Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Gistro blog

 

Ja sam Skoča. Svake nedelje u ponoć, na radiju b92 se emituje muzička emisija Gistro FM, čiji sam autor (koga zanima, plejliste se nalaze ovde). Nisam ovde da bih reklamirao svoju emisiju. Još manje sam ovde da polemišem na temu politike - daleko od toga da sam apolitičan, ali o politici više volim da razglabam u užem krugu prijatelja, s obzirom da nikada nisam imao poriv da političkom neistomišljeniku dokazujem da nije u pravu. Redovan čitalac ovog bloga se već verovatno pita 'pa koji ćeš đavo ti onda ovde?' Tu sam samo iz jednog razloga - kako bi naš narod (obožavam ovu reč) rekao, tu sam da isrpavljam krive Drine, ili kako bi neki drugi narod rekao, tu sam da se borim protiv vetrenjača.

Na Gistro FM blogu ćete čitate intervjue bendova/muzičara koje cenim iz ovih ili onih razloga, prikaze i najave koncerata, prikaze novih i starih albuma, neka moja razmišljanja u vezi (ne)popularne muzike kod nas i van nas etc.

Naime, ja sam već započeo pisanje bloga na mojblog.co.yu gde sam počeo da kačim intervjue koje ovih dana prevodim (tamo možete naći intervjue sa Yo La Tengo, Norfolk and Western i Chris Koza - i njih neću 'reprizirati' ovde). Kada već pišem na jednom blogu, logično pitanje je šta ću ovde. Odgovor je jednostavan - poseta. Želim da što više ljudi čuje ko je npr. Don Lennon, ili Drink Me, ili Natsumen, ili Matinee Orchestra. A sa posetom između 10 i 20 pogleda dnevno koliko je imam na starom blogu, bukvalno presipam iz šupljeg u prazno, pišući samo za uži krug prijatelja, koji to ionako uglavnom znaju.

U narednih par nedelja, očekuju vas intervjui sa sledećim muzičarima/bendovima: Laura Veirs, Serena Maneesh, Don Lennon, Veronica Lipgloss and the Evil Eyes a još neki su u najavi.

Umesto uvoda (ovo sve što ste pričatili gistro nije uvod) copy pastovaću tekst koji sam napisao na, sad već starom blogu, povodom stote emisije Gistro FMa koja se emitovala pre dve nedelje, tačnije 1. aprila, kad je tekst i napisan. Toliko za ovaj intro.

 

Povodom stote emisije - kratki istorijat Gistro FMa

 

