Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Desetogodišnjica Magnetovih, studentskih i grđanskih protesta

Pred kordonom; Foto: M. PetrovićPred kordonom; Foto: M. PetrovićSituacija na početku 1996. je bila beznadežna. Milošević je potpisao Dejtonski sporazum i za međunarodnu zajednicu bio „faktor mira i stabilnosti“. Svi smo mislili da će njegova tiranija trajati večno. Bio sam mlad umetnik, star nepune 22 godine, napunjen informacijama o avangardnoj umetnosti i nisam se mirio sa takvom stvarnošću kao i mnogi drugi, ali sam rešio da pronađem način za kreativni, nenasilni otpor diktatoru, koji bi, ni manje ni više, predstavljao put u novo društvo.

Sa grupom Magnet sam, umesto Miloševićevih institucija, počeo da koristim Miloševića i stubove njegovog režima kao ready made sredstvo za izražavanje u uličnim projektima koji su imali elemente performansa, hepeninga, akcija, likovnosti, teatra i jasne jezičke poruke – sve to zapakovano u formu prihvatljivu masmedijima, kako bi poruka doprla do što većeg broja naših građana i međunarodne javnosti. Krenuli smo da udaramo.

faluSerbia, april 1996; Foto: D. GagovićfaluSerbia, april 1996; Foto: D. GagovićPrvo je aprila 1996. bila izvedena FaluSerbia. Miloševića smo stavili na veliki falus i ponudili građanima da ga u Knez Mihailovoj ljube, miluju, dodiruju, da obožavaju simbol „stvaralačke moći Srbije“ dok smo se mi kretali u karnevalskoj povorci uz doboš i megafon.

Poslednja Tajna Večera, ispred SANU, maj 1996; Foto: P. PavlovićPoslednja Tajna Večera, ispred SANU, maj 1996; Foto: P. PavlovićOnda smo dve nedelje kasnije izveli Poslednju Tajnu večeru ispred SANU, kada smo u tišini jeli pogaču i ispijali vino saopštavajući svoj stav o toj, ali i o drugim kulturnim institucijama u kojima su biološki i stvaralački potrošeni mediokriteti na tajnim večerama krojili društvenu matricu krvi i tla, nacionalizma, nekrofilije.

Otkrovenje (ispred RTS u 19.30h), maj 1996; Foto: D. Gagović i S. DarijevićOtkrovenje (ispred RTS u 19.30h), maj 1996; Foto: D. Gagović i S. DarijevićU maju 1996, u vreme Dnevnika 2, ispred zgrade RTS-a razbili smo moj novi televizor u projektu Otkrovenje i poručili da nas informativni sistem okružuje kao bodljikava žica u konc logoru.

Srpska noćna mora, 1996-98; Foto: P. PavlovićSrpska noćna mora, 1996-98; Foto: P. PavlovićOd delova razbijenog televizora napravio skulpturu Srpska noćna mora.

Isterivanje đavola (Narodna biblioteka Srbije), jun 1996; Foto: P. PavlovićIsterivanje đavola (Narodna biblioteka Srbije), jun 1996; Foto: P. PavlovićU junu 1996. ispred Narodne biblioteke bičevima i svetom Magnet vodom izveli smo egzorcistički ritual Isterivanja đavola, obračunavši se sa nacionalnom literaturom koja je korišćena za političku minipulaciju.

Zlatna poluga (NBJ), jun 1996; Foto: N. Stojanović i D. GagovićZlatna poluga (NBJ), jun 1996; Foto: N. Stojanović i D. GagovićA zatim smo, isto u junu 1996, zaključili ciklus sa projektom Zlatna poluga kada smo deset umetničkih zlatnih poluga (cigle ofarbane zlatnom bronzom) zaveštali u trezor tadašnje Narodne banke Jugoslavije, naočigled medija i dobivši priznanicu o smeštanju u trezor kao potvrdu našeg patriotskog čina urađenog sa željom da nam dinar večno ostane stabilan.

press kliping 1996-97press kliping 1996-97Hapšenja, suđenja i pretnje bile su prateće pojave nekih akcija koje smo morali da istrpimo.

A onda su, nekoliko meseci kasnije, tačno pre deset godina, došli lokalni izbori i demonstracije koje su, zbog Miloševićeve krađe glasova, prerasle u najveće studentske i građanske proteste koji su preuzeli formu naših akcija i rezultovali prvim porazom diktatora.

