Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Android Blues, fantasy erotika Stevena Stahlberga

stoolstoolŠveđanin Steven Ståhlberg, jedan je od najpoznatijih kreatora čuvenih virtuelnih lepotica, Maya majstor, umetnik svetske klase i dobitnik najznačajnih nagrada u svetu modernog fantasy žanra, između ostalih Digital Hero u Kopenhagenu (u rangu Oskara na filmu), osam CG Choice, Animago, Arts Electronica, 3D Festival i Comgraph. Sve to bilo je razlog da ga zamolim za intervju, a saznaje da je Steven totalno srdačan i predusretljiv tip, ni malo pretenciozan, dodatno me je vrlo obradovalo.Steven StahlbergSteven Stahlberg 

Bilo je samo pitanje vremena kada će digitalne lepotice, odnosno  2D i 3D heroji i monstrumi da napuste svoj virtuelni svet i uđu u muzeje i knjige, poput Taschenovog praznika za oči «Digital Beauties». Između korica ove Biblije digitalne estetike arhivirani su najglamurozniji primerci cyber hirurgije, počev od prve virtuelne manekenke Webbie Tookay čiji je digitalni otac Steven Ståhlberg, do buljuka prekrasnih naslednica Lare Croft, koje takođe potpisuje ovaj umetnik. Aril - The LionnessAril - The LionnessPosle završetka studija umetnosti u Švedskoj i Australiji, Steven Ståhlberg radio je deset godina kao freelance ilustrator za vodeće oglasne agencije i publikacije u Evropi i Aziji, a sledećih jedanaest godina za klijente kao što su Digital Anvil, Electronic Arts i Disney. Suosnivač je kompanije Optidigit, koja je udružena sa VisualXtreme, umetnički je direktor legendarnog Androidblues projekta, kao i Virtual Talent Studija. Danas, Steven Ståhlberg živi i radi u Maleziji, njegovi radovi su izloženi u najpoznatijim svetskim muzejima moderne umetnosti, a ako njegovo ime upišete u Google pretraživač, dobićete za trećinu sekunde 155 hiljada sajtova sa informacijama o ovom umetniku.         The ChairThe Chair                                 Vi ste autor prvog virtuelnog fotomodela, kome ste dali ime Webbie Tookay. Da li se pomalo osećate kao Pigmalion?- I da i ne. Webbie nije, na žalost, nikada postala toliko "živa" koliko sam ja hteo. To sa virtuelnim likovima ljudi je užasno teško, a pošto sam perfekcionist, nikada nisam sasvim zadovoljan onim što uradim. Za vreme stvaralačkog procesa sarađivao sam sa profesionalcima iz modne branše koji rade u Elite Models i Illusion 2000, a najviše sa Ricardom Bellinom, koji je bio vođa projekta. Bilo je ludo. Dok smo radili, ja sam stanovao prvo u Hong Kongu, a posle u Teksasu, dok je on za to vreme živeo u Brazilu. Znate, ti ljudi iz sveta mode imaju svoje sisteme vrednosti i u jednom trenutku se desilo da su tražili od mene da napravim Webbi malo mršavijom. Nisam se slagao sa njima u toj proceni, a pošto su baš tada kasnili sa plaćanjem, samo sam se pretvarao da sam je učinio mršavijom. Interesantno, oni nikada nisu primetili razliku.One Last TimeOne Last TimeWebbie je bila skupa "devojka", ali zato uvek odmorna virtuelna cura, koja se nikad ne žali, ne govori o dijetama i uvek je spremna za rad. - Istina je da je Webbie dosta koštala Elite. Istina je i da virtualni modeli nisu razmaženi. Webbie nikada ne bi uradila ono što nam je priredio jedan super fotomodel, kada smo trebali da snimimo nekoliko njenih pokreta. Ja sam rano ujutro otišao iz Austina u Texasu za Atlantu u Georgiji, gde je Ricard okupio čitav tim specijalista koji su trebali da urade takozvani "motion capture" proces. Međutim, veče pred snimanje, ta zvezda modnih pista je odlučila da nas ignoriše i ostane u Brazilu. Prosto neverovatno! Situaciju smo spasili angažovanjem lokalnog fotomodela, koja je bila veoma prijatna, za razliku od ove uobražene.  Biker GirlBiker GirlDa li verujete da lepotice iz vaše kompjuterske laboratorije mogu da ugroze fotomodele kao što su Linda Evangelista, Kate Moss, Naomi Campbell? - Ne. Još uvek sve to podseća na pustinjsku fatamorganu. Prvo, publika želi da vidi pravu odeću, a ne virtualnu. Drugo, ljudi vole tračeve o modelima, da se smeju njihovim greškama, plaču nad njihovim tragedijama, da se identifikuju i prate težak put ka vrtoglavom uspehu. Jedna izmišljena biografija i privatni život nemaju istu draž. Možda bi neki dobar pisac mogao da odradi taj deo, ali je jako teško naći dobre pisce, a nisu ni prihvaćeni kao nužni deo virtualnog tima. Ja lično više verujem u vizuelnu zabavu kao što su kompjuterske igre, film i TV. hitchhikerhitchhikerLjudi koriste kompjutere da bi uštedeli vreme i resurse. Vi ih koristite da bi kreirali lepe žene.