Večeras u ponoć, emituje se jubilarno izdanje emisije Gistro FM broj 100. Da budem iskren, uopšte se ne ložim na jubileje, čak naprotiv. Ni sam ne znam zašto sam počeo da brojim emisije. Ali eto, brojim ih, i izbrojah sto. Šta to znači? Ako znamo da godina ima 52 nedelje, iz toga proizilazi da Gistro FM postoji skoro dve godine (sredinom aprila će biti tačno dve godine od prve emisije). Sem toga, ne znam šta bi još značilo.
Radio B92 sam počeo da slušam krajem ’93. godine, i tokom devedesetih sam bio čvrsto ubeđen da što se muzičke strane tiče, nema boljeg u Evropi (šta zna klinac od 16 godina, kažete vi – samo što ja i sa 29 tvrdim isto). I ako mi danas išta fali iz tog Slobinog perioda, to je ’moja’ devedesetdvojka.
Nekom ko je oduvek bio gladan nove muzike, emisije kao što su Gordanova ’Supermenova sestrica’ (jedno od potencijalnih imena Gistro FMa je bilo ’Betmenov burazer’, ali s obzirom na gotovo plagijatsku sličnost, odustao sam), Bojanov ’Pomen crvenom patuljku’ , Žikicin ’Dole na uglu’, Miškov ’Altermeco’ i Freedomova ’Slušaj sad ovo’ (sa verovano najalternativnijim terminom ever – ponedeljkom posle Fleke, od 3 do 5h am) su bile moj internet u to vreme. To su bile godine kada se formirao moj muzički ukus, kada sam počinjao praviti razliku između Koka Kole i Pepsija. Ne mogu da ne pomenem kviz Miška i Koste ’Velika RNR prevara’, jednu od najkreativnijih radijskih emisija u našem etru (i ne samo našem). Iako je moja ekipa bila ubedljivo najmlađi učesnik kviza (svi smo bili između 16 i 18 dok su Kompjuteraši, Vijci, Jeca i deca i Profesionalci bili stariji 6-7 godina i više), iako smo za 3-4 godine ušestvovanja u njemu imali vrlo malo uspeha (od učešća u preko 100 kvizova, imali smo samo dve pobede, i jedan ulazak u superfinale), ta nedelja uveče je uvek imala posebno mesto u mom životu. I taj poslednji kviz, pred bombardovanje (u kom naravno nismo prošli ni prvi krug) je simbolično označio kraj moje mladosti (ne bih da zvučim patetično, ali zaista je tako). Posle toga više ništa nije bilo isto – odlazi Sloba, umro Fleka, prestajem da slušam devedesetdvojku, počinje TV B92, radio odlazi iz Doma omladine, u moj život ulazi internet, a sa njim i svaki album koji sam ikada hteo da imam, nalazim svoj prvi posao... (uf, počinjem da zvučim kao Bane Bumbar dok u pozadini ide poznata Simjanovićeva tema). Daleko od toga da žalim za sumornim devedesetim, samo konstatujem promene. Što bi rekao ’počasni građanin’ Beograda, to su bili ’days of wine and roses’.
Šta se desilo u međuvremenu, svima je poznato. Od pomenutih emisija, jedino je ’Dole na uglu’ gotovo identična kao nekad, mada je i ’Moć veštica’ logičan nastavak ’Slušaj sad ovo’ (i u poređenju sa starim terminom, sada se emituje u prime time-u). ’Disko 3000’ sa ’Patuljkom’ gotovo da nema nikakve sličnosti. Gordan i Miško nemaju više veze sa devedesetdvojkom, i ne mogu reći da mi je žao zbog toga. Naime, više logike ima pitanje zašto su neki ljudi koji vrede ostali, nego zašto su neki otišli (ne, nisam pesimista, realan sam – vreme kada će Vlado Georgijev biti hit dana nije daleko). Mada, mnoge stvari nisu logične, a možda ponajviše vreme u kome sam ja počeo da radim na 92ojci.
Tih devedesetih, moj san je bio da imam muzičku emisiju na 92ojci. Ali tada sam bio klinac, i jasno mi je zašto to nije bilo moguće. I onda, 2001. godine, moj prijatelj Dušan Šaponja, pitao me je da li bih hteo da učestvjujem u emisiji Ritam srca All Stars. Iako nikada nisam bio redovan slušalac Ritma srca, znao sam jako dobro o kakvoj se emisiji radi, i koji su sve ljudi potekli iz nje (od Verana Matića, Gordana Paunovića, Miška Bilbije, Tome Grujića, sve do svima omiljenog Milivoja Čalije). Takođe, već tada je bilo jasno da 92ojka odlazi na put bez povratka, i od kada Gordan i Miško nisu imali nikakve veze sa muzikom u dnevnom programu, nestale su neke od osnovnih vrednosti tog radija (vrednosti koje daleko prevazilaze puki muzički ukus). Dugo sam razmišljao da li da prihvatim poziv i počnem svoju radijsku avanturu sa neizvesnim krajem. Iskreno, nije me preterano zanimalo da pričam dogodovštine iz svog života u Ritmu srca (mada, imao sam punu slobodu da pričam šta god poželim, što sam uglavnom i radio – koncept mi je bio da nemam koncept, već da samo nešto trabunjam dok ne dođe vreme da najavim pesmu), dok s druge strane - šansa da izaberem pesmu posle svog priloga, pa makar ona bila samo jedna u 7 dana, makar mi i isekli zadnja dva minuta – jako me je privlačila. I na sreću ili nesreću, desilo se šta se desilo, prelomio sam, i Gistro FM je rođen 6. marta 2001. godine (iako je ime dobio nekih par meseci kasnije). U petominutnoj formi, u okviru Ritma srca all stars, emitovan je do marta 2005. U aprilu iste godine Gistro FM najzad dobija svoje dugometražno izdanje. Konačno sam mogao da puštam pesme čija dužina premašuje 4 minuta. Fakat da sam počeo da radim na 92ojci u vremenu kada sam prestao da je slušam, i kada su neki ljudi sa nje postali upravo onakvi kakve su pljuvali tokom devedesetih, je paradoks sam za sebe. To sam uvek opravdavao činjenicom da sam taj radio toliko voleo 7 godina (čak sam ’96. kada ga je Sloba ukinuo napisao pesmu posvećenu radiju, sećam se da se zvala ’Be 92 in 96’) , da sam gotovo svakog dana sanjao da imam svoju emisiju na njemu , da ga osećam svojim više od mnogih koji tamo rade, i da imam apsolutno pravo i da ga kritikujem. Što sam svako malo i radio u etru. (Kada kažem kritika ne mislim na pljuvanje zato što je B92 postala komercijalna radio stanica – nemam problem s tim. To je bilo neizbežno – Sloba je otišao, dugogodišnja borba protiv njega se morala nekako naplatiti, ljudi koji su 1990. osnivali radio su tada bili studenti, sada imaju porodice, Pampers pelene ne padaju sa neba. Poenta moje kritike je da je sve to moglo da se izvede sa mnogo više stila i kreativnosti, a da slušanost bude ista kao sada. Govorim o radiju, TV me ne zanima. Pozitivan primer komercijalizacije - Dragan i Gorica). Ali sve te moje kritike su doprinele kvalitetu radija, taman koliko je Rage Against the Machine doprineo razvoju demokratije u Americi. I konačno sam skapirao količinu smisla u borbi protiv vetrenjača (da ne kažem protiv aždaje sa 12 glava). I Rage su.

