Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

CEO Mama

 U Americi je najrasprostranjenije zanimanje  MAMA. Na raznim vecerama, partijima i slicnim okupljanjima cesto mi se desava da na pitanje “ A cime se vi bavite” ( vrlo vazno pitanje na Istocnoj Obali) dobijem odogovor “ Ja sam mama”.

Mama NIJE  zanimanje,To je odnos, relacija, “ relationship’”. To nije posao, karijera, profesija. Pa ipak, sve veci broj zena sa ponosom odgovora na pitanje, cime se bavite..

” Ja sam mama. “ Drago mi je, ja sam /brat, ujak/ tetka/ … Jos nikad mi se nije desilo da mi neko na isto pitanje kaze “ Ja sam tata”. Biti tata to je valjda sporedna relacija koja ne zahteva tako ozbiljan rad. Kako se to desilo da jedan odnos pocne da se tretira kao posao? I zasto je biti mama karijera a biti tata nije cak ni  posao s pola radnog vremena.  Zasto ocevi ne mogu da kazu  “ Ja sam advokat i tata..” Biti tata je  privatna stvar, a biti mama je postalo drustveno priznata pre(okupacija) .

 

Najgore su prosle zene koje niti rade, niti gaje decu…Supruge bez potomstva…nekorisni i parazitski deo zajednice..One su jedine koje na pitanje sta ste po zanimanju moraju da priznaju da nisu bas nista…Da bi izbegle to sramno priznanje svoga Nistavila  pocele su da pribegavaju mimikriji. Cesto se predstavljaju kao :” Dobrotvorke( humanitarni aktivistat) free lance novinari( to moze svako da prisvoji kao zgodni eufemizam za nekoga ko  ne pise nista ali bi mogao  kad bi imao gde) pisci( obicno  u fazi istrazivanja teme, )I  naravno nova, spasonosna zanimacija: Blog, …Blog je postao nesto kao zamena za bastovanluk, rucne radove, mesenje kolaca, keramiku i sve ostale  aktivnosti kojima su se kreativno bavile dokone dobrostojece domacice…Danas, sve dobrostojece domacice imaju svog bastovana koji potkresuje,  ketering koji mesi i isporucuje, a keramika je odavno izasla iz mode,  mnogo je prljava i vuce na hipike.  Blog je prava stvar…Deluje novo i moderno, i mnogo je zgodniji od  free lance novinarstva i ozbiljnog pisanja. Nema urednika koji odlucuje ,…a uvek postoji nada da to neko ipak negde  cita..

Blog je spas za besne domacice…

Mame, naravno, retko imaju vremena za blogovanje..One su zauzete vaspitanjem. Njihovi blogovi ako i postoje cesto se bave  kuknjavom o tegobama savremene majke i opasnostima koje vrebaju mlade narastaje.

 

 Ove, takozvane Chairwoman -mame koje predsedavaju Skolskim Bordovima, organizuju dobrotvorne priredbe za pomoc skoli, upisuju decu na casove, voze decu na casove, uce s decom na casovima, prisustvuju treninzima, bore se za prava dece da uce sto manje a spavaju duze, lobiraju, pisu, istrazuju, planiraju sledecu stepenicu u odgoju svoje dece, kako da ih upisu u skolu za nadarene, kako da ih uguraju u timove, muzicke programe, skolu za jahanje, letnje kampove… te dakle iscrpljene, izmozdene brizne majke ljute su i besne na sve zene koje nisu  ODABRALE Majacinstvo za svoje zanimanje. Preziru sve zene koje rade i  koje  zarad karijere odgoj svoje dece prepustaju strancima….O zenama bez dece da i ne govorim.  To su drustvene Parije. Njih gledaju sa  tuznim prezirom. “ Nemate decu?” “ .Sledi uzdah koji krije saosecenje i prezrivo cudjenjeA onda sledi pogled koji otprilike znaci” Pa zasto se ne ubijete? “

