Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Minimalizam

Dobrodošlica je uvek dobrodošla i prijatna. Hvala Vam! : ¬)
Daaakle, deder na nešto konkretno danas, kako bih adekvatno otpozdravio...U širim krugovima, ja o blablavizoru (tako su zvali televizor u crtaću ili, bolje rečeno, crtiću “Leteći medvjedići”) govorim onom intelektualno-snobovskom intonacijom punom gađenja i prezira. Uži krugovi, pak, znaju i drugu stranu medalje – u prethodnom stanu riknula nam je antena, pa sve i da smo hteli nismo mogli da zevamo u tu Pandorinu kutiju. No, dobro, istini za volju i pre toga se gledao jedino X-Files, koji je skoro ponovo doveden na katodnu cev ljubaznošću gospodina Nemečeka. Elem, tu i tamo pokleknem pred čarima kablovske, pa gvirnem da ne nih bio glup u društvu - u momentu dok ovo kuckam, eto nam nam TV-u one krasne pesme - Željko Joksimović u varijanti Otpisanih, što će valjda doprineti da ga još neki otpišu, jer uprkos svojim sposobnostima čovek naprosto uživa da pravi trešinu; bolje biti otpisan nego potpisan ispod te pesme– ali zato, ima tu i gotivnih momenata za koje inače ne bih, ili bih mnogo kasnije čuo. Takva jedna stvar svakako je i grupa čudnog imena – Letu štuke, i njihov singl Minimalizam. Ovih dana aktuelna je stvar Sunce koju su napravili skupa sa D. Rundekom, ali ’ajmo za ovu priliku o minimalizmu malko zboriti...

Već na prvo slušanje, primetih da ovi momci naočare za pogled na svet pazare kod meni omiljenog prodavca – kod onog što ne prodaje obojena stakla i ne brine da đozle dobro izgledaju, nego da dobro služe svrsi – jasnom pogledu. Tako, Štuke vide svet kao jedan raznobojni cirkus, kojim vlada vajni (a javni) mediokritet – onaj u kojem svako ko svoju posebnost nema iznutra može da je zadobije time što je na sebe nakači spolja. Svi su, kako se u pesmi kaže, digitalni, električni, do zla boga posebni (a upravo vrag će ga znati kako, kad su svi isti), a tamo gde je Majka Priroda zakazala i dala male sise, pomogao je alternativni tvorac – Otac Bogataš. Druga strofa udara u centar:

Bogati roditelji ne žale,
za svoju decu daće baš sve:
prodaju njive i hidrocentrale,
i drže pola države.
Zato im potomci veselo žive:
ne rade ništa, a imaju sve…
Čisti kokain i ruke od svile
...i tuđe gladne godine.

...a možda stih, zapravo, glasi - ...čisti k’o Kain...? Kako god bilo, sve što sam pokušao da ispričam kroz Šaradu i Pozerište ovde je stalo u svega dve strofe. Minimalizam kao trend. Minimal-techno, minimal-trud, minimal-mozak, a zajebancija preko tuđih leđa jedina piči na maksimum i žestoko ga prevazilazi, iznova dilemišući oko toga ko je ovde vaistinu glup. Skale pucaju, Rihter se okreće u grobu. Drugi refren ipak garantuje – to nije minimalizam. Kad na sebe nakačiš pirsinge na pet mesta, metneš tatoo na dupe (tati na ponos), kupiš sebi par grudnih grudvi, kroz školu i faks prođeš plaćajući, a onda se udaš/oženiš sebi sličnim i ispiliš novu gamad iste sorte – jedino što je tu minimalno jeste suknja i pamet. Ali gde je greška?
Brat Suid kaže – greška je u tome što ne vidiš gde je greška. I eto objašnjenja: kako bi ta kasta mogla da vidi ikakvu grešku, kad im sve ide po planu??? Mi ostali, što čuvamo stražu onim drugim vrednostima – ili se makar nadamo da je tako – možemo samo da pišemo podrugljive pesmice i da preziremo do mile volje, sve dok ne opizdimo s kefalom. A šta tada biva? I Leone Glembaj je Glembaj. Ta istina je ono što me najviše plaši u životu.Nazad na pesmu, melodija je veoma lepa, vokal je prijatan (mada veoma rundekovski, pa njihova saradnja nije slučajna), a akustara i usna harmonika skladno dominiraju i ne navlače melanholiju – a i ne treba, pa zaboga - svet je tako krasan! Budući da je reč o sastavu iz Sarajeva, finale pesme donosi neočekivan detalj – semplovanje našeg legendarnog Bate Stojkovića, balkanskog špijuna:
 “Nije vam odgovaralo da svi budemo jednaki!” - urla pokojni Bata.
Pa, budući da je tako, uz svu kvazi-originalnost tog soja – sad ni nama ne odgovara da svi budemo jednaki. I nema te demokratije koja će me ubediti u suprotno.
 Spoji crnu i bijelu boju – siva je slika svijeta, zar ne? – takođe se kaže u pesmi. Tako je, pa zato, nemojmo koktelisati. Mamurluk je zajebana stvar.


uuuu…minimalizam…

Letu Štuke, sarajevski nasljednik New Primitivs talasa iz 80tih godina, i Šaran kao njihov skelet (or), je bend koji posjeduje jednog od najtalentovanijih muzičara našeg Balkanskog podneblja.
Afirmisane stvari poput Minimalizma ili Sunca su samo pjesme koje su u prvi plan stavile i odslikale autorove svakodnevne životne stavove.
Pored jednako fenomenalnih stvari poput Gorila u magli (na kojoj slučajno svira bubanj moj stari dobri drugar Nećko) ili totalno antifašističke hc pank pjesme Kredenci (koju autor zavšava sa pitanjem ZAŠTO SMO SE KLALI???), ljubavna anatema Mjesto za dvoje i fenomenalne Ulice (zapaziti sliku pored teksta na cd-u) su definitivno moji favoriti, što samo opisuje moju ne kompromisnu vjeru u ljubav i nepovratnu nostalgičnost koje ne mogu da se otresem već godinama.
Prvo sa čim sam se susrela, kada sam skinula zaštitnu foliju sa Letu Štuke, bio je tanak papir na kom se nalazi spisak od preko 30 sponzora zbog koji su, (na žalost na našem podneblju je postalo sasvim normalno da se nema para za kvalitet) hvala Bogu, naši momci došli do ovog albuma (opet nažalost, mnogi talenti nemaju tu sreću da pronađu pravog sponzora).


РЕ:

Прочитах ово и нисам се покајао :) Мада би ти могао мало простије да пишеш, да те и ми "неуки" разумемо. Пре свега разлог писања је она строфа сто си цитирао... Они су то одлично сагледали и одрадили али ко мари ѕа то?! Пошто је посвећено такозваним "маминим и татиним синовима" а у већини случајева су они глупи и тупи (част иѕузецима) вероватно они то не би сконтали. Треба то одрадити сликовитије па да и њихови мали мозгови сконтају... (У 50е да нико не зна о чему зборим ;) ).... Пис


mojne u oci sprej...

sasvim cudnim spletom okolnosti sam stigao do njihovog diska-ortak je rekao: "nosi ovaj shit"! - i ja ga odnesem! i preslusam ga!
strava svirka bre! i "oseca se" nesto rundekovo u mnogim pesmama ! 2. mi je najjaca!
nek' si ti njih pomenuo, kralju!