Sloba u Magnetovoj akciji i potom na protestimaSloba u Magnetovoj akciji i potom na protestimaPogača u Magnetovoj akciji i potom na protestu pred Predsedništvom SrbijePogača u Magnetovoj akciji i potom na protestu pred Predsedništvom SrbijeTV u Magnetovoj akciji i potom na protestuTV u Magnetovoj akciji i potom na protestuCigle u Magnetovoj akciji i potom na protestuCigle u Magnetovoj akciji i potom na protestu

www.NUNE.biz


Nune hvala na ovoj retrospektivi....

...zaista,tada su se iznenada dogodile neviđeno lepe stvari i isplivala energija građanske Srbije.Otvorila se nada.
Tada je obavljeno mnogo posla, dogodilo se neko sazrevanje, ali kad sada posle svega o tome čovek misli, potrebno je još mnogo uraditi jer ona energija je pomela Miloševića, ali oni koji su ga i napravili i te kako su tu, u raznim oblicima.
I ovo je neki permanentni oporavak...i permanentna borba...gde ništa ne završava od jednom...
Kako to potpuno "debrendirati"..da se poslužim tvojim pojmom...


Nema na čemu Drago, i drugi

Nema na čemu Drago, i drugi put :)

Za sve učesnike Magnetovih akcija i protesta.


Sta se hvalis bre Nune

imam i ja jednu fotografiju sa Koraksovom karikaturom nacinjenom ispred kordona (secas se one Mira i Sloba spavaju u svojoj sobi, a u ormaru specijalci). Nikada mi nece biti jasno ko nas je poveo one noci kada je probijen kordon. Secam se da smo krenuli ka Mirijevu (i verovatno nekoga ispratili kuci).
A jel se secas lepi moj Nune kada je Viktor nokautirao Cedu Jovanovica =]?
Da se razumemo, Vik je bio pozadinac ali intelektualno ipak ispred Cede (zato ga je i nasminkao).

Ahhh lepe uspomene, tada sam upoznao i jednu od najlepsih studenkinja na protestu =]


Jeo sam onoliko pasulja: i

Jeo sam onoliko pasulja: i prebrance (sa suvim paprikama i bez) i pasulj sa jagnjetinom (u Bosni - zimsko jelo), i tavče na gravče (toplo i hladno) i dvoprdce i troprdce (koji su tako ljuti da progore sto ako se prospu na njega), i vojnički pasulj iz poljske kuhinje ...zaista,tada su se iznenada dogodile neviđeno lepe stvari i isplivala energija poprdljive Srbije.


Kako bi bilo dobro da sad

Kako bi bilo dobro da sad postoji ekipa kao nekad ...za performanse,za desavanja...nesto slicno su pokusali grupa Kapiraj-kopiraj...sad ih nesto vise ne vidim.
Lepo je bilo ziveti u Beogradu za vreme gradjanskih protesta 96/97...imala sam osecaj da mi, obicni ljudi, gradjani imamo neku snagu, moc da promenimo nesto, imala sam osecaj da je svako od nas, pojedinaca, u masi ljudi na ulicama imao svoje neko specijalno znacenje, vrednost, svoj glas. Sad se osecam bezvredno, kao da svako moze da me samara kako hoce, pocev od radikala, pa preko DSSa, g17, DSa, SPO. Covek ne zna odakle ce ga lupiti sledeca bedastoca, grozota i glupost.
Svake srede citam tekstove-krike Pere Lukovica, petkom slusam Pescanik i to je to.
Kako smo samo prevareni. Nas san je ubijen sa Djindjicem. Referendumom o ustavu, uzeli su nam i glas konacno i bez ikakvih dilema, onako skroz otvoreno.
Da je mene neko pitao, ne bi se sklanjali sa ulica posle ove poslednje bezobrazne kradje glasova, dok ne priznaju da je referendum nacisto propao.


Osim...

Quote:
Svake srede citam tekstove-krike Pere Lukovica, petkom slusam Pescanik i to je to.

Osim Pere Lukovića...

Čitao sam šta objavljuje u Feralu, pa onda i njegove obožavaoce na Forumu B92, ali malo je preerano, previše me podseća ono što sam u Hrvatskoj slušao o Srbima, a u Srbiji (i to od radikala) o Hrvatima. Previše podseća na mržnju kojoj nema kraja. Jedina je razlika što to više nije da Srbin laje na Hrvata ili Hrvat na Srbina, nego je kobajagi prihvatljivo jer laje "svoj na svoga".

Meni ipak priče o koljačima i genocidnosti "krvi žedne srBčadije" (ili bilo koga više) nikako ne leže 10-15 godina kasnije. Jednostavno - fajront za takve priče, dosta.