Nedavno me je telefonom pozvala jedna vrlo “ angazovana Majka” I posle kratkog “Hay, how are you”,  mi izgovorila: “Dozvolite da vas brifiram o politici vocnih sokova”!!!Politika vocnih sokova? Brifiranje na temu limunade? Na to je sledio moj odgovor: “Da izvolite, mada ne mislim da je to najveca opasnost koja preti nasoj deci u ovom trenutku…” Mozda”, odgovorila je ona,” ali ja sam Predsednik Komiteta za Uzine, sve ostalo nije u mojoj nadleznosti…”. Komitet za Uzine? Pa zar su se za to borile Americke Feministkinje? Borba za zenska prava pretvorila se u savremenoj Americi u Rat Mama. Full Time Mame( koje su se nekad davno zvale pogrdnim imenom Domacice) protiv Part Time Mame( koje su se nekad zvale Zaposlene majke) i svih njih zajedno protiv najomrazenije Zle GrdaneZene od Karijere koja je “ uspavala” svoje majcinske instinkte zbog licne ambicije. I tako dok se zene svadjaju, mrze i ogovaraju, I dele na tabore,sta rade Muskarci? .Pa isto sto su  oduvek radili. Vladaju Svetom. Divide et impera 


Zaboravljate

da kazete da "Majka od zanata" moze biti samo zena iz finansijski stabilne porodice tj. da "Tata od hobija a od biznisa" iz te porodice mora da ima sestocifrenu platu... zene-domacice u porodicama sa vecim houeshold income-om od tih sest cifara obicno ne idu na tako nizak nivo ( nece one valjda da budu u skolskim odborima za uzinu ili baseball), one su obicno aktivne pri bolnicama, crkvama, humanitarnim organizacijama, galerijama etc.

A ostala boranija koja mora sa svojih 10 prstiju da mukotrpno zaradjuje za svoj i deciji hleb je stvarno kategorija za sebe, one su neka druga Amerika...


Generalno, u svojim

Generalno, u svojim blogovima, World News predstavlja samo jedan, mali jedan segment americke populacije, ali na osnovu njenih blogova bi covek mogao zakljuciti da je to jedina amerika. naravno da nije glavni problem vecini zena u americi sokovi i naravno da vecina ljudi u americi ne koristi usluge organizatora uspomena ili ormana. Ali pretpostavljam da je moguce da je to slucaj u njenom okruzenju, pa zena pise ono sto zna.


Ako

se zakopate u statisticke podatke za USA dodjete do zakljucka da su opstine/gradovi sa household incomom preko 65k relativno retki i samim tim zakljucite da je gornja sapunica tipa otac-berzanski mesetar ili advokat, majka-Majka, dvoje skolske dece, kuca na selu/predgradju, travnjak, zlatni labrador ili retriver prica za filmove ili serijale o americkom stilu uspesnog zivota... a stvarna odnosno vecinska Amerike je posao od 9-5.30 (6.00pm), WalMart, TV i barbique weekendom, pa sledece nedelje opet isto...


Mozda nije najveci dio

populacije, ali se u potpunosti slazem sa ovim blogom. Nista gore nego doci na neki family party (na te uglavnom moram da idem) i odmah po dolasku prizor iz snova, cijeli subdivision (to je obicno gdje su mame locirane) je pun vans (minivan - prevozno sredstvo i znak raspoznavanja soccer mame), a na svakom tom drustvenom vaznom dogadjaju, iste price, soccer camps, extracuricular activies koje pocinju od 5am do 7pm za djecu (sto vise aktivnosti to bolje za djecu, "it gets them involved you know"), i sve to naravno da djeca budu sto bolje obrazovana. U svemu tome te iste mame zabranjuju djeci normalan zivot, znaci tv ima passwords, because how can they see profanities on tv, djeca uglavnom djetinjstvo, a, ima i onih koji zadju u 20ete, provode ispred tv-a igrajuci igrice, dok mame citaju knjige on parenting (onaj self-help section in B&N), i zovu jedna drugu za razne aktivnosti. E sad ta djeca tako odrastaju od jednog practice do drugog, mame na njima vrse razne experimente iz tih svojih knjiga, i dodju u teenagers years, i velika vecina pocne experimentisati sa drogama, sto je u nekim slucajevima ok, ali, u vecini krene naopako. Te iste mame to naravno ne vide, jer one su odgajale svoju djecu da ne cuju i ne vide sexually explicit content on tv, i kako sad da njeno djete bude drug addict? Drugarica sa faksa, nakon zavrsetka istog, u vrijeme trazenja posla, rece da je ona zavrsila faks samo da bi se bolje mogla udati (jer diploma means you can marry a doctor), a, inace ona bas ne planira raditi "cause as soon as I get married I plan on being a housewife, its my dream you know", a ja na to odgovorih "its my worst nightmare, you know".

