Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Uloga moje porodice u ekološkoj revoluciji

EcomanEcomanMeni kontakt sa prirodom nikada nije baš naročito prijao no, ironijom sudbine, usred prirode živim evo već punu deceniju. Od svih stvari u prirodi najviše mrzim polen na koji sam alergičan, pa kad vinogradi procvetaju hoću načisto da se ugušim, a od životinja najgore mrzim komarce, zato što mi noću ne daju da spavam i ptičice pevačice, zato što se na sabajle okupe pod mojim prozorom pa se dernjaju kao manijaci i bude me. Sa glodarima, koji su mi osobito odvratni, imam kontakt samo kada Anđelina donese pacova zadavljenog u moju čast i ponosno mi ga položi pred noge. Najgore je kad se primopredaja plena dogodi u dnevnoj sobi. Međutim, dojma sam da nabrojanim vrstama kojima želim sve najgore uopšte ne preti izumiranje.

Ipak, uprkos opisanim osećanjima koje gajim prema određenim prirodnim pojavama, nekim čudom sam se izvrgnuo u aktivnog trudbenika očuvanja životne sredine. Tako sam uspeo da zaključim da je ekološki put u budućnost trnovit: ponekad skup, skoro uvek zametan, ali uzbudljiv i neizbežan. No, što se mora, nije teško. Da bi se obezbedila kakva-takva budućnost potrebno je promeniti mnoge navike i sprovesti u delo mnogobrojne velike i mele projekte koji se ponekad, kako ćemo imati prilike da vidimo, okončaju fijaskom.

Elem, kako smo imali priliku da doznamo od našeg eko-gurua, Homo sapiens je po svoj prilici veoma sposoban da svojim rušilackim delovanjem od Zemlje napravi pakao i da je izmeni do te mere da sa nje ukloni mnoge vrste, čak i svoju sopstvenu. Naizgled beznačajni napori svakog pojedinca kada se saberu sa naporima ostalih ljudi, doprinose da se crni scenario ne ostvari. To potkrepljuje činjenica da se ozonska rupa polako smanjuje pošto više ne koristimo sprejeve i kupujemo bolje firžidere. Ono jeste da će joj trebati još sto godina da se potpuno zakrpi, ali važno je da je tendencija promenjena.

 

recyclingrecyclingMislećem čoveku svest se tokom života razvija i menja. Na razvoj moje ekološke svesti osobito su uticale knjige iz prirode i drustva za niže razrede osnovne skole, ali ne dok sam bio đak, već dok sam  svoje sinovepreslišavao pred školske testove. Ti udžbenici su prepuni upozorenja ali i uputstava šta nam je činiti ne bi smo li u budućnosti imali gde da živimo. Tako smo nas trojica u cilju primene naučenog, impresioniranja učiteljice i dobijanja odlične ocene, kao prvi korak ka zdravijoj planeti kupili kantu za đubre podeljenu na kriške – hartija/karton, staklo i metal/plastika – i počeli da recikliramo kućni otpad. Deca su odmah pokapirala kako se taj novi komad nameštaja koristi i šta gde ide, meni je trebalo malo duže, a majka je izjavila da podrzava našu plemenitu akciju ali da je to za nju previše, te je đubretarske rabote u potpunosti prepustila džentlmenima i zauvek se rešila bede.

 

Posle smo hteli da promenimo sve stare sijalice. Medjutim dok smo se premišljali oko investicije u nove sijalice (jedna eko-sijalica koja odgovara 100W košta 10,5 eur!) usud je ubrzao našu odluku. Naime, od nekakvog kurcšlusa skoro sve sijalice su nam poprskale pa smo umesto starih zašrafili nove, ekološke. Evo već dve godine ni jedna nam nije pregorela a i račun za struju nam se smanjio.

organsko djubrivoorgansko djubrivoSledeći projekat je bio organska bašta. Nominalni vlasnik postojeće bašte je moj tast kome nikako nije išlo u glavu šta je meni zapelo da prčkam po zemlji. Kada sam mu predložio projekat "organska bašta", čovek je prvo tražio da mu objasnim šta je to, a posle mi je rekao – „Dragi zete, Vi bolje da se držite knjige.“ Medjutim, nisam odustao i jednog proleća sam uzurpirao baštu, a tast, sit svakodnevnih obaveza, a inače duhovit čovek, beše radoznao da vidi kako se neko rođen na asfaltu snalazi u blatu, mi prećutno prepusti baštenski biznis. Kupio sam rasad, seme, arpadžik i skoro svaki vikend sam sa sinovima – samozvanim kulučarima - nešto prčkao po bašti. Isprva je skoro sve odlično rodilo i bez hemije. Međutim već druge godine većina povrća je izrasla u bonsai formi. Plavi patlidžani su rodili kao minđuse, paradajzi kao trešnje a paprike nisu ni rodile. Tu sam se zapitao: Šta mi je ovo sve trebalo? Ali, kada u nedelju doneseš korpu punu tikvica, blitve i bosiljka, mladog luka i boranije, još mladjih krompirića i šargarepica, koliko god sve to kržljavo bilo, opet ti nešto milo oko srca, jer stvorio si „od ništa nešto“, a sad ćes od do pre par minuta živih plodova svog rada napraviti nekakvu papazjaniju, koja ume da bude opasno ukusna.