- Odgovor je jednostavan, ja radim sa onim što najviše volim. Tačan opis ženske forme je izazivao umetnike od kada je čovečanstvo započelo sa crtanjem i slikanjem, sve do Boticelija, Rembrandta, Matissea, Sezana, Broma i Valleyoa. Poslednjih godina pojava Cybergirls, Cyberbabes i Cyberchicks dodala je novi zanr. Međutim izazov ostaje isti, kako opisati privlačnost i predivnu ženu? Ja nikada nisam prestao da slikam, mada već dugo koristim samo digitalne tehnike, koje mi daju mnogo veću kontrolu i fleksibilnost od klasičnih. Tražio sam prosek u "lepoti", najmanji zajednički sadržalac, sa ciljem da stvorim jednu centriranu osnovu kao platformu, da bih kasnije uzimao delove za razne crteže i stvorio mnogo različitih tipova i individua, da ne moram sve da radim ponovo, od početka, svaki put.

Fairy QueenFairy QueenI pre nastanka digitalne umetnosti, umetnici su slikali fotomodele rukom i to veoma realisticno. Međutim, 3D je dao novu dimenziju žanru. - Naučili smo virtuelne modele da govore i da se kreću, a njihova koža, kosa i odeća postali su vrlo realistički.  Rečju, udahnuli smo im život. Ja i dalje najviše koristim programe Maya za 3D, a Photoshop za 2D. Jedna ilustracija u dve dimenzije zahteva oko nedelju dana rada, a u tri oko tri nedelje.Android BluesAndroid BluesVi ste porodičan čovek, otac dva deteta. Kako vaša familija gleda na vašu umetnost?

 - U početku je moja žena bila malo skepticna zbog skupe opreme koja mi je bila potrebna, ali sada je potpuno uz mene. Moja deca nisu puno zainteresovana za moj rad, ali se nadam da će biti kasnije, kad porastu. Jer, umetnost je veoma važna. Ne samo digitalna, nego uopste umetnost. Obrazovanje je neophodno i jedan umetnik mora da nauči grafičke forme, da crta, slika i vaja. To je proces koji traje doživotno. Samo učenje kompjuterskih programa može da se poredi sa učenjem vožnje kola, ili nekog novog jezika. fantasyfantasyImam utisak da vaše ideje imaju koren u SF zanru s akcentom na ”fiction”?- Da, bas tako. Imam doživotnu ljubav za SF, od kad sam pročitao prvu SF knjigu. Neodoljiv mi je taj miks hladne tehnologije i lepote, kontrast u specificnom svetu fantazije. Činjenica je da je digitalna umetnost zahtevna. Hardvera uvek treba više nego što budžet dozvoljava, mnogo primarne memorije je neophodno. phonegirlphonegirlŠta bi ste poručili digitalnim umetnicima na početku karijere?- Pocetnicima uvek kažem da je mit broj jedan da 3D umetnik može olako da zaradi veliki novac. Mit broj dva je da je 3D lakše napraviti nego crtati rukom, pošto je mnogo toga automatizovano. Greška, teže je, jer mnogo više toga može da se desi, nego kad se koriste papir i olovka. Mit broj tri - diploma neke velike i poznate 3D škole je važnija nego uzorci. Greška, uzorci koje naručilac vidi su hiljadu puta važniji. Kad ovo hvatite, onda dajte pun gas, ne predajte se i ne gubite nadu! Budite u toku. CGWorkshops Cybergirl kursevi su uvek bili veoma popularni unutar CG zajednice. Kada sa svojim učenicima radim, oni u okviru Cybergirl v6.0 dobiju okvir osnovnih elemenata potrebnih za modelovanje, unos teksture i delova u 3D ženski oblik. Kurs obuhvata referenciranje, anatomiju, poligonalno frejmovanje, topologiju, modelovanje, teksturu, tok radnog procesa, razne dodatke i deformaciju zglobova.


