Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Priča o spomenicima

       Prethodnih meseci u Novom Sadu glavne teme bile su  pre/imenovanje ulica i uklanjanje, odnosno postavljanje spomeničkih skulptura u javnom prostoru. Najpre je, u maniru uhodane tradicije slobodarskog Svilajnca, na dnevnom redu bila inicijativa o ukidanju ulice sa imenom dr Zorana Đinđića, (kasnije se ispostavilo da se radilo tek o probnom balonu ), da bi, nekako paralelno s navedenom, na red došle ideje o nazivanju jednog bulevara imenom Slobodana Miloševića baš kao i o postavljanju spomenika bivšem haškom optuženiku u vojvođanskoj prestonici. Takođe, ne tako davno neko se već dosetio da bi iz Zmaj Jovine ulice trebalo izmestiti spomenik Jovanu Jovanoviću Zmaju…  

       Dok su priče o ulicama za sada ostale na kontemplativno-kafansko-skupštinskom nivou, sa spomenicima stvari su otišle malo dalje: istovremeno sa za sad nerealizovanom idejom o uklanjanju spomenika Janiki Balažu sa Trga neznanog junaka (postavljenog 2003. godine na prilično nezgrapan i nepromišljen način, uprkos tada izraženom protivljenju gradskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture), novi gradski oci odlučili su da "na dan kada je srpska vojska umarširala u Novi Sad" postave monumentalni spomenik Jaši Tomiću!       

       Ostavimo li po strani priču o spornim kriterijumima odabira ličnosti kojima se ovakve počasti ukazuju, prvo što pada u oči je način na koji se sve ovo čini: bez javne rasprave, bez i najelementarnijeg konsultovanja struke –  o javnim konkursima za idejna rešenja istih da i ne govorimo... Mimo svih procedura ili uz provizorijum istih, političar na vlasti po svom nahođenju izabere/pronađe umetnika – našeg čoveka koji to zna da uradi – iz gradske / pokrajinske / republičke kase (koja je već pri ruci) prebace se novci i stvar je rešena (druga varijanta je kad umetnik po vlastitom afinitetu odluči čiji bi lik negde lepo stajao, izabere lokaciju, realizuje skulpturu i počne da je nudi naokolo sve dok mu, pre ili kasnije, i ne uspe da se njegovom rukotvorinom trajno nagrdi neki javni prostor).             

       Spomenik Jaši Tomiću (1856 -1922), ovom prilikom prigodničarski proglašenim osnivačem Srpske radikalne stranke (?!) još niko nije video, tek on će Novosađanke i Novosađane "iznenaditi" 9. novembra – na isti onaj način na koji je nedavno na beogradskom aerodromu osvanuo onaj nakazni spomenik Nikoli Tesli. I nikom ništa. U najboljem slučaju oglasiće se poneko strukovno udruženje, tek umirenja vlastite savesti zarad... Stručna rasprava o kulturnoj politici izostaće i ovog puta – jer, znamo već: šta sad vredi rasprava kad je sve već gotovo. Beba se, dakle, rodila sad je valja ljuljati – do sledeće prilike na koju se, sasvim izvesno, neće dugo čekati...


Spomenici.

"Na dan kada je srpska vojska umarssirala u Novi Sad, ovaj monumentalni spomenik postavili novi gradski oci 2006. godine."

E, ako che to pisati na spomeniku, onda u redu. Potom, da se pored istog spomenika postavi spomenik nekoj personi madjarske nacionalnosti uz vech na srpskom upotrebljen ssablon (naravno, u ovom sluccaju "Na dan kad je madjarska vojska"), zatim "Na dan kad je nemaccka vojska", "turska vojska".

Slovaccka nije, nije ni romska, ni rumunska!? Gradjani Srbije kineskog porekla uskracheni su za pravo na spomenik - kineska vojska nije takodje umarssirala u Novi Sad. Pitam se, evo ja, zassto americckoj vojsci ne dozvoliti da umarssira u Novi Sad!? Zassto su to pravo uzurpirale srpska, madjarska, nemaccka i ine vojske? Ma, kad razvijemo taj "brend", kad vest po svetu pukne, ima svaki drugi dan neka vojska da ulazi u Novi Sad. CCuj, em umarssirass u grad, em podignu spomenik. Devizni priliv kao prolom oblaka. Gde to ima? Pa, u Novom Sadu :)

Dalje: possto svaki drugi dan neka vojska umarssira u Novi Sad, mozze iduchi i da izmarssira. Znacci, postavljanje spomenika i na dan kad je, recimo, "srpska vojska izmarssirala" ili madjarska ili nemaccka.