..Karakušljivost druge žetve objašnjava se pretpostavkom da je prve godine bilje dobro napredovalo od vestačkog đubriva zaostalog od ranije i da ga sada treba organski djubriti. Zato smo napravili komposter i sada svo organsko đubre bacamo tamo; ne smrdi, a proizvodi prilično humusa. U početku je malo zeznuto odabrati šta može u komposter a šta ne – na primer otpad životinjskog porekla ne može, da se ne navade pomenuti glodari, ali papirne salvete, upotrebljene kesice čaja, soc od kafe, ljuske od jaja, lišće, cveće, razne kore i ljuštike i ostali delovi biljke mogu. Kompost, medjutim nije dovoljan pa nam treba stajnjak, a proizvođača nemamo. Ideja - u stvari moj san iz detilnjstva - da kupim mini kravu  (to bi morala biti lička buša) nije prošla  – čak su me deca zezala da sam kao Homer Simpson. 

chikschiksStoga sam odlučio da zapatim živinu, što zbog jaja i bataka, što zbog govanaca neophodnih za baštu. U tom cilju sam nabavio piliće, pačiće, ćuriće i guščiće, čak i par morki, i sve sam ih strpao u nekakvu baraku koja se ni od kuda ne vidi, pa ne kvari pogled. Međutim i taj je projekat beše kratkog veka. Organska živina je prvo ograđeni dela travnjaka koji joj je dat kao prirodni habitat pretvorila u mesečevu površinu, a onda je sve to počelo da zaudara, zbog čega sam postao predmet javne kritike, ali iz ponosa nisam hteo da odustnem. I opet pitanje: Šta mi je sve ovo trebalo? Iz škripca me izvukla opasnost od pilećeg gripa i zahtev države da se svi živinarnici registruju ili ukinu. Mi smo izabrali drugu opciju, mada mi je sada, kad pržim ona ljigava jaja iz supermarketa nekako žao. 

honda hibridhonda hibridInače, već godinama nemam automobil. Imao sam jedan baš lep, ali sam se u njemu preturio na auto putu izbegavajući direktan sudar sa odbeglom kozom i zamalo poginuo. Posle sam odlučio da se transportujem drugojačije. Mala sredina u kojoj živim me zato prezire i sažaljeva. Dok uspešni ljudi voze BMWove ja idem peške, biciklom ili me, što je najgore, vozi žena u Lanči u koju jedva stajem i samo kad je baš neophodno, uzmem rent-a-car. Dakle, velika bruka i sramota za moj public image. Već se šuška da smo pred bankrotstvom. Međutim, ovim stavom stekao sam i nekoliko poštovalaca. Jedan od njih je lokalni profa biologije, a drugi je moj računovodja, koji ekologiju baš ne kapira, ali tvrdi da sam ovako tokom godina uštedeo silnu lovu. Ipak, ima tome godinu dana, odlučismo da kupimo automobil po meri naše obitelji koja, pošto dečaci ubrzano rastu, jedva uspava da se spakuje u naše minijaturno prevozno sredstvo. Pri odluci koja kola kupiti presudnu ulogu je imao moj brat, državljanin USA, koji nas je ubedio da je hibridni automobil pravo rešenje. Kada smo čuli da su hibridi veoma popularani medju naprednim holivudskim zvezdama kao npr. di Caprio i Cluney, iako pomalo sumnjičavi prema novotarijama i japanese trash kolima, uplatili smo kaparu za hibridnu Hondu, koja ima motor od 1,1 litra, ali, radi ko da ima 2,2 litra. Ta kola malo troše i malo zagađuju pošto dok se voze sama sebi pune baterije, pa se na semaforu ili dok ideš nizbrdo benzinski deo motora isključi. Osim uštede na gorivu, hibrid daje pravo na poreske olakšice, tako da ispadne malko jefniniji od analognog benzinca. Međutim, toliko su u ovoj krizi hibridi popularni da smo čekali čitavih 8 meseci da nam isporuče naš primerak. Odnedavna sam ponosni sopstvenik hibridnih kola, no slabo ga vozim pošto imam toliko posla da i vikende provodim rmbajući. 

Osim toga, u cilju ekonomsko-ekološke stabilizacije od prošle zime više se ne grejemo na mazut već smo u dnevnu sobu uneli nekekavo furunče nasleđeno od tetke koje ložimo na čokote i drva i koja bi se i ovako i onako pretvorila u ugljenik, ako ne sagorevanjem a onda truljenjem. Loženje je veoma lepa i jeftina zabava, nije baš da nam je toplo kao nekada, ali je fino kad vatra pucketa i pravi ti društvo, nije teško s vremena na vreme ubaciti poneku cepanicu u peć a i cepanje drva je odlična rekreacija. 

..Arapska poslovica navodno veli: Kad dobiješ sina, zasadiš drvo i napiseš knjigu ostvaren si čovek. Ja, ’fala Alahu, imam dva sina, evo baš posmatram već visoke čemprese i magnolije koje sam svojim rukama posadio. Preostaje mi još da napišem knjigu.


