Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

CEFTA 2006 – od «tanjira špageta» do «lazanje»

Trgovinska liberalizacija među zemljama zapadnog Balkana stalni je predmet ohrabrivanja spolja. U svojim nastojanjima, «strani faktor» se uglavnom rukovodi logikom «Arizona marketa» - pijace u blizini Brčkog, gde su, nakon rata u BiH, Srbi, Hrvati i Bošnjaci trgovali svim i svačim, od tepiha i mašina za pranje veša do piratskih CD-jeva. Iako je mesto podsticalo sivu ekonomiju, a bogami i prostituciju, udruživanje radi sticanja profita smatrano je pozitivnijim od udruživanja u zločinačkim poduhvatima. Preovlađujuće mišljenje da uspostavljanje privrednih i drugih veza pozitivno utiče na politiku deli i EU, pa zato za sve nas kojii smo bili u međusobnim sukobima saradnju čini preduslovom napretka ka članstvu.

Sporazum CEFTA 2006, potpisan prošle nedelje, rezultat je ovog dugogodišnjeg pritiska i predstavlja, zapravo, harmonizaciju ranije potpisanih bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini među zemljama regiona. Dobri rezultati u smislu smanjivanja carina i rasta trgovine bili su ohrabrujući, ali su dosta veze imali i sa činjenicom da je osnova za poređenje bila izuzetno niska. Osim toga, sporazumi su se međusobno razlikovali, čineći komplikovanu mrežu međusobnih trgovinskih veza – «tanjir špageta», kako se to često nazivalo. Otežavajuću okolnost predstavljala je i neusklađenost pravila o poreklu robe, što je onemogućavalo investitorima da region tretiraju jedinstveno. CEFTA 2006 je korak dalje i predstavlja modernizaciju pravila o trgovini u regionu (uključivanje odredbi koje se tiču trgovine uslugama, javnih nabavki i zaštite intelektualnog vlasništva), ali i njihovo objedinjavanje, doprinoseći tako pretvaranju ranijeg tanjira špageta u ravnu «lazanju».

Ovaj sporazum, koji će, inače, stupiti na snagu tek sredinom 2007, znači mogućnost za rast trgovine u regionu, ali i priliv investicija koji može da usledi zbog ukrupnjavanja tržišta, a time i nova radna mesta u najavi (nekako se predizborno osećam kad to kažem...). Vlatko Sekulović, državni sekretar Ministarstva za ekonomske odnose sa inostranstvom, kao pozitivnu stranu navodi i veću verovatnoću investiranja unutar regiona, po modelu nedavnog udruživanja hrvatskog Agrokora i srpske Delte. Fakat je regionalno povezivanje, što nedavno reče naš Ekonomist, neminovnost, a ne opcija, ali traži više brige o antimonopolskoj politici i u zemlji i u regionu kako bi procena prednosti koje donosi bila realnija. Dramatičniju korist ovog sporazuma, bar ako je verovati Economist Intelligence Unit-u, sprečiće činjenica da većina zemalja regiona dugoročno ostaje najviše usmerena na trgovinu sa EU, kao i podatak da prepreke nisu samo carine, koje se procesom liberalizacije ukidaju, već i nedostaci u poslovnom okruženju, od kojih World Bank Surveys najčešće pominju lošu infrastrukturu, različite standarde, nedovoljno znanje. Nesporno je, ipak, kako to tvrdi i obično skeptični Vlada Gligorov, da će CEFTA 2006 voditi normalizaciji i liberalizaciji trgovine u regionu, ali i većoj vidljivosti regiona spolja, uz pripremu za saradnju kakva sledi u EU, što nisu zanemarljivi uspesi.

Tim Džuda, novinar The Economist-a, često kaže da će proces povezivanja među državama zapadnog Balkana jednom dovesti i do obnove jugoslovenskog prostora. Nije neverovatno, ali samo ukoliko regionalno povezivanje nastavi da ide ruku pod ruku da evropskom integracijom, koja daje širi kontekst od onoga iz koga smo, uz ratove i zločine, nedavno izašli.  A pošto naš uspeh na tom evropskom putu direktno zavisi od toga da li će Ratko Mladić shvatiti koliko je približavanje EU bitno za našu poljoprivredu, brinem se da nam izgledi i nisu neki... 

P.S.@Čeda Urošević – Kosovo učestvuje u ovom sporazumu, kao i u drugim regionalnim inicijativama (što možete videti u Izveštaju o napretku za 2006, poglavlje Regional Cooperation), u skladu sa Rezolucijom 1244  - predstavlja ga UNMIK, ali u saradnji sa institucijama privremenih kosovskih vlasti koje obaveze ispunjavaju. Tako je Kosovo i pristupilo Evropskoj energetskoj zajednici, učestvovalo u proširenju Jedinstvenog evropskog neba itd. Pre CEFTA sporazuma, Kosovo je imalo potpisane sporazume sa Makedonijom i Albanijom, što je izazvalo proteste tadašnjih vlasti, i, od ove godine, BiH i Hrvatskom, što je prošlo prilično nezapaženo. Koliko se često zaboravlja da u regionu ima i «teritorija», a ne samo država, možda najbolje ilustruje činjenica da je predstavnik UNMIK (priča kaže), prilikom dogovora o proširivanju i modernizaciji CEFTA, morao da kaže da «želja za priključivanjem EU» nije nešto što UNMIK deli sa ostalim potpisnicama...


Evo, da počnemo jednim pitanjem...

...ako znate naravno.Zašto naša Vlada nije potpisala sporazum u novembru? Šta se to tako dramatično promenilo od novembra do decembra?
I kako bi se spolja činilo da su sporazumu pristupili Moldavija, Kosovo i drugi, a Srbija ostala spolja?


