Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Ne tretiraj me kao spam, molim!

montipajtonovci: Spam, spam, spamity spam...montipajtonovci: Spam, spam, spamity spam...

U svom izvornom značenju  reč «spam» je mesni narezak, svojevrsni pradeda brze hrane i mekdonaldskog pogleda na ishranu. Sa Spamom je američka kompanija Hormel Foods još daleke 1891. godine krenula iz Minesote u osvajanje sveta, da bi neviđen poslovni bum napravila za vreme Drugog svetskog rata, snabdevajući u ogromnim količinama vojsku ovim konzervama nekvalitetnog i nehranjivog mesa.  

Neukusna piletina i govedina spakovana u limenke sa nalepnicima na kojima fan srećnog lica uživa u mesnom naresku “spam”,  inspirisala je 1970. godine družinu zezatora iz Letećeg cirkusa Monti Pajton da naprave skeč u kome blesavi Vikinzi otkidaju uz pesmicu: ''Spam, spam, spamity spam!'' Poenta skeča je da su Vikinzi suludi jer obožavaju da jedu za doručak odvratne spam nareske, pa naziv mesne konzerve ponavljaju tokom tri i po minutnog skeča ništa manje nego 132 puta, sve dok kolektivno ne ogluve i ne obnevide (spam spam spam spam spam spam spam spam spamity spam!!! wonderful spam!!!! this is good!).  

Ništa čudno onda da je naziv “spam”, sa montipajtonovskom dijagnozom da je reč o besmislici koja se ponavlja do u beskraj, pravo iz tanjira uskočio na internet, kao odomaćeni planetarni žargon i sinonim za neželjenu elektronsku poštu koja ima sindrom preteranog, višestrukog slanja. Jer, nije tajna, u celom svetu zasuti e-mail sandučići su preopterećeni, ili se pak tope i guše u pokušaju da isporuče neviđenu gomilu đubreta.  

U oštroj trci da se nešto uvali, psihologija spama igra na kartu ljudske pohlepe, kombinovane slabostima i strahovima. I naravno da svaki normalan belosvetski korisnik interneta upotrebljava sva raspoloživa sredstva da se zaštiti od perfidnih spamera, imajući uvek na umu zlatno pravilo odbrane: briši bez otvaranja sve neželjene poruke e-pošte i nikad ne odgovaraj, makar svisnuo od radoznalosti.          

I dok u razvijenom svetu ovo pravilo neodgovaranja važi samo za neželjenu poštu nakrcanu pornografijom, bonusima za online kockarnice, ili savetima kako da povećate polni organ, doživite ekstazu i preko noći se obogatite, u domaćem ambijentu svako svakoga tretira kao spam. Kao da niko nije čuo da bazični bon-ton poslovne e-mail prepiske, na primer, apsolutno podrazumeva odgovor. Pa tako standardna procedura emajliranja u ovdašnjem okruženju izgleda najčešće ovako:         

Poslovni partner te zove telefonom i traži da mu određene podatke pošalješ hitno na e-mail, koji ti mumlajući diktira, u 60 odsto slučajeva gunđajući da nije siguran da je dobro zapamtio rođenu adresu. Ti mu naravno onda pošalješ elektronsko pismo, dok ti u glavi zvoni reč “hitno”, a crv sumnje te nagriza da je adresa vrlo moguće pogrešna i da će podaci stići na krivo poštansko sanduče, tojest nigde. Naravno, povratnu informaciju nemaš, jer potražiocu ne pada na pamet da ti kratko odgovori da je stvar stigla, što je inače standard u svetu. Ali, mi smo nestandarni, pa zato okrećeš telefon da pitaš, rizikujući da te tretira kao gnjavatora. Čak i ako te ne tretira kao gnjavatora, u 50 odsto slučajeva dotični primalac ili nema pojma da je dobio to što je tražio (“nisam vid’o”), ili je adresa ipak bila pogrešna, pa te napadne da mu nisi poslao kako si obećao, a dešava se i da ne primeti, ili ne ume da otvori attachment.  