Svaka cast!

Sta se sve kod Vas izdogadjalo, mislim da necete imati problem da napisete knjigu, ima tu materijala koliko Vam dusa iste! :-) Svaka cast na trudu, nemojte da Vas tenutni "neuspeh" u vasoj basti spreci da na kraju uspete. Sudeci po ulozenom trudu, Vi ste cak na neki nacin i opasni, jer moze da Vam se iskrivi psiha posle tolikog pokusavanja, pa da na kraju zalijete vinograd u beton, otvorite neku celicanu na imanju... ;-))) Tako se Anikin trudio, pa na kraju odlepio i postao Darth Vader! :-))
Salim se, naravno, tekst je fantastofenomenalan, nauzivah se citajuci, ali priznajte da Vam je sav taj Vas ulozeni trud prava zabava. :-) Eh, da imam malo zemlje, verovatno ne bih blogovao... :-)
P.S. Ne rade Vam linkici, nemojte da ugnjezdavate <em> tagove u referencu hiperlinka.


Posebno

zanimljivo u toj knjizi bi trebalo da bude pricha:
"zashto mrzim ptice"..mozhda ima neko recept kako da ptice zaneme:-)
Svashta - chovek mrzi pesmu ptica i slazhe nam prichu kako voli prirodu:-)


Pa Gos'n Kazezoze

Pa Vi ne znate... Mislim sigurno zivite u gradu... Bogami kada odem u prirodu (jednom godisnje, na neko splavarenje npr.), nema sanse da se kao covek naspavam. Kada krenu da urlaju i da se dernjaju te pticurine, stvarno mi direktno uticu na ocni zivac... Uzas zivi! :-)))


Tek sad uspedoh da sredim linkove i zapete

pa mogu da odgovaram, ali ne znam sta da kažem. Ne volim ptice, pa to ti je. U živinaniku sam imao pevca, a mobilni kad mi zvoni moram da trčim u avliju jer me drugačije ne čuju. I počnem poslovni razgovor, pravim se profesionalan, a bolid od pevca počne da kukuriče kao sumanut, odmah tu, iza živice.
Zavrsio je u supi kad se najmanje nadao. Jednini problem je bio što niko nije imao srca da ga likvidira, pa smo morali da molimo komišiku.


Najbolji lek protiv ptica su

Najbolji lek protiv ptica su cepovi za usi. Isprobani tokom godina zivota u americkom predgradju.


Nadam se da je zavrsio u obliku

Cock au vin?


Ja bas naprotiv

Ja bas u prirodi ko zaklan spavam. Svakome smeta nesto drugo valjda. Meni smeta svetlo i zapusen nos. Na desno uvo sam polu gluv, pa legnem na levo i nema sanse da me ptice bude.

Sto se tice portugalskih vinograda, tamo sam najbolje spavao u poslednjih 10 godina. Mrkli mrak, sveze (ne hladno nego prijatno planinski sveze), cist vazduh... (valjda nisam bio kad je cvetala loza)


Sjajno!

Jako lepa, poucna i duhovita prica.
I, nesto mislim, kad moze u Portugalu, zasto ne bi moglo i kod nas?
Ono sto bih ja volela da cujem je prica nekog ko zivi u velikom gradu, sta nam je najbolje raditi?
Ja recikliram sve po redu, izbegavam hemiju gde god mogu, najcesce se snabdevam po fresh markets gde farmeri donose svoje organic proizvode, nemam kola, i to je otprilike to, dok zavisim od svoje landlady i ostalih snabdevaca/gazdi.


na Novom Beogradu su

vojna lica u penziji gajila omanja jata živine po terasama i klala svinje u kadi. Dakle, sve se može kad se hoće.


dobro to za mesozdere

a sta sa nama biljojedima?

inace klap-klap-klap-klap-klap-klap

bis


Chovek

srast'o sa prirodom - najvishe voli PTICE servirane na tanjiru:-)))


Мрзовоља

Голубе гледам
Како се љубе
Изнад њих крошња
Ко бујан цвет
Осећам тело твоје
Уз моје
Ал волим овај похотан свет

Посматрам глису
Испод друге глисте
Изнад њих мирисом
Раскошан цвет
Осећам дах твој
Крај мојег уха
Ал волим овај прегрешан свет

Рибице слутим
Под водом морском
Крај њих умишљен
Корала цвет
Лажеш ме вараш
Лудом ме правиш
Ал волим овај неискрен свет

Љубав нас мами
Погледом сваким
Док нас прекрива птичији лет
Ала сам срећан
Што ме родише
Баш волим овај сулуди свет


Obozhavam

ove cherevicanove (uh kol'ka rech) pesmice:-)))))))


Kazezoze

zar 'rech' ne bi trebalo da bude duža za još jedno h- Čerevićan?

Kako se na serglishu piše ć?


I

mene to interesuje mozhda tc..nisam siguran:-)


e ovo je kao neki

pahotljivi Cika Jova Zmaj.


Woooooooow

.