Program: ranom zorom vojska umarssira u Novi Sad. Proslava, otkrivanje spomenika, proslava, slobodne aktivnosti, proslava, prijem kod gradonaccelnika, proslava, slobodne aktivnosti, spavanje 2h, proslava, otkrivanje spomenika vojsci koja izmarssirava, proslava, marss iz grada uz uccessche velikog broja gradjana koji kliccu, bacaju cveche i za to prime honorar kao kaskaderi u visokobudzzetnom filmu.

Toliko, za poccetak.

ZZivelo potrossaccko drusstvo sa ljudskim likom :)

http://urbanozeleno.blogspot.com


otpozdrav zlonamernom citacu bloga

Ovde nije primarna prica o srpskoj niti pak o bilo kojoj drugoj vojsci već o načinu na koji se konstruišu (vizuelni, urbanistički...) identiteti naših gradova.
Za citace poput vas bez smisla za ironiju - koji ne razumeju sta znace znaci navoda - niti kako se (i kada koristi italik) bicu malo precizniji:

BLIC, 30. oktobar 2006.
Betonski temelj za spomenik Jaši Tomiću u Dunavskoj ulici, ispred zgrade Zbirke strane umetnosti Muzeja grada, već je izliven, a svečano otvaranje je zakazano za 9. novembar, dan kada je srpska vojska umarširala u Novi Sad, rekao je za Blic dr Drago Njegovan, direktor Muzeja grada i potpredsednik Komisije za postavljanje spomenika.

Nadam se da je sad malo jasnije...


"Zlonamerni" Kiklop neche ti visse dolaziti.

Znass, mislim da si ti sam sebi dovoljan, u tom tunelu kojim idess :)

http://urbanozeleno.blogspot.com


izvinjenje iz tunela

o.k.
prihvatam da sam te pogresno protumacio i da je moje reagovanje bilo pomalo ishitreno&preostro.

sorry.

tek smatram da je pojasnjenje citata ipak potrebno kako bi se predupredili dalji nesporazumi.

nadam se da prihvatas izvinjenje iz tunela.


E, da - ccitaocu.

Osim ssto ccitam, umem i da pissem :)

Koristim i pribor za jelo. Sto postavljen, idem da vezzbam :)

http://urbanozeleno.blogspot.com


Radikali i vizuelni identitet..hajte molim vas..

Ne zanima radikale vizuelni identitet....a grad ih zanima samo kao lovište.Daj, lokal,umuvaj mi posao, daj da zidamo..U ostalom, kod njih i ne postoji navika urbanoga života niti ih možete naučiti tome da u gradu zidovi spajaju ljude. Oni su navikli da na njihovim destinacijama zidovi razdvajaju...i nema grada na čijem se vizuelnom identitetu ne vidi kad "protutnje" kroz njega. U ostalom, najabolje to znaju Zemunci..
A Jaša Tomić...Pa to im je zgodno za stranačku promociju, briga njih za Jašu...i za nekadačnju Radikalnu stranku..
A to što je ubio čoveka, pa još liberala, pa još zato što mu je nešto kinjio ženu, to je taman u tom obrascu...Ili to što je napisao antisemitsku brošuru "Jevrejsko pitanje"..... to ga kvalifikuje za spomenik po radikalskim kriterijima...
Oni će veličati to što je bio internirac u Mađarskoj tokom prvog svetskog rata, što je bio dobrovoljac u bosnakso-hercegovačkom ustanku 1875...hvaliće to da je bio vrlo produktivan politički pisac...i biti spremni kazati da je najplodniji među radikalima posle Šešelja - naravno...
I gutaće se ta priča, ne brinite, bez obzira na estetiku...


Radikali i vizuelni identitet..hajte molim vas..