Danas imam svoj mali rezervat, oazu, obor, nazovite to kako želite. I lepo mi je u njemu. Gledam svoja posla. Puštam muziku za ljude koji je zaista vole, za ljude koji slušaju svaki mogući pravac, ali kada ih pitate 'šta slušaš' nikada vam ne kažu 'sve', za ljude koji cene iskrenost više od kinte. Za to sam plaćen isto koliko i vi za čitanje ovog teksta. Ali ne žalim se, čak naprotiv. Biće bolje. Uvek bude.

 


To choveche!

dobro dosao!!!
ionako nije bilo price na tvom mojblog blogu.
nadam se da ce ovde biti!


pozdrav

samo da ti se javim.

p.s.
a nas ne pominjes sa ostalim ekipama sa kviza je li???
pa bice svasta...


Welcome

I evo sada imas +1 osobu koja je cula za Drink Me i Don Lennon.


Hvala

na dobrodoslicama. Fiume, greska ispravljena:)


...

Tvoji ce blogovi mozda biti manje komentarisani od nekih drugih, ali nemoj da te to obeshrabri. =)

Eh, da... zal za starim B92... =(

Dobrodosao!


dobrodosao

Sredina ajmo malo pozadi, da moze covek da udje;)

Samo napred majstore.


Toliko si dobrih stvari rekao...

...na relevantne teme da je prosto grehota komentarisati, sem da te covek podstakne na cesce pojavljivanje ovde (izvini sto ti ne persiram, nekako sam se u toj meri poistovetio sa tim istim emisijama i nekako istim feelingom koji je uz njih isao, plus ove genijalne reci o oazi, kojima se i sam rukovodim, da mi nekako ne ide - ako nije u redu, kazi slobodno). Jedino se nadam da taj dan sa Vladom Georgijevim (nista licno) u kontekstu koji pominjes ipak nece svanuti.

I posebno mi je drago da je opet pomenut Miomir Grujic Fleka. Imao sam utisak doskora da je taj veliki pionir mnogih stvari kod nas gotovo potpuno zaboravljen. Sve se razmisljam da o njemu napisem neki tekst na mom blogu - medjutim ti si ga zasigurno bolje poznavao, eto ideje?


uh, bash si se raspisao :)

vidim da pishesh o radio b92 i vremenima proshlim, radiju koji je zaista bio lep epifenomen u to doba, kada smo imali osecaj da svi dishemo jednim plucima: vazduh neprozracahn, i stoga izazovan. sad je sve otishlo u k.
vidish, pocheo sam sebe ozbiljno da shvatam ... haha

nego, hteo sam te podsetim na Fleku, chija je emisija dostojna bilo kojeg ozbiljnijeg audio-arhiva. tim materijalom neko raspolaze u potpunosti.
mozda bi bilo lepo kada bi ti , kao Gistro, zavrshio neku shemu kojom bi uchinio bar poneku od tih 600. emisija dostupnim, ili dl-bar. u prometu je poslednja - pred bombardovanje, legendarna.
vec nekoliko puta ovde sam pomenuo Fleku- eh, those were the days.

Fight The Power
pozdrav

ps. buda, ne mrsi muda ahahahahahah

EDIT: eto vidish- ovo je neverovatno- obratite paznju na timing milanov i moj- ok coral
EDIT2: jbg, i moj je bio 4.01, ali sam onda zajebao stvar editom


Sta ono rekosmo? Jung i Pauli...

...tj. sinhronicitet je cudo! Ziveo! ;o))


upravo radimo na ovim arhivama

nadam se da cemo do jeseni oziveti u potpunosti radio B92 90tih i dati novi look sadasnjem radiju.


sjajno!

nasla sam se u skoro svakoj tvojoj recenici :o)
bas lepo da si tu, i jedva cekam casove muzike.

(odlicne recenzije na stranicama sajta 92-ojke, samo si me za srce ujeo odredjenim deklaracijama cave-a; my guilty pleasure)

moze pitanje? a sta/gde misko sada radi?


Koliko znam

Misko trenutno pise filmske recenzije za Mondo, koje nisu ni malo manje duhovite od onih koje je pisao u Ritmu. Evo linak http://www.mtsmondo.com/entertainment/movies/kolumne.php
Hvala jos jednom 4 support:)


pa misko nije jedini sa 2ke

pa misko nije jedini sa 2ke koji je otisao u mondo ;-)


Enter

Miško je i urednik Filmskog programa na TV Enter.
A šta vam je taj Mondo?


XaXaXa

...Ovo za Georgieva svaka cast!!!

Pozdrav i nek sledeci blog bude josh bolji !!!


Dođoh samo

da vidim šta ima novo. Vidim, dosta se promenilo, novi pajtosi (mada se ne bi reklo). Dobro, druže se ljudi, vole...

FM? no static at all...


Wellcomeback

Wellcomeback


...

Zdravo Skoča. Dobrodošao.

Mada, danas baš i nije dobar dan, zbog pokušaja atentata na novinara Anastasijevića. Dobro je što nema žrtava.

Nadam se da će ubuduće na tvom blogu biti dobre zabave i muzike.
Trenutno, ja sam raspoložena samo za neki hard core, ili za tišinu.

PS: Pozdrav za Dracenu i Dr Wua. Wu, nešto te nisam viđala? Ili sam nešto propustila?


Dracena & Svetl S, otpozdrav

srdacan, :). Povratak samo temp, vraćam se u samoban. Misim, šta reći posle onog dno bloga...


...

Wu, nemoj da si na kraj srca :)
Ja imam posla preko glave pa sam se i ja malo autobanovala.E, posle 25. imaće blog i g. Čer, pa se čitamo bar tamo?


Makroi, dileri i muzički saradnici

Najjači momenat B92 ikad - tamo negde na leto '90-e, ponedeljkom uveče su prvo išli rep Makroi, radili Miško i Anđelić, pa je iza njih išao Fleka. Jedno veče su Miško i Anđelić ušli Fleki u termin pa su za sledeću nedelju zakazali radijski duel: Crnci vs. Belci.

Ta Crnci vs. Belci noć je bila apsolutni vrh radija. Ne samo Radija B92 i ne samo radija u Srbiji, nego radija kao medija! Dugo sam čuvao 2 kasete na kojima su bili snimljeni delovi te noći, sa sve krčanjem karakterističnim za prijem 92-ke u centru grada u to vreme. Nažalost, stradale su pri seljenju :(


Jel ima neko ovo sacuvano?

da ozivimo


Dobrodosao.Lep tekst.

Dobrodosao.Lep tekst.