:)

deformaciju chijih zglobova konkretno?

sve je ovo fino i uredno, ali tip ti uporno pricha o umetnosti. ne bi trebalo, stvarno.
ovo shto on radi je umece, do umetnosti nije stiglo, a ne izgleda ni da je na putu da stigne. svaku ovu sliku sam otvorila i u malo vecem formatu je potpuno neubedljiva osim kao plastificirana erotska fantazija. kurton.

drago mi je i za njega i za obozavaoce mu shto on radi ono shto voli, tako svako treba, ali opet - shta mu treba da svoj rad proziva umetnoshcu? ugao iz kojeg on stvara je nachisto prezvakan, to je samo varijacija na pin-up koja ni u formi ni u sadrzaju ne donosi nishta novo ili bilo kome bitno. malo manga, malo americhki strip, malo coca-cola ili lucky-strike girl. nemam nishta protiv, ali on je zapravo samo vrlo advanced user maja programa.

vesna, japanki ti, daj jednu temu iz zivota. :)


Umece/Umetnost

Slazem se sa vama da Stahlberg nije neki vrhunski umetnik, koliko majstor, medjutim mislim da gresite potcenjujuci "umetnicki" deo digital art-a. Bavim se grafikom vec godinama (izmedju ostalog i ilustrovanjem) i iz mog iskustva vecinu stvari koje sam mogao da izvedem na papiru mogu sada i na tabli, s' tim sto postoji undo i zoom =).
Da ne navodim sebe kao primer (ne smatram se nekim umetnikom, vise sam dizajner) ako ste u mogucnosti pogledajte sledece sajtove, verujte necete se pokajati.

www.gfxartist.com - mnostvo digital arta
www.goodbrush.com - craig mullins (production artist i kompletan genije)


:)

digital art zaista, u rukama mandushica vuka, skracuje proces pravljenja nekog imidza. ali dosad nisam videla nigde image uradjen na taj nachin koji mi je "otvorio neka nova vrata" kao shto je to sluchaj sa drugim tehnikama (onim bez undo :) ).
kad ih gledam, sve te slike uradjene kompom (sa sve genijem koga mi preporuchiste) imam osecaj kao da stojim na linoleumu sa motivom parketa. pa je samo pitanje koliko je image parketa uverljiv. ochi me varaju prosto, ponekad, ali tabane teshko da mogu da prevarim.

za dizajn i efekte mi je to sve ok - samo kad vidim gospodara prstenova, te pejzaze, gradjevine itd. sasvim sam ubedjena za shta to sve sluzi. kao sredstvo ga kapiram, ali kao art - ich.


Могу ја да пробам?

ja imam isti problem

ja imam isti problem. Nekako me ne probada takva umetnost. Lisena mi je "mesa".

EDIT: pozdrav muzu koji krisom cita moje postove na poslu. Kupi hleb, please.


