- Naslovna
- B92
- Aleksandar Stojanović
- Aleksandar Vasović
- Aleksandra Mitrovic
- Ana Sofrenović
- Avram Goldmann
- Biljana Cincarević
- Biljana Srbljanović
- Božidar Đelić
- Bojana Maljević
- Branislav Kovačević Cole
- Čedomir Antić
- Đorđe Bobić
- Dejan Švajner
- Dejan Bizinger
- Dejan Restak
- Dejan Stanković
- Dule Nedeljković
- Everest 2007
- Gistro FM
- Goran Marković
- Goran Miletić
- Gordan Kičić
- Gorica Nešović
- Igor Brakus
- Ivana Konstantinović
- Ivan Marović
- Jasmina Tešanović
- Jelena Krajšić
- Jelena Milić
- Jelica Greganović
- Maja Kuruc
- Marčelo
- Marin Milosavljević
- Marko Vidojković
- Mića Marković
- Milan Lukić
- Milan M. Ćirković
- Milan Novković
- Milan Obradović
- Milica Đilas
- Miljenko Dereta
- Miloš Šaranović
- Mjehur
- Nebojša Milenković
- Nebojša Spaić
- Neven Anđelić
- Nikola Vitas
- Nune Popović
- Olga Medenica
- Olivera Vujnović
- Oto Oltvanji
- Queeria
- Rade Rakočević
- Radmila Hrnjak
- Radovan Nastić
- Ruža Ćirković
- Saša Radulović
- Sanja Perić
- Srđan Fuchs
- Srđan Kusovac
- Tamara Skrozza
- Tanja Jakobi
- Tatjana Momčilović
- Tena Štivičić
- Terorizam
- Veljko Popović
- Vesna Knežević Ćosić
- Vikipedija
- Vladan Aleksić
- World News
- Željka Buturović
- Željko Mirković
- Biografije
“Viola” – klasika za stomak
Tanja Jakobi (13 Avgust, 2006 - 15:02)
Ovo je blog namenjen strancima koji perfektno govore srpski i strancima koji su u uznapredovaloj fazi poznavanja srpskog jezika. Conveniently, (đavolji engleski svuda se ubacuje) tekst bloga preveden je i na srpski jezik, te ga mogu konzumirati i svi srpski čitaoci.
Zbog oštrih pravila blogovanja naslov je kratak, ali u originalu glasi “’Viola’- klasika za stomak, ili predlog kratke mesne turističke ture po užoj teritoriji opštine Palilula.” Odrednica “mesna” dolazi od mesne pripadnosti MZ-u, a u stvari krije suštinu tj. MESNATOST ovog bloga.
Ovde dajemo prvo najvažnije uputstvo za strane čitaoce – ovo nije delce u slavu opštepoznatog „Lokija”.Važno uputstvo za srpske čitaoce bloga koji imaju visok nivo lošeg holesterola: molimo pri daljem konzumiranju prebacite se na “intellectual mode.”
Mesnata turistička tura duga je oko 800m i počinje na uglu predjašnje ulice 27. marta (sadašnje Kraljice Natalije?) i Vladetine ulice, a završava naglim zaokretom na levo u Cvijićevu ulicu, gde se tura i završava, pre bilo kog znamenitog ćoška.
Neizostavno je važno turu početi baš ovim redosledom, a ne od Cvijićeve, što će odmah biti opisano ukratko i udugačko. Budući je primećeno da da pisci & saradnici ovog bloga bazaju po vasceloj zemljinoj kugi, recimo ukratko da Vladetina ulica (već delimično opevana u opusu ovog autora) nije uzbudljivo uzbrdasto nizbrdasta kao ulice San Franciska, nego je naprosto – zbrdazdolisana.