Dobro pitanje

Mi nismo parafirali sporazum zajedno sa ostalima jer nismo mogli da nadjemo rešenje za problem cigareta - prilikom prodaje naše duvanske industrije stranim kompanijama Filip Moris i BAT, obećana je zaštita do 2009, koja je do sada ostvarivana većim akcizama na strane nego na domaće cigarete, a to nije u skladu sa pravilima STO. Ukidanje akciza, a povećanje carina, što bi imalo otprilike isti efekat, nije bilo moguće jer bi narušilo odredbe ranije potpisanog bilateralnog sporazuma sa Hrvatskom (inače, carine na cigarete u Srbiji su među najnižima u Evropi). Šta se promenilo pa smo i mi potpisali zajedno sa drugima - ništa se nije promenilo, ali imamo vremena da do ratifikacije u pregovorima sa Hrvatskom dodjemo do nekog sporazumnog rešenja. Sporazum će i inače stupiti na snagu tek posle ratifikacije. Drugim rečima, mogli smo i da ga parafiramo u novembru sa istim efektom.
Kakve bi bile posledice da je Srbija (i BiH, koja takođe nije parafirala sporazum, jer je htela veću zaštitu za poljoprivredne proizvode)- nekih 12 miliona ljudi bilo bi isključeno iz ovog povezivanja, ostavljajući tako zjapeću rupu u sred sporazuma. Tim pre što su Srbija, Makedonija i BiH, zemlje među kojima ima mogućnosti za rast trgovine. Znači, funkcionalno ne bi valjalo. A ne bi valjalo ni simbolički - puna usta priče o integracijama, a nismo spremni da nađemo/prihvatimo rešenje koje omogućava učešće Srbije. I sigurno bi priključivanje postalo još jedan od uslova koje treba da ispunimo.


Šta ako ne bude..

...šta ako ne bude sporazuma sa Hrvatskom? Ko je tu arbitar, i dali je tačno da je EU znajuči za moguće probleme propisala vrlo precizne procedure arbitraže tako da sporazum ima ravno 382 stranice.


Sam tekst sporazuma

ima pedesetak strana, ali ima i 9 (mislim) aneksa, pa ne mogu tačno da kažem dužinu. VErujem da će se uskoro, kad se završi proces redakcije, naći na sajtu Pakta stabilnosti, gde se mogu naći i bilateralni ugovori. U svakom slučaju, pravila iz sporazuma važe za one koji sporazum prihvate(ratifikuju), a u njemu postoje odredbe i za rešavanje sporova, čega u sistemu bilateralnih sporazuma nije bilo. Verujem da će EU (kao i obično) biti zainteresovana da do dogovora dodje, ali prihvatljivo rešenje treba da nadju Srbija i Hrvatska. A kako stvari sada stoje, Hrvatska je postignutim zadovoljna, a mi ne, što znači da smo mi zainteresovaniji da se dođe do dogovora.


podatak...

...da ima 382 stranice čuo sam od Miše Brkića iz Ekonomista.
No, šta se događa ako ne bude ratifikacije?
Ja imam nekakav svoj utisak koji može zvučati i nelogično i paranoično, pa je zato išlo ono početno pitanje - šta se dramatično promenilo za mesec dana?
Kako ovoj Vladi ništa ne verujem, mene nebi iznenadilo da je sporazum potpisan zbog izbora, a da će ekipa nakon toga, ako bude u prilici gledati da to ne ratifikuje, ili da ratifikaciju otegne do sudnjega dana..


Kako ja razumem stvari

to će ostati uslov na kome će EU insistirati dok se ne ispuni i kao takav će se pominjati u svakom novom Evropskom partnerstvu, izveštajima o napretku etc.


Par pitanja?

Najpre antitrust pitanja ce biti vise nego interesantna na regionalnom nivou. Vi uh u tekstu pominjete, komentar iz Brisela takodje ali da li stvarno postoji neki mehanizam u sporazumu ili se pitanje monopola spominje vise usput?

Na koji nacin je stranim uvoznicima u regionu olaksano poslovanje. I u opste kome je sporazum vise okrenut domacim trgovcima i povecanju razmene izmedju zemalja u regionu ili stranim trgovcima i povecanju razmene regiona i ostatka zemalja?

Na kraju da li ovaj sporazum omogucava stranim trgovcima da otvore kompaniju u samoj jednoj zemlji a posluju u celom regionu?

Hvala


Konkurencija

Nisam još videla konačnu verziju sporazuma, ali, na osnovu onog što znam, čini mi se da ničeg mnogo uzbudljivog tu nema, a i to što ima stupa na snagu tek 2010. Znači, ostaje u nacionalnom domenu, a odnosi zemalja regiona sa EU, koja je ono što nas pritiska da ovu oblast razvijamo, nisu na istom nivou, što onda važi i za antimonopolsku politiku.
Preostala dva pitanja mislim da mogu zajedno - najpre, cilj sporazuma je da podstakne trgovinu unutar regiona ukidanjem ograničenja koja postoje među zemljama. Ukidanuje ograničenja odnosi se samo na robu koja je proizvedena u regionu, ne i na onu koja se uvozi. Cilj jeste da se priviuku strane investicije, ali je logika da se ovde proizvodi i iskoristi kumulacija porekla i region tretira jedinstveno.


Strana ulaganja

Ovo će definitivno pomoći u privlačenju stranih investicija. Pomoći će i svim domaćim proizvođačima. I svi se nadamo, unaprediti konkurenciju, i time pomoći svim građanima.

Jedan od velikih problema svih stranih investitora jeste iscepkanost tržišta. Deo ovog problema se tiče carina i tu CEFTA definitivno pomaže: umesto hrpe posebnih ugovora, jedan. Veliki deo ostaje: svaka zemlja ima svoju pravnu regulativu, svoje norme, različite standarde, dozvole, inspekcije, zahteve ... Sve ovo u velikoj meri komplikuje i poskupljuje poslovanje. Tu smo još daleko.