ČEREVIĆANSKA MRZOVOLJA :)

eee, kada bi svi ljudi bili tako lijepo mrzovoljni kao ć. gdje bi nam bio kraj...
drugarski pozdrav


Da li je to za mesozdere?

Jednom sam video kao klinac kako kolju svinju, i maltene nisam postao vegetarijanac, malo je falilo. Evo da preskocim one sitne traume, gubitak apetita, kosmare i slicno, ali neko vreme nakon tog prizora mi se dogadjalo da kada vidim na tanjiru neku svinjariju, meni se dogodi flash-back: za svako culo po nesto, ta scena, i zvuk i miris... Katastrofa! A da ukusnu zrtvu nisam ni poznavao. Ma da sam joj makar koju rec utehe uputio... :)


na stranu eticki problemi

mislila sam na probleme gajenja psenice i kukuruza na terasi. malo je teze ne?

inace ja sam redovno bezala da ne gledam klanje ali sami zvukovi od kojih nisam mogla da pobegnem su uzasni. ispricale su mi koleginice biolozi kad kolju miseve za eksperimente kako se upiske od straha jer znaju sta ih ceka. jebhiga nekada je bilo robovlasnistvo, valjda ce i ovo da se ukine jednog dana.


Naravno da je teze

Pa na koju foru da kombajn roknes na terasu kada je zetva? :)))


na stranu eticki problemi...

...samo ti i dalje kupuj biljnu hranu, i uzivaj u saznanju da na primer kilo proteina biljnog porekla zahteva 10 puta manje emisija CO2 i ostalih nevaljalih gasova od iste kolicine mesa.

Kaze Christian Science Monitor:

"Livestock are responsible for 18 percent of greenhouse-gas emissions as measured in carbon dioxide equivalent, reports the FAO. This includes 9 percent of all CO2 emissions, 37 percent of methane, and 65 percent of nitrous oxide. Altogether, that's more than the emissions caused by transportation."

Ta Dejanova nesudjena ekoloska krava maltene vise emituje gasove staklene baste od hibridne Honde :D.


Bate, ovo za

svinje si izmislio (mada je dobra fora, :)).


he, he

i ja sam cula o svinjokolju u gradskim kadama, ali mislim da su to lovacke price (a kao dete lovca, videla sam i cula svasta u detinjstvu).
no, udata sam za sremca, pa kad se cujemo sa njegovima u jeku sezone, a oni ponosno opisuju poduhvate, zabave i krajnje proizvode, bas mi nekako milo sto sam "dete sa asfalta". njihovo povrce i voce iz baste, medjutim, koliko god ubogo izgledalo (isto kao dejan, nista hemija) - najsladje ever.


ma ja ne verujem jer

bi to sve, što kaže moj drugar Kiza, doduše u potpuno drugom kontekstu, njištalo k'o da ženi burazera.


Lepo Dejane...

...lepo i lako.Mudro, čak.
Jedino sam se lecnuo kad si počeo kleti vinovu lozu, ali je sve dobilo nastavak koji je obećavao dobar kraj.o)))
Šta čekaš sa tom knjigom, men. Da tako pišem ja bih objavio već desetu.o)
Pozdrav,


Drago

ne staj mi na muku, leba ti.


Ma ne...

...ako ti je muka to sa polenom, razumem. Ali, onda eto prave prilike da dođeš u Bgd. Ovde ne bi imao te problema.
Eto, priroda se pobrinula da ponekad dođeš kući, gledaj tako na tu stvar. Lako se meni šaliti, ali zaista čitajući, asocirao si me jednoga časa na Sv. Simeona kad je proklinjao smokvu.o)))
A za knjigu. Pa nemoj da ti se dva puta govori. Trebaš samo malo sesti i osamiti se.


zov urbine

pticama pevachicama u velikim gradovima preti egzodus ili izumiranje; jer od buke velikih gradova, svojevrsnih utvrdjenja propasti i bluda, ove ptichice ne chuju vishe ljubavni zov svoje vrste.

eto josh jednog razloga da se preselish u grad, Dejane.


Radimo na

tome.

A znaci, pevaju seksa radi, perverzni mali stvorovi. :-)
al sto im je do seksa u 4 izjutra, nije mi jasno?


dobar , drushtveno-koristan i kvalitetan sex

ne bira vreme i mesto; ti bi barem to, kao pisac u klijanju, trebao da znash.

"u chetiri zorom, leti,
san ljubavni josh se sanja"


Četiri ujutro...

...najbolje vreme za prave ljubavnike.o))


dok....

...miris nocnog svetkovanja
kroz shumarak leti.


...kuvane...

...ptichice svako ce hteti...


MI smo avantgardni

mislioci i cinitelji (kao nacija) i vecinom neshvaceni od sirih nasa.

Naime dok sam ziveo u Becu u davnim 1970-im jedna porodica Roma iz Draginja (kod Sapca - naravno) je grubo maltretirana od lokalne policije tokom svinjokolja! Donese oni malo prasence sa sobom u Bec, u pocetku kao domaci ljubuimac dok prasence nije poraslo u malo vecu svinju i konacno 90+ kg spremnu za "zrtvovanje".