Isto to samo uširoko: “ Vladetina ulica pruža posetiocima mogućnost da se, na minimalnom prostoru, upoznaju sa raznovrsnim primerima šoder asfalta na kolovozu i trotoaru u varijetetima od jeftinog zalivanja katranom do pošljunčivanja (hm, prava reč za saplitanje u čitanju) šljunkom srednje veličine. Sama tura može se u core varijanti izvoditi svim radnim danima i vikendom, a u proširenoj varijanti tj. sa shoppingom, svim radnim danima i subotom do 15h. Tura je u principu rastegljivog vremenskog trajanja, a u specijalnim okolnostima može biti i dvodnevna sa noćenjem (o čemu će biti reči u poslednjim redovima teksta).
Na turu se može krenuti samostalno, u paru i manjim i većim grupama, ali je, zbog već gore opisanog terena, najbolje krenuti u obući za zahtevne prilike tj. patikama debljeg nazubljenog đona i slično.
Ovde prestajemo s vrlo dosadnim uvodom i krtinom i prelazimo na eksterne prijatnosti masnjikave destinacije.
Tura dakle počinje od leve strane Vladetine ulice i mesta zvanog “Kosovski ćevap” (jedne od rektih kosovskih teritorija koje ćemo mogućno zadržati), nastavlja se prolaskom kroz lokalitet “sarajevski ćevap” i nastavlja brzim prelaskom na teritoriju “leskovački roštilj.”
Konzumiranje proizvoda na ovim relativno manje znamenitim mestima se niti zabranuje niti specijalno preporučuje.
Ključni prolazak kroz prvi deo ove ture (circa 7 metara) je multikulturalno umirisavanje koje ima dvostruku važnost – razvijanje tolerancije prema umirisavanju i ulazak u blagu fazu ogladnjivanja.
Usuđujemo se da predložimo apstinenciju od jedenja jer je za savladavanje teškog terena u Vladetinoj, tj. ševrdanje po trotoaru i kolovozu, a sve između naguranih automobile, potrebna makar privremena uzanost u predelu stomaka i zadnjice, ali vas ipak prepuštamo sopstvenom zdravorazumskom rasuđivanju.
Pošto se napusti teritorija “leskovačkog roštilja” (ili već nešto slično, sva imena proverićemo kad u ponedeljak krenemo na posao), potrebno je glavu držati lako nagnutu na dole, ne zbog poniznosti nego (nikad dovoljno puta ponovljene opomene o) opreznosti u hodanju.
Na oko 30 metara od polazne tačke ture, a bez većeg zadržavanja, na mapi ovog parčeta grada, na levoj strani treba ubeležiti krstićem mesto potencijalnog shoppinga domaćih mesnatih nadimljenih proizvoda i sa desne strane, u skoro istoj visini, domaćih svežih mesnatih proizvoda i inostranih prerađenih mesnatih proizvoda.
Potom se, tempom kako vam drago, treba dokotrljati do kraja Vladetine i potom, naglo, skrenuti na levo gde posle nekih 10m, stoji TO, mesnaTO.
Mesto čije ime smo diskretno spomenuli u naslovu i nigde više, predstavlja nedokučivi primer ekonomskog čuda, privatno vlasničke inicijative, samopregora radne snage i uske mesnate specijalizovanosti, koja taj objekat čini jedinstvenim primerkom sedmodnevne radinosti u ovom parčetu Cvijićeve ulice.
Nedajte da vas zavara blago ofucani izgled ovde opevanog mesta i jednoličnost njegovog izloga u kojem se pojavljuju samo široko rasprostranjeni pečeni pilići, somun u tri veličine i dunsflaše sa turšijom.
Čim zakoračite na nakoso postavljena vrata, nabasaćete na mesnati miting tj. gusto složenu grupu građana koja zuri u mesnate primerke svih vrsta (o njima malčice kasnije).
Ovde samo kratko da istaknemo prednosti činjenice da ste već mesnoumirisani: kad jednom zakoračite u ovu čudesnu mesaru pečenjaru, snažan miris koji dopire s roštilja smeštenog unutar objekta neće vas nimalo obeshrabriti da nastavite da stojite unutra (sva odeća ionako mora ili u mašinu ili na hemijsko, provetravanje ne pomaže), ili da nadahnuto mljacnete.