"Today is grey skies, tomorrow is tears,
you'll have to wait til yesterday is here." (T.W.)


Interesantno...

Vera P.Meni je bilo vrlo interesantno da procitam sve poruke jer one otprilike oslikavaju bar deo zivota nekih drugih zena,ne ovih nasih iz Srbije.Znate,posto sam ja vec odgajila svoju decu,moram da vam kazem ono sto vec verovatno znate-NEMA POPRAVNOG ISPITA IZ RODITELJSTVA.

Zato je jako vazno da svoje potomstvo odgajimo sto bolje i zdravije mozemo.Manje je vazno da li ce moj zivot biti bogat i ispunjen,ja sam sama odabrala da sve svoje zelje ispunjavam tek kad decije sve namirim pocevsi od nuznog i potrebnog do zeljenog.Nema u Srbiji majke koja moze sebi da priusti da joj donose ruckove i sredjuju parkove oko kuce,ja to sve moram sama da radim i verujem da vase price ovde nemaju slicnosti sa nasim nacinom zivota.Ne znam sta bih radila da sam dokona toliko da udjem u neko drustvo kome je jedina briga kvalitet limunade??Niti bih izdrzala da budem tako bogata da mi sve donose i urade drugi.Lepo je nekad odahnuti od kucnih poslova ali meni je i veliko zadovoljstvo ponesto i sama da uradim.Posto sam u godinama placam samo teze poslove a sve drugo radim sama.Deca su mi,hvala Bogu normalna i zdrava bas zahvaljujuci tome sto nikad nismo imali previse pre ce reci premalo smo imali pa su samim tim morali da nauce sta je realan zivot.Itekako postuju i svoje roditelje i svoj posao,postuju druge ali i zahtevaju postovanje,sto ce reci da su zdrave licnosti.To je zasluga vaspitanja a to rade MAME i svakoj majci se divim zbog posla koji joj je Bog podario.Slava svim mamama.


Zla Grdana

Da je samo komitet za uzinu, nego neprestani fundraising events - od pecenja kolaca, preko lutrija, kupovanje knjiga i ukrasnih papira, internet aukcija, zimskog bala, prolecnog vasara i hiljadu drugih akcija "u korist skole i nase dece", pa e-mailing lists, newletters koje prave roditelji za roditelje, priredbe koje prave roditelji, diskusione grupe po kucama, redovne 'kafa sa direktorkom', roditelji-dobrovoljaca za igranje sa decom na odmoru, za odlaske u muzeje i na izlete, za dekorisanje ucionica, za koordinaciju dobrovoljaca - takvo uzasno nametanje obaveza i smaranje i pre afterschool soccer i ostalih aktivnosti.

Njujork svakako nije tipican americki grad da bih uopstavala, ali mi se cini da to nije toliko stvar cifre koju tate obezbedjuju, nego ideologije. Ovde se tvrdi da je obrazovanje najvaznije, a osnovne (javne) skole su i dalje jako lose; kako je ideologija da uloga drzave treba da je jako mala a individualna inicijativa resava sve, zapravo se odgovornost za obrazovanje dece u ogromnoj meri prebacuje na roditelje i ubija nekoliko muva odjednom: porezi se ne povecavaju (kao ni ulaganje u obavezno obrazovanje), majke bivaju okupiranje odgajanjem decem pa ih je manje na trzistu rada, neguju se tradicionalni obrasci porodicnog zivota, i odrzavaju postojeci socijalni odnosi - ako je teret obrazovanja ne na skoli nego na roditeljima, oni iz najnizih slojeva nemaju dovoljno znanja, novca i vremena da bi mogli da pomognu svojoj deci da preskoce koju lestvicu pa ostaju tu gde su.