Neki tamo premnogo radoznali komsija pozva policiju jer ga probudi neka galama oko 4 sata ujutru (ne bese seks) i upadose zandari u stan na PETOM spratu da nadju zaklanu svinju u kadi!

Da ne duzim, eto vidite sta se desi sa naprednom porodicom koja je bila resila problem kuhinjskih otpadaka i kada su trebali da kompletiraju krug zivota (svinje) i pocnu novi ciklus, policija upade!

Niko ne pomenu kompost pa mi jos uvek nije jasno sta su radili za to vreme sa prirodnim svinjskim ......

Znajuci kako je nas svet dovitljim i to su nekako resili...

Pozdrav Civijas


A meni Wu

ne veruje. Pa kad može u carstvujuščoj Vijeni, što ne bi moglo u Beogradu i to na Novom?


Ha..Dejane...

...promenile su se neke jako bitne okolnosti..U Vijeni više nema Ličana. U prošlom veku su stigli na N. Beograd.o))) Promenio im se carstvujušči grad.o)))


po informacijama koje su meni dostupne

najveci broj Licana ne zivi u Liki, vec u Apatinu.


Da...tačno...

...ali "elita" je na N. Beogradu. A Ličani su vazda elitom držali samo oficire i žandare. Kakav Tesla, njemu su govorili ta "vantazira"..o)


Pitaj, Dejane, tvog prijatelja biologa:

ptice pevaju rano ujutru (morning chorus) jer je to najbolja strategija prezivljavanja. Sto ocaraju, ocaraju - posle se ide u potragu za hranom. One to na prazan stomak, nista ono - prvo na veceru (klopu), pa onda...Cela stvar, sa manjim intenzitetom, se ponavlja predvece.


Sarski...

...onda bi umesto onoga "Ptice umiru pevajući" trebalo da stoji..."ptice umiru radeći onu stvar".o))))
Daj, pališ društvo.o)))


Ma

pusti Sarskog, ne mora i on sve da zna..nema u fizici zashto pevaju muzhijaci kod ptica:-)))


Ma sam se kandidovao...

....za ovo pitanje.o)Tako je to uverljivo to upisao. Sreća pa u našem ljudskom svetu ne treba pevanje..da je to pravilo, ja bih totalno stradao.o)


Moze i tako:)))

Ali, zaista, ima ljudi koji se bave matematickim modeliranjem zivota, ishrane, velicine legla, velicine lovne grupe, pevanja itd., kod zivotinja. Teorija igara - po sistemu: leba i igara:))


jednom prilikom u cartsvujuscoj Vieni...

ekipa pijanih Srba iz Kovina (ovo nije zajebancija- stvarno su iz Kovina) nahvatala je u gradskom parku patku ili labuda (ne secam se tachno) u nameri da zakolje, ocherupa i skuha - tu na licu mesta, u parku, na logorskoj vatri.
naravno da su brzo uhapsheni i za pochetak sprovedeni na dalje ispitivanje zatvorenog odeljenja psihijatrije.

od ludnice se ne da tek tako umaci, naravouchnenije je ove priche - koja samo posrednO IMA VEZE sa Dejanovim pokushajem afirmacije nashe ekoloshke s(a)vesti.


vazda...

je uzivanje citati te, dejane :-)
apsolutno te shvatam u vezi pticurina. u sred carstvujuce vijene ja se budim, cim krene lepse vreme, u 5 jer drece samo tako...pa kad sam svesrdno budna onda utihnu...a ja baksuz ne mogu da nastavim da spavam...
e, u ovom ciklusu ti je samo preostalo jos da se uclanis u stranku zelenih... i da se krug zatvori ;-)


Cincili

mincili - da nema tih uzhasnih ptichurina da te bude ujutro, mozhda se iz svog koshmara nikad ne bi ni probudila..razmisli o tome, tema je ekologija:-)))


E, stvarno koji

vam qr sa tim ptičurinama... Ptičurine pa ptičurine.


kako bre ne vidite vezu

ako bi se svi prehranjivali pticama iz grada ustedelo bi se gorivo na dovozenje piletine (da ne racunamo za prevoz njihove hrane etc).

Akcija: svako po jednog goluba.


Ma da, doktore...

..pomislio bi čovek da lete u rikverc.o)))


Nevjerojatno! Mrtve

a lete, štono kažu.


Dejane, prijatelju moj,

mnogo ti lepa ova priča...a meni najlepša buša...ja želim tu kravicu da imam, obožavam ih...prvo, nisu velike k'o slonovi...priđeš i poglancaš je, a ona te pogleda onim kestenjavim, velikim okama, toplim...a trepke k'o metle...što bi rekao Homer "kravooka Hera"...i sigurno je mislio na buše.


Buša se najbolje...

...da opisati kao biće koje malo traži i malo daje.


Drago,

znači, taman...ljudski.


Taman...

...potaman.Najčistija razmena.
Pozdrav,Jelice.


BUŠA - najsitnije govedo na svetu

Puznata i pod nazivom dumaće planinsko il'ilirsko gov'do.