U čuvenom mesnatom lokalitetu Cvijićeve ulice, svi mesni varijeteti izloženi su bez mnogo izmotancije u najobičnijoj rashladnoj vitrini. U donjem redu prostiru se krte krmenadle, zatim, uzbudljivo, tanko mesnato prošarane i tankoćutno & masno obrubljene krmenadle, zatim klasike poput bele pečenice, ruže od buta, rozbratne i sl.
U srednjem redu su ražnjići: pileći, krmeći i ostali, klot ili umotani na razne načine u slaninicu, ražnjići sa pilećom džigericom takođe umotani i neumotani, razni pileći delovi uvaljani u vegetu, spremni za roštiljanje van lokaliteta, pljeskavice, ćevapi, i isto to samo punjeno, zatim mesni & masni uštipci i slične divote, dok u gornjem redu dominira masna slanina odlična za podmazivanje kućnih roštilja.
Pomenute mesnatosti mogu se naručivati na grame, kilograme i tepsije, od čega je ovo poslednje najprisutnije.
Novajlije, tj. turisti koji po prvi put obilaze lokalitet, odmah bivaju oslovljene sa “komšija”, ali moraju da prođu kroz postupak naručivanja, plaćanja i zakazivanja (po želji) kada nameravaju da po porudžbinu svrate. Frequent visitors uživaju poseban luksuz da sve mogu da poruče telefonom, i samo se nacrtaju u odabrano vreme.
U oba slučaja, doživljaj pakovanja je isti: porudžbina se pakuje u starovremski papir s unutrašnje strane mastan (tj. mast proof), a s druge strane jednostavno papirnato papirnat, smešten u kesu najjeftinijeg kvaliteta i uredno obešen sa imenom vlasnika (napisanim običnom, ali ne mastiljavom olovkom, na papiru istog kvaliteta) na kuku podesnu za kačenje svinjskih polutki.
Posebnu pogodnost predstavlja i bliskost izvesnog diskonta bezalkoholnih i alkoholnih pića koje se mogu konzumirati, dok prekraćujete dokolicu & čekate na svoje mesnato sledovanje.
Bilo da ste turi isprobali samo intelektualno, usput nešto pregrizli, ili krenuli s kesom s mesom, recimo samo ukratko da je Cvijićeva ulica u ovom delu izrazito ravna i pitoma i dovoljno široka za većinu stomačnih obima, te razilaženje u svim gradskim pravcima ne predstavlja nikakav poseban napor.
Ima građana koji tako učestalo kruže od mesnatog mesta do diskonta i natrag, da se prosto začaraju, kao u nekom bermudskom trouglu (iako je u stvari reč o blagom polukrugu), te se od iscrpljenosti, u smiraj dana, saviju u kiflu i prespavaju. Tako ova kratka tura postaje dvodnevna tura sa noćenjem.
Ukoliko vam je ovako nešto na pameti, molim prvo proverite vremensku progozu jer autor ne bi želeo da vas i vaše probleme sa lakom pneumonijom, nosi na duši.
Šta nas, autora, i novajliju u konzumiranju reš pilića nedonoščadi (850 gr.) najviše KOPKA? (intelektualno nas kopka, nismo mi napravili, kopkanjem, onu rupu na uglu Dalmatinske i Vladetine)
Ovo: Kako to da ovo ekonomsko čudo, stvoreno davno pre sveprisutnog Nacionalnog investicionog plana, nosi ime jednog plemenitog muzičkog instrumenta?
Čini nam se da smo na skupu građana unutar objekta zatekli i neke druge pisce V.I.P dela ovog bloga i V.I:P posetioce ovog mesta, te ako im je poznat odgovor na ovo pitanje, molim da ga dopišu.
Najnoviji komentari
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)