Lepo što ste se vratili. Dugo vas nije bilo :)

Saša


Hvala Saša

Što reče jednom Biljana Srbljanović, neredovna na časovima, neće se ponoviti...


ratifikacija

Milice, odličan tekst! Evo, ako mogu da pomognem sa informacijama o ratifikaciji:
a) Ustavni zakon o sprovođenju Ustava je u svojim članovima (relativno neuobičajeno za parlamentarnu praksu) vrlo čvrsto definisao ŠTA mora biti na Dnevnom redu sednica Narodne Skupštine posle konstituisanja, a naravno, posle izbora (vanredne sednice ako bude pre 1.03., ili redovnih zasedanja ako bude posle 1.03.)Koga zanima, evo
ceo tekst
Čeka nas i ratifikacija EEZ za SEE, samo da spomenem to, kao još jedan veliki posao. E, sad može svako izračunati kada bi, otprilike, to moglo biti stavljeno na Dnevni red. Dobra vest je što Poslovnik NSRS dozvoljava proširivanje Dnevnog reda, ali samo tokom redovnih zasedanja, tako da možemo smatrati da će biti BRZO, ako bude do sledećeg redovnog zasedanja (01.10.2007.). A da će EU insistirati - hoće, nema nikakve dileme.
b) CEFTA je odlična prilika da se bavimo onim što je korisno za tržište, za nas, za region, to je uz EEZ praktično primena EU pravila i može da bude sjajan povod da se ubrzaju reforme u mreži sektora, ako tako bude, onda ratifikacija postaje prioritet i može da se desi i ranije

btw CEFTA je, recimo, varijanta čuvene "ugalj i čelik" strategije za nas 50 godina kasnije, a kažu da je Mone, mnogo godina kasnije rekao "da možemo da počnemo još jednom, počeli bi sa kulturom i obrazovanjem". :)


Puno hvala

i veeliki pozdrav!


CEFTA i EU

Kakva ce pravila vaziti u trgovini izmedju zemalja CEFTA i EU? Kakav ce biti polozaj Bugarske i Rumunije s obzirom da pristupaju EU od 01.01.2007.?


Ovaj sporazum

se tiče liberalizacije unutar regiona, a nije, kao što su neki predlagali, carinska unija, kojom bi zemlje regiona harmonizovale carinsku politiku prema trećim zemljama. Znači, EU ga je podsticala, ali trgovinske odnose sa EU regulišu sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju (imaju ih Hrvatska, Makedonija i Albanija) i autonomne trgovinske mere za ostale - otvaranje tržišta EU za proizvode iz regiona (uz manje izuzetke) u očekivanju da, kada se potpišu sporazumi, u dogovorenom roku ova asimetrična liberalizacija postaje simetrična, odnosno otvara se i naše tržište za proizvode iz EU.
Bugarska i RUmunija, kao i 2004 Češka, Slovačka, Mađarska i Poljska, napuštaju CEFTA danom ulaska u EU, zbog poštovanja obaveza koje nameće Zajednička trgovinska politika. A Makedonija, čini mi se, preuzima predsedavanje.


Gospodjo Djilas,

Kao i obicno,napisali ste izvrstan analiticni tekst.Ono sto mene interesuje je, medjutim, sledece:kakav ce biti pozitivan outcome CEFTA sporazuma ako se u najkracem mogucem roku ne nastave pregovori sa EU o potpisivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruzivanju?Svedoci smo da jedan broj zemalja(Italija, Spanija, Madjarska, Ceska, Slovacka i Slovenija,uz podrsku zvanicnog Vasingtona) podrzava ideju nastavka pregovora sa Srbijom,sa tim da izrucenje Ratka Mladica ICTY bude uslov samog parafiranja Sporazuma,dok drugi blok zemalja,predvodjem UK,Francuskom,Holandijom i Nemackom odlucno odbija takvu mogucnost.Kako se odluke u Savetu Ministara EU donose konsenzusom,jasno je da od nastavka pregovora nema nista,osim ako Vasington ne izvrsi dovoljno jak pritisak.Kakva je Vasa procena-da li ce se u tom smislu nesto promeniti posle formiranja nove Vlade u Beogradu?

Pozdrav


Nema sumnje

da unutar EU ima dobre volje da se situacija u kojoj se nalazi Srbija "stavi u kontekst" i teškoće koje imamo razumeju. Međutim, puno puta su se opekli verujući obećanjima da će biti izručenja. Haška prepreka će nas uvek zaustavljati dok je ne ispunimo, mada mogu da zamislim scenario u kome dodje do formiranja nove vlade, koja nedvosmisleno kaže da joj je saradnja sa Hagom i hapšenje optuženih prioritet, i pregovori budu obnovljeni. Ali, treba misliti o tome šta može ovde da se uradi, jer ovde i glasamo i naši političari su najodgovorniji da nešto urade i stvore situaciju u kojoj dobra volja EU da pomogne može da dodje do izražaja.


Hvala Vam

na odgovoru.Jos jedno pitanje sam zeleo da Vam postavim.Kako komentarisete, i koliko ozbiljno dozivljavate izjavu gospodje Merkel da sve zemlje zapadnog Balkana imaju "perspektivu pristupanja EU", ali ne i garantovano pravo pristupa?Meni se to cini kao najava moguceg prolongiranja prijema novih clanica, ili bar ozbiljnog poostravanja uslova za prijem.Kao da je EU svesna da ce joj, posle prijema Rumunije i Bugarske, kao i Hrvatske za koju godinu, trebati vremena da se "oporavi" od suvise brzog priliva novih clanica.Kakav bi to impact moglo da ima na pregovore Srbije sa EU, i da li ocekujete neke formalne korake EK u tom smislu?


Što se tiče perspektive

verujem da je imamo. Ali, isto tako verujem da će procedura proveravanja ispunjenosti uslova postati oštrija - jedini način da EU nastavi da prima nove članice je da može jasno da kaže građanima da su uslovi ispunjeni. To ostavlja mnogo manje prostora za uvažavanje specifičnosti, što je karta na koju mi volimo da igramo. I, naravno, mora se urediti način na koji će EU funkcionisati kako se broj članica bude povećavao - sadašnja pravila skrojena su za 27 članica, teško je razgovarati o prijemu novih ako je nejasno kako će klub funkcionisati kada oni uđu. Kako će to uticati na nas - najbolji saveznik u borbi protiv zamora od proširenja, trenutno aktuelne fraze u EU, jeste sprovođenje reformi bez mrljavljenja i gurkanja spolja, uz jasnu svest o tome da su tražene reforme za napredak ka EU nešto što je najpre u našem interesu. Zemlja koja ne može da ispuni svoje obaveze, ne preuzima odgovornost i u stalnom je strahu od toga da li će neka sledeća vlada potpuno promeniti pristup i okrenuti se Belorusiji, nije reklama za brzi nastavak proširenja.