Ne zanima radikale vizuelni identitet....a grad ih zanima samo kao lovište.Daj, lokal,umuvaj mi posao, daj da zidamo..U ostalom, kod njih i ne postoji navika urbanoga života niti ih možete naučiti tome da u gradu zidovi spajaju ljude. Oni su navikli da na njihovim destinacijama zidovi razdvajaju...i nema grada na čijem se vizuelnom identitetu ne vidi kad "protutnje" kroz njega. U ostalom, najabolje to znaju Zemunci..
A Jaša Tomić...Pa to im je zgodno za stranačku promociju, briga njih za Jašu...i za nekadačnju Radikalnu stranku..
A to što je ubio čoveka, pa još liberala, pa još zato što mu je nešto kinjio ženu, to je taman u tom obrascu...Ili to što je napisao antisemitsku brošuru "Jevrejsko pitanje"..... to ga kvalifikuje za spomenik po radikalskim kriterijima...
Oni će veličati to što je bio internirac u Mađarskoj tokom prvog svetskog rata, što je bio dobrovoljac u bosnakso-hercegovačkom ustanku 1875...hvaliće to da je bio vrlo produktivan politički pisac...i biti spremni kazati da je najplodniji među radikalima posle Šešelja - naravno...
I gutaće se ta priča, ne brinite, bez obzira na estetiku...


Radikali i vizuelni identitet..hajte molim vas..

Ne zanima radikale vizuelni identitet....a grad ih zanima samo kao lovište.Daj, lokal,umuvaj mi posao, daj da zidamo..U ostalom, kod njih i ne postoji navika urbanoga života niti ih možete naučiti tome da u gradu zidovi spajaju ljude. Oni su navikli da na njihovim destinacijama zidovi razdvajaju...i nema grada na čijem se vizuelnom identitetu ne vidi kad "protutnje" kroz njega. U ostalom, najabolje to znaju Zemunci..
A Jaša Tomić...Pa to im je zgodno za stranačku promociju, briga njih za Jašu...i za nekadačnju Radikalnu stranku..
A to što je ubio čoveka, pa još liberala, pa još zato što mu je nešto kinjio ženu, to je taman u tom obrascu...Ili to što je napisao antisemitsku brošuru "Jevrejsko pitanje"..... to ga kvalifikuje za spomenik po radikalskim kriterijima...
Oni će veličati to što je bio internirac u Mađarskoj tokom prvog svetskog rata, što je bio dobrovoljac u bosnakso-hercegovačkom ustanku 1875...hvaliće to da je bio vrlo produktivan politički pisac...i biti spremni kazati da je najplodniji među radikalima posle Šešelja - naravno...
I gutaće se ta priča, ne brinite, bez obzira na estetiku...


Re: Radikali i vizuelni identitet...

Pa naravno da ih ne zanima… što, isto tako, ne znači da nisu u mogućnosti da itekako utiču na isti! U zemlji gde se vlast doživljava kao plen – odnosno mogućnost da jedno određeno vremensko razdoblje činite apsolutno sve što vam se prohte jer, jelte, imate većinu, i sve (vam) se može - vizuleni identitet naših gradova, sasvim legitimno, na žalost zavisi i od radikala, i ne samo njih. Pitanje je šta takozvane "naše", demokratske snage (iskreno, od 12. marta 2003. godine, - ili, možda, bolje od pada Đinđićeve/Živkovićeve vlade - ja više ne vidim nikog kome odrednicu "naš" mogu da pripišem pošto "svoje" definitivno više nemam) čine – i da li uopšte išta čine da se takve stvari preduprede ili spreče. Kad malo razmislimo doći ćemo do vrlo jednostavnog i prilično poražavajućeg zaključka da nakon Agitpropa u ovoj zemlji, zapravo, nikakve kulturne politike i strategije zapravo nije ni bilo… Priča: ako ne glasate za nas – na vlast će doći radikali, očito više nije dovoljna i ne drži vodu. Novi Sad je jedan od najboljih dokaza za to… Onda, prirodno, dođemo do zaključka da naš glavni problem zapravo uopšte i nisu radikali (oni su takvi kakvi jesi, znamo ih već, mogu malo da se modifikuju ali nikako ne i da se promene)...


Naš problem je kulturni model..