Da smo znali ranije ovo za

Da smo znali ranije ovo za muža pa da i mi ostali provalimo poneku praktičnu šalu :)

Doduše, kako stvari stoje mi muževi ćemo morati uskoro da se udružujemo :)


milane

ostavila sam ti muzicki prilog(electronica) tamo na muzickom blogu.sta je sad.zanima me sta mislis pa te lepo molim da obrtais paznju.s obzirom da mi se cini da si negde pricao o slicnim stvarima.


a sta kaze muz za

a sta kaze muz za "meso"?Moze mesa i bez leba?


Ja o ovome razmišljam na

Ja o ovome razmišljam na potpuno različit način.

Čijih zglobova? Što se mene tiče nije bitno. Neka budu isti oni koje su koristili Pikaso, Dali i slični, u većini njihovih dela.

Umeće! Ja volim da navodim misao koju sam poslednji put pročitao u Kamijevom Sizifu gde je umetnost "anotirana filozofija". Tako...

- Svaka je umetnost filozofija, što, samo da ne bi bilo nerazumevanja, po meni obavezno uključuje i ono što mi zovemo "emocije", tj nije neko brutalno dosađivanje logičkim alatima.

- Pa to filozofiranje onda anotiramo na razne načine. Ti načini su meni podjednako umeće gde god se okrenemo.

Što se tiče plastifikacije - zar ima veće plastifikacije od gledanja Rembrantovog dela u katalogu, Mona Lize iza neprobojnog stakla, ili slušanja muzike na jeftinom vokmenu i sa stare trake.

Ovo ja ne mislim na ovog konkretnog umetnika i njegovo delo, nego mi se učinilo da se Vaša kritika odnosi i na koncept, a strano mi je i mišljenje da neko ko privlači ikakvu širu pažnju ne donosi ništa novo ni u formi ni u sadržaju.


Covek jeste umetnik

Ovo sto on radi jeste umetnost. Tu nema spora. Sto se tice neuverljivosti radova... Pa, recimo da su uverljivi tacno onoliko koliko autor to zeli. Verujte uz danasnje metode renderinga moze se dobiti potpuna realisticnost staticne slike, ali jedini razlog zasto ove slicice to nisu , je zato sto je autor hteo da budu bas ovakve.

Mislim da poredjenje nije na mestu, ali tvrditi da je ovaj covek samo advanced Maya user bilo bi isto kao i tvrditi da je Mikelandjelo bio samo advanced "klin i cekic" user.


Kad smo već ...

... kod Gigera i umetnosti, preporučujem:

giger.com
HR Giger Museum


:)

nisam mislila da je rad uverljiv po principu "vidi ga kako je ki zivo, samo shto ne progovori", ili a chini mi se da mi odgovarate sa pretpostavkom da sam to mislila.
to moze da izgleda i "k'o rukom naslikano" ali i dalje je "kao".
svako ko je uporedjivao rukom vezen stoljnjak i stoljnjak vezen mashinom zna o chemu pricham.

kad rekoh neuverljiv mislila sam - neautentichan.
koji to umetnik pravi poluuverljivu umetnost? ili uverljivu samo dotle?
mislim da digitl art upravo zbog svoje prirode (maja nije isto shto i mikelandjelov chekic, mnoge od opcija su polugotovi prozivodi koje ti kombinujesh da bi dobio ochekivani efekat. digital graphic art ogranichava umetnika slike - primer boje kao elementa tog arta, sve i da si rodjeni giotto giottovu plavu necesh dobiti u maji pa da je vrtish deset godina) ne daje prostora za autentichnost in the first place.
ovde pricham samo o image kao proizvodu. film i efekti su druge stvari.

neko ko privlachi paznju ne donosi neshto novo samim tim shto privlachi paznju. ili sam ja pogreshno razumela?

pricha o rembrantu u katalogu ili mocartu na cd plejeru koji je vec padao u kadu mi je isto malo - turci drumom baba shumom . to nema veze sa onim shto sam prichala.

trazenja, i pretpostavljam, ovo je josh vreme trazenja "svojih slika". ili ce stvar da se zagasi kad prodje moda.