Ja mislim..

.....da mi možemo nastaviti pregovore samo ako nas EU bude šlepala. A to šlepovanje neće biti na našu korist, nego na našu štetu.Jer ovde su ljudi uvereni da se laž isplati. Ne verujem da buduća vlada u kojoj če sedeti DSS hoće ikoga izručiti.Prosto, oni te ljude drže herojima.
Imaćemo jednogodišnju igru žmurke, a onda će Vlada pasti i tako do nove nade.


Drago,

Slazem se sa Vama.Javnost u Srbiji jednostavno ne moze da shvati nesto sto je i sama sklona da primenjuje:ako Vas neko pozove u svoj dom, ocekuje od Vas da postujete pravila bontona, i da se pristojno i civilizovano ponasate.Na zalost, svojom besprizornom lakirovkom, vecitim dodvoravanjem studentima, zemljoradnicima, lekarima, medicinskim sestrama,itd.,ta ista vlada kupuje malo socijalnog mira, umesto da ozbiljno poradi na edukaciji stanovnistva, i objasnjavanju uslova koje moramo da ispunimo da bismo se prikljucili EU.Taj proces nije ni lak, ni bezbolan-ali je nuzan.Ne zbog EU, oni su te norme usvojili mnogo ranije, vec zbog nas samih.Medjutim, te svesti u Srbiji nema.Ovde studenti mogu da studiraju beskonacno o trosku drzave, uzivaju u situaciji "mama me pere i pegla, tata me hrani", i ocekuju da ih neko motivise da uce.Kada bi ziveli u memljivom sobicku od 4 metra kvadratna, jeli pogacice za dorucak, rucak i veceru, radili da bi se prehranili tokom studija(da se razumemo, cak i u boljim porodicama na Zapadu deca rade tokom studija, mada nisu egzistencijalno ugrozena), onda im motivacija ne bi bila potrebna(ovo sam naveo samo kao primer).Naravno,svi pogresno misle i da je EU samo izvor fondova za krpljenje busnih dzepova.U Srbiji ljudi nisu navikli na konkurenciju, i sta ce biti kada se konacno otvore granice?Neko bi konacno javnosti u Srbiji morao da objasni da EU nije Deda Mraz, i da poklone donosi samo ako u fond za te poklone nesto uplatimo i sami.


Naravno Igore...

Umrem od smeha kad čujem naše najistaknutije političare - Tadića recimo- kad kaže - Ja hoću da Vas uvedem u EU da bi smo bolje živeli. Sjajno, ali samo kao demagoška parola, kao duda varalica. Kad bi čovek rekao ovako - Nama je mesto u EU i da bi tamo bili primljeni mi već od danas moramo biti svaki dan bolji. Moramo menjati navike, odnos prema radu, odnos prema učenju, jer živimo u vremenu doživotnoga učenja. Moramo menjati odnos prema vrednostima. Samo bolesno društvo štiti haške optuženike,ima netrpeljiv odnos prema manjinama, i 2006. godine donosi Ustav u kome državnu suverenost definiše kao da je Ustav donet 1888. godine.
Samo bolesno društvo ima ovakav odnos prema laži, jer je laž u našem političkom životu potpuno legitimna, čak se smatra veštinom i vrednošću par ekselans.
Ljudi ne znaju da je EU skup standarda koje treba dohvatiti. Tamo ne možeš graditi bez građevinske dozvole, zemljište mora biti uvedeno u katastar,direktive određuju dužinu krastavca koji iznosiš na pijacu,nema Kurira i Pressa jer bi ih sudovi toliko novčano zveknuli za neprofesionalnost i uvrede da se nikada ne bi oporavili, carinici i lekari ne uzimaju mito, studenti ne kupuju ocene jer studiraju da bi se osposobili za život a ne da bi dobili diplomu - i tako...
Političar uhvaćen u laži odmah daje ostavku, a ako ima samo kakve primisli da je moguća korupcija biva saslušavan desetinama sati.
Znači, edukacija i jasan napor da se bude bolji, a ne nikakav "edenski vrt" u koji se uskače preko ograde..


