Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Srbija danju 1, ili »pečeno prase štrpkam na đubrištu«

»Zgazio mi auto onog Bretonca, bio opasno dobar za lov, pros'o mu creva skroz, tu ispred kapije, pa sam uz'o drugog, al' mi zakl'o 3 kokoške, pa sam ga odveo u šumu tamo iza Cigana, e kako mi žao bilo kad sam ga ubio. Ma, došlo mi da plačem, tol'ko ja volim kerove.«

 

  

A drugi jedan komšija, VKV majstor u obližnjoj društvenoj firmi koja je prošla neuspešnu privatizaciju, priča kako se prijavio da sam sebi uplaćuje staž do penzije, da ne mora više da uzima bolovanje kad radi »privatno«. Al' se prijavio kod nekog rođaka koji ima mini market, jer ima preko 50 godina, pa rođak oslobođen poreza, pa tu uštedu dele po pola, tj. rođak mu pola te uštede daje u kešu, pa za toliko manje plaća za tu sopstvenu penziju. A za dve godine, rođak će zvanično da ga otpusti, pa će na birou da bude i biro će da mu plaća, a još će valjda da dobije jednokratno 10 hiljada dinara. I te sve dobitke podeliće sa rođakom.  

Treći komišija komada pečeno prase, masno, od dobrih dvadesetak kila. Sto na kom je štamparški nož kojim se to zaista efikasno čini, sve sa prasetom, nalazi se na stolu u dvorištu čije su dve noge direktno naslonjene na đubre koje curi iz rešetke od kokošinjca, koji je tu, na manje od pola metra. Smrad i muve nepodnošljivi su zajedno, u talasima – duvao je vetrić. Metar-dva ispod je đubrište, istina prevashodno metalnog krša, koji komšija namerava da proda na otpad, a štala je dobrih 5-6 metra odatle, pa nema direktnog kontakta sa stajskim đubretom. Slaže pažljivo one komade u plastično korito, očigledno od prethodne, kojegod namene, oprano samo hladnom vodom, tu na spoljnoj česmi, bez ikakvog deterdženta. Razmišljanje o svemu tome nije mu umanjilo užitak u štrpkanju mesa i reš pečene kožice tog praseta, a rakija je zaista izvrsno išla. 

A u Petrogradskoj, na Vračaru, ispred one luksuzne roze kuće, odmah na početku, pored vulkanizera, kuće koja je možda jedna od 36 onog beše Uskokovića, u podrumu otvorena teretana. Radnik u njoj na parking ispred kuće, lepo sređen i jasno obeležen, sve sa onim podignutim bankinama, stavlja mrtav 'ladan plastične stolice, da rezerviše mesta. Kad sam podaleko odmakao, bi mi žao što mu nisam objasnio da je njegov čin definicija pojma uzurpacije, al' mi istovremeno, setivši se njegove građe i telesne mase, bi milo što mi to nije palo na pamet pred njim, da ne bih morao da priznam sebi da ne smem to da mu objašnjavam. 

No, poenta je ipak da su modeli ponašanja istovetni, da kreću iz identične matrice ovde, »u srcu urbanog Vračara«, na tridesetak metara od kafića Petrograd, Priča i Moment i, recimo, 120 metara od restorana Violeta kućo stara, i matrice i u srbijanskoj selendri.


E, moj Spajicu

a ja bila kod nekih ljudi...pozvali na meze u dvoristu...pohovana crevca , zute se i zelene na stolu...case musave....muve zuje okolo u rojevima....tanjiri se ispiru pod cesmom iz koje voda curi u nekakvu rupetinu punu ustajale smrdjive sadrzine...sve prska odozdo...prljavi psi se motaju okolo....kako se desih tu...ni sama ne znam....navabili me neki prijatelji od prijatelja....U razgovoru shvatim da je domacica glvna sestra na hirurskom.....


kakav filing za diskreciju

kakav filing za diskreciju


Nista novo pod Suncem...

Srbija ili bilo koje drugo mesto na ovoj Zemlji je ta matrica. Svugde gde ima ljudi tu je i ta matrica. I ovaj Vas tekst je ta matrica. Sjajno napisan. I saosecajan. Ljudski.



Ovo što se danas dešava u Srbiji,

u vrhu države, zove se:

UPUTSTVO ZA UPOTREBU.

To uputstvo, zatim, kreativno tumače i primenjuju takozvani građani ove zemlje. Svako prema mogućnostima i kako najbolje zna.

Ovo što ste naveli je slikovita ilustracija Srbije kao zapuštenog dvorišta prepunog đubreta po kome se roje muve-govnare, dok smrad iz svinjca i njegova zagađena voda polako sve prekrivaju.

Ali, koga briga za to kad nam i dalje dopuštaju da štrpkamo prase i zalivamo rakijom? Živeli!


nishta cudno

shto su u beogradu pobedili radikali.
ovo ipak nije smeshno
http://www.zamislisrbiju.org/foto/idc_foto_10/index.htm


Pxaxaxa

Zgražavanje nad Beogradom? Sreća pa postoje zakoni koji regulišu takve marifetluke.Au....čekajte, pa ne postoje takvi zakoni... Kad se mi odreknemo svinje i rakije tada će to biti veliki korak jedne male nacije. Do tada...samo veselo.Nek preliva!


Eeekamouse: "Pxaxaxa" Kaze

Eeekamouse: "Pxaxaxa"

Kaze se: "Bam-bam-bi-di-bong-bong-bidi-deng-deng-dong…"


Ne bih u semantiku care...

Kako god da se kaže bitno je da se razumemo...


Nema ptice do prasice !

Još kada je kožica hrskava !


Srpske naravi

Zivim u jednom selu blizu Beograda na samoj obali Save. Dobrovoljno sam se tu smestila pre nekoliko godina bezeci od guzve i drugih "prednosti" velikog grada (a zivela sam u krugu dvojke). Sada imam dvoriste, psa, macku, bezicni internet... Tesko bih se vratila u stan slican golubarniku.
Ali tema ove price je nesto drugo.
Teefon nisam dobila dugo, dugo. I konacno proslog leta mi odobre telefon a zimus i puste liniju.
Morali su za to moje zadovoljstvo da mi "posade" dve bandere. Stavili su ih na uobicajeno mesto, u isti niz sa banderama za struju, osim sto su ove nize. Dakle dve bandere su ukopali na medju izmedju komsije mi i komsinice. I sve bilo dobro par dana. Osim sto je rupa oko bandere postajala sve veca a bandera se bogami pomalo i ljuljala.
Nedelju dana kasnije dodju ponovo ljudi iz Telekoma da premeste bandere: komsinica pisala zalbu. To i nije nista novo, ali ona rupa e to je za mene nevidjeno. Zena je pokusavala da ISKOPA banderu. Smetala joj bandera i zica koja ide preko njenog prilaznog puta. I tako premestimo bandere strogo na moj plac da niko vise ne moze da se zali.
Ta moja komsinica inace truje zivotinje koje predju preko njenog imanja. Kako macki da objasnim da tu ne ide jer tu ziv gad od zene.
Ali KOPATI BANDERU to mi nikako ne ide u glavu!


To su

neverovatne stvari. Imam prijateljicu sa slicnom pricom, ista sema, pobegla je iz grada u okolinu Bgda i skupo platila tu svoju "perverziju" vec u prvom susretu sa komsilukom. A mene su uvek fascinirale te price o trovanju zivotinja koje, brate, idu tamo gde se ne sme.
Taj bezubi, trovacki, nepismeni, primitivni svet je nesto od cega strasno zazirem, i to nije malogradjanstina, nego sa takvim stvorenjima nikad nisi nacisto, sta ako zakljuce da se i ti kreces tamo gde se "ne sme"?


Спуним устима

-највећма волем гадљиве на забијачкама,говоријо је мој рођак Срета,док је из обијеног плеканог лончића пропиро зубе сризлингом чачкајући их притом збрицом калемачицом, узњи се лепо мош натенацке најести ,а не кад ови ригови сеоски што би живо прасе зубима начели се наваде ,плане вангла изнутрица а ниси ни насо пети тањир плекани . . .
приповедаосам у једном (х)отменом друштву ,овде скоро, у надасве тихом и пријатном окружењу хилтоновог хотела док сам сребрном виљушком ловијо по плитком порцуланском тањиру ( из династије пинг-понг) маслинку те покушао набости ко флиспапир танак лист од меса лососа ( ил неке друге тице ,данегрешим).
-о како то шармантно звучи , тако сликовито испичано тек такнувши ивице усана ,огласисе мм Она
-извини мила али то мени тако рурално звучи ,одмери мр Он
-али драги па тује мој шанел 5 засваки случај
Незнам зашто ал у моменту док дочарах себи у ноздрви комбинацију миомира шанеловог и превирућег лонца љутих изнутрица док ми дим живе ватре ока слузокожу драшка се присетих оне народне . . купус фали . . а месо гули.


***

Moja sestra s vremena na vreme napravi poneki biser. Jedared (mnogo volim ovu rec) kupovala ona neku salamu. Prodavacica je isekla na kolutice koliko treba i lepo uredno prstima prenela to na vagu. Moja sestra uredno i strpljivo saceka da ova otkuca racun a onda joj kaze, uredno: "Hvala, necu." i ode u susednu prodavnicu. Dojuri gazda sa onim zamotuljkom za njom. A ona mirno i stalozeno pita gazdu dali ona njegova guska koja prstima pakuje salamu ima urednu sanitarnu knjizicu posto ce ona da zove sanitarnu. Covek odmah ode. Vise se nije bunio sto nije uzela odsecenu salamu. Zena najverovatnije radi na crno.

***
A sto se moje vrle komsinice tice. Imam metod. S vremena na vreme odglumim ostrokondju. Malo joj podviknem i ne dopustam da sve bude po njenom. Takvi ljudi kad osete cvrsto ipak malo popuste. A meni je samo bitno da me ne maltretira. Trudim se da je sto manje vidjam i to je to. Inace ja na kuci nemam zavese jer moji prozori ne gledaju ni u cije druge. Ja ne moram uvece da brinem dali mi je muzika preglasna jer me niko ne cuje,
Da li mi zavidite?