Inace, Zle Grdane su samo na prvi pogled Zene od karijere bez dece; one koje su najomrzenije, najvise smetaju su zene od karijere sa decom jer upravo njihovo postojanje rusi mit da je majka moguca samo kao domacica, i da je uspesna karijera moguca samo ako se nemaju deca.

Licno sam imala taj problem i u Beogradu - da me smatraju zlom majkom jer nisam non-stop posvecena deci (nego idem po tamo nekim terenima po Kosovu, Presevu, Tetovu, pa usavrsavanje u inostranstvu, a sok kurira iz firme video u sitne sate na splavu!), a da za neke dodatne poslove nisam ni razmatrana jer zaboga gde bih ja sa dvoje male dece se uopste upustala u to..

Osim u suvom centru grada, u Beogradu i dalje mozete da pustite dete samo u parkic, imate uvek podrsku baki, komsinica, sestri i tetki, jeftinih obdanista i produzene nastave, i opet se radja jako malo dece uz toliko izgovora na nedostatak ovoga ili onoga. A da postoji takav pritisak na roditelje kao u Americi, ne znam ko bi se uopste odlucio da ih ima!

Naravno, nije sve tako crno ili belo, deca bar u Njujorku imaju na raspolaganju mnogo toga, pocevsi od sjajno opremljenih besplatnih javnih biblioteka, kompjutera i interneta od prvog osnovne, uce se da sami nalaze informacije, strukturisu sastave i grade argumentaciju ... A odeljenskog koordinatora roditelja, koja dolazi u skolu u treger majici i sorcu, ignorisala bih i da me ne zatrpava mejlovima i zahtevima za priloge u vremenu i novcu


Koja zabluda...

Quote:

Osim u suvom centru grada, u Beogradu i dalje mozete da pustite dete samo u parkic, imate uvek podrsku baki, komsinica, sestri i tetki, jeftinih obdanista i produzene nastave, i opet se radja jako malo dece uz toliko izgovora na nedostatak ovoga ili onoga. A da postoji takav pritisak na roditelje kao u Americi, ne znam ko bi se uopste odlucio da ih ima!

Tesko da vise dete mozete bezbrizno da pustite u parkic u bilo kom delu Beograda, nije vise ovo Beograd iz '80-tih... jeftina obdanista jesu bas to sto im stoji kao pridev, jeftina, sa losim uslovima za dete, losom hranom, prevelikim brojem dece, premalim brojem vaspitacica, cestim epidemijama prehlada/gripova itd. Bake, sestre i tetke a pogotovo komsinice vise nisu kao nekadasnje... i u Beogradu se dosta toga izmenilo. Privatni vrtici su opet po cenama vecim od prosecne plate u Srbiji i tako u krug...

Pritisak na roditelje u Srbiji je daleko veci nego na roditelje u USA, na jednoj plati roditelji u USA mogu da prezive nekoliko godina dok im deca ne poodrastu, u Srbiji nema teorije... opet roditelji iz USA mogu da "uvezu" bake da cuvaju unuke (sto i vecina radi) da bi oboje roditelja moglo da se posveti poslu tako da zivot u Srbiji niej neka prednost sto se tice pomoci baba&deda.

Ukratko, ne postoji nijedan razlog da se kaze da su roditelji u USA pod vecim pritiskom nego oni u Beogradu, naprotiv...