Dragi Drago,

To sto ste napisali je suma sumarum navika koje normalno drustvo mora da razvija.Dakle, da promovise toleranciju i zastitu manjina, odlucnu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, i nesto sto je veoma bitno-svest da je ljudska vrsta evolutivna,da se stalno prilagodjava, da uci, da se razvija.Ne dobijamo zivot da bismo samo ziveli, vec da bismo razvijali civilizaciju kojoj pripadamo.To je nasa svrha bitisanja, zivotni cilj.I onda procitate u novinama da se na fakultetima u Srbiji ispiti polazu preko spijunskih bubica, ili davanjem mita.Dobro,pitam se-zar je moguce da neko ko ima dve ruke, dve noge i na celu samo sto mu ne pise Homo sapiens,bude toliko glup?Za cije babe zdravlje ti ljudi polazu ispite?Da bi zadovoljili mame i tate, babe i dede?Dobili dzeparac?Da bi ih gledali sa zaviscu i postovanjem?Naravno,kada bi se sreli sa svojim(zaista obrazovanim) vrsnjacima sa Zapada,mogli bi samo da bleje, bez sposobnosti komunikacije.Sto je najgore, na takvu porazavajucu cinjenicu, vlast cuti.Cuti, jer je i sama takva.Lazljiva, nesposobna, podmitljiva.Sklona obmanama.Naravno, sta je posledica?Odete na operaciju cukljeva, i zavrsite na mrtvozornickom stolu.To je ta porazavajuca realnost u Srbiji danas.Umesto da se ljudi okrenu realnosti, da budu svesni da svet ogromnim koracima grabi napred, da se svakog dana nesto krupno desava u razvojnom i naucno-tehnoloskom pogledu, da u orbiti oko Zemlje postoje supermocni teleskopi koji gledaju u duboki Svemir, Srbija zabija glavu u pesak, kao svaki dobar noj, besna sto EU nece da je drzi na kolenu i ljulja do zore.Onda su moguce takve nebulozne poruke tipa:"Da smo potpisali Sporazum o Stabilizaciji i pridruzivanju,resili bismo problem Haga".Ko je ovu biser-misao izgovorio?Predsednik vlade licno, a ne dete od pet godina.Doduse, poruke predsednika vlade i njegovih koalicionih partnera koji imaju psiholoskih problema sa samokontrolom, te im je mesto u neuropsihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa, sve od reda lice ovoj.Da se Velimir Ilic kojim slucajem zapatio u bilo kojoj zemlji EU, asovima bi ga iskopavali, kao ambroziju.I to treba da bude sledeca vlada-DS-DSS?I EU treba da nesto ocekuje od te vlade?Nisu ni ti ljudi jeli krofne na Suncu, znaju odakle vetar duva, po cistoj empiriji-prosto, Srbija ne ume da se popravi.I nece, i ne ume.Demagoske poruke tipa-hajdemo u EU da bi bolje ziveli, uspevaju samo u zardjalim mozgovima sa Balkana.EU to gleda, i nije ni cudo sto nas posmatraju sa sazaljenjem, i ponekad nam udele koju mrvicu,cisto da ne poumiremo od gladi.Prica mi kolega koji zivi u Holandiji-da se Holandjani, inace vrlo hladni, tresu od smeha kada citaju predizborne poruke koje se ovde plasiraju.Pitaju ga:"Kazite nam, zaboga, misle li ti ljudi to ozbiljno?Pa mi nismo dobrotvorno drustvo, vec zajednica uredjenih drzava.Kako mislite ikada da nam se pridruzite?"Pitanja demokratije, odnosa prema manjinama,Ustava koji kao da je pisan za "pusto tursko, kratko bese" vreme,tolerancije prema razlicitim drustvenim grupama da ne pominjem.Kolege me vise i ne pitaju kako je u Srbiji,jer vide da pozelenim svaki put kada mi neko uputi takvo pitanje.
To je ta prica, na nesrecu.Nisam optimista, i zato sam i sam napustio Srbiju, jer sam zeleo da se bavim svojim poslom, a ne da zivim u konstantnoj lazi, i da na kraju u toj lazi i skoncam, ne uradivsi nista od svog zivota, ne doprinevsi bar mrvicom razvoju civilizacije.
Savetovao bih i gospodji Djilas da malo razmisli o ovome.U EU se ipak ne moze sa wild card.


Ono što ljudi ovde često ne razumeju

je da i u EU postoje i problemi i zloupotrebe, ali postoji mehanizam koji sprečava da to postane, da tako kažem, business as usual. A Srbiji nedostaje jasno osećanje pravca kretanja, da toga ima ta evropska priča prestala bi da bude korak napred pa malo nazad, a sve po modelu "mi kao pregovaramo, a oni nas kao integrišu". I, slažem se, mora da postoji vrednosna dimenzija. Ima dobar tekst u The Economist-u o tome kakva je razlika između Slovačke, koja je takođe kasnila, i Srbije.


Milice,

ne sporim ja da u EU postoje i problemi i zloupotrebe,vec upravo govorim o onome o cemu Vi sada pisete-a to je odsustvo jasne vizije.Pokojni Zoran Djindjic je jednom prilikom rekao-"Ako moras da progutas zabu,ne smes mnogo da je gledas".Medjutim,u Srbiji se konstantno licitira sa uslovima koje je EU pred nas stavila, kao-primice nas oni, ne moramo mi bas sve da ispunimo, provuci cemo se kroz iglene usi.Kazite i sami, sasvim sigurno to vidite kroz mnogo jasniju prizmu nego ja.U Srbiji ne postoji jasan konsenzus svih relevatnih politickih snaga oko neophodnosti ispunjenja uslova za pristupanje EU.SRS te uslove nikada ne bi ispunila, DSS mozda i bi, ali da imamo stalno pored sebe opanak i sljivu ranku,a DS navodno sve zeli da ispuni, ali nije spremna da svima kaze da ispunjavanje boli, da je to cesto intervencija bez anestezije.
Najgore je sto ljudi u Srbiji,kada vide takvo ponasanje politickih stranaka, kazu-"pa dobro,daj da se prosijemo kroz zivot, hleba i igara, i sve ce biti u redu".Sa takvim stavom se ne ulazi u EU.Niti se napreduje u civilizacijskom pogledu.
Kazite, da li ste imali prilike da razgovarate sa sefom drzave ili premijerom o ovim stvarima?Bas bi me interesovalo kakav je njihov "stav", iznesen u nekom retkom trenutku iskrenosti.

P.S.Link koji ste postavili ne funkcionise,jer se zahteva login.


Sve saglasna

Prošli blog sam pisala o tome kako umeće vladanja u Srbiji kao da se svodi na što bolje uspostavljanje ravnoteže između anestetiziranja birača pričama o privrženosti svemu onome što garantuje da velikih promena neće biti, sa jedne strane, i, sa druge, pokušaja da se, na mala vrata, neke promene ipak izvedu. A ovo za zloupotrebe nije za vas, nego hoću da kažem kako često od ljudi čujem, kada objašnjavam kako je EU skup uređenih i predvidivih država, kako navode primere korupcije ili zloupotrebe o kojima su pročitali ili na drugi način saznali. Onda iznesem to o business as usual


Da,hvala Vam,

slazem se.Prosto,ovakvim tempom mi ne mozemo napred,sve i da EU sirom otvori ruke i pozove nas da joj uletimo u zagrljaj.


Kulturni model...