Naš problem je kulturni model..iz koga je maknuta svaka odgovornost, pa je onda i shvatanje vlasti kao plena deo toga modela.
I šta smo dobili...pa to da je nakon Đinđićeva ubistva politička scena zapravo postala potpuno radikalska. Nikakve razlike osim u nazivima nema između radikala, Koštuničinih nacionalista ili Tadićevih demagoga.To je svedeno na političku klasu u kojoj svi imaju svoje uloge i svoj deo plena, svoje tajkune i svoje sektore.
Tako, recimo, radikali u NS finansiraju egzit, a "lažni" demokrati u Guči sabor...Sve se na izgled okrenulo, a zapravo nije, isto je to, motiv je isti, cilj je isti - sveden na manipulaciju i simuliranje.
Ministri hodaju Srbijom pred kakve izbore, i kao da budžet nose u džepu..tebi sto metara asflata, tebi kilometar, tebi besplatan Cecin koncert, tebi četiri fasade za centar grada, tebi crkvu...
Kad ovo čovek pogleda, onda se prosvećeni apsolutizam čini bajkom...


Ne znam

čemu ova nepotrebna rasprava između autora bloga i blogera(bez postakcenatske dužine,jednina,dakle) ,čini mi se da nema suštinskog nesporazuma.Ono što meni lično najviše smeta jeste nesrećno nagrđivanje spomenika našeg Janike.Zanima me mentalni sklop persone koja ima potrebu da nešto (auto-lakom,ili čim već) docrta na uspomenu na takvog čoveka.Šta bi on uradio sa spomenikom nekog koga politički nije mogao da podnese?Odgovori na ovakva pitanja meni su zastrašujući.Kao i činjenica da se to dešava u Novom Sadu.


slažem se: prilično

slažem se: prilično nepotrebna&suvišna rasprava


Ko je bio Jaša Tomić ?

Jaša Tomić je inače ubica! On je ubio vojvođanskog liberala Mišu Dimitrijevića samo zato što je ovaj nešto napisao protiv njega !I samo glupi radikali mogu da se ponose sa jednim ubicom !


(de)konstrukcija spomenika ili kako smo postali fasisti

Dragi Nebojsa,

Po mom misljenju, ako vec raspravljamo o memorijama i komemoracijama treba da imamo na umu tranzicionu pravdu, zapravo modele postizanja tranzicione pravde. Ako zelimo da dostignemo taj cilj treba da znamo da se suocimo sa zlocinackom prosloscu. Prvo 9. novembar je dan secanja na Kristalnu noc, drugo postavljanje spomenika bilo kome tog dana van knteksta kada cela Evropa razmislja o zlu koje se pretvorilo u Holokaust je fasisticko. Narocito ako se pri tom "sklanja" jedan i "postavlja" drugi, pri tom sa militantnim preznakom je zastrasujuci. Mislim da citava namera i cin koji se planira za 9 novembar nema mnogo veze sa "madjarsko-srpskim" odnosima koliko sa namerom da se denucira secanje/memorija na jedan uzasan zlocin koji je prerasao u zlocin stoljeca-holokaust. I sad kao sto je Adorno rekao "Da li je moguca poezija nakon Holokausta?" Nad tim pitanjem treba svi da se zamislimo tog dana,i Vi u Novom Sadu i svi mi ostali. Sto se tice strucne javnosti u Novom Sadu, vec odavno ne gajim nadu da kustosi i radnici u kulturi imaju bar malo osecaj odgovornosti i iskrene empatije prema zlocinima koji su se desili u Srebrenici, Sjeverinu, Sarajevu,Vukovoru i na kraju krajeva u Nemanjinoj.

Ispravite me ako gresim ali su takvi/e kustosi/kinje odavno dobili otkaze!


Re: (de)konstrukcija spomenika...

