Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Od garaže do Google.com – čin drugi

Ovo je drugi čin (ovde je prvi čin) jedne priče o jednom preduzetniku i njegovom putu od garaže u dvorištu kuće njegovih roditelja do kompanije od 250 zaposlenih na putu da postane novi gigant. Priča je vrlo slična sada aktuelnoj priči o YouTube.com koju je kupio Google za $1.65 milijardi. Ona je i vrlo slična priči samog Google.com. Kad malo bolje razmislim, ona je gotovo identična po formi i hronologiji sa skoro svim uspešnim novim kompanijama u Americi, a počinje ovako:
Bio jedan preduzetnik sa znanjem, idejom i velikim snovima bez kapitala...

Sada ih je već bilo 5: preduzetnik kao CEO, njegov prijatelj VP, dva radnika i biznis anđeo. Kompanija je imala $400.000 na računu i plan za prototip. Izašli su iz garaže, iznajmili jeftin prostor za radionicu, tri kancelarije, prostor za sastanke, malu kuhinju, kupili jeftin nameštaj, telefon, fax,  ...

Za svoju konstrukciju motora je podneo zahtev za patent. U Americi i Japanu kao i PCT aplikaciju. Advokati koji se bave patentnim pravom su ga savetovali i pomogli u pisanju patentne aplikacije. To ga je već mnogo koštalo, desetine hiljada dolara. I još će ga koštati, ali morao je. Od suštinske je važnosti za njegov posao. Kod softvera, na primer, to i nije toliko važno za uspeh posla, mada se i tu svi guraju. Patent aplikacija je i bio jedan od uslova dobijanja novca od biznis anđela.

Znači prototip. Ali prototip za šta: motor za traktor, automobil, kamion, autobus, motocikl? Preduzetnik bi rekao: motor napravljen po mojoj zamisli je jednostavno bolji motor. Manja zapremina, veća snaga, manje izduvnih gasova. Nema veze za šta je motor. Kad uspem da uspostavim ovaj moj novi standard, svi motori će biti ovako pravljeni. Super. A dok se to ne desi, koji da napravimo prvi? Da li ima veze?

Koje su najvažnije prednosti novog motora nad starim? Manji, jeftiniji, troši manje i ekološki bolji. Traktor, kamion i autobus su veliki, troše mnogo i koštaju mnogo. Nekako kod njih ova poboljšanja ne donose drastičnu razliku u konačnoj ceni. Sve košta mnogo, pa to da li je samo motor 20% jeftiniji i ne igra spektakularnu ulogu. A njemu treba spektakularan razlog da bi nekoga naveo da koristi njegov motor i preuzme rizik. Prva misao je bila: za koji motor je najveće tržište? Automobil naravno. Da li je to najbolji put?

Znao je da ne treba izmišljati toplu vodu. Da li postoji nešto što bi mu pomoglo u odgovoru na ovo pitanje? Znao je za knjigu Geoffrey Moore-a: Crossing the Chasm. Ova knjiga je govorila upravo o ovom problemu: kako se sa novom tehnologijom pristupa tržištu i koji je najbolji način njenog adaptiranja tržištu. Knjiga nema gotove recepte, ali iz analize adaptacije i usvajanja čitave serije novih tehnologija, izvlači zajedničke karakteristike za svaku od njih i izvodi zaključke o tome kako treba razmišljati. Znači: umesto da izmišljamo toplu vodu, hajde da vidimo kako su drugi, koji su uspeli, odabrali.

Kao jedan od osnovnih parametara u razmišljanju o tome kom delu tržišta najpre pristupiti, knjiga nudi sledeću podelu među potencijalnim klijentima:
- inovatori – ljudi kao on – ima ih 2%
- early adopters – vizionari - tehnološki entuzijasti – prihvataju nove tehnologije – otporni na rizik – traže radikalno nova rešenja jer je i njihovo rešenje/proizvod radikalno - ima ih 15%
- early majority – pragmatisti - traže poboljšanje produktivnosti – traže ceo pouzdan, proizvod proveren na tržištu ne prototip – žele da budu među prvim pragmatistima i prihvataju mali rizik  - ima ih 34%
- late majority – konzervativni pragmatisti - slično prethodnoj kategoriji osim što ne prihvataju rizik –ne žele da budu među prvim – tek kad većina tržišta prihvati rešenje, prihvataju ga i oni - ima ih 34%
- laggards – oni i dan danas koriste pisaću mašinu - ima ih 15%