Da i ja prvo lupim smajli :)

Da i ja prvo lupim smajli :) tek da se zna da komentare pišem veseo i u najboljoj nameri :)

Moguće je imati dva vezena stoljnjaka koja će iza Mona Lizinog stakla izgledati "identično". Tj, šta je ručni a šta mašinski rad će se svesti na nagađanje. Možemo onda da polako zamračujemo staklo do trenutka kad više ne vidimo ni jedan stoljnjak. Možemo da idemo i obrnutim redom, pre nego što smo uopšte videli stoljnjak da ga stavimo iza potpuno zamračenog stakla pa ga polako odmračujemo. My point? Jednostavna ilustracija kako je umetničko delo, u svojoj celini i ovde pojednostavljeno, jedinstvo otiska koji je umetnik napravio negde u prošlosti i otiska koji mi pravimo u trenutku kad delo konzumiramo.

Isto tako, ja sam se sretao sa radovima umetnika, više im ne znam imena, koji su u 17toj godini imali dramatično bolju tehniku od Pikasa. Nema veze, sretao sam se i sa konzumentima sa istančanim ukusom koji nemaju pojma koliko je formidable Dalijeva tehnika.

Tako, ako nemate ništa protiv, neka ostanu još neko vreme i drum i šuma, meni je ionako najinteresantnije kako drugi ljudi gledaju na svet :)

Po mom mišljenju da li je slikano rukom ili "kao" rukom isuviše često nije previše bitno. "kao rukom" možemo, jednostavno, da proglasimo novom umetničkom formom.

A talenat umetnika je kako će napraviti otisak svog intelektualno emotivnog stanja tako da taj otisak kasnije proizvede što dublji, provokativniji, obrazovniji, koju god kombinaciju efekata.

Ja mogu da napravim otisak kuka u najkvalitetnijoj glini, da bi me sutra nadmašio talentovani klinac sa otiskom stopala u jeftinom blatu, da bi prekosutra još talentovanija klinka pokazala da kuk, stopalo, glina i blato nisu uopšte bitni.

Ja ne verujem da umetnik može da nađe "svoje slike", iako ste i Vi ovo stavili pod navodnike pa možda nisam ništa novo rekao, nego može da nauči da prepozna lepe trenutke u svom životu, a da nađe način da napravi "verne" otiske tih trenutaka.

Tako, meni je tehnika bleeding edge kad je ekspresivnost talenta u pitanju. Stradivarijev talenat nije bio u mešanju belanceta i vulkanskog pepela nego u sposobnosti da čuje da je otisak nečeg abstraktnog što se zove "violina" kvalitetniji kad sa tako baziranom mešavinom premaže drvo.

Ovde sam se ja sad, iako sam dovukao i tehniku uključujući i kompjutersku tehniku, namerno približio Vašem mišljenju, tek da znate da moje mišljenje nije nešto fundamentalno različito od Vašeg, i da skrenem pažnju na tu naglašenu tajanstvenost nečega što se zove "umetnost".

Tj umetnički talenat je ezoteričan entitet, tehnika inženjerski entitet, vezan za produktivnost, pa tako esencijalna u evoluciji umetnosti, "polugotovi proizvodi", po meni, su polugotova tehnika, a ne polugotova umetnost, i meni je sasvim ok da budem strpljiv dok se umetnik trudi da ovlada tehnikom.