PS.
Roditelji u USA ili nekoj drugoj zapadnoj zemlji su daleko opusteniji nego njihove kolege&sunarodnici u Srbiji... licno iksustvo & iskustvo mnogobrojnih drugova, pripadnika generation-x.


svako polazi od licne price i iskustva

Ja nisam ostisla iz Bgd pre 20 godina nego pre dve i znam da moj sin od 11 godina tamo moze da ide sam u skolu, kod drugara, u parkic, na tenis, a ovde nema trika ni iz zgrade da izadje sam, od skole preko igranja sa decom i sporta - na sve moraju roditelji da ga odvode i dovode.
Ne vidim oko sebe ni jednog opustenog roditelja.
A 'uvoziti' sopstvene roditelje podrazumeva da su jos zivi i sposobni za rad, navikavanje na zivljenje sa jos nekim u stanu, troskove u vezi sa tim itd.


Nisam

jos stigao do toliko starog deteta, mladji sam roditelj :)
Ne znam u kom gradu zivite i u kom okruzenju (a izbor neighborhooda je bitan faktor za kvalitet zivota) ali u mnogim boljim sredinama deca se u tom uzrastu mogu sama otici na druzenje ili na sport a prevoz u skolu im je organizovan preko skolskih buseva...

U okruzenju gde sam ja ziveo, vecina ljudi sa kojima sam imao kontakt a da imaju decu to nisu shvatali kao stravicnu obavezu a nasi ljudi koji su prvo dete dobili u Srbiji a drugo u USA su govorili da je neuporedivo lakse imati dete u Americi... moje iskustvo kaze da je opet u Srbiji neuporedivo teze obezbediti detetu sve ono sto mu treba (od pravilne ishrane, odece i obuce, dobrog day carea, zdravstvene zastite, dobre skole...) nego u Americi.

Vecina dece kojoj treba cuvanje (do 10 godine zivota) imaju zive babe i dede i to vecina nasih imigranata i koristi, zato se i kupuju kuce (retko koja porodica sa ok incomom kupuje stan) a ujedno se provode i zajednicke zadnje godine zivota sa roditeljima... a sto se troskova tice, u Americi se znatno vise zaradjuje nego u Srbiji tako da troskovi aviokarte, osiguranja i hrane na babe&dede nisu toliko velika stavka.

---------------------
A uvek postoji i mogucnost zaposljavanja nanny Filipinke za samo 2000$ mesecno...


Filipinki

ne bih ostavila dete, ni da hoce besplatno da ga cuva.Sve sto sam videla, po parkovima i sl, dok su one sam e sa decom , to bolje ni da ne prepricavam.Bake koje pak dolaze, u glavnom zive kao u zatvoru,(bez obzira sto obozavaju svoju decu i unucice),izasle iz svog zivota, bez prijatelja, svega sto znaju, bez znanja jezika, slabo se snalaze u podzemnoj, u kupovini i sl.To nije lako.
To sto nasi imigranti pribegavaju tom nacinu resavanja ovog problema, to je vise stvar navike i nase kulture, da decu cuvaju babe i toga sto nase majke o mnogim stvarima misle drugacije, nego sto se to desava u obdanistima-potpuno je drugaciji pristup mnogim stvarima, nego sto smo mi navikli.
Drugo, po zakonu, deca do 12 godine ne mogu da idu sama, niti biti ostavljana sama kod kuce, sto podrazumeva, da i za sve vanskolske aktivnoste trebaju da budu sevisirana, a mnoge od tih aktivnosti su obicno i van okoline, sto sa radnim vremenom od 9-5 i udaljenostimi svih tacaka koje treba dostici, nije jednostavno postici.Kod nas ,svaki kraj ima neke osnovne mogucnosti za razne aktivnosti-klubovi, tereni, muzicke skole,....
Sto se hrane tice, to mi je najslabija karika, sve je genetski modifikovano, pumano antibioticima, aditivima, a i organik hrana je samo u nekom postotku prirodna, u zavisnosti od zakona u doticnom regionu.Kod nas je jos uvek bolja,(ne znam koliko je zracenje, razna druga zagadjenja uticalo), nadam se.Ukus jagode i paradajza je barem onaj pravi, ovde je sve kao voda.
Zdrastvena zastita je diskutabilna, ali to da preskocimo.Ono za nabavku svega sto treba-sa tim se slazem.