Zašto je ovo bilo važno? Iz samo površnog čitanja knjige izlazi da je nabolje novu tehnologiju plasirati delu tržišta gde su vizionari: «early adopters». Najlakše će je prihvatiti. Tek kad dovoljno njih iskoristi motor u svojim proizvodima, preduzetnik će imati dovoljno «dokaza» i provera da pređe na pragmatičare. Uzmimo automobilsku industriju koja je i najveća i predstavlja odlično tržište. Da li su tamo vizionari? Da li industrija koja pravi stotine hiljada komada modela u tržištu sa velikom konkurencijom može da se «kocka» sa novim rešenjem koje nije prošlo kroz godine testiranja? Ovde se očigledno radi o pragmatičarima. Stavite se u njihovu ulogu: novi motor ne znači samo napraviš novi i zameniš stari. Nova konstrukcija trži značajna ulaganja u promenu delova proizvodnog ciklusa. Takođe znači i promene održavanja motora i svih servisa svuda u svetu koji se bave održavanjem. I obuka svih ljudi u svim tim fabrikama i servisima. Sve skupa, za njih «ceo proizvod» ne znači samo motor nego i sve ove druge stvari. Ogromna ulaganja. Pre nego što naprave ova ogromna ulaganja, moraju biti poprilično sigurni u značajnu dugoročnu dobit od novog motora. Prototip koji napravi neće biti za Opel, VW, Mercedes iako će možda, ako uspe da uspostavi standard, ići upravo kod njih i oni će mu biti i najveći klijenti. Ali još uvek nema proizvod za njih.

Znači vizionari. Early adopters. Neko ko pravi nov automobil, ili novo prevozno sredstvo bi izgleda bio idealan. Da li uopšte postoje kompanije i ljudi koji u današnje doba prave potpuno nove automobile, motocikle ili prevozna srestva? Zar nije tu trka već završena? Pa postoje i nije. Kod svih njih ekologija je strašno važna, jer to je i jedan od njihovih glavnih argumenata. Veličina motora je takođe kritična, a i njegova cena.

Dali su se na opsežnu analizu tržišta. Kako su to ljudi radili pre Interneta i dalje mu je bila potpuna misterija. Od svih koje je našao, najbolje mu izgledala kompanija koja je napravile novo malo i usko vozilo na tri točka, slično vespi. Za razliku od vespe, vozilo stoji stabilno na 3 točka i vozač je zaštićen interesantnom poluotvorenom konstrucijom koja ima i krov i mesto za prtljag. Kompanija se okrenula tržištu mladih u većim gradskim sredinama zagušenih saobraćajem ali i turističkim destinacijama. Takvih kompanija je bilo više, ali nakon razgovora sa direktorom te jedne kompanije, zaključio je da će mu biti najbolje da sarađuje baš sa njima. Najvažnije mu je bilo što je direktor partnera bio vizionar kao i on. Poverovao je da bi taj «ekološki» motor mogao da bude značajan marketinški potez za njegovo vozilo koje je pokušavalo da se uspostavi na tržištu. Direktor partnera je razgovarao sa svojim distributerima koji su razgovarali sa kupcima vozila o novom motoru i oni su potvrdili privlačnost «ekološkog» motora za kupce.

Cena njihovog vozila je ispod $5.000 i prodaja im je oko 2.000 komada godišnje sa tendencijom rasta. Distributeri su odredili da bi opciju skupljeg «ekološkog» motora prihvatilo od 20-30% kupca ukoliko cena ne bi porasla za više od 5-10%. Svi su znali da će na početku motor morati biti skuplji.

Dogovorili su da naprave prototip njihovog vozila sa novim motorom i testiraju ga. Direktor je pristao da odvoji vreme svog malog inžinjerskog tima da radi sa inovatorom. Inovator je znako koliko je to veliki iskorak i veliki rizik. Znao je koliko je malen njegov tim i koliko je dragocen svaki dan i sat svakog člana tima. I bacio se na posao. Nakon meseci teškog rada, došli su do prototipa. Počelo je testiranje, pod raznim stresnim okolnostima, onako kako nikome i ne bi palo na pamet da koristi novi motor. Rezultati su bili odlični. Potrošnja benzina i emisija su bili od 10-15% manji od motora koji su do tada instalirali.