Неко воле попу неко попадију

Обзиром да је дијаметрална од мојег животног позива сваку врсту уметности волим .Покушавам да их разумем ,понекад успе ,чешће не .суд стручњака је свакако битан али није занемарити ни мишљење нестручне популације.поготову дела живућих Уметника су на мети вагања.фраза јесте отрцана али - тек ће време показати колико ће они ,укључивши и г. Stahlberga, заинтересовати наредне генерације .сетимо се ван гога, његових сунцокрета и астрономске им данашње вредности.а само 'пре сто Година'поменути је једва увалио једну једину слику за неку сићу.читалисте иви отом. . .
Попа унашем селу је био од они фини.сем цркве,гањао је клавира ,имао повелику библиотеку,завиривао дурбином у космос,писао поезију.тако васпитавао и децу своју (ком 3).био поред тога и имућан и када му је најстарија кћер за студије стасала он ни 5 ни 6 усмери је на сорбону.оде вера у недођију и успе тамо поред науке да нађе згодну прилику за удадбу и оста у паризу ,засвагда .негде с почетка тридесетих посети она своје у селу и оцу донесе један невелики осликани цветни картон напоклон.још док није био урамљен матијој попадија искористи прилику да се похвали комшилуку па умесила кранцле и позвала свое друуге на диван. Наслонила тај картон Онако нуз вазну свећем на алт дајч асталу и седе оне тако и кибицују утом ће и госн попа у пролазу па кад је видео картон примети онако смирено,какав је био да је обрнуто постављен
- ју,анама се баш овако допало,ко главица купуса личи, углас ће друуге
заборавих поменути да је аутор картона био Mattise.Henri.
причали нам отом попини унуци ,наши другари ,кад смо за таке диване стасали били.


stool

mi bas interesantna, deluje kao da je nogom zasrafljena za patos.


Da, iako su šanse da se

Da, iako su šanse da se "blentavi" muškarci nisu ni spuštali ispod kolena :)

Očigledno je i umetniku popuštala pažnja što je bio bliže podu.

Mislim da mu ni stolica nije neka :)


netsuke :)

sh'a da ti kazem, sem da Steven Stahlberg u svojoj bransi (digital art) jeste poznat frajer s brdom najznacajnijih nagrada (al' to vec napisah, pa da ne ponavljam)
:)
khm, zbog pominjanja japanki mi, aj da reknem nesto licno
:)
paaa, ja se vrlo lozim na fanasy art, a SF obozavam do imbecilnosti. sto ne mora da znaci da redjam plisane jastucice u obliku srca po sofi, nit' da gazim po sarenom linoleumu na sarenom tepihu, hehehehe. okey, znam ljude koji ne mogu da smisle SF, toliko, da nisu ni jednu knjigu procitali, jer(bo) im gadno
:)
meni, brate, jok, ginem za filipom dikom, recimo, mada mi jedna cura zato rekla da sam intelektualno posrnula osoba, shto mi se vrlo svidelo
:)
e, da svidja mi se pravac kojim je otisla prica...:)


Average secular trend

Digresija...Stuart Kauffman priča o The Adjacent Possible.

Milan Ć. piše interesantne blogove o ovome i koga mrzi da ide kroz ovaj gore link evo dela jednog paragrafa "...It just may be the case that biospheres on average keep expanding into the adjacent possible. By doing so they increase the diversity of what can happen next. It may be that biospheres, as a secular trend, maximize the rate of exploration of the adjacent possible. If they did it too fast, they would destroy their own internal organization, so there may be internal gating mechanisms. This is why I call this an average secular trend, since they explore the adjacent possible as fast as they can get away with it. There's a lot of neat science to be done to unpack that, and I'm thinking about it..."

Veća digresija nego ono što sam hteo da kažem, a to je da su umetnici od krvi i mesa i kako im tehnologija daje nove mogućnosti oni će ih koristiti, u nekoj ravnoteži sa onim što kritičari i konzumenti kažu.

Zbog SF-a mi pali na pamet Meta materijali Ovaj URL je više za fizičare no interesantno je da (fizičke karakteristike metamaterijala dolaze od njihove strukture a ne samog materijala, tj kristalne rešetke, u ovom slučaju) oni, npr, imaju negativan index prelamanja svetlosti.

To je kao kad gledamo u mirnu površinu jezera i ne vidimo ono što je tamo dalje od nas, nego ono što je između nas i tačke na površini od koje se zrak odbio, kao i ono što je iza nas. Između ostalog, vidimo i nas kako stojimo na površini vode.

Ovo mi je palo na pamet zbog rada "fantasy" pošto su metamaterijali fantastični :), nismo navikli na njih i ogledala od metamaterijala će ponuditi jedan potpuno novi domen i umetnicima (u tehnici će od njih da se prave supersočiva, ima na webu koga interesuje)


.

.


