam da ćemo ostati malo duže ovde - iako možda nisam baš toliko radikalan kao pomenuti ženin kolega.
Goran Vučković Goran Vučković 09:31 19.05.2009

Re: "Želeo bih...


Ovo me sad navodi da se pitam koliko bi Balkanaca ili for that matter Turaka iznajmilo špeditera za udaljenost od 20 minuta peške? Duboko verujem da bi većina pribegla improvizacijama koje bi od selidbe napravila pakao "hej, pa to je samo 20 minuta peške, što bacati pare na špeditera." Znam da je tu ekonomski momenat najbitniji, ali sam nekako ubeđen da i kad ne bilo da bi kreativnost i ljubav prema improvizacijama učinila da se velik broj dobrovoljno napati.

Ne ja, hvala lepo. Hvala - ali ne, hvala :)

Čak ni pakovanje - ti se ubiješ pakujući kao da će bacati iz aviona, a oni em znaju kako da stave a da se ne polomi, em to rade svaki dan - uopšte se ne isplati mlatiti se sa tim.
mirjana_kovacevic mirjana_kovacevic 01:30 19.05.2009

Selidba

Nasa selidba je takodje bas super pocela!
Imamo kamion u firmi koji nam je vozio stvari a ja sam za dva dana spakovala sve u kutije -a na svakoj pise sta je unutra! Ponosna na svoj rad -kad ponestalo kutija... Nema veze -stavicu u kese...
E ali neko (moj tata) je kese pomesao i bacio jednu sa nasom veoma bitnom i omiljenom garderobom za svaki dan... Srecom moj muz u drugom vracanju po stvari vidi beskucnika koji vadi neku veoma poznatu garderobu iz kontejnera -i tu nastane natezanje -"Otkud znam da su tvoje" kaze covek -ono stvarno sve moje male zenske stvari plus nekoliko muzevljevih... Na kraju je nevoljno prihvatio 1000 dindzi da vrati stvari jer je bilo bas hladno -12 stepeni i stvari bi mu, ili nekome koga zna, dobro dosle.... Srecom pa dobih svoje stvari nazad!
I sve to samo od Makenzijeve do Zage Malivuk... bez ljubimaca... samo monstera u dzinovskoj saksiji uvijena u gomile listova novina i najlon... A vama svaka cast!
I mi posle godinu i po dana imamo neraspakovane kutije sa diskovima filmovima i mojim pez figuricama...
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 01:48 19.05.2009

Re: Selidba

i mojim pez figuricama

Bojan Budimac Bojan Budimac 08:08 19.05.2009

Re: Selidba

BebaOdLonchara
i mojim pez figuricama



mirjana_kovacevic mirjana_kovacevic 12:17 19.05.2009

Re: Selidba

Jadne -neraspakovane...
Blade Runner Blade Runner 01:57 19.05.2009

Jesi li siguran

da si se osisao pre selidbe? Mozda ti je kosa jos uvek u nekoj od kutija. Ceka da je raspakujes...
Ja sam amater. Selio sam se samo 3 puta.

Bojan Budimac Bojan Budimac 08:09 19.05.2009

Re: Jesi li siguran

Mozda ti je kosa jos uvek u nekoj od kutija. Ceka da je raspakujes..

leopold_lady leopold_lady 08:49 19.05.2009

Ne znam šta bi....

da moram da se selim....

Ovde smo od 1986 i navikla sam na ovo mesto..... Nije baš u najjbolje očuvanom stanju i ima problema i svega,ali ne postoji ni jedno mesto na svetu gde bi radije živela - baš živela sa porodicom.... Volim ja da putujem,da vidim svašta nešto,da slikam,da pišem,da pravim i reportaže ako treba - putopise... Ali,sada da se ja nešto zadržavam negde duže ... Možda nekad negde .... Moji su bili iz fazona da prodaju stan i kupe kuću..... Okolna sela oko Beograda su bila opcija.... Pa sam ja zvala Petra i sprečili smo ih u njihovim namerama.....Za sada.... Blizu mi je sestra od ujaka,tu mi je Aleksandra,tu sam svoja na svome.... Živela bi u Novom Sadu,Zagrebu,Somboru,Kraljevu,Subotici,pa i u Gornjem Milanovcu - kao podstanar neko vreme.... Ako bi našla posao ili šta god... Ali,ovde bi se vratila uvek..... Cerak je Cerak ....
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 08:53 19.05.2009

Селидбе?