Dogovorili su i prvu narudžbu od 200 motora, zajedničku marketinšku kampanju, obuku distributera i servisera i pokrenuli predprodaju. Za inovatora i njegov tim, svaki prodani motor je donosio gubitak. U tako maloj seriji, nisu mogli da smanje trošak. Poseban problem su predstavljali dobavaljači: sva plaćanja u napred. Niko ne voli da posluje sa startup firmama. Direktor partnera je imao ugovor o odloženom plaćanju na 30 dana od strane dobavljača starih motora. Ovo im je bila značajana stavka u menadžmentu sopstvenih novčanih tokova. Ovde su morali da plate u napred jer inovator i njegova firma nisu mogli ovo podnesu odloženo plaćanje. Novac im je isticao, imali su veoma ograničena sredstva, a banke nisu bile spremne da finansiraju posao. Pogađate, nije bilo nekretnine da osigura posao. Ovo je produžilo pregovore za dodatna tri meseca dok je direktor partnera pokušao da stvori prostor u sopstvenim novčanim tokovima. Inovator je bio jako zahvalan. U međuvremenu, od uvođenja nove opcije za motor u ponudu, svih 200 motora je bilo rezervisano od strane kupaca. Novi motor je postao „hit“ među kupcima vespi na tri točka. Izgleda da su pogodili žicu.

Uplata za 200 motora je legla i počela je proizvodnja ove serije.  Kako je proizvodnja počela, interesovanje za novi motor je bilo sve veće. Partner je već počeo da razmišlja da u potpunosti zameni stare motore i ugrađuje samo nove: 2000 komada samo u prvoj godini.

Kako su im pare isticale, a posao sa motorima nije donosio profit već samo potvrdu tržišta i potencijala, inovator je počeo da traži nove investitore zajedno sa biznis anđelom. Napravili su Executive Summary poslovnog plana, Word dokument od 5 stranica, i PowerPoint prezentaciju od 25 slajdova. Word dokument su poslali na e-mail adresu 20 Venture Capital fondova, privatnih investicionih fondova koji podržavaju nove tehnologije. Svaki od njih ima web sajt na kome opisuju ko su, u kakve kompanije investiraju, na kom nivou investiraju, koliko novca investiraju, u koje segmente privrede investiraju, u koje su kompanije do sada investirali ... i na kraju daju e-mail adresu na koju možete da pošaljete svoj Executive Summary.  Kako su ih našli? Pretraga:
http://www.google.com/search?hl=sr&q=Venture+Capital&lr=
daje 77 miliona hitova. Srećom najvažniji su na vrhu. Za njih je najrelevantniji link bio:
http://www.nvca.org
National Venture Capital Association – US Venture Capital industry.

Nakon dugih provera i analiza odabrali su prvih 20 fondova na osnovu industrija u koje investiraju, koliko su bili uspešni u prošlosti i u koju fazu razvoja kompanija ulažu. Njima je bila potrebna rana faza: early stage Venture Capital.

Znali su da dobri Venture Capital fondovi i njihovi menadžeri dobijaju veliki broj predloga za investiciju svaki dan. Executive Summary dokument čitaju 2 do 5 minuta. Ukoliko ih predlog ne zainteresuje u ta prva 2 minuta, ne čitaju dalje. Ako ih zainteresuje, čitaju sve. Znači prvih nekoliko paragrafa je ključno. What is new? Who cares? How big is the market? How do you make money? Who is competition? Why are you better? I najvažnije: koliko novca traže i koji deo kompanije su spremni da daju za taj novac. Tražili su $5 miliona i bili spremni da ponude 40% kompanije. Za razliku od vremena pre biznis anđela, priča im je postala mnogo konkretnija: imali su ugovor sa prvim proizvođačem, imali su reakcije kupaca na njihov motor, potvrdili su parametre o potrošnji i ekološkoj superiornosti, prolazili su kroz prvi pravi proizvodni ciklus za svoj motor, znali su daleko više o tržištu, njegovim segmentima i tačkama ulaska ...

Od 20 e-mejlova, dobili su 5 odgovora u kojima se traži PowerPoint prezentacija. Od tih 5 su zakazali 3 sastanka. Na sastanak su išli inovator i VP. I tamo su održali prezentaciju. Jedan  VC menadžer je prvo slušao pa tek onda postavljao pitanja. Drugi je zevao tokom prezentacije. Treći je konstantno prekidao prezentaciju sa pitanjima. Inovator je osetio da ni jedan nije pravi. Nije bilo konekcije sa investitorom. Kroz razgovore su videli i oko čega su VC menadžeri bili najviše skeptični, koji deo nisu razumeli itd. Već su počeli da spremaju slanje nove serije e-mejlova sa prepravljenom Executive Summary ...