....uzrok najvećeg broja problema, a rekao bih i neadekvatne vrednosne percepcije je u dominantnom kulturnom modelu koji postoji u Srbiji. Taj kulturni model se zasniva na podilaženju rđavom ukusu ("ko ne voli trubu ne voli Srbiju")i dizanju banalnosti na nivo vrednosti ( "kafana je institucija" ili "glup si što se obrazuješ, bavi se biznisom" ili " šta je meni ukrasti dva kilometra autoputa pa asfaltirati vaše selo").
Iz toga prirodno ide teza - ma šta oni nas gnjave, mi ćemo ući uspravno, a ne kako oni traže-.
Čak i političari koji imaju sasvim jasno proevropsko opredeljenje u takvoj političkoj areni posežu za demagogijom zbog glasova i kažu - crkva treba da se pita-
Laž je u takvoj matrici potpuno legitimno sredstvo političke borbe i za to nema posledica nego samo nagrada.
Način donošenja Ustava je deo te matrice laži.
Onaj ko je u stanju onako doneti Ustav, svašta loše je u stasnju uraditi.


A baš sad htela da pitam radi li link

Pretplata. Posaljite mejl, pa ću pustiti mejlom - otprilike je na liniji ovoga o čemu govorimo


Zahvalan.

igornovikov2004@yahoo.com


Procitao sam

tekst u Economist-u, i sta da Vam kazem-komparacija je tako surova.Znate, Milice, ja Srbiju gledam i iz jos jednog ugla-posle duzeg vremena sam se nasao u Beogradu, sa namerom da provedem novogodisnje praznike sa porodicom.Prolazeci ulicama Beograda(posebno Bulevarom Kralja Aleksandra), primecujem da se malo toga promenilo.I dalje mi Beograd lici na Temisvar iz 1981. godine.A Rumunija za cetiri dana zvanicno postaje clanica EU.Sto je najgore, ja prosto ne vidim nikog ko bi stao pred gradjane Srbije i rekao-"Dobro,do sada smo radili kako smo radili, proslost da vratimo ne mozemo, ali da vam objasnimo kako stvari sada idu".Bez laganja, ulepsavanja, zaobilazenja.Ne moze Zemlja malo da orbitira oko Sunca, pa malo da ne orbitira.Drugim recima-ako zelite u EU, morate da podnesete odgovarajuce napore, da promenite nacin razmisljanja.Ne zbog EU, zbog vas samih.Slutim , ako bi vlada raspisala referendum sa pitanjem "da li zelite da Srbija pristupi EU,ali sa tim i tim uslovima",na tom referendumu ne bi najbolje prosla(sve i da postoji vlada koja ne namerava da anestezira gradjane po pitanju reformi koje treba sprovesti).Ako Vi vidite mogucnost da se u Srbiji formira takva vlada, ja bih bio zahvalan da mi na to ukazete.


akcize na cigarete u Hrvatskoj

Prema B92 vesti www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2006&mm=12&dd=26&nav_id=225042 i Hrvatska ima akcize na cigarete sa razlicitim kategorijama. Ja sam citao vise tekstova bas oko ovog problema ali do sada se spominjalo da bi samo Srbija trebalo da ukine akcize.
Do sada nisam nasao ni jedan tekst koji detaljno analizira sve efekte potpisivanja sporazuma na uvoz/izvoz izmedu Srbije i Hrvatske (ko se caga mora odreci, ko dobija/gubi i koliko).
I zasto Srbija ne bi mogla unilateralno raskinuti bilateralni sporazum sa Hrvatskom i uvesti vece carine na uvoz cigareta koje bi bile na nivou drugih zemalja. Ili mozda postoji neka druga oblast pokrivena sporazumom koja je povoljnija za Srbiju?
I zar nije CEFTA sporazum u cilju harmonizacije sporazuma o trgovini (koji se na kraju u sustini svode na izjednacavanje ili ukidanje carina + ujednacavanje/ukidanje lokalnih propisa/nameta koji bi imali efekat carina koje zovemo drugim imenom :) kad ono Hrvatska ima jako velike carine (koje zadrzava) na uvoz cigareta dok su one u Srbiji izuzetno niske (i Srbija nema pravo da ih poveca). To mi malo (ili mlooogo) protivreci sledecem

Milica Đilas (25 Decembar, 2006 - 20:31) wrote:
...predstavlja, zapravo, harmonizaciju ranije potpisanih bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini među zemljama regiona...

Ili je meni nesto promaklo?
Takode mi nije bas jasna politika niskih carina na uvoz cigareta (nevezano za CEFTA sporazum). Posto vecina zemalja smatra (sa razlogom) cigarete opasnim po zdravlje porez i carine na njih su izuzetno veliki. Zasto Srbija ima niske carine? Kakva je ekonomska ili bilo kakva druga (politicka?) korist od toga?


Naš problem nije

u akcizama, nego u diskriminaciji - deset puta, ako se ne varam, veće akcize na domaće nego na strane cigarete. Visina carina, s druge strane, nije nešto što su nam Hrvati nametnuli, već nešto smo prihvatili u ranijem bilateralnom sporazumu. Akcize su se pojavile kao problem zbog pravila STO, opet ne zato što što su Hrvati to pitanje pokrenuli. Manevarski prostor za pregovore je bio sužen - sa jedne strane, postojeći bilateralni sporazumi, a sa druge pravila STO. Raniji bilateralni sporazumi postali su deo novog CEFTA 2006 sporazuma, tako da Srbija ne može da odabere da ne primenjuje taj sa Hrvatskom, a da primenjuje ostale. A harmonizacija je upravo u oblastima koje su bile problem u primeni bilateralnih sporazuma - sporazumi su se međusobno razlikovali (neki zaključeni čak i pre Memoranduma o saglasnosti o liberalizaciji trgovine u regionu iz 2001), svaki imao svoju listu zaštićenih proizvoda. Pojavila se takođe i potreba harmonizacije "behind the border" pitanja, kao što su javne nabavke, usluge, i, što je najvažnje, pravila o poreklu robe. Upravo zbog ovih problema, koji su ukazivali na ograničenost bilateralnog pristupa, išlo se na multilateralizaciju postojećih sporazuma. Na početku predlagana da se to zove Zona slobodne trgovine u JIE, ali, zbog nelagode koju bi pre svega u Hrvatskoj, proizvelo članstvo u zoni čiji se sastav u velikoj meri poklapa sa sastavom bivše Jugoslavije, rešenje nađeno u proširivanju i modernizaciji CEFTA. Pravila su relaksirana, tako da članice mogu postati i oni koji nisu član STO i nemaju potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU (kao, na primer, mi...). A zašto imamo niske carine na cigarete in the first place - tražim pomoć publike...