Pretpustavlja se da su Iliri uzgajali sitno kratkorožno guv'do kao Lička buša. U nje je Greben od 100 do 110 cm. Krava je teška od 180 do 250 kg, abik oko 300 kg. Zabušu je tipčna srn'ća gub'ca tj. tamno pigmentirana sluzukoža sbijelim dlakavim vijencem okonje.

Buša je veuma otpurna, iljeti izimi držise vani, bilo napašnjaku il'utoru, samo su se punajvećoj zimi i nevremenu zatvara ustaju.

Hrana jojse sastuji odpaše ibrsta, azimi najčešće odslame i kukuruzovne. Urano proljeće mlad'ce drveća često su joj jedina hrana, tako da sesvujim zahtjevima za krmom više približava kozi negguv'du. Tijekom zime uz vrlo oskudnu ishranu buša bi jako oslab'la, al'dolaskom prolj'ća ibolje ispaše izgubljenu bi težinu vrlo brzo nadoknad'la. Iuva činjenca svjedoči o jednoj od njez'nih najbitnijih pasminskih osobina, atoje udlična sposobnost prilagodbe.

Bušu nalazimo u nerazvijenim brckoplaninskim ikraškim krajevima (Lika i Dalmacja).

Radi zašt'te i učuvanja buše od'zumranja, osnovanaje Udruga uzgajivača Buše u Gusp'ću.

Kakosu unje prohtjevi skromni, žilavost iutpornost izraz'ta, a pludnost dobra i uvrlo lošim životnim uvjetima, buša je pogodna za pojedinačno držanje u obiteljskim gospodarstvima. Prinos mlijeka je slab, alje mlijeko punomasno.


Bravo majstore...

...kao da slušam divan čeljadi sa edne i druge strane Veleb-ta. Iz Metka, Ploče, Kijani il s druge strane u Krupoj i Prez-du.o))


E mene je ovo nasmejalo. Do suza!

Smeh već od : "pUznata". Suze su mi krenule na :"Kakosu unje prohtjevi skromni, žilavost iutpornost izraz'ta"
Kao da slušam moju, štoskaže, pokojnu babu.
Lepo vas je inspirisao taj Čerevićan...


tacno

cerevican, ali mislim d aon bolje poznaje dijalekat nego ja, ja sam malo nabadao.
i nemoj na vi, molim te.


Još vas malim "v"...

...stvarno sam...nemam reči..
Prelazim na Ti, obećavam :-)


Svaka ti cast, Dejane, na upornosti.

Moja borba sa glodarima (veverice i zecevi uglavnom, mada se nadje i poneki oposum) je davno izgubljena. Zbog njih paradajz vise ne sadim jer mi sve pojedu - ja se radujem rodu, paradajz raste, ali kad dodje vreme da ga berem, svaki je zagrizen do pola. Ponekad zasadim tresnjar, i onda je mrtva trka da l' cu zeleneg da ga berem i kiselim, ili da ga prepustim vevericama.
Od drveca, zasadio sam sljivu (sta ce Srbin), breskvu i jabuku, ali i tu su veverice pobedile. Sta je veverica - obican glodar, pacov, samo ima kitnjast rep. A stetocina nevidjena.
Zato se sada moje sadjenje svodi na skoro sve zacinske biljke, i paprike. Paprike, covece, svih vrsta - ljute uglavnom: halapeno, serrano, habanero...Glodari probaju jednom i, verujem, razglase. Posle sam miran do novembra - ceo rod pokupim.
Knjigu sam davno napisao. Jos samo sina da rodim.


Nema zurbe...

....sinovi i drvece su dosli na vreme, sada ih treba gledati, gledati, iz tog gledanja jednom nastane knjiga. U svoje vreme…
Ima li to arhitekta nameru da nacini bogohuljenje i napise knjigu bez slika?


Nisam ja bas neki

arhitekta. a kad se covek okrene oko sebe pa vidi sta sve arhitekte rade, shvati da mnogi ne valjaju, ali sam ja makar lucidan.


Ma arhitekta

koji zna da pise i misli je velika stvar, nema izvlacenja sad…Jeste, svaka cigla bi da bude arhitektura, sto rekao znas vec ko, ali ovi sto ne valjaju su ubedjeni da su vec arhitekte zato sto su im glave onako malo kockaste, kao cigle


Dejane,

da samo znas kako sam se sinoc nervirala sto nisam uspela da se ulogujem u blog! A toliko sam se smejala! :)
Imam inace jednog druga, koji je svoju zenu zavetovao da ga, kad umre, ne sahranjuje i ne kremira, nego - kompostira :)


drago mi je

da sam te nasmejao. To je teze nego raspalakti.


ma:-)

otkad sam te videla, nista ti ne verujem o tim ekoloskim pokusajima......
ali dva sina dve knjige to vec deluje .....
evo jednog spisateljskog ekoloskog produkta....


nevaljala si :-)

izgled vara. Sad ispade da je sve fikcija :-)
ima tu par detalja koji bi mogli da objasne toliku efikasnost, ali ih ni pod mukama necu priznati.

nasao sam juce na netu kkonkurs za kratku ekolosku pricu, i obradovao se. a kad bolje procitah uslove konkursa i kad videh ko ga je raspisao, slatko se nasmejah.
Vlada Huga Chaveza insistira na revolucionarnom i antiglobalistickom tesktu. posaljem li ovu burzoasku zvaku na konkurs izvrgnuce me na stub srama.

http://www.ru.org/short-story-competition.htm


Strava ti je post, Dejane...