Njihov partner i proizvođač vespi na 3 točka je oteran u stečaj. Imao je kredite koje više nije mogao da otplaćuje, kasnio je 2 meseca sa ratom banci i nekoliko meseci kašnjenja dobavljačima. Imao je ogroman problem sa novčanim tokovima. Ne zato što mu posao nije bio dobar, što nije imao potencijal, što mu je proizvod bio loš, već zato što nije imao dovoljno duboke džepove da prebrodi krize koje su neminovne u poslovanju. Inovatoru je ovo bio potpuni šok. Iz razgovora sa direktorom nije mogao ni naslutiti da će se ovo desiti.

I sve je stalo. Već su isporučili 100 motora koji su ugrađeni u vespe. Radili su na isporuci preostalih 100. Investiciju biznis anđela su potrošili na razvoj ovog motora. Novca za plate više nije bilo. Novca za bilo kakav novi razvoj nije bilo. Čitav finansijski deo priče za Venture Capital se raspao: više nije bilo klijenta, ni 2.000 motora, ni prihoda ... Sreća, kad su iznajmili prostor za kompaniju, bili su skromni, tako da ih taj trošak nije gušio. Sreća, nisu imali nikakvih dugova. Dobili su investiciju u kompaniju ne kredit od banke kao njihov poslovni partner. Inače bi izgubili i intelektualnu svojinu. Ovako su samo biznis anđeo, prijatelji i rodbina zamenili svojih $400.000 za 28.57% komapnije koja je imala patente i prava na tehnologiju i 100 motora u delovima za proizvod, vespu na tri točka, koji se više ne prodaje. Odličan dil.

Kako je samo posle svega pokušavao da zaboravi osećaj koji je imao u ovom trenutku. To što nije bila njegova krivica nije mu mnogo pomoglo da ukloni gorak ukus u ustima i osećaj da je nekoga prevario. Tek posle je postao svestan koliko mu je unutrašnji optimizam pomogao da ovaj gorak ukus pretvoru u snažan poriv i želju da se ne preda i da izađe iz situacije u kojoj se našao. A mogao je tako lako da odusta i potone.

Ima i nastavak.

Saša


Sa nestrpljenjem...

...sam docekao nastavak!
Isto tako nestrpljivo cekam i sledeci. Nadajuci se da je u pitanju (samo) trilogija.

Pozdravljam Vas Sasa,

I nemojte nas, molicu, toliko dugo ostavljati bez nastavka!


Jedva jednom;)

Tristan rekao i za mene. Posle ovolikog cekanja mu dodje kao da sada neko snimi "Prohujalo sa vihorom 2". :) O.K. ovo je skola na tudjim iskustvima. Jos uvek cekamo nesto primenjenije za Srbiju, a i to si obecao. Mislim, oni koji u prici treba da uloze kapital, do njega su u Srbiji dosli isuvise lako, dobili na posuzavniku takoreci, imaju li oni potrebu (osecaj, interesovanja) da u bilo sta ulazu osim da troskare profit koji taj kapital pravi? Pitanje je mnooogo uprosceno, ali to je to.


Domaći kapital

Opšta netolerancija na blogu oko referenduma me potpuno ohladila, pa sam gotov tekst držao dugo.

Ukratko, odgovor je nažalost ne. Postoje dva osnovna problema: loši projekti i nepostojanje Venture Capital fondova (PIF-ova po novom zakonu o investicionim fondovima). Ova dva problema su direktno povezana, chicken and egg problem: nema projekata bez obećanja finansiranja, nema fondova bez mnogo dobrih projekata. Međutim, nešto novo se dešava u ovoj oblasti :) I držite me za reč, pisaću o tome u novembru čim se dese prvi koraci.

Saša


netolerancija

Saša, ne dozvolite da vas predstojeća predizborna atmosfera sprečavaju u pisanju blogova. Meni je ovo što pišete zanimljivije od bilo kog trilera... uzubudljivije od Dan Browna i John Grishama :)
Lepo što ste opet prisutni, nadao sam se da ću čuti neki komentar na najavljena smanjivanja poreza na plate sa 74 na 61%. Jel to samo borba za glasove na gorepomenutim izborima ili će stvarno biti nešto od toga?


Obećanje.....