Радују ме селидбе...

И твоја, и нсарског, и Маркова, и госн Чера. Ипак је то увек један корак... напред... назад?

Ма, то је лепо још Црњански рекао: "Сеоба има, смрти нема."
mariopan mariopan 13:11 19.05.2009

Re: Селидбе?

Slatko sam se nasmejala tvojoj muci, izvini

Vise puta sam pomagala selidbu kompletnih stvari tetki kada je prodala stan i sestri kada je prodala stari pa kupila novi, pa zeta sam pakovala za iseljenje u Kanadu ( komplet kontejner)..................e ne dao mi Bog vise nikada. Postala sam profesionalac tako dobar da je covek koji je dosao da pokupi sve za onaj kontejner ostao bez teksta. Ni oni tako ne rade.

Fora je u tome da zapisujem na duple spiskove sta je u kojoj kutiji pa jedan spisak stavljam u kutiju a drugi lepim na kutiju i onda se zna sta je gde, i najvaznija stvar, ne dam da mi se iko mesa u pakovanje.

Samo manijak moze to da radi, znam, ali kako da odbijem porodicu?
Bojan Budimac Bojan Budimac 18:40 19.05.2009

Bestidna trolčina i samoreklama

Kao i uobičajeno u ovo vreme... Za nekih pola sata počinje burek, a ja se kao spremam za emisiju celo popodne...

Dakle, mrzi me da tražim sliku "Sprachdefekt Live" odnosno Burek Forever u 20:00 (CET) http://tilos.hu
dunjica dunjica 18:42 19.05.2009

Re: Bestidna trolčina i samoreklama

BB, hvala na podsjećanju, inače bih opet propustila!
Unfuckable Unfuckable 18:52 19.05.2009

Re: Bestidna trolčina i samoreklama

Burek Forever u

daj temu, da se pripremimo
selica_nena selica_nena 22:00 19.05.2009

Selice

E vala, toliko sam se puta selila da se zbunim kad me neko pita odakle sam. Mislim, da l' me pita gde sam rođena, ili odrasla, gde se školovala ili radila, udala se ili rađala decu? Ili u kom sam mestu najduže ostala. I svaka selidba mi je bila užasno bolna, jer sam se odvajala od ljudi i mesta koja sam zavolela, pa sam im s evraćala i čeznula za njima i plakala i verovala da ću se jednom definitivno tamo vratiti i ostati. Posle sam zavolela to neko drugo mesto, pa treće, pa četvrto, pa... Pa postala ravnodušna prema petom, da ne bih mnogo patila kad dođe vreme za selidbu. Pa šesto sasvim namerno zaboravila... A da mi je jednom da nađem to pravo mesto i kažem - e, ovde pripadam. I ostanem zauvek.
I sad nešto mislim, da ne daj Bože sutra umrem, gde bi me sahranili? Ne bi me, valjda, ostavili ovde? Mislim, nešto se osećam baš dođoški, pa mi malo neprijatno.
4krofnica 4krofnica 22:41 19.05.2009

?

kako se kaze gurtna na turskom?
Bojan Budimac Bojan Budimac 22:58 19.05.2009

Re: ?

kako se kaze gurtna na turskom?

Kajiš
crossover crossover 23:45 19.05.2009

Re: ?

Bojan Budimac
kako se kaze gurtna na turskom?