Evo, moja je zena CEO Mama i

Evo, moja je zena CEO Mama i iz ove svoje uske perspektive ja nikako ne mogu da se slozim sa vama.
Mi jedno drugome ponekad zavidimo. I da mozemo zamenili bismo mesta.
Ja mislim da bi ona brzo zakljucila da se prevarila.

Nema tog vrednog rada, niti te intelektualne podloge, postene ili nepostene, iz koje ja mogu da "izvucem", u nesto kreativno, svoje deseto ili dvadeseto hvalisanje jedne te iste stvari koju mogu da ponudim
a da bi mi tender dobio visoku ocenu kod komisije. Ovaj vredan rad je kreativan koliko i vredan rad dekorisanja spavace sobe, ali ne jednom svakih nekoliko godina nego jednom nedeljno, pa tako godinama.

Ima mnogo interesantnih i kreativnih karijera, u to nema sumnje, no treba se puno potruditi da bi se karijera sa pravam mogla uoprediti sa onom koju ima majka.
To je jedno od redjih "zanimanja" gde nemate solidnu dozu onog posla koji je "lepo" iskazan u jednoj od meni ruznijih metafora u engleskom jeziku: "CLIMBING THE GREASY POLE".

Posto zbog "karijere" ja ne mogu da priustim za citanje ni dovoljno vremena da bih se mogao nazvati amaterom "filozofom" jedino mi kao laiku ostaje da da se "setim" da ako je nesto pustilo
koliko toliko korene kroz misao sveta kroz koji se ja krecem onda je to Egzistencijalizam.

Pa, kada mi zena "objasnjava" ja joj savetujem da (ponovo) uzme Sartra, Dostojevskog, Kafku i slicne. Ako hoce brzi "fix" ja joj ponovo pustim "The Last Samurai". No ovde gde se ja frljam sa par imena ona u stvari zna istinu.
Ili, jos bolje, oseca. Izgleda da sam ja "the stupid one" u porodici. The sucker. (U pokeru kazu da ako posle 20 minuta ne znate ko je "sucker" za stolom onda ste to vi. U zivotu taj proces "provaljivanja" ume da traje decenijama)

Ps: Pomalo se salim gore; ja volim svoj posao. Ali u ovom trenutku bih vise voleo da budem CEO Tata.


world news

ja stvarno ne znam na cemu ste. svaki put sve veca laz.
nema smisla da vas ispravljam pocev od prve recenice.


Quote: ja stvarno ne znam na

Quote:

ja stvarno ne znam na cemu ste

Jos nisam, tek motam...


ma ne pricam

tebi

samo motaj .. :)


Svuda je isto

Vera P.
Moram da kazem da je danas podizanje dece svuda podjednako tesko.Kada su moja deca bila mala [pre oko 30 god] mogla sam da ih pustim u park ispred kuce sasvim same iako su bili jako mali.Nisam samo ja to radila vec i sve komsinice,nasa deca su se druzila,zajedno igrala i rasla.Danas sa prozora vidim neku decu od oko 10-tak godina pijanu ili drogiranu u istom parku,ni kuce ne bih pustila samo,ko zna sta bi mu uradili.
Sad,gledajuci skole po Evropi okovane resetkama,svu decu dovode i vracaju roditelji ili baka servis,vidim da je to globalni problem.Imala sam i ja dileme,da li da odem i da cuvam decu,kao baka,ili da svoje penzionerske dane provedem ovde u Srbiji.Pa,mislim da necu ici nigde,taj svet sa hranom koja mirise na karton i modifikovanom sojom u svemu mene ne privlaci.Odem kao turista,vidim,vratim se.Ja sam radila i podizala decu,dosta je od mene,ali sad kad sam u penziji,znam da je bilo bolje da sam mogla samo mama da budem.I ja volim da citam,kad to da postignem ako radim i budem mmama?Volim i da plivam da se skijam da idem na koncerte sve volim ali kako to da opostignem?Mislila sam kad odem u penziju sve cu to uraditi,e,sad sam u penziji,sve me boli,skijanje sa okostalim zglobovima i kicmom..nikad vise.Jedino sto citam dok me jos oci sluze.
Zato i navijam za te mame koje su samo mame.I to je posao itekako.I verujem da bi se i neki muskarac menjao sa takvom zenom,zasto da ne?Moj dever je uzeo trudnicko bolovanje jer njegova zena vise zaradjuje i to je sasvim normalno usred zemlje Srbije.