Drugim rečima, e-mail prepiska u Srbiji funkcioniše po principu “može da bude, ne mora da znači”, kida živce i frustrirajuća je. Krivac je “ljudski faktor”, iako svi vole da se vade na provajdere, softver, hardver, Bila Gejtsa i sekretaricu. A istina je da prosečan korisnik internet pošte u Srbiji više voli nego 'leba da jede kancelarijsko zveranje u šarene spamerske poruke. Predoziran raskošnim koktelom spam infuzije, kancelarijski moljac naprosto nema energije da se bakce sa dosadnom poslovnom prepiskom, prolongirajući je za “od nedelje”, što u prevodu znači i “nikad” i spada u tradicionalni komunikološki repertoar zaostao još iz mračnog preinternetskog doba.  

Čak ni pretnja da je rosna pornografska ponuda sa vrištećom oznakom “free”, skoro sigurno inficirana smrtonosnim virusima za njegovo sokoćalo, teško da će ga odvratiti da napari oči i razgali dušu, iako antivirusni program, ako ga uopšte ima, nije osvežio, ne zna se koliliko dugo. Ništa čudno. Kao što u ljubavnom životu 76 odsto seksualno aktivnih građana Srbije uopšte ne koristi kondom i prezire ga, tako i u internet svetu stvari ne stoje ništa bolje. Mantra “neće valjda” i dalje je glavno zaštitno sredstvo.

Za to vreme u svetu je pitanje poslovne etike da se na e-poštu odgovara, a tretiranje druge strane kao da je spam smatra se vrlo nepristojnim i neposlovnim i skoro da je nezamislivo. Čak i ako je vlasnik elektronske adrese nekim slučajem utekao iz civilizacije na par dana, vere se na Mont Everest i visi na litici vezan konopcima dok mu se e-box puni, stići će odgovor, makar i od automatske sekretarice da je taj i taj odsutan i nedostupan toliko i toliko dana, ali da će se odmah po povratku javiti, a do tada, u slučaju hitnosti, zamenici će odraditi posao. U prevodu, nema cimanja za rukav, nema besmislenog zvanja telefonom i antologijskog pitanja “jel stiglo”. Prosto, stvari se događaju sa više lakoće, ne zato što su blentavi zapadnjaci dokoni i bogati, već zato što su operisani od nabusitog i ignorantskog tretiranja e-mail prepiske i vrlo dobro umeju da razlikuju spam od elektronske poslovne korespodencije, koja podrazumeva povratnu spregu u vidu odgovora. Internet bon-ton, brate!


Spamu u pohode

Gdjo knežević ćosić okumi lego vaš svimanam potreban a na-
dasve nadahnuti post no će još podosta vremena proći dok se(naš)prosečni korisnik ove tehnologije nauči ponašati po pravilima internet komuniciranja. Jer nije samo imati mogućnosti i kupiti lapatopa pa razvući u stilu ceo svet je moj . . . ocada,nego ima tu . . .jos ponečeg .
Naravno pritom kao olakšavajuću okolnost ne smetnuti suma da smo se ,koliko dojucer , dovikivali ’ zbrda nabrdo'.


.

Ne smetaju mi ljudi koji ne znaju bas svaku caku na racunaru, jer sam i sama bila pocetnik i zapitkivala za neke osnovne stvari i jos uvek pitam, jer se tehnologija brze razvija nego sto imam vremena da je pratim.

Neposlovnost nije karakteristika nacije, vec pojedinca. Sa neposlovnim ljudima se svakodnevno srecem na zapadu, kao sto sa poslovnim i odgovornim ljudima svakodnevno komuniciram ne samo na zapadu vec i u Srbiji.

Sebi dopustamo da generalizujemo prilike u Srbiji, ali nam zasmeta kada stranac uradi istu stvar.


Куде су нарезци?

Кратко, да не тролам... Без намере да омаловажим праву тему, мислио сам да ће бити приче о месним наресцима, па реко:

- Ево теме где сам као риба у води...

