Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Socijalno ponasanje

 

Kao osnovni okvir za klasifikaciju oblika socijalnog ponasanja posluzio je odnos prema ljudima koji moze biti prikazan kao odnos ka, od ili protiv ljudi.
Treba napomenuti da je ovakva podela veoma uslovna.

..
Covekova potreba da bude zajedno sa drugim ljudima, da bude cenjen i prihvacen od njih je potreba cije je postojanje nesporno utvrdjeno.
Zadovoljenje ovih potreba predstavlja osnovu osecanja sigurnosti, osecanja licne vrednosti i samopostovanja.

Kada kazemo da je neko agresivan, time oznacavamo samo da takva osoba pokazuje teznju da napada druge ljude u vecem stepenu (intenzivnije i cesce) nego sto je to uobicajeno za osobu njenog uzrasta, pola i socioekonomskih obelezja.
Medjutim, retke su osobe koje su agresivne prema svima i u svako vreme.

Oblici socijalnog ponasanja usmereni ka ljudima

Postoji veliki broj ponasanja koja se mogu oznaciti kao prosocijalna, tj. usmerena ka ljudima.

Drustvenost, pomaganje, saradnja, altruizam su samo neke od tendencija u ponasanju koje je usmereno ka ljudima.

Mogli bismo za sve oblike tzv. prosocijlanog ponasanja reci da predstavljaju kompromisni ishod izmedju vlastitih potreba i potreba drugih ljudi.
Imamo nekoliko merila koja odredjuju altruisticko ponasanje:
-usmerenost na dobrobit drugih
-nije pokrenut ocekivanjem bilo kakve nagrade
-sadrzi element kostanja, katkad i zrtvovanja
-altruisticki akt je svestan i intencionalan.

Prema nizu empirijskih istrazivanja utvrdjeno je da je za preduzimanje altruistickog akta potrebno da postoji:
-svest o posledicama
-namera da se preduzme nesto sto je dobro za drugog
-znanje da je postupak u skladu sa drustvenim i moralnim normama.

..
Dalje, nalazi ukazuju da postoji visoka pozitivna korelacija izmedju alturistickog ponasanja i skupa crta licnosti koje izrazavaju socijalnu orijentaciju pojedinca. To su sledece crte licnosti:
-osecanje odgovornosti
-zainteresovanost za dobrobit drugih
-usvajanje humanih i moralnih vrednosti
-razvijenost moralnosti

Oblici ponasanja usmereni na izolaciju od drugih ljudi

Otudjenje od drugih ljudi ispojava se u vise oblika. Najpoznatiji je onaj u kome pojedinac izbegava druzenje sa drugim ljudima.
Posebno je karakteristican za depresivna stanja i , kod izvesnog broja pojedinaca, za teske situacije u zivotu.

Klinicko iskustvo ukazuje na to da covek ne ostaje sam samo onda kada ne zeli da bude sa drugima (aktivna socijalna izolacija), vec je moguce da ostane sam zbog toga sto drugi ne zele da budu sa njim (pasivna socijalna izolacija).
Prema tome usamljenost moze imati razlicito poreklo.

..
Drugi oblik otudjenja ispoljava se na taj nacin sto covek izbegava saradnju , a posebno oblike pomaganja koji zahtevaju manju ili vecu zrtvu.

Treci oblik otudjenja javlja se onda kada se grupe ljudi izoluju od ostalih ljudi.
Tzv. gangovi su tipican primer ovakvog tipa izolacije.

Otudjenje od ljudi ispoljava se i kroz pripadnost ekstremnim religijskim sektama ili zatvorenim, ekskluzivnim drustvenim grupama i na brojne druge nacine.

Teznji ka izolaciji su posebno sklone bazicno nesigurne osobe.
Posledice takvog ponasanja ostecuju pojedinca.

Oblici socijalnog ponasanja usmereni na agresiju prema drugim ljudima
( u sledecem blogu ).