O chemu umetnik nego o

O chemu umetnik nego o umetnosti?On svoj rad svakako dozivljava kao umetnost, a da li cemo je mi doziveti tako to je za njegovu sushtinu manje vazno.Ok,ok neko ce reci cemu sve to?Pre svega njemu samom, njegovoj lichnosti je potrebno da se na taj nachin izrazava, a njegove lichne granice i njegova istorija odredjuje njegov nachin mishljenja, inspiraciju,postupke kao i njegovu tehniku.
Stari grci su umetnost dozivljavali umetnost kao "techne", rimljani je preveli u "ars", srednji vek je ovom rechju opisivao zanatsku i umetnichku proizvodnju a "lepa umetnost" se uchvrstila tek u renesansi sa nekim vec ovde pomenutim i dobro znanim umetnicima.
Danas se medjutim gledajuci u nazad umetnoshcu smatraju mnoge tekovine grchke civilizacije pa chak i crtezi iz Altamire.Prosto umetnost ne moze da se karakterishe bez umetnika, a umetnik je onaj koji oblikuje neumetnichku materiju da ona pochne umetnichki postojati.U praistoriji su ljudi oblikovali zidove pecina,grci kamen,Leonardo platno,fotografi hemijsku reakciju, arhitekte beton i gvozdje a eto danas ovaj chovek i slichni njemu oblikuje piksele i stoga ga sasvim sigurno mozemo smatrati umetnikom, dopadali se nama ili ne rezultati njegovog rada.Sasvim je sigurno da ovaj chovek nije samo Maya zanatlija.Cak i zanatlija svojom savrshenom tehnikom i lichnim oblikovanjem necheg neumetnichkog moze postati umetnikom.
Prosto, ovaj umetnik je inspirisan zenskim telima preoblikovao piksele svojim znanjem i umecem u nadrelane, digitalne 3D slike.


konzervativni i

konzervativni i konvencionalni kriticari umetnosti su smatrali beznacajnim ili diskutabilno vrednim i "umetnickim" i razna dela dadaista, pop-arta, umetnika koji se bave instalacijama, ma svega sto nije klasika, ili sto nije lepo (po cijim merilima, btw?)

a neki nisu imali razumevanja ni za umetnost
ovakvu

ili ovakvu

a sta reci za jednog od najuticajnijih mladjih umetnika danasnjice matthew barney-a, ili davida lachapelle-a?


Da li postoji jasna granica

Da li postoji jasna granica izmedju vestine i umetnosti? Sve sto zahteva vestinu ima odredjenu umetnicku vrednost.

Mi ipak ne vidimo lepotu u svakoj vestini, i glavni razlog je sto smo neuki da je prepoznamo. Jako je tesko videti lepotu u izvedbi hirurske operacije ako niste lekar.

Drugi problem je sto etablirane grane umetnosti teze da novopridosle grane umetnosti oznace kao manje vredne. I cesto uspevaju u tome - danas je velika sramota reci da citas SF literaturu ili gledas SF filmove. A to je velika glupost, jer upravo imaginarni svetovi daju ogromnu slobodu u umetnickom izrazu.

Matematicki receno, po meni postoji nekoliko nezavisnih velicina. Jedna je nivo potrebnog znanja/vestine. Na primer, zidar koji polaze cigle je na jednom kraju (jer se to nauci za par dana rada), a hirurg je na drugom kraju skale (jer se to zahteva studije i specijalizaciju posle toga). Druga velicina je umetnicka vrednost rada. Treca je prakticna vrednost rada. Nijedna od ovih velicina ne zavisi od ostalih.

Spomenuta hirurska operacija gubi svoju umetnicku vrednost u nasim ocima jer smo zaslepljeni njenom prakticnoscu koju stavljamo u prvi plan. Slici zanemarujemo njenu prakticu vrednost. Autoru ovde zameraju da umetnost ovde ne postoji i da je u pitanju samo vestina.

Kada sam (silom prilika) pratio predavanja vezana za funkcionisanje licnog naoruzanja, bio sam impresioniran pojedinim tehnickim resenjima. Mozda nekom to deluje glupo, ali meni su neka od tih resenja delovala kao cista umetnost.