Rado bih odgovorio na sve navedeno mada, moram priznati da nisam siguran da (li) sam dobro razumeo prvi deo vašeg obraćanja.
Uopšte nisam pisao o mađarsko-srpskim odnosima. Pokušaću da dam par objašnjenja - uz izvinjenje ako su ona kojim slučajem suvišna... Naprosto, ne razumem do kraja...
- Dakle, neuspeo pokušaj uklanjanja (inače u umetničko-urbanističkom pogledu prilično spornog) spomenika J.Balažu nema direktne veze sa postavljanjem spomenika J.Tomiću osim što to čini/pokušava ista (gradska) vlast. To jest, istine radi, ne uklanja se jedan a postavlja drugi. I ne na istom mestu. Jedino se stvari nekako poklapaju.
- Što se dana sećanja na Kristalnu noć - odnosno obeleževanja svetskog dana borbe protiv fašizma - tiče ta simbolika je, naravno, prilično zastrašujuća.
- Što se priče o kustosima i otkazima tiče sam sam je jako dobro osetio na vlastitoj koži (i sam sam bio otpušten sa posla februara 2005. godine). Dakle, ne bih se u potpunosti složio s konstatacijom da:
kustosi i radnici u kulturi nemaju osecaj odgovornosti i iskrene empatije prema zlocinima koji su se desili u Srebrenici, Sjeverinu, Sarajevu,Vukovoru i na kraju krajeva u Nemanjinoj.
- Ovoj temi gotovo u potpunosti posvećena je moja studija (Kratak pregled nasilja nad duhom 1945-2005) objavljena u katalogu izložbe "Zvezda i njena senka" u kojoj se upravo bavim među/odnosima između ideologije (politike) i umetnosti u navedenom periodu. Knjiga počinje Sukobom sa IB-om i stratištem na Golom otoku a završava se ratovima 90-ih i zločinom u Nemanjinoj...
- Naravno da su umetnici i intelektualci uopšte bili vrlo značajnan faktor logističke podrške Miloševićevoj mašinerije smrti (pr. Dragoš Kalajić, Milić od Mačve...) - ali su, istovremeno, neki drugi umetnici (poput, recimo, Balinta Sombatija, Nuneta Popovića i Grupe Magnet, Led arta, Raše Todosijevića...) istovremeno bili upravo najsvesniji deo srpskog društva 90-ih koji je blagovremeno osudio: Srebrenicu, Sjeverin, Sarajevo,Vukovar i Nemanjinu...
- Kustosi takođe. Skrećem vam pažnju i na katalog "O normalnosti" (MSU, Beograd, 2005)... Stvar dakle, srećom, nije sasvim crno-bela. Mada ste, priznajem, dobrim delom u pravu...


o normalnosti

Slazem se da postoje i izlozbe i katalozi koji su izdati u MSUb i Vasem Muzeju Savremene likovne umetnosti (unapred se izvinjavam ako pogresno pravopisno ispisujem nazive muzeja) medjutim, postoji jos jedna cinjenica da kustosi iz MSUB (njih troje) i MSLU Novi Sad (njih dvoje) + Univerzitet Umetnosti Beograd ( nekolicina) + CZKD ( Borka i Ana i Vlada) + Cinema Rex (njih par) + "tzv kustos" tj Neo, cine geto u ovoj zemlji zajedno sa umetnicima i umetnicama koje su cinili/e "Drugu Srbiju" devedesetih. Ali, dragi Nebojsa, sta mslis o tome da je bas izlozba "O normalnosti" izazvala takvu raspravu u kojoj su bukvalno pljuvane kustoske prakse od Irwina do izlozbe "Krv i med" do "ispraznosti" samog termina "O normalnosti" jer sta "normalnost" uopste znaci, iako je Branko jasno citirao text Maljezija u kojem se bas problematizuje "intelektualni Beograd" koji "spava" dok se ratuje "tu negde u susedstvu". Tu je osnov problema, odgovornost elite, koja je na kraju krajeva podrzala Memorandum, "spavala" '96 i '97 itd..Ipak odgovornost elite je ogromna jer plebs samo mimetira elitu koja je odobrila "srpski imperijalizam" kao obnovu, koja na kraju krajeva to isto danas radi po poitanju Ustava i Kosova. Hajde, ko je juce bio u " Nacijonalnom dnevniku" i to bas pred sudjenje o Suvoj reci, kcer Raskoviceva, da nas malo oplemeni da su "to i oni drugi cinili".

Sto se tice nespretnog spajanja vremena i dogadjaja vezanih za pomenute spomenike, neko sa strane, zapravo neko ko je van Novog Sada nije upoznat sa detaljima postavljanje spomenika, a Vi , Nebojsa to niste precizno izrekli, tako da su takve greske moguce.

