- Naslovna
- B92
- Aleksandar Stojanović
- Aleksandar Vasović
- Aleksandra Mitrovic
- Ana Sofrenović
- Avram Goldmann
- Biljana Cincarević
- Biljana Srbljanović
- Božidar Đelić
- Bojana Maljević
- Branislav Kovačević Cole
- Čedomir Antić
- Đorđe Bobić
- Dejan Švajner
- Dejan Bizinger
- Dejan Restak
- Dejan Stanković
- Dule Nedeljković
- Everest 2007
- Gistro FM
- Goran Marković
- Goran Miletić
- Gordan Kičić
- Gorica Nešović
- Igor Brakus
- Ivana Konstantinović
- Ivan Marović
- Jasmina Tešanović
- Jelena Krajšić
- Jelena Milić
- Jelica Greganović
- Maja Kuruc
- Marčelo
- Marin Milosavljević
- Marko Vidojković
- Mića Marković
- Milan Lukić
- Milan M. Ćirković
- Milan Novković
- Milan Obradović
- Milica Đilas
- Miljenko Dereta
- Miloš Šaranović
- Mjehur
- Nebojša Milenković
- Nebojša Spaić
- Neven Anđelić
- Nikola Vitas
- Nune Popović
- Olga Medenica
- Olivera Vujnović
- Oto Oltvanji
- Queeria
- Rade Rakočević
- Radmila Hrnjak
- Radovan Nastić
- Ruža Ćirković
- Saša Radulović
- Sanja Perić
- Srđan Fuchs
- Srđan Kusovac
- Tamara Skrozza
- Tanja Jakobi
- Tatjana Momčilović
- Tena Štivičić
- Terorizam
- Veljko Popović
- Vesna Knežević Ćosić
- Vikipedija
- Vladan Aleksić
- World News
- Željka Buturović
- Željko Mirković
- Biografije
Beograd danju 3, ili metastaza advertajzinga
Nebojša Spaić (27 Avgust, 2006 - 15:05)
Na hotelu Slavija, celom visinom, okačene 2 kutije nekog, lepo se vidi, baš skroz odvratnog čipsa, na onoj novoj Slaviji, neke žvake. Okolne fasade namalane Vajfertom, nekom bankom, šta li, u daljini se nazire zidina sa Ivkovom slavom, na Trgu neke slušalice zakačene preko kućice na autobuskoj, baloni nakačeni na reklamni stub, ceo jedan segment Staklenca prekriven Tuborgom, pola pročelja Narodnog pozorišta prekriveno nekakvim čaršavom sa imenom neke banke koje je šatro prijatelj Narodnog - jest, kao, nije im dala pare zbog reklame, društvenmog uticaja, ciljne grupe i koječega, nego što su ortaci!
Kapiram ja, naravno, potrebu da te zgrade uzmu neku paru. Ali nešto mi se čini da nema kraja.
Kao jedne od najupečatljivijih antiutopijskih slika sećam se scene negde pri kraju Brazila kada onaj kamion ide kroz tunel od reklamnih panoa. A to je naša stvarnost.
Pitam se kako se osećaju arhitekte, koje su se, svakako, trudile da te njihove zgrade imaju što lepši izgled. Pitam se kako je to rešeno po Evropi - nešto se ne sećam baš tolike komercijalizacije, ili me sećanje vara, ako nisam obraćao pažnju. Onomad, osamdesetih, nekim povodom su na desetak zidova po centru oslikali murale, sećam se onog Vlade Veličkovića kod Filozofskog, onih nekih riba iznad parkića na Terazijama i balona, obačića, šta li, tamo kod bioskopa Zvezda. A sada - samo potpuno, potpuno odvratne reklame.
Da li to još nekome smeta? Da li je grad i kako regulisao besomučno reklamiranje po sopstvenom izgledu? Može li se tome stati na put, kako je moguće da gradska vlada, koja pokazuje izuzetan sluh za kulturu, za lep izgled, koja je dosta uradila na svemu tome, ne vidi koliko su ti panoi, koji metastaziraju po fasadama, progutali sve drugo što je izgled Beograda.
Najnoviji komentari
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)