А оно јок. Да не испаднем и овде балван и примитивац, гледаћу да у току дана напишем нешто гледе "спама".
Одлична тема и одличан текст, Весна!


I ja...

.. mislio da ce tema biti o istoriji reklamnog trovanja ljudi na ovoj planeti.. ovako ne znam shta bih josh mogao reci o spamu.. dobar tekst, shteta za temu...:)


Veoma mi je interesantno

Veoma mi je interesantno poreklo pojma "spam". Eto sad zahvaljujuci vama obogatila sam svoje znanje :)

Sto se tice "internet bon-ton-a" dosta toga se moze pokriti softverski (junk mail, pravila koja mozete odrediti za mail koji stize od nepoznate osobe, zahtev za potvrdu primljenog maila itd. ) , na zalost ostaje ljudski faktor koji pre svega mora da nauci bon-ton u realnom svetu.

I tako dolazimo do toga da je bon-ton upravo bon-ton, gde god se nalazimo.


uf...

... samo sam htela da kazem da mi ide na zivac
sto poslovno emajliranje nije standard,
nego mora zvrc "jel' stiglo"...
a mrakac mi tek pada na "a jel' moze faksom",
mis'im, koji sadomazo, taj fax,
papircina koja bledi, il' vec stigla sva nikakva,
i sta bre da radis s tim 'artijetinama,
a tek ono "molim signal za fax", pa nis'
ma idi pali bre!

:)


Super je tekst. Nisam znao,

Super je tekst. Nisam znao, priznajem, odakle taj naziv spam. A kao trebalo je da znam.

Vesna, da li ste Vi pisali svojevremeno (da ne pominjem pre koliko godina) :) u Racunarima? Pitam zbog onoga Byte iz CV-a?


:)

jao, mojne me s tim "vi", plz, a jesam, pisala samu Racunarima i u Nedeljon Borbi (onoj) kolumnu imala, a sad imam tremu od bloga ovoga, cupkam i mislim se, sta da okacim:)

pozdravcic


za nick "koka", odgovor

napisala "koka" gore ovo:
"Ne smetaju mi ljudi koji ne znaju bas svaku caku na racunaru, jer sam i sama bila pocetnik i zapitkivala za neke osnovne stvari i jos uvek pitam, jer se tehnologija brze razvija nego sto imam vremena da je pratim.

Neposlovnost nije karakteristika nacije, vec pojedinca. Sa neposlovnim ljudima se svakodnevno srecem na zapadu, kao sto sa poslovnim i odgovornim ljudima svakodnevno komuniciram ne samo na zapadu vec i u Srbiji.

Sebi dopustamo da generalizujemo prilike u Srbiji, ali nam zasmeta kada stranac uradi istu stvar."
_____________________
pa reko', da odgovorom, posto imamo malo nerazumevanje
:)
blog "Ne tretiraj me kao spam, molim" nije o ljudima koji ne znaju "bas svaku caku na racunaru", cak nema veze s tim, nego je o bon-tonu poslovne komunikacije emailom u Srbiji.
:)
Moje iskustvo je da jos nije ni razvijena navika odgovaranja na e-postu (ne mislim na privatnu prepisku), a da ce prebacivanje brda stvari na ovaj oblik interakcije tek da dodje, a na zapadu to jeste standard i to je nesto sto nije problem dosegnuti, a ima brdo prednosti, da ne nagvazdam sad koje, znaju se.
:)
sve ostalo, prica oko spama, mesnih narezaka i montipajtonovaca i tako to, je zbog moje brbljivosti i zelje da tekst bude interesantan.
:)
sto se tice "Sebi dopustamo da generalizujemo prilike u Srbiji, ali nam zasmeta kada stranac uradi istu stvar", e od ove recenice mi proradio zivac, majkemi. A bre koko, nish' ja ne generalizujem, samo iznosim svoje iskustvo, sestro slatka.


.

Profesionalac ne bi trebao da se buni zbog tudje neprofesionalnosti.


koko

idi bre u persun, ne da treba da se buni, nego bre mishem u vugla da ga klikne!