Da prvi deo se odnosio na tranzicionu pravdu i memorije i komemoracije kao vid postizanja modela tranzicione pravde o cemu recimo Neo ima objavljen text, ali pre Vam preporucujem Stenli Koena, koje je bio u Beogradu prosle godine, i njegova knjiga "Trnaziciona pravda" izdata je pri "Beogradskom krugu"

...


Re: o normalnosti

Nemam šta da dodam jer ste prilično precizno "locirali" problem. Jedino želim da vas, ukoliko niste videli, uputim na tekst Trajnost "Nove umetnosti" - Oktobar u septembru, o ovogodišnjem Oktobarskom salonu objavljen u subotnjem kulturnom dodatku Politike kog, u najboljoj tradiciji Politike 90-ih, potpisuje izvesni Jevta Jevtović. Pročitajte ga - ima na Politikinom sajtu, koji je, bar koliko je meni poznato, jedan od najpovršnijih tekstova koji otvoreno propagiraju izolacionizam naše umetnosti objavljenih poslednjih godina. Čovek ne samo da je promašio temu nego je promašio i vreme - pa čak i vek. Pošto ništa ne razume -ili pak sve razume na pogrešan način tezu o getu naše manjine koja zagovara kritički odnos/internacionalni jezik naše umetnosti čovek lepo podvodi pod odrednicu "nova umetnička praksa" i "konceptualizam" (to je valjda najzgodnije - kad god nešto ne razumeš to je onda "konceptualizam")... gde govori o tome kako: "nova umetnička praksa o kojoj je reč, poodavno ima u Beogradu svoje privrženike, mentore i kustose, koji joj daju bezrezervnu poršku. Oni sačinjavaju jedan malobrojan, ali dobro organizovan i raspoređen lobi..."...i slične nebuloze o tome kako se naša umetnost nikome neće klanjati (jelte: Srbija se saginjati neće). Uviđam da je prilično besmisleno citirati besmisao. Izvinite što vam pišem u brzini - i pomalo zbrda/zdola, naprosto sam hteo da vidite... Prvo sam se iznervirao i hteo da reagujem - posle je preovladao stav da je bolje i umesnije sve ignorisati... Šta vi mislite...


"nova umetnicka praksa" vs "cuvari srpskog blaga"

Gospodin Jevta Jevtovic ocigledno pripada grupi "cuvara srpskog blaga" koji ekstazira nad "Zikinom sarenicom" i lamentira nad tradicionalnim medijumima.., avaj! Medjutim g. Jevtovic, ocigledno nije procitao niti jednu studiju poslednjih 30 godina i tu je zaista problem, da je umedjuvremenu citao znao bi da termin "nova umetnicka praksa" potice iz 70-tih godina, a i termin " konceptualna umetnost" mu ocigleno negde "viri" iz praznine o osnovnim kritickim terminima istorije umetnosti. Eto, slazem se ja sa njim, da je Oktobarski salon osnovan 1960, eto i tada je nastala skulptura Milije Glisica, koja je pre tri godine ponovo izlivena u Livnici u Boru. Liv je sirok citavih 3cm, tako da je pooodosta bakra iskorisceno! Sto ce, mozda, umiriti savest "cuvarima srpskog blaga", a i napuniti im dzepove para kada je budu pretopili, posto bakar ima stabilnu cenu na trzistu!!!

Toliko o suocavanju sa prosloscu u koji spada i zlocin trgovine umetninama, dragi g. Jevtovicu

"Zatvorenost" drustva nasuprost "otvorenosti" je drugi problem koji se namece, narocito ako se zna da je tokom 90tih doslo do sankcija medjunarodne zajednice nad odredjenim institucijama kulture medju kojima je bio i Narodni muzej, da je tako Marina Abramovic svojim radom "Balkanski barok" nastupala samostalno, nezavisno od tadasnje SRJ drzave.

A sto se tice Jozefa Bojsa, da je g. Jevtovic, bar malo citao ili bar surfovao po internetu znao bi za Bojsove performanse i za njegovu jasnu nameru da se kao gradjanin Nemacke jasno suoci sa nacistickom prosloscu, za razliku od vecine drugih, medju kojima spada i g. Jevtovic