Kajiš



Мрзим ове смајлије али стварно се ваљам по поду :)))

Будимац, немаш појма колико си ме развеселио овим текстом. Читамо моја жена и ја и смејемо се на сав глас, цео дан само о томе причамо. Још нам је забавније што смо се препознали у скоро свакој твојој реченици, само су топоними различити. Више ни не знамо колико пута смо се селили, а да нас видиш кад почнемо "на локацији" да излазимо из кола: људи, животиње, биљке и ствари, к’о циркус у бекству.

hayvanoğlu hayvan (hajvanolu hajvan – životinjo sine od životinje)


А ово је у мојој кући изазвало експлозију одушевљења. Питај ме шта ћу сад да користим уместо псовки кад сам љут. Пази - животињо сине од животиње - одушевљен сам, чиста уметност. Кажи Фу да има искрене обожаваоце у Београду.
Bojan Budimac Bojan Budimac 00:01 20.05.2009

Re: ?

Будимац, немаш појма колико си ме развеселио овим текстом.

Nisi mi ništa dužan, još uvek se smejem super komentaru, a i suze mi vrcaju.
Ima tih sintagmi vazda npr. eşol eşek (ešol ešek -- magarče sine od magarca) Dve generacije jednom prostom rečenicom

EDIT: Ono "cirkus u bekstvu" vrh!!!
4krofnica 4krofnica 13:50 20.05.2009

Re: ?

Kajiš


ki-ki-ki-ki-k-i-k-ik-i-kkikikii
hihihihh
49 41 49 41 03:28 20.05.2009

Selidbe?

Hmm,...

Nemam reci.
topcat topcat 06:01 20.05.2009

Najgori

dio seljenja mi je uvijek bio stari stan ostaviti "kako ste našli".
Iseliš se, a onda uređuješ stan u kojem više nećeš biti!
Kutije na tavanu su i dalje neraspakirane...
Još uvijek mi nije jasno na koju foru su sve te stvari stale u prethodni, bar duplo manji stan. Misterija.

Btw, moj kineski prijatelj me naučio osnovne psovke: Cao (kratko i odrješito) je f-word i to je jedino što sam razaznala kad su chinese movers otkrili strme stepenice...
iris.davidovich iris.davidovich 12:52 20.05.2009

Uf, selidba!

Mi smo se selili 3x za 2 godine. jednom sa obale na obalu, a drugi put menjali stan. prvi put sam sve stvari prodala, cak i kuhinjske nozeve. muz je bio fascinirat, i reko je da ce odma da mi otvori neku prodavnicu da prodajem. drugi put smo negovali minimalizam, tako da je svih 5 stvari preneto iz cuga. a da je stres, stres je.
Bojan Budimac Bojan Budimac 22:36 20.05.2009

Re: Uf, selidba!

prvi put sam sve stvari prodala

To je prava stvar! Podseća na moju selidbu iz Budimpešte u Istanbul... madaaaa imam nekih kutija u Budimpeštanskim prijateljskim podrumima...
dragoljub92 dragoljub92 21:45 20.05.2009

шта

да ти кажем о овој теми.први пут кад сам се селио имао сам 6 месеци па се нешто не сећам.други пут кад сам имао 47 година па ми није било нешто паклено.ал поишто овај други пут може да се разуме као први пут значи једанпут сам се селио.мало за причу.
Bojan Budimac Bojan Budimac 22:33 20.05.2009

Re: шта

значи једанпут сам се селио

vidiš li koliko ljudi s ovog bloga ti zavidi?
vishnja92 vishnja92 22:49 20.05.2009

Re: шта

jes vala, ziva istina.

mada - mi smo se poslednji put selili bukvalno niz ulicu (kao vucko), i sve one propratne muke sa kutijama i neznamstacusovim situacijama su bile tu, ali: osecaj kad se putujes sa svim svojim stvarima i za to vreme bar na kratko nemas nikakvu adresu, e - taj osecaj je neponovljiv.
nisi nigde :)
skoro da je lepse nego kad zalutas.
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 00:21 21.05.2009

vidim

marco opisao nasu istoriju selenja u kratkim crtama. sta da vam kazem sad smo ovde evo 6 godina i meni nesto ne da mira - ocu da se selim opet. mnogo lepo onamo na istocnoj obali u new england. da ne pricam o san francisco bay area. ahhhh,

bauer. bauer. 00:58 21.05.2009

Re: vidim

da ne pricam o san francisco bay area. ahhhh,

pada kiša mnogo tamo. a lepo je, nije da nije.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana