Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

DAN ZAHVALNOSTI

Stuff WN-a je u vreme Dana zahvalnosti izmedju ostalog bio prisutan i na proslavi koju je priredila bliska poznanica.Poznanica se zove Irina i proslavljala je deset godina od dolaska u Ameriku...

Irina je u Ameriku dosla iz Astrahana. To je zabacena i zaostala juzna ruska provincija.U svom nedavnom intervjuju casopisu Rolling Stone Sacha Baron Cohen( poznatiji kao Borat) priznao je da mu je kao inspiracija za Kazahstan, usvari posluzila poseta Astrahanu, najdepresivnijem mestu koje je ikad video. Irina nikad nije iz Astrahana putovala cak ni u Moskvu. Nije mogla da dobije dozvolu. U Ameriku je dosla sa cetrdeset godina, drugi put razvedena, trudna sa drugim detetom, i sa cerkom od 12 godina. Nije znala ni reci engleskog i predstavljala se kao" refrigerator(refugee )from Russia."

U Astrahanu je zavrsila muzicki konzervatorij i predavala klavir u muzickoj skoli. Zivela je u dvosobnom stanu sa cerkom iz prvog braka, drugim muzem( od koga se neposredno pre dolaska razvela) majkom i ocem. Bonove za votku razmenjivali su za bonove za puter.

Sada sa celom porodicom zivi u Americi. Otac je u medjuvremenu umro. Majka( bivsa nastavnica engleskog jezika) ima stan koji je kao starija osoba dobila od opstine i u kome boravi samo preko vikenda.Irinina starija cerka sada studentkinja, studira na elitnom privatnom fakultetu u Bostonu za koji je kao odlican djak i " refrigerator from Russia" dobila punu stipendiju. Prosle godine je provela semestar u Italiji. Govori perfektan engleski.Studira filozofiju i po zavrsetku studija planira da radi za jednu humanitarnu organizaciju od koje je vec dobila ponudu za posao.

Irinina mladja cerka koja je rodjena u Americi, ide u treci razred u vrlo dobru drzavnu skolu za nadarenu decu. Voli da crta i pohadja Umetnicku skolu crtanja, casove tenisa i gimnastike.Irina je nedavno kupila svoju drugu kucu, sa pet spavacih soba i velikom drvenom terasom iznad jezera.Sa svoje terase  vidi bazen i teniske terene namenjene stanovnicima ovog bukolikog naselja.  U prizemlju kuce ima prostrani studio sa dva koncertna klavira. Kupila je novi automobil sebi i polovni majci, a stari je poklonila organizacii koja pomaze tek pristiglim izbeglicama.

Prvih godinu dana radila je kao pomocna radna snaga u obdanistu. Zatim je pocela da putuje i po desetine kilometara uokolo i daje privtne casove klavira po kucama.Sada vec sest godina predaje u elitnoj muzickoj skoli u kojoj se za mesto u klasi ceka i po nekoliko godina. Prosle godine je sa rumunskim celistom, koga je pratila na klaviru nastupala u Karnegi holu. Snimili su i CD zajedno. Irina se neprekidno smeje. " Take that green of your face" kaze joj ponekad pomalo razmazena mladja devojcica. Ali ona ne moze. Irina je srecna. Ona je Zahvalna. Zahvalna je Americi sto je spasla zivot njoj i njenoj deci.

 

 


Živeo Holivud!

Pravi tekst za 29. novembar. Da li je to i u SADu dan kada je čovek čoveku postao drug? Draga moja WN, pošalji ovaj tekst porodicama iz Iraka. Verujem da će drugačije gledati na GI dobrotvore. Nekada smo pevali - Amerika i Engleska, biće zemlja proleterska.

Btw, zašto Majka ne vrati stan koji je dobila od opštine da u njega može da useli neki drugi stradalnik?


ali je zato

sa marketinskog stanovista mrtva. a bummer.

nadam se da se samo ne sprema u rajska naselja za seniore


Brook,

hehe,

mada bi bilo jos bolje kada bi link skocio na tacno tu recenicu...


Moze i to donekle,

ali onda moras da imas precizniju URL adresu sa sve onim #


ovako mozda?

rajska naselja za seniore

hm, anchor nemoze da se dodeli sa copy/paste deo teksta. nevermind...


Moze

ovako:
kaze Brooklyn
I to je najpreciznije sto mozes da uradis.


e steta,

WN zasluzuje da bude citirana mnogo vise od mene :)


Bravo Irina!!!

I puno sreće svim ostalim Irinama, ne dajte se!


eh, puste zelje..

Nije joj samo spasila zivot, vec Irina zivi kao "beg", a ne kao prosechan americhki grajanin.. A pri samoj pomisli na provinciju iz koje je, dotichna, stigla u Ameriku, stresem se.. Kako nekoga jednostavno "hoce u zivotu"..Proshlo je, relativno malo vremena, a ona se sjajno snashla i smatram da je, ipak, imala puno srece ili shta vec?! Kupiti kucu, u Americi, nije tek tako lako, chakshtavishe.. Blago Irini.. Shta, drugo, reci?! :))


Moze li se znati

prezime g-dje Irine? (Znam da WN ne odgovara ili komentarise, ali ovo je samo jedna rec.)


WN, za ovaj post zasluzujes

WN, za ovaj post zasluzujes jedan veeeeliki :))))))
sjajno!

vec sam ga prosledio prijateljici koja planira selidbu u USA, u poruci sa subjectom 'obavezno procitaj'.
i, naravno, da obrati paznju na ono: "Prvih godinu dana radila je kao pomocna radna snaga u obdanistu. Zatim je pocela da putuje i po desetine kilometara uokolo i daje privtne casove klavira po kucama".
dezurnim kriticarima je valjda bas ovo zasmetalo :)))


Bas lepo i bajkovito...

Medjutim, svi koji kao ja zive u SAD znaju da ova prica nema veze sa realnoscu.


kvarim zabavu prstom u oko

ali mi nije jasno kako neko ko ocigledno zivi u americi vec solidno vreme (ili se makar izdaje poznavaocem sociolosko-kulturnih fenomena) i dalje ne vlada bas najbolje engleskim i pravi greske kao "stuff wn"? vi niste stvari, vi ste "staff", ukoliko ja nisam masila smisao, a i poentu egzistencije wn.

no spell check can help the clueless, prema tome, dobre, stare i prasnjave recnike u ruke!


uffff, ovo je bas bilo

uffff, ovo je bas bilo krullll :)))


?

zasto?
mislim, ja kad nesto ne znam, ja cutim i slusam, a definitivno ne pisem stvari za koje nisam sigurna da su korektne, osim ako se ne desi lapsus (ovde je to iskljuceno, "a" i "u" na tastaturi su waaay too far apart).
zar nije normalno ocekivati poznavanje engleskog od osobe kao sto je wn (bar sudeci po stavu i tonu u njenim aktuelnim, iskljucivo u.s., tekstovima)? izdavati se za nekog povlaci odredjenu odgovornost, ili ja imam bas prestroga ocekivanja.
inace, zaista nije uvredljivo niti licno (kako bi ista spram neidentifikovane osobe moglo biti licno, jel'te).


ma, naravno, sve je okay.

ma, naravno, sve je okay. samo, to sa stuff i staff mi je potpuno promaklo, a ti si, kao sto si rekao/la, 'prstom u oko'... a i, da budem iskren, blog WN mi je jedan od omiljenih ovde, pa mi je tvoje onako naglaseno skretanje paznje na 'stvari' i 'ekipu' zazvucalo nekako grubo. kakve sve greske oprastaju postovaoci lika & dela npr. b. srbljanovic ili s. kusovca, kapiram da i WN treba da ima neki kredit... sto ne znaci da nisi u pravu, svakako da jesi :) a sto se tice WN, tu mi nije jasno zasto se potpisuje pseudonimom, to jeste malo bezveze.


dear stevie

potpuno ste u pravu....
WN STAFF cesto pravi ortografske greske kako na engleskom tako i u srpskom....Prosto nedostatak opazanja za detalje..Disleksija?

Spell check pomaze ali zivot je suvise kratak za spell check? Uvodjenje " aleternativnog" spellinga....?

S obzirom da na blogu nema copy-editora, veoma smo zahvalni na ukazivanju na greske od strane citalaca...GHvala

keep up the good work..Da li je ovo gramaticki ispravno?


WN

Ne t'occupe pas de broutilles. Tu es magnifique. Bisou.


oh,

tres jolie.merci


WN

It's all good.
Nadam se samo da ova vasa poslednja recenica nije bila ironicna, to bas ne bi bilo u skladu sa iskrenim pristupom s' pocetka vaseg odgovora.
Meni razne stvari zapadnu u oko, i to je mozda samo druga strana vase "boljke" (ne disleksije, rekla bih).
Ne mislim da je zivot suvise kratak za spell check i za ostale provere/overe/editovanja. Ja volim da naucim ispravno, i stoga stvari proverim ako sam nesigurna kako se pisu, kazu, sta tacno znace i sl. Naravno, od malih, nenamernih gresaka niko ne moze pobeci.
U Americi decu bas i ne uce spellingu i sl. formalnim stvarima, vec kao i vi, insistiraju na sadrzaju (u skolama je stalno prisutna ta nada da ce deca nauciti sama vremenom, hm?). Ali, mi nismo deca, makar ja sebi ne dopustam da budem dete u tom smislu stagnantnog.
Cini mi se da vasi tekstovi cesto budu sazvakano novinsko stivo - zabavno i leprsavo, da, ali bez proverenih informacija, mozda cak i bez udubljivanja (npr. ono o home schooling, tu ste me bas takli, obzirom da mi je obrazovanje profesija i da me fenomen skolovanja u Americi veoma zanima). Stoga su napadi cesti koliko i hvale. Sto i nije lose, ostavlja mesta polemisanju i diskusiji, narocito jer zapocinjete interesantne i aktuelne teme. Osvezenje od ispolitizovane srpske stvarnosti uvek prija.
Sve najbolje!


Cool stevie

ovo je samo blog. Tekstovi su zabavni i lepršavi, kako sama kažeš. U pitanju je ćaskanje. Ono sa proverenim informacijama i sa udubljivanjem u tematiku, nećeš naći na blogovima, nego u diskurzivnim tekstovima. U pitanju je jeu d'esprit, a ne magistarska teza. Opusti se, natoči čašu vina i uživaj u nepolitičkim i vansrpskim temama.


Thanksgiving thoughts

It may feel to Americans these days as if nobody in the world admires the USA the way they used to. Just this week, mass demonstrations greeted
President Bush on his trip to Asia. Polls register a low regard around the globe, particularly over the
Iraq war. The anti-American mood is both depressing and unmistakable.

For a glimmer of hope that U.S. popularity will rebound as it has from lows in the past, look to
Kosovo, the tiny province of Serbia seeking, with U.S. help, to be the last part of the former Yugoslavia to gain independence.

Pro-American feeling there is running so high that university students have organized three days of Thanksgiving festivities devoted to celebrating America. "Thank you USA," reads their website, which is replete with Americana from stars and stripes to shots from the NBA.

Kosovo's pro-Americanism, while intense, isn't unique. It's shared in countries in Eastern and Central Europe that have recently broken away from communist repression, though the euphoria in some of those nations has been tempered by the realization that democracy doesn't bring instant wealth.

Kosovo's long wait for independence isn't over yet. The Yugoslav wars of the 1990s began in this small Serb province. Though it is 90% ethnic Albanian, it is considered the cradle of Serb civilization, so the Serbs did not want to let it go.
President Clinton authorized airstrikes in 1999 when Serbian forces began driving the Albanians out.

Although a
United Nations vote on Kosovo's independence has been put off until after January elections in Serbia, its self-rule is almost a foregone conclusion.

The pro-USA gratitude in Kosovo provides some proof that, if the United States pursues policies promoting and reflecting U.S. values, the list of nations giving thanks to America would surely grow.

http://news.yahoo.com/s/usatoday/20061122/cm_usatoday/thanksgivingthoughts