Bravo Nune

Nego, Nune, evo i meni idu sećanja...

Mi jednom maznuli bus.

Kontramiting... Nas dvojica upali, bus sav kičerica, scenografija sa radničkih udarničkih akcija. Isforsiramo šofera da nas nauči kako se vozi automatik. On pokaže, mi ga pustimo. Krimić...

Krenemo, jedva, bus poleti, udarimo i oštetimo druga dva, socijalisti za nama, jedva se odlepim do drugog busa, Rade (saučesnik) konroliše stanje na vratim i nogama brani ulaz da ne provale.

Raskrsnica, 100 metara dalje, 29. novembra i Cvijićeva, naši idu ka zgradi JUL-ovskog smrada.

Kromanjonci nas jure, ne umem da zaustavim bus, ne kapiram čemu služe dugmići. Zeznuo me šofer ili nisam upamtio, više nije bitno.

Zgazićemo naše?!?

Obezbeđenje istrčava, kao pomeraju studente, ali klinac - podebela kolona, studenata nikad više!!!

Vidim udarićemo u naše! Smotam volan, razbijemo se o jedan od parkiranih autobusa.

Rade drži indeks na šoferki, kao da se vidi da smo naši, da smo studenti.

Seljačine nas sustižu, hoće da osvoje bus... pokušavaju da uđu na prednja vrata. Jedan me kroz vozačev prozor hvata za glavu. Dobijam motku u glavu. Rade ga šutira nogom.

Panika...

Na 15 metara ispred nas, razjareni studenti, 15 metara od njih - razjareni bikovi SPS-a.

U magnovenju stiskam dugme, otvaram zadnja vrata.
Seljačine hrle nazad da uđu. Ulaze. Gaze jedni druge.
Zglobni bus, dugačak.

Zrak je čist, otvaram prednja vrata. Oni trče od pozadi, mi bežimo spreda. Istrčavamo, poneka letva i pesnica, probijamo se do naših. Rade opet maše indeksom i nekom otetom SPS-ovskom relikvijom.

Sve se dešava munjevitom brzinom.

Naših milion, gnevni, videli bus sa Slobonim slikama, svi prozori izlepljeni, šoferka takođe, videli dvojicu kako taj isti bus voze ka njima, videli obezbeđenje kako istrčava iz kolone, videli da smo skrenuli i da smo se slupali, ali nisu videli da nismo Slobini. Rade maše indeksom, indeks CRVEN... kao knjižica KPJ, SPS, JUL...

Kad je počelo da pljušti po nama... Nema tu "sačekaj da ti objasnim", nego beži, trči, utrčavaj u masu, da te izgube iz vida i zaborave...

Dobili smo po koju bubotku u trku od kolega studenata. Verujem da oni i dan-danas tu anegdotu prepričavaju kao dobro tabanje socijalista. :)

Toliko.

Eh, da: što su curice tih dana bile slatke...

Kasnije sam često mislio: daj oglas, traži se devojka koja je bila na protestu... Ove što nisu bile, nekako kao da im nedostaje neki čip kad razgovaramo, kao da pričaš o lektiri a one je nisu ni omirisale...

Pre neki dan bila i godišnjica ubistva jednog revolucionara. Zvali su ga El Če...

Sve se zaboravlja...


Kojo, dobra prica

pozdrav


Izdaja,izdaja i izdaja

su tri jedino tacne reci koje se mogu izreci kada je u pitanju studentski esnaf,

Evo zasto:

Cak su za vreme Tita studenti uspeli jednom da se pobune,i da ih tom prilikom ti isti komunisti prevare ko' malu decu,

U post Titovsko vreme studenti su izlazili na ulice uglavnom povodom dogadjaja na Kosmetu bar pet puta,,,

Za vreme vladavine COBETA,Beogradski studenti su kretali sa N.Beograda prema terazijama bar najmanje pet-sest puta...

Predposlednje i zavrsna farsa sa studentskim protestima se desila te cuvene 96. godine,kada su iste demonstracije predvodili studenti,to jest ovog puta dvojica CEDA,koji su prevarili svoje kolege tako,sto su svoje angazovanje u protestu-kapitalizovali ulaskom u politiku...

Studenski esnaf je vec tada bio na samrti sto se tice pobune akademaca protivu sila nepravde i vlastodrzaca nam.

Politicki i naruceni pokret "OTPOR" je definitivno zabo poslednje koplje u ledja "BIKU" tom jest studenskom pokretu kao udarnoj pesnici pobunjene omladine i akademaca.