Prvo ...

... hvala na odgovoru :)
Neke stvari su mi sada mnogo jasnije.
U vezi velicine akciza odnosno proporciji 10:1 mogu reci da se sve relativno. Recimo ako 1 odgovara 0,01% cijene onda 10*0,01 nije uopste neki problem, ali ako je bar 1% onda vec pocinje da lici na nesto :)
Sada "nasi" se zale da je srpski duvanski izvoz u Hrvatsku =0 dok je hrvatski oko 8 miliona i to sa 10:1 akcizama. To me navodi na zakljucak da one apsolutno bas i nisu toliko velike (mada relativni odnos 10:1 izgleda velik). Sad ako ce isti "strucni" pregovaraci ispred Srbije, kada se sklapao bilateralni sporazum pa su "nasi" mislili da ce akcizama (znaci nekim vanrednim sredstvima) popraviti poljuljani balans zbog drasticne razlike u carinama, pregovarati i ubuduce znaci Srbiji mrka kapa (rado bih da neko navede ko je, kad i u cijoj vladi bio odgovoran za postizanje bilateralnog sporazuma sa Hrvatskom i kako su se carine na uvoz cigara mijenjale u zadnjih 15-tak godina). Postoji i jedna mogucnost da su srpski pregovaraci samo pokusali da od lose situacije izvuku sto mogu vise jer zakon (koji utvrduje visinu carina) nisu mogli promijeniti.
Sad logicnim razmisljanjem moja spekulacija o razlogu niskih uvoznih carina na duvan bi bila da je to zbog nekog uvoznog lobija koji je omastio i omastava brke na racun uvoza cigareta. Visoke carine bi proviziju minimizirale pa zato nije bilo interesa da se uvedu. Ja ne mogu da zamislim neki drugi razlog ali mozda moja masta nije bas previse kreativna :)

Sad bih zelio da dam jedan uopsten komentar o clanstvu u EU ili uopste o clanstvu u nekim trgovinskim organizacijama konkretno u CEFTA:
Mnogi ljudi ne razumeju previse sta to znaci biti clan EU i postoje mnoge zablude o tome
Prvo: Ja smatram da bi recimo trenutno srpsko clanstvo u EU (cista fikcija :) ekonomiji donijelo vise stete nego koristi. Srpska ekonomija nije ni priblizno spremna da konkurise ekonomiji EU skoru u bilo kom sektoru, a to podrazumijeva i poljoprivredu. Efekat ulaska bi bio vjerovatan ubrzan kolaps skoro citave privrede. Sad ako neko smatra da je jaka sok terapija nesto sto je zdravo mogao bi prvo to na sebi na testira - mislim da ne bude moze ta terapija ali recimo za penzionere, starije od 45, mlade od 30, zene, samohrane majke ili bilo koje druge kategorije drustva (samo da ja nisam u toj kategoriji).
Pored toga ima prilican broj zemalja (pod zemljom podrazumijevam javno mjenje iliti stanovnistvo) koje su clanice ali nisu bas zadovoljne svojim clanstvom - iz mnostvo razlicitih razloga. Recimo u Svedskoj samo oko 17% (ako se dobro sjecam zadnje cifre) stanovnistva trenutno smatra da je clanstvo pozitivna stvar za svedsku drzavu (kuriorzitet je da je EU komisionarka koja je zaduzena za promociju EU iz Svedske :)
Mislim da je osnovni razlog zasto bi Srbija trebalo da se nade u EU prvenstveno politicka stabilnost (garancija da ce se eventualni sukobi rjesavati mirnim putem) koju bi clanstvo donijelo. Pored toga stremljenje ka EU prisiljava vlast da donosi zakone ubrzanim tempom kao i da ih pokusava primijeniti koji inace tesko da bi prosli u javnom mijenju. Mislim oko cega se moze postici koncenzus u Srbiji? Sve je predment politikanstva i sitnih (sto stranacnih sto "licnih", a i sitno nije bas sitno :) interesa pa cak ako se nesto smatra pozitivnim vodi se devizom da komsiji crkne krava. Ako se vec predstavi kao obaveno prilagodavanje da bi se u buducnosti moglo pridruziti EU - onda se moze prodati clanstvu i glasacima (sve sto je za EU på "definiciji" je dobro). Autoritarni sistem razmisljanja je dominirajuci.
Sada da je clanstvo u EU tako dobro pa i USA i Japan bi vjerovatno zatrazili clanstvo. Karikiram ali morao sam da to napisem :) Da budem realisticniji navescu primjer Svajcarske i Norveske. Dve zemlje koje spadaju medu najrazvijenije i najbogatije na svijetu ali su donijele odluku da ostanu izvan (Norvesku bi na kolenima molili da ude - i velke su pare bile ulozene da bi se pridobilo javno mijenje, samo Norveska nije bas Svedska bar kad je o clanstvu rijec - ovo mislim u pozitivnom smislu :) Zasto ove zemlje nisu clanice?
Cist ekonomski racun: Veca steta nego korist, a ove zemlje se ne pretvaraju da su altruisti pa da u svoju stetu postanu clanice. Znaci drzave sa jakom ekonomijom i sredenim sistemom nemaju bas previse interesa da se pridruze EU.
Na kraju bih naveo moj stav: Kada Srbija bude ispunila sve uslove ulaska u EU (bez gledanja kroz prste) tada joj to clanstvo vise i nece biti potrebno, ali je bas zbog toga potrebna kampanja o neophodnosti pridruzenja - kao sto jedna kinseka poslovica kaze (mislim da je kineska i da sam je dobro inerpretirao): Nije toliko vazan cilj koliko put ili mozda da je put bar isto toliko vazan koliko i cilj :)


To što ste na kraju rekli

najčešće govorim - put ka EU važniji je od cilja, jer se na tom putu menja način na koji društvo funkcioniše, a EU, postavljanjem uslova, tehničkom i finansijskom pomoći, tera na promenu. Da nema tog pritiska spolja, te privlačne snage EU, promene bi možda bile sutra, a možda i malo sutra - zamislite samo šta bi sve moglo postati predmet kompromisa ili predizbornih obećanja...