... šalji priču Čavezu, ako ne dobiješ nagradu ili te, daleko bilo, izvrgnu ruglu kao sitnoburžoasko piskaralo, ima da istreniramo venecuelansku opoziciju da ga obori sa vlasti ;)


ivana za predsednika!

seriously


Gde si ti do sada

Marovicu, ja te cekam da pohvalis moj trud a tebe nema.
Svako kako ume, ti intelektom, ja na emocije, pa mozda nekoga u nesto i ubedimo.
Nego vide li ti kakav je to skojevacki konkurs, leba ti?


Ja bih poslao...

... da sam na tvom mestu, pa nek' ide život ;) Inače, pročitao sam tek sada, nešto sam u frci, treba da palim za Ameriku sledeće nedelje. Super ti je tekst, tebe bi obožavao Tom Friedman, sve je green, ali nije patetično tree hugging flower power bullshit.


bljak

"tree hugging flower power bullshit"
ne samo pateticni, nego jos i hipici - ua!

nas je dejan domacin covek, bistar, snalazljiv, duhovit, praktican u svojoj emocionalnoj niti.
ovo bez zezanja, jos jednom da kazem da je prica sjajna, kao i svi domacinski poduhvati (jedino mi je onaj savet za pilice i svinje na asfaltu bio promasena tema, ali dobro).


nije bio savet

nego podsecanje na otadzbinu u najboljem ruhu. izazvalo lavinu reakcija. :-)
hvala na komplimentima.


podsecanje ok,

nostalgija me je prozela, ali ja pitala najozbiljnije za par saveta (tebe i ostale) za nas u gradovima (gde nema mesta za zivinu i krmad, jedva smo se i mi ugurali).
keep up the good work, sport!


to bi bolji

bio Ivan ili moji sinovi, moji sokolovi, eko talibani.


sinovi

to bi bilo dobro, da se malo popravi prosek godina na blogu:)

nemoj da brines, nisam ocekivala nikakve specijalne savete ni propovedi, samo da se preslisam da nisam nesto zaboravila od stvari koje definitivno svi mozemo uraditi on daily basis.


to stevie

stevie wrote:
hipici - ua!
That is so east coast ;)


east coast

cujem, prica se da nam opet dolazis u pohode, jesi li spreman za prozivku ovih raznih ksenofoba zavisti punih?

lep provod, za tim ovde ne mora posebno da se traga, znas i sam


marketi

Sjajno! Malcice sam vise ''u slikama misleca'' pa sam vec napravila citav strip po opisu Vasemu.
Umrla sam od smeha na rec ''karakusljivost''. Ukacila sam znacenje, ali nikada nisam cula.
Inace, iako Australija bije bitku sa svim mogucim posledicama, a ne potpisuju, naravno, ni Kjoto ni bilo koji drugi protokol, ovde se svi BORIMO da pomognemo ovoj nasoj planeti.
Sta bismo dali za samo dve-tri nase reke?!
Ja licno svake godine bukvalno odletim u Melburn, na veeeliku pijacu u centru grada. Milsim pijacu.
Sve se nerviram kada moram da odem u supermarkete od sjajnih, istoga oblika, uglancanih jabuka (ili cega vec). Sve mi ide na nerve ta matematika redjanja. A o nedostatku cenkanja, vatrometu boja, pricama prodavaca i lakoci i poetici komunikacije da vam ne govorim. MRZIM kurtoazno-vremensko-meteorolosko pozdravljanje. Alergicna sam na -Lep dan danas; Bas je toplo/'ladno/vetrovito.... ili vec.
Vise ne bolujem za ljudima (ispostavilo se vecina nakaze, ljudi iselili kojekuda).NEDOSTAJE MI PIJACA i sve te tezge sa nabacanim pegavim, sasavim crvicima obogacenim, jabukama. Ako bas hocete sve da znate, ona vrsta zvana kozare (a nisu kozne) je najbolja i nikada prevazidjena sorta.
Gospodine moracete da pisete knjigu , izgleda?!


Jel bi moglo

da me ne oslovljavate s gospodine, osecam s eko neki deda.
uzivo mi niko i ne persira. ne inspirisem formalno postovanje. :-)


Samo malko

da uhvatim korak sa ''pravilnikom'' na blogu. Ni ja ne volim persiranje, ali ne mogu ni tako iznebuha da oslovim nekoga odmah sa ti. Naucicu vec.