Danas

je bio suncan dan, miholjsko leto, nedelja... decije igraliste sa toboganima, ljuljaskama na zemun.keju puno dece od 4-5 godina pa do svih 10-tak. I nijedno samo dete, svako dete na tom igarlistu je bilo sa roditeljima i igra se sa njima, samo ona koja se znaju (zakljucujem po njihovim roditeljima koji prijateljski caskaju) su zajedno... hmmm. Nema razlike u odnosu na USA ili Canadu...


Hvala.

Hvala.


Hvala?

Meni?
Sta sam krivo uradio...


Ništa krivo. :) Možda sam

Ništa krivo. :)
Možda sam ja u krivu...? :)
Ako ne mislimo na isto, onda...nema veze :)


Pretpostavljam

na sta mislis... i pretpostavljam da sam to stvarno uradio. Onda mogu mirno da kazem: nema na cemu.


Jesi li ili nisi...stvarno

Jesi li ili nisi...stvarno uradio?
Da li si to bio stvaran ti? :)
Ako jesi, onda, hvala ti :)


jedna je majka

deco,jeste napisali domaći?jesmo..ajd ti sine marice..igrali se mi u parkiću..i ja uzela sanjin biciklo da se malo provozam..kad li me onaj
ludiđokica,što ga mamapuštasamog skide na silu..i ja padnem..puuuuno sam plakila jer sam koleno ogulila..a onda je došla mama
duvala mi u ranu pa poljubila i meni je sve prošlo..jedna je majka..divno je,malo obrati pažnju na znakove interpunkcije,da se ne zagadi..ajmo ti đokice..
bio ti ja u parku..kad tamo ti one devojčice opet nisu mi dale da se i jaaa vozim na bicikli..jati se setim tu da poljubim
sanju,dok se marica vozila,ova se najedila i pala..ja uzo pa posle vozio..malo..jer je ova kukala..posle,kod kuće ćale me polivo pa me majka jedva spasla..jedna je majkaaa..doooobro,drugi put
pazi koga ljubiš..nego,ajmo malo pozadi da vidimo ko se to krije..ajde mujice,pročitaj ti..bili ti unas nekakvi gosti..ja zaspo..budi ti mene,moja mila majka i reče:ajd bolan mujice,deder skoči do špajza i donesi,ima tamo dvije boce pive..
odem ti ja došpajza,otvorim vrata kad ono samo jedna boca..tek ti ja odanle viknem:jedna je,majkaa

dakle,samo nek su živa i zdrava i nek ih ima..nama preostaje da i dalje brkamo lončiće..


Quote: dakle,samo nek su

Quote:

dakle,samo nek su živa i zdrava i nek ih ima..nama preostaje da i dalje brkamo lončiće..

Pametno zborite...


jedan je TW i jedna je KB

a eto americke porodice, Waits-ovi, koji imaju troje dece za koje sam siguran da im ama bas nista duhovno ne fali, i da ce krenuti svojim putem, uz mamu i tatu koji nonstop rade i verovatno nisu po zanimanju samo mama i tata... sve se moze kad se hoce...
Rodion


Tako je,

Vera P

tako je i to se moze.Samo ljuuubavi im dajte,nikad nije previse,nemojte da se kajete posle sto ih niste jos vise maaazili.Zaista deci samo ljubavi i treba,sve drugo izmisljaju roditelji. .