I to po istom scenariju Ceda im,vodeci likovi otisli u politiku,sem Ivana Marovica nam dragog...

Demokrate su te 96.godine u protestima su zapravo unistile studensko organizovanje kao takvo,a 2000 ono je totalno ugaseno,i ono se kako vidimo nije oporavilo niti ce ikada biti obnovljeno.

Zasto se to desilo?

Prosto,studenski buntovnici su kupljeni na isti nacin kako ih je kupio politbiro KPJ,

Das im funkcije,das im KREMPITE i kolace,pojacas ishranu,i imaces studente kao male mace.


Walk

Veliki pozdrav svim shetachima.
Drago mi je da sam tu zimu podelio s vama. Imali ste veliki uticaj na mene i moje sazrevanje. I vise sam naucio od vas te zime nego sve one godine na B.U.
Shetachi .... Ljubim vas !


Zanimljivo da si propustio...

... ono tvoje bacanje jaja na gradsku skupstinu posle protesta, kad je pukla koalicija Zajedno. Je si li zaboravio ili sta? Ta mi je bila omiljena.

Nego jel' znas da sam tebi dao prvu izjavu u zivotu, ono polse osvajanja Tolstojeve, bese za DT, cini mi se . Inace kad smo kod akcija, najzalije mi je sto mi Masinci nismo odradili onu akciju samokaznjavanja i pokajanja ispred JUL-a. Nabavili smo korbace, obukli devojke u kozu i krenuli ka JUL-u, a onda nas sprecilo rukovodstvo protesta. Steta.


Nune

da li poznajes Makija?


stalker

Makija se secam samo po cuvenju i iz prica, nikada ga nisam upoznao ali ga zato necu zaboraviti.


Pa da

zaborav je gori od bilo koje bolesti.
Maki...verovatno je negde u nekom manastiru.


to je deo drugog ciklusa

to je deo drugog ciklusa akcija iz juna i jula 1997 (Rekvijem za Srbiju, 88 jaja, Zaklani ste, naše saučešće) bice jednom objavljena knjiga sa svim projektima i detaljima, ima toga dosta - ceka izdavaca vec godinama. 88 jaja su bacana i gazena kada je bilo jasno da ce Zajedno puci, da energija protesta nece biti koriscena koliko i kako bi mogla za nastavak drustvenih promena, pre pucanja dakle... Na ovom blogu sam podsetio na prvi ciklus Magnetovih akcija, jer su one odigrale vaznu ulogu u oslobadjanju straha od diktatora i njegovog rezima. Bilo je to utabavanje staze, kao kada napada veliki sneg pa onda neko prvo mora da utaba stazu da bi deca isla u skolu.

Meni licno je jako bitno secanje na prvi dan protesta, kada su me prethodno sreli na ulici neki studenti da dodjem na Filozofski i priskocim u pomoc i kada i kako je umesto planiranog zatvaranja na Filozofskom, u znak podrske kolegama u Nisu, spontano krenula prva setnja na moj predlog koju je predvodio Edi Daruši i ekipa (u kojoj je bilo malo od onih ljudi koji su potom preuzeli vodstvo protesta) i kako se ta setnja zavrsila, pa onda uvece na pokusaju formiranja rukovodstva protesta gde smo bili pozvani kolega Predrag Vujic, tadasnji novinar Bete, i ja - isto je bilo jako zanimljivo - predlozi za pistaljke, karnevalsku formu, internacionalizaciju protesta... Jednom cu i o tome pisati.

A sto se tice secanja na tebe - secam te se kao vedrog i kreativnog momka iz studentskog protesta sa Mašinca, koji sam pratio kao novinar DT do te mere da sam navukao upalu pluća i temperaturu 42, pa me je pokojni Curuvija nagradio tako sto mi je poverio da u DT osmislim i vodim kulturnu rubriku... secanju naviru... prekidam.


:-)

Vratih se iz grada... Malo smo se restatrovali u ime dobre stare ´96. :-)

Zivela setnja!!!


Pre deset godina u Nisu

na lokalnim izborima pobedila je opozicija....izborne rezultate slusali smo na lokalnom radiju (bellle amie) Mi volimo da kazemo da smo prvi poceli!!!!!!!Mislim da je tako i bilo!!!!Okupili smo se ispred opstine i smatrali da rezultati izbora ne mogu da se promene upoptrebom flomsastera!!!Narednih 100 dana branili smo tu pomalo ekscentricnu ideju!!!U nisu, nekim cudom, nije bilo tuce, suzavca i pendreka...zoran zivkovic postao je gradonacelnik i mi smo bili prilicno zadovoljni!! Da ne davim, 10 godina kasnije u Nisu je na vlasti Smiljko Kostic!?!?!?


Nesh, i jeste krenuo protest iz Niša

a kada je studentska delegacija došla peške za Beograd na razgovor kod Miloševića, budući da sam radio kao novinar DT koji je to pratio, rekli su mi momci da su počeli uradivši remake Magnetove akcije - razbivši televizor.


Da, bacili su ga sa terase kod

tadasnje ispostave TV Bastilje u Nisu!!!Bio sam tamo! Eh da nam je malo te energije sada...:-)..


e devedeasete

Ja se secam iako sam bio nalozeni klinac, ali sam kapirao dosta celu situaciju, da sam svaki dan i noc isao smrzavao se, tukao gurao u prve redove, sto i nije za hvalu ali znas kada ne smeju stariji uvek imas klince budale, tada cinimi se maturant ili tako...
mada bilo je i dobrog zezanja:) da ne kaze neko da je bilo skroz uzalud a bilo i lepih malo starijih tada devojaka...a to sto smo ispali glupi, kao da nam je prvi put...


Informator

Nune, jel držiš u šteku još neko zaklano svinjče da ga odneseseš pred zgradu Predsedništva ili si sve poručkao?

Kada radikali dođu na vlast, ukinuće tzv. multimedijalne umetnike, a ti ćeš Nune jedine umetničke skuplture praviti od stogova sena!


bice

Da, i ja mislim da ce radikali doci na vlast i da ce mnogo sta ukinuti...ali pogledajte, sta imamo pod Kostunicom ? Svi mediji su uglavnom njegovi...evo sad napadaju cak i studio b, ne bi li i njih stavili pod svoju kontrolu. Prezivecemo nekako. Bice umetnika, bice protesta, bice i represije...pa sta ?
Danas su konvenciju imali LDP, GSS, SDU i LSV. Na pocetku su pustani snimci sa mnogih protesta, sa gradjanskih protesta 96/97. Istu tu energiju sam prepoznala danas , u velikoj sali Doma sindikata. To je ta energija,nigde je drugde nema nego kod LDPa SDU, GSS i LSV...Vesna Pesic i Vladan Batic ce biti na listi LDPa...okupljamo se. Krajnje je vreme. Mnogo nas ima..nas bivsih i buducih setaca...nismo svi otisli u inostranstvo..Sto rece Canak, oseca se kao da je na godisnjici mature...proslo je 15 godina od prvih protesta, i opet smo na pocetku.
Prepoznala sam energiju iz devedesetih !

Ne shvatam kako ljudima iz DSa nije jasno da jedino mozemo pobediti radikale, ako i DS udje u koaliciju sa LDP, GSS, SDU i LSV...a puna im usta kobajagi radikalske opasnosti. Jasan mi je Tadic. On je sin svog oca, ali mi nisu jasni ljudi u DS-u . Kako mogu izdrzati toliko pljuvanje po Djindjicu i njegovoj ideji ?/ Ceda je pozvao Tadica na konvenciju i ovome nije na pamet palo da dodje./

Nune, cestitam ti desetogodisnjicu...


Trenutno ne postoji DS...to je Tadićeva varijanta DSS-a

Ali, postoje ljudi u DS-u od kojih je moguće očekivati da nešto preduzmu..I postoje građani koji će već na ovim izborima kazniti tu politiku.
Od referenduma do danas moj opštinski odbor LDP-a je udvostručio članstvo...A znam ljude iz DS koji se ne učlanjuju jer im je nezgodno. Prosto nisu verovali da je "kohabitacija" tako opak zgrljaj..
A spreman sam na opkladu da će u Beogradu LDP biti alpari sa Tadićevim DSS-om...i ispred Koštuničinog DSS-a "među šljivama"..


Hvala Snežo na čestitkama

eto vidiš, umesto da sad pričamo o tome kako je bilo, da se ne bi ponovilo - neke priče i postavke su i dalje iste, sa malo promenjenim okolnostima, koje su po meni gore od onih iz 90-ih. Srbija i Beograd su i dalje prćija, škola za ponavljače i prostor za prevarante-monopoliste, umesto da bude regionalni centar gde se razvijaju i odakle se šire pozitivne vrednosti. Tako imamo i paradoksalnu situaciju, da Magnetov koncept nenasilne borbe protiv tiranina, koji obeležava desetogodišnjicu, funkcioniše i dalje negde u svetu dajući rezultate, a ovde imamo na snazi modifikovanu matricu protiv koje se nekada tim konceptom borilo. I dalje lud jebe zbunjenog, i dalje se ljudi prave ludi, ignorišu, ne vide, ne čuju, neće da vide i čuju, inate se, lažu, varaju... i to, naravno, na najvišim mestima u društvu pa odatle nizbrdo - na populus koji je i izjeban i sluđen toliko da mu ništa nije preostalo nego da se ili uhvati u kolo ili da se isključi iz vremena i dešavanja u kojim živi i da samo gleda priliku da pobegne. Ponuda koja se zove manje zlo je zla i sebična, ponuda koja se zove zlo je tragična, ponuda koja se zove alternativa je zbog slabosti samoj sebi dovoljna. Ako postoji nešto što mi se čini smislenim u svemu jeste da koliko god možemo radimo u ono što verujemo i želimo i da budemo solidarni kako bi preživeli, kako bi alternativa vremenom dobila snagu i celovitost da zameni primitivnu i destruktivnu matricu. Naravno, kada taj rad predstavlja samoubistvo, onda ga treba zaobići. Smisleno mi se čini ako uloženi napor, znanje i hrabrost ima ko da vidi, registruje, podupre, da shvati, prihvati. Iskustva nisu takva nego suprotna i to je zabrinjavajuće, ali opet nije naveći problem to što nas lično muči već nešto što se događa a da i ne registrujemo da nas se itekako tiče.
Primera radi, danas se vode političke borbe u većini slučajeva zbog pozicija i sebičnih intersa, a predstavljaju se kao teme od najvećeg našeg interesa iako iza njih uglavnom ne stoji nikakva priča ili ne ona koja se odnosi na naše real problems. Kunu se ljudi u Modernu Srbiju ili u Đinđića ili u EU, a iza toga stoji sitni poslovni ili stambeni problem. Vidi, ljudi u Pančevu umiru od trovanja, od proizvodnje otrova koji su svuda oko nas ali to je izgleda manje bitno kao što izgleda nije važno kakvu vodu pijemo, šta jedemo, šta udišemo i mirišemo. Nameće se da je jedino bitno ko je pravi a ko nije, ali se ne kaže zašto je neko pravi a zašto nije. I tako u tom začaranom krugu bez argumenata može da bude samo apatija i nesreća i prazna retorika. Ako je za utehu, prednost takve izolovanosti duha i ljudi je tome što barem nisu svesni pravih problema koji se recimo događaju planetarno - poput globalnog zatopljenja, klimatskih i prirodnih katastrofa... Eh, a koliko tek za to treba truda, rada, volje, svesti da bi se rešilo, a gde smo mi, o čemu mi pričamo - o Peri ili Marku, Krletu ili Šaperu, Koštunici ili Tadiću ili Nikoliću... Mislim da moramo, kako god znamo i umemo, zbog nas da sprečimo ponovno ponavljanje priče, iste greške i slepilo, jer osim lokalne svako od nas ima i globalnu odgovornost.


Nune...

...evo čitam sve ovo već treći put,pa sad konačno se javljam.Znaš, mene srce zaboli kad vidim koliko ljubavi,entuzijazma, radosti, energije je uloženo u stvari i dešavanja, preko kojih sada mile gliste, koje su se izvukle iz rupa,kad su shvatile da ih ipak neće niko zgaziti...i rastu u dvoglave aždaje...da, jedina vera je da registruješ,shvatiš i ne prihvatiš da te vozaju i da ti uzimaju mrvu po mrvu - naravno za "tvoje dobro".Sve ima svoje ime i ne sme se sakriti ni jednom jeftinom parolom ili navodnim višim interesom.


Jelice draga

fascinatno je sve ovo. sve je tacno sto si rekla ali prodje nama zivot dok ljudi shvate, ponovo se dogadjaju iste greske kao i dok je bio Sloba, kao i sa Zoranom. A i igraci su isti, samo sad sa rezervne klupe. Nema novih ljudi izgleda a nove sanse u njihovim sujetnim rukama.


važno je...

... boriti se,uvek, pa i kad ili naročito onda kada izgleda uzaludno.Makar zbog sebe, da mirno spavaš i nemaš problema kad se pogledaš u ogledalo.Zube imamo da grizemo, a ne da travu pasemo...a slažem se sve sa tobom,u pravu si, pogana vremena...žalosno...


To se zove "TOLERANCIJA"...

...kada prigrabiš mesto, fotelju, može čak i tronožac u ćošku - ali da je TVOJ, da si i ti NEKA SILA.