Akcize i carine

Akcize i carine na cigarete su među najnižim u Evropi. Rezultat su deal-a napravljenog na početku tranzicije sa stranim ulagačima. Mislim da je deal okvirno negde do 2010.

Kritikovati taj deal je lako sa ove distance isto kao što je lako kritikovati privatizaciju Sartida. Ali ako se setimo stanja finansija i privrede u to doba, neophodnost dovođenja velikih igrača u Srbiju da bi potvrdili i utvrdili da je sigurno investirati u Srbiju, žeđ za cash-om itd. ovakvi deal-ovi postaju razumljivi.

Napravljena je i greška što na vreme nisu ukinute "specijalne" akcize na uvozne cigarete, a carina povećana za isti iznos. Sada država pokušava da ovo uradi, ali sedi u procepu između bilateralnog sporazuma sa Hrvatskom i pravila STO. Neko nije pazio. Može lako da nam se desi da ostanemo bez "specijalne" akcize na uvozne cigarete i sa ekstra niskom carinom i sa plaćanjem kompenzacija kompanijama koje su privatizovale duvansku industriju.

Ne znam koliki prostor država sada ima za pregovore. Činjenica jeste da je ovo nepravedno. Činjenica jeste da je Hrvatska industrija duvana zaštićena. Činjenica jeste da se radi o tehničkoj grešci. Sama činjenica da se pozivamo na nepravdu i nepravednost ukazuje da nemamo neke jače adute :)

Saša


carina pa carina ...

... crv mi ne da mira pa ne mogu da preko nje tek tako lako da predem :)

Tesko mi je shvatljiva logika da je ucinjen ustupak stranim ulagacima (koji bi da proizvode cigarete u Srbiji) tako sto bi se carina smanjila na skoro minimum. Mislim, neka moja ekonomska logika bi bila da ti strani ulagaci zahtijevaju najvece carine u Evropi/Svetu kako bi zastitili svoja ulaganja - kad ono obrnuto.
Ajde da razumijem da su zahtijevali minimalne carine na uvoz sirovina hocu reci duvana posto sam procitao da se zale da:
1. Srbija ne proizvodi dovoljno duvana
2. i to sto se proizvodi je loseg kvaliteta pa ne mogu da se prave skuplje cigare
Pa sad Sasa rado bih cuo bilo koji ekonomski argument da bi strani ulagaci zahtevali niske carine na uvoz cigareta.


Treba imati u vidu

i aspekt harmonizacije sa Crnom Gorom u sklopu Akcionog plana za harmonizaciju ekonomskih sistema iz 2003. Politika dvojnih akciza uvedena je neposredno pred prodaju domace duvanske industrije zbog nemogucnosti povecanja carina usled drugacijih zahteva Crne Gore.


"Greška" sa akcizama

Ovo mnogo objašnjava otkud "greška".

Saša


Backup

Kad nemate dovoljno kapaciteta da u zemlji proizvedete dovoljno da pokrijete potrebe, nećete dalje da ulažete, deo vašeg biznisa je i uvoz :)

U stvari da ste imali opciju i otvoren pristup tržištu, ne bi uopšte ulagali/kupovali već bi samo uvozili i prodavali ono što već pravite u velikim i već modernim postrojenjima. Ovako dobijete pristup tržištu i zaštitu za vašu investiciju, dobijete male carine za dodatan uvoz za potrebe koje ne možete da podmirite, pa ste konkurentni ubi bože i niko osim vas i ne uvozi :) Ovako bih ja rezonovao, da sam CEO, i cedio svaki profit ...

Saša

EDIT: Milicin komentar je ovde jako važan za potpunu sliku: Srbija je bila zajedno sa CG. Nisam znao da je to očigledno uticalo na politiku akciza na cigarete i stavljalo ograničenje na carine.


CEFTA + EFTA + EU

CEFTA + EFTA + EU + USA + KINA + JAPAN + RUSIJA ...itd.

Zivela CEFTA! :)


Za clanstvo u EU

Smatram da u bliskoj buducnosti kada vise ne bude prihvacenih obaveza prema velikim kompanijama koje su kod nas kupile fabrike duvana treba primeniti daleko ostriju poresku politiku prema proizvodjacima cigara. Nije normalno da cigare budu jeftine, da ljudi od njih dobijaju neizlecive bolesti a da se nakon toga lece o trosku drzave. Dakle vec posle 2010. treba primeniti oporezivanje cigara na mnogo visem nivou.
Sto se tice integracija ja ipak podrzavam clanstvo u EU i smatram da cemo imati vise koristi nego stete. Slazem se da Norveska ili Svajcarska to ne zele iz sasvim razumljivih razloga. Da Srbija ima nalazista nafte kao Norveska ili da ne zna sta je to rat bila bi sama sebi dovoljna ako se to uopste moze reci u modernom svetu. Norveska je ipak clan NATO. Mislim da ce clanstvo doneti nekoliko dobrih stvari: civilizovan nacin ponasanja i postovanje zakona u vecoj meri, ipak bolju ekonomiju zbog evropske konkurencije, bolje obrazovanje, pristup EU fondovima i sto je najvaznije da se mozda obezbedi dugotrajan mir na Balkanu.