Pošto je ovo već drugo predizborno obećanje na tu temu, možemo čak i očekivati da će ga ovog puta ispuniti.
Takođe je za očekivati i da ovdašnji ekonomski eksperti pribegnu svom velikom pronalasku koji se zove "smanjivanje stope - povećanje osnovice".
Time bi jednim udarcem ubili tri muve.
1. Ispunili bi predizborno obećanje.
2. Zadržali bi isti priliv u uvek bušne kase fonda.
3. Doskočili preduzetnicima koji su izumeli sistem zvanično te plaćam na minimalac - a ostatak u kešu.
Pozdrav,


Porezi i doprinosi

Promene zakona o porezu na dohodak građana i zakona o doprinosima su usvojene još u julu, ako se dobro sećam. Stupaju na snagu početkom 2007.

A o stepenu smanjenja sa oko 73% na 61%, to je samo fuzzy math i predizborna retorika :) Ovako izgleda pravi math.

Uvedena je prva stepenica progresivnog oporezivanja, tako da na privih 5.000 din bruto zarade, stopa poreza na dohodak je 0% (još uvek se na njih plaćaju doprinosi koji su mnogo veći od poreza na dohodak). Doprinosi na prvih 5.000 din su ostali isti.
Porez na dohodak je stvarno smanjen sa 14% na 12%. Znači 2%.
Doprinosi nisu promenjeni.

Ukratko, porez je smanjen sa 73% na oko 70%, s tim što na privih 5.000 din bruto zarade, ne plaćate porez na dohodak.

Uvođenje neoporezivog dela je odličan koncept, samo premalo.

Kako dolazimo do famoznih 60%? Prosečne plate u siromašnijim delovima Srbije su niske, pa kad, uzimajući u obzir ovu stepenicu od 5.000 din, obračunate kolika su ukupna davanja na njihovu prosečnu platu, dođete do tog procenta. To što i tamo kao i u ostalim delovima Srbije, većina zarade ide u koverti na ruke, pogotovo kod MSP, taj detalj ćemo zanemariti. Bolje išta nego ništa :)

Saša


Sasa, uzivao sam citajuci i

Sasa, uzivao sam citajuci i prvi i drugi deo vase price. Cini mi se da je za ljude ovde najznacajniji detalj koji ste naglasili u oba dela, a to je da posao najbolje zapoceti sa svojim pocetnim kapitalom (svojim, svoje rodbine, ....). Lepo ste rekli "prvi posao se zapocinje sa svojim novcem koji ste prethodno stekli, nasledili, ustedeli, ..., i koji ste spremni da izgubite".


CV

trazim vec 30 minuta bio sta o Vama na blogovima ili Google-u....da li bi ste bili ljubazni da napisete nesto o Vama.
Sta radite i gde ....takodje Vas molim da ne shvatite pogresno - ja na zalost ne zivim u Srbiji i mozda bih trebalo da znam ko ste Vi ali eto nemam pojma.
I jos... kako da kontaktiramo nekoga ko bi mogao da nas savetuje jer otvaramo predstavnisto u Beogradu?
TanjaM


Biografija

Neznam zašto još nisu okačili kratku biografiju. Proveriću.
Ako napravite search na google.com (američka stranica ne srpska), ima dovoljno linkova, doduše jedan fudbaler sa istim imenom me dobro ušio pa morate da skrolujete :) Bolje da proverite na highbeam.com.
Trenutno radim uglavnom u Beogradu.

Saša


Dugo očekivani nastavak

Malo sam iznenađen stavom preduzetnika iz priče da ovako "kasno" traži ciljnu grupu za svoj budući proizvod, igrajući na kartu da svaki proizvod ima svog kupca. To znači da nije mogao imati predstavu o veličini i potencijalu budućeg tržišta.

Imam utisak da ponašanje VC fondova liči na posmatranje davljenika sa obale, budno motreći ko če da ostane na površini. Možda grešim ali me neodoljivo podseća na način selektiranja sportista u velikim klubovima, gde su prepušteni sami sebi, a tek ako isplivaju, neko će i obratiti pažnju na njih.

Pošto je Srbija "mali klub" takav pristup na ovom području možda i nije preporučljiv jer će se svi podaviti :).

Ali nas vaši blogovi uče kako da ostanemo na površini.

Pozdrav,


Ciljna grupa

Odlično opažanje. Jedan od velikih problema za preduzetnike sa velikim idejama (u Americi naravno :) je da prevedu te svoje ideje u male korake. Nekako im izleda suviše peške da se bave malim proizvođačem vespi kad je stvarno tržište ka kome su pošli cela automobilska industrija. Preko preče, nakolo bliže.