Vlast, moć, mogućnost da se bude iznad ostalih, da se pokaže arogancija, provežba sila, uzvrati onima koji su od tebe bili inteligentniji u osnovnoj školi ili srednjoj i koji su razmišljali, kada je svakim danom i svakim gestom bilo jasno da su oni nosioci nekog dalekog sistema vrednosti, neke utopije o kojoj Nune priča, neke Odiseje 3.000 i ko zna koje, gde se vrednuju stvari od kojih smo daleko milion svetlosnih godina.

Utopija je, TEK SADA se jasnije vidi, bilo verovanje da će jedne barabe otići u istoriju, a da na njihovo mesto neće doću druge barabe nego neki fin i pošten svet.

Jer, iskreno, kako fin i pošten svet na ta mesta da dođe? Koji se to fin svet za ta mesta borio? (Fin svet je najčešće bio ona stolica na koju se svako peo blatnjavim nogama da se uzdigne iznad sopstvenih mogućnosti i proseka, ne i da bi toj stolici pomogao.)

Kako fin svet da prevlada, pa još i da ostane fin?

Utopija je verovati da mesta jednih baraba čekaju da njih dođu neki dobri i normalni ljudi koji nisu spremni na laktanja, bodenja (noževima u leđa), gaženja preko leševa, laganja u lice, i tome slično.

Ali ono što je fascinantno (koliko i mrtvac na sred ulice) jesu neki novi "TOLERANTNI" ljudi u svoj svojoj (njihovoj) bizarnosti: na ime "tolerancije", na ime "demokratije" (za koju se više i ne zna šta to bi, ali, hej, - dobro zvuči!) našim sistemom vrednosti špartaju neki low life primeri, ponavljači iz klupe do nas, stara škola neznalica preobučena u nove termine, stari netrpeljivi i samoživi gmazovi - samo u novom ruhu "novih (novootkrivenih) vrednosti".


Htedoh reći...

Htedoh reći, utopija je bila verovati da na mesto jednih baraba NEĆE doći druge, možda još gore i perfidnije bitange.

Onomad se znalo KO (i ŠTA) je protivnik, ZLO je bilo LAKO ZA IDENTIFIKOVATI. Moglo se jasno reći ŠTA NE VALJA i ZAŠTO. Zlo je bilo uočljivo.

Čini mi se da je tada lakše bilo primetiti razliku između ideja progresivnog, normalnog, na naučnim temeljima zasnovanog pravednog i boljeg sveta, nego što je to moguće danas učiniti. Jer, ne zaboravimo, tada su televizije bile mlade (pa čak CNN), imali smo DVA programa (od kojih se drugi završavao pre daleko pre ponoći), mozak je bio manje ispran.

Danas - tašna, mašna, kravata, laptop, bestidna laž, beskonačno mnogo informacija (televije, novine, interneti, izjave, demantiji, planovi, akcioni planovi, žarišta, afere, krize... kao jedna velika ili mala divlja gradnja, samo na globalnom planu življenja i života uopšte), lavina opšteg propadanja u kojoj, ako si drugačiji, gubiš.

Uostalom, ONOMAD se NJIHOV program završavao pesmom "Slobodom drevni grade budi gord...", a danas se razni programi završavaju raznim vidovima PORNIĆA, od onih klasičnih do sveprisutnih dnevnopolitičkih gde te jebe ko kako stigne. I to je porno, zar ne?

Ali sada su svi tolerantni, to je neka nova moda. I tolerantno bi te ubili, sa mnogo više osećaja da TAKO TREBA nego što su ga oni prethodni imali. Grozno i mnogo opasnije stanje, zar ne?


Situacija

je sada jos beznadeznija.
Tada si imao diktatora i masu inteligentnog sveta koja je to shvatala.

Danas, imas masu glupavog i tupavog sveta koja misli da zivi u demokratskoj drzavi i da ima demokratsku vladu.
To je mnogo opasnije za mali broj normalnih ljudi.

I danas imas svakodnevne pucnjave,eksplozije,otmice,obracune, razbojnistva i neke ljute dzipove i baje po ulicama.
Medjutim, reakcija gradjanstva je:

" Pa dobro tako je to svuda u svetu" !

Cak i da jeste tako, u normalnim demokratskim drzavama se ubice jure. Ovde ubice izazivaju saobracajne udese dok cekaju pravosnaznost presude ili dok se nalaze na redovnom odsustvu iz zatvora.

Voditelji RTS-a mi jutros objasnjavaju kako je zagadjenje i u Beogradu 13 puta vece od dozvoljenog ali da je to normalno za tako veliki grad.I to je to.
Izuzetno pametni gradonacelnik Nenad Bogdanovic je strasno ljut svake godine na gradjane Beograda sto nemaju razumevanja za Beogradske elektrane kojima treba vremena da se "uhodaju" sa grejanjem do nove godine.
I to prolazi kod ovih nasih tupavih sugradjana i seljo-RTS-voditelja.
Zasto prolazi ?
Zato sto oni ni ne pomisljaju da je nekad u staroj civilizaciji postojala hladna i topla proba grejanja koja nije bila zabranjena ( a nije ni sad) pa se za ispunjenje svoje obaveze pripremis u septembru i oktobru pre grejne sezone.

Nevolja je sto za razliku od Milosevicevog vremena i televizija i narod stvarno veruju u to sto cuju, pricaju i sta im se kaze.
Oni stvarno veruju da je Srbija takva kakva je danas u potpunosti u korak sa svetom.
Pri tom nisu nikad bili u tom svetu.
Ne znam ni zasto su redovi ispred ambasada ako je ovde sada tako dobro ?
Zasto ljudi hoce da odu odavde ?

Strasno mi smeta sto moram da izgubim jos dobar deo svoga zivota cekajuci da kriticna masa ovih novopecenih beogradjana sazri u svojim tikvama od glava i pocne malo da misli...


Da, i mene strasno nervira

Da, i mene strasno nervira sto moram da cekam retardirane da shvate o cemu se zapravo radi. Normalno da nemaju pojma kad citaju Kurire , Nacionale i ostalu shit stampu. Nemaju blage veze. Gledam tv Crne Gore. Kako su oni uspeli da drze medije ? U njihovim vestima nema iracionalnosti, nema gluposti i mitologije. Sve su realniji za razliku od nas koji smo se posvadjali sa realnoscu i valjuskamo se jos u blatu nekakve mitoloske lazljivosti...blato brale, zivo blato.
Onda, ako to ikad bude, onda kad budu mediji slobodni i racionalni, tada mozemo mozda da se nadamo demokratiji...za sad je to mnogo daleko..


Godine koje su pojeli skakavci...

Tog protesta ne zelim da se secam iz vise razloga. Tesko je kad neko izneveri tvoja ocekivanja, a nas su prodali tada. Tokom tih desavanja sam se zaista osecao kao covek koji nesto vredi i koji je u stanju da preuzme ono sto Nune zove globalna odgovornost (ako sam dobro shvatio to je odgovorno delovanje pojedinca u cilju stvaranja boljeg drustvenog sistema). Mislim da smo bili naivni sto smo verovali da karnevalskom atmosferom i nenasilnim protestima mozemo oterati diktaturu. A kada su protesti zavrseni meni je bilo jasno da se sprema novi rat. Ta ogromna energija je otisla u nistavilo - jednostavno to je bio zadnji trzaj svesti u ovoj tuznoj i unistenoj Srbiji. Srbija je i sada kao i za vreme Milosevica ona zaklana svinja iz tvog performansa, koju razni strvinari razvlace a pri tome pocinje gadno i da zaudara.

In Dev/Null No One Can Hear You Scream...


Jedan sam od onih koji jeste

Jedan sam od onih koji jeste otisao u inostranstvo. Vecina mojih prijatelja iz tog vremena takodje je u inostranstvu. Naravno da nema te energije, jer nema ni te svesti.


Pozitvna Energija

I ja sam kao i vecina zadnjih par godina samo posmatrao i zeleo da zaboravim Srbiju i sve sto se u njoj desava ("Srbija je smrad brate, pola zivota ratno stanje..")

Ta energija koja je postojala na protestima, i dalje je tu samo sto se ne manifestuje.. Kuva se.. I kad tad ce izaci na povrsinu. Ne treba se miriti i reci izdali su nas, svi su isti.. Nasa je glupost sto nismo kao narod imali mozga da prepoznamo sta je i kako je. I niko ne treba da misli kako je sve bilo uzaludno. Ono sto se tada desavalo je sve samo ne uzaldno. Iskustvo protesta je takvo bogatsvo, da vecina ljudi koja je ucestvovalo toga nije ni svesna. Sve skole sveta ne mogu pruziti ono sto je ona Energija unela u svakog od nas. Ja sad kad se setim svega, najezim se..

To iskustvo treba iskorititi i biti pametniji od ostalih i sa jasnom vizijom onoga sto zelimo, krenuti da menjamo svet. Od sebe samih, od malih stvari.

Do pobede!