Imas li vremena

kad se manes motike da malo zaviris u moju knjigu. Izgubio sam tvoj email pa je ovo jedini nacin da te kontaktiram


Jos jedan nacin da se doprinese ekoloskoj revoluciji

Supruga mi draga i ja, kao pravi glupavi Amerikanci (doduse ni ja ni ona nismo iz Amerike, ali tamo zivimo), smo kupili takozvane "CO2 offsets", da bi nam savesti bilo lakse.
To je ustvari fond kome svako ko hoce moze da da novac, i taj fond investira u razvoj "ciste" tehnologije, kao na primer solarna ili energija vetra. Mi smo seli i izracunali koliko otprilike nase malo domacinstvo zagadjuje ugljen dioksidom planetu, onda nam je web-site otkrio koliko ce to da nas kosta, i mi platismo punu godinu dana zagadjivanja.

http://www.nativeenergy.com/

Sad ce cinican svet da kaze da je to neka mucka i kradja, da smo budale sto verujemo u to itd.


nisam bas shvatila,

jel to sa tvoje strane investicija ili donacija?


Donacija

Mada to poteze drugu temu. Jedan od boljih nacina da ekonomija dozivi vrtoglav rast, da li na nacionalnom ili regionalnom nivou, je da bude jedan od lidera novih tehnologija.

Kao sto je informativna tehnologija bila katalizator velikog ekonomskog rasta 90-tih, tako ce "ciste tehnologije" biti katalizator ogromnog ekonomskog rasta u sledecih 15 godina (mozda i duze). Zamislite samo trenutak kad vecina sveta pocne da se prebacuje na "automobile na vodonik", koji je to potencijal za onoga sto proizvodi na primer baterije sa vodonikom ili nesto slicno.

Da nam je vlas' pametna, pa da vec danas pocne da se slihta nekim od ovih kompanija sto su pioniri u jednoj od cistih tehnologija (na primer sunceva energija), te poreske olaksice, te infrastruktura, te "ljubim ruke"... Te kompanije i ovako i onako nisu ljubimci Americke vlasti (zbog ExonMobila i slicnim im naftasima), pa bi bili srecni da im neko poklanja veliku paznju. Pa da se dogovorimo da nam univerzitet ima posebnu laboratoriju i fakultet za bazicna istrazivanja u toj sferi, nek placaju "Bill i Melinda Gates Foundation" (ja sad vec fantaziram). Sta god treba da se uradi da se uradi da mi postanemo eksperti i ubedljivo najbolji u razvoju i proizvodnji jednog srafa koji je neophodan za solarnu energiju, gde bi nam kraj bio...

Pusti snovi...


Dejane, pazi ovo...

... odemo moja žena i ja pre jedno sat i po u vinariju u Kalenićevoj i tražimo od devojke koja tamo radi Stankovićevo vino. Pošto nije imala pojma o čemu pričamo, morali smo da izvadimo cedulju na kojoj je pisalo "Quintas das Hidrangeas", na šta je ona rekla:

"Aaa to vino? E to se baš dobro prodaje."

Ona nije imala pojma ni da je to tvoje vino, ni ko si ti, ni da živiš u Portugalu, ni da imaš blog na B92, ali kad smo joj to sve rekli, rekla je da će obavezno večeras da overi tvoj blog.

P.S. Dobro ti vino (hik) ;)


Hvala, hvala

nije lose, jedino ima dugacko ime, tesko se cita.


Najvisi "Green Rating" - makar u Americi

Inace tvoj auto, Honda Civic Hybrid, ima najvisi "Green Rating" od automobila koji mogu da se kupe u Americi (Amerikanci ne vole male automobile). Od mogucih 100 poena, Honda Civic Hybrid ima 87, drugoplasirana je Toyota Prius (86 poena), itd.

http://autos.yahoo.com/green_center-article_144/;_ylt=Ap8R6O5_P8UcLptRGZsr2PpUjc0F


a - ha...

Sad sam se setila zasto sam pocela da se bavim ekologijom na prvom mestu!...posle 10togodisnjeg iskustva bavljenja ekologijom u srbiji sve se svodi na zadovoljavanje forme, copy-paste, budzenje rezultata i dokazivanje da je sve u granicama normale (nigde mema zagadjenja!).Pocela sam da se pitam gde sam pogresila i od necega sto sam mislila da je jedina pametna stvar...dosla sam do najljigavije i najusljivije profesije,ali posle vaseg teksta sve postaje savrseno jasno...


drago mi je

da sam bio od usluge. A koji su Vas pritisci naveli da posrnete. Revolucionirajte se, setite se da imate odgovornost prema istini (ja se bavim fikcijom, pa mogu malo da budzim).


Nisu bili pritisci

vec obezvredjivanje istine, stvarnosti i osnovnih zivotnih vrednosti a sve je to pakovano pod devizom 'vazno je zadovoljiti formu'.
I necemo da se persiramo, zvuci mnogo ozbiljno.

I divno je citati tvoj blog, a jos lepse Saramaga u tvom aranzmanu!

Pozdrav!


Hvala, hvala

nesto mi je u poslednje vreme palo smaopouzdanje, pa me lepe reci osobito stimulisu.


Stimulans

kad smo vec kod toga... Dejane, da i ja dodam par lepih reci. Nemam bas puno vremena za "blogerisanje", pa nekako biram vas vip blogere, uglavnom citam, ne stizem da kometarisem; ali tvoje teme mi nekako uvek "legnu", pa se pridruzujem apelu za onu knjigu koju si gore obecao.
Ne daj samopouzdanju da pada. Evo i prolece je tu, na pragu.