Biznis, pogotovo ovaj oko novih tehnologija i ideja, je nemilosrdna selekcija boljih, jačih, bržih, pametnijih. Ako ne umeš da plivaš, treba da se udaviš. Sa humanističke tačke gledišta, veoma ružan princip. O pristojnosti da ne govorim. Na primer, često se dešava da na nekoj konferenciji o investiranju, preduzetnik razgovara sa nekim o svojoj ideji (tzv. elevator pitch) i da investitor počne da zeva ili da vas prosto bez reči napusti ukoliko vidi nešto interesantnije. Isto je tako "normalno" da u hotelu naletite na poznatog investitora u liftu i da mu bez pitanja počnete vaš "pitch". Šta možete da kažete o vašoj kompaniji u 60 sekundi što će čoveka zainteresovati da čuje još? Ako niste uspeli, kad lift stigne, reći će vam: "That's great. Excuse me ..." i otići :)

Saša


jeee

nisam ni provalila da je izbacen drugi deo.

pa, da procitam sad :)

pa kad ce treci? :(

ajoj ovo sad postaje ko sapunica.


za you tube

sasa i ostali,

kako se vama cini ta kupoprodaja you tube za 1.65m?

ne mogu da shvatim da je to toliko isplativo?????? haos je cifra, prosto nemoguca da mi opravda postojanje you tuba. pa zar nije bilo jevtinije da google sam otvori server slican you tube nego da ga kupuje. bacanja paretina, barem po meni.


YouTube - pitanje vrednosti

Dugo nisam bio na blogu, pa prvo malo izvinjenje za kašnjenje.

Odgovor na vaše pitanje je očigledno da nije jeftinije napraviti novi servis. Ono što je Google-u vredno $1.65m verovatno nije vredno nikom drugom. Oni su u jedinstvenoj poziciji da su im neke stvari vredne zato što imaju način/poslovni model da ih naprave mnogo vrednijim. A pošto nisu ni šibicari ni bizmismeni, nemaju problem da deo te vrednosti podele sa inovatorima i naprave ponudu koja je previše dobra da bi se odbila.

Vrednost nečega je određena samo time koliko je neko spreman da plati. U slučaju kompanija kao što je ova, procena vrednosti za kupca zavisi samo od kupca i njegove sposobnosti da iz onoga što kupi izvuče vrednost.

Ja bih vam postavio obratno pitanje. Kad je Google.com bio veličine YouTube po prihodima i broju korisnika, a Yahoo bio car na Internetu, da li bi vam ponuda Yahoo-a da kupi Google za $1.65 milijardi izgledala ogromna ? :)

Saša


vrednost necega

jeste odredjena time koliko je neko spreman da plati. a taj koji odredjuje sta je spreman da plati najcesce odredjuje tako sto procenjuje buduce CF pa ih diskontuje.

e ja mislim da je @andjelijin point bio da nije sigurna za tu njihovu procenu, koja moze da bude right on the money ili very, very wrong....sta vise u VC je mnogo cesce wrong.


Procena vrednosti

Imate pravo, kada investitor kupuje procenjuje budući profit i novčane tokove pa ih diskontuje. Kada velika kompanija kupi nekoga kao što je YouTube, računica je malo drugačija.

YouTube novčani tokovi igraju manju ulogu. Važnija je cena akvizicije novog korisnika koju bi Google platio ili već plaća, stickiness - koliko se često korisnik vraća na sajt i vrednost toga, vreme koje im je potrebno da dođu do tako velikog broja korisnika i propuštena prilika dok sami sve grade itd. Na ovo dodaju ne samo to što je YouTube bio u stanju da izvuče iz tih korisnika već više ono što oni imaju plan da izvuku kad bi dobili sve te korisnike danas.

Razumeo sam Andjelijin point da nije siguran da im je procena dobra. Moja poenta je da ako razmišljamo samo kao investitor i gledamo novčane tokove, akvizicija ne izgleda razumno. Samo Google zna kakve planove imaju i koliko su novca planirali da izvuku tako da je nemoguće izreći sud u ovom trenutku. Vreme će svakako pokazati da li su bili u pravu.

Saša


pa podrazumevala sam

da su oni uzeli u obzir opportunity costs. ako imate dva mutually exclusive projekata, izaberete onaj sa visim ocekivanim NPV. to je jasno, i u tom smislu se googlu vise "isplatilo" da kupi youtube nego da razvije svoj sajt. ali u oba slucaja, tamo jednog dana oni ocekuju cash flows, koji ce akviziciju uciniti isplativom, tj. NPV pozitivan, ili nece.


pa dobro

slažemo se onda :)

Saša