"Znate šta će uskoro biti

"Znate šta će uskoro biti biti vrhunac istine? Fotografija u boji, a na to nećemo dugo čekati. A vi bi ste hteli da jedna inteligentna osoba mesecima muči da bi stvorila iluziju da radi isto tako dobro kao jedan vešto napravljen mali aparat."

Paul Gaguin davne 1895


:)

izas'o ovaj intervju u Svedskoj i javi se jedna gnevna citateljka, napusi me, k'o da sam keva Stevena Stahlberga, il' u najmanju ruku da sam mu pridrzavala kutiju od Maya softvera, kaze ona, to je pornografija, sram vas bilo, pu i sve tako u tom stilu, ja se smanjim, padnu objashnjena, tipa, pa izlag'o je u Muzeju moderne umetnosti i tamo vamo, jel', mojne sad pornografija, okey jesu cice, al' voli covek tu temu, mis'im, digital art je to, vole ljudi, ima nas raznih... i tu ona malo popusti, pa kaze, dobro, u redu, al sto ne izabraste nekog ko crta cvece, nego golacice, sram vas bilo, pu...:)


hahahha Cista pornografija

hahahha
Cista pornografija nego shta!Moderna umetnost je cela cista pornografija, treba u muzej moderne umetnosti smestiti samo "prava, istinski cista i bezgreshna" umetnichka dela..bez pornografije molim, sa shto vishe cveca... :-)
Moj predlog za pochetak, nema pornografije, cak ni erotike...cista priroda sa cvetnim aranzmanom...


Bas volim da vidim nesto (barem za mene) novo i originalno...

i napisano sa stilom...


:)

a jel stvarno nikome od vas ove slike ne tuknu na kichericu?
meni ochi shtipa.

mislim lepo je to, sve ove teorije, potezanje za greshnu istoriju kritike (pa kad se onomad zeznula otada ne sme ni da zucne da neshto nije umetnost), lepotu operacije levog kuka itd.
ali stanesh ispred ovih grafika, gledash, i - shta se onda deshava? ja umirem od dosade.

vesna, sf je (samo jedan) zanr, a kake to veze ima sovim?


:)

nego u kontekstu priche "shta je a shta nije umetnos'"
od ovog shvedzanina (koga sam bacila u korpu i nemoj da mi ga pominjete vishe :P) mi je interesantnije da li je ovo umetnost?

http://www.bodiestheexhibition.com/bodies.html


uf, netsuke, bre:)

"vesna, sf je (samo jedan) zanr, a kake to veze ima sovim?"
________
tjah, vidim da ne volis, cim pises jedan zanr, khkhkh, to je cudo, buket, giga, mega brdo zanrova i podzanrova, SF, taj, jel', ai obicno ide skupa, mis'im, ne mora da biva, al' desava se, da ko voli fanasy, gine i za bar tri zanra SF-a, e zato ih turih zajedno:)

qq, "tukne", lele, pa to moze samo moja narandZasta drugarica amsterdamska da napise, uf, sa'cu da se besim zbog slabokapirajuce mi reakcije:)

imash dva'es kezova


:) :)

ok zanr il podzanr, ne pravim pitanje, ja to vidim kao jednu bashtu pa tu kako ko voli i ispostizava.

ovo gore bi bilo najblize (vec vidjenoj onjoliko puta u toj istoj formi) ilustraciji, jedino nisam doakala ilustraciji chega? i sad poshto nije baja dao (kon)tekst, odma mu je to umetnost. ja bih rekla - ne bih rekla.

da li se umetnik razlikuje po svom rukopisu? ovde dobar deo tvog rukopisa zavisi od maje. tesna bashta. zato svi izgledaju ko da ih je maja pravila. za razliku od sf koji samo kaze: science & fiction, pa ti vidi, kao autor, shta cesh stim. moze i bladerunner.


:)


da sednem da razmislim...


Ima Nebojša S. ceo blog na

Ima Nebojša S. ceo blog na temu rada Gintera fon Hagensa, sa nešto manje od 200 komentara.

Kao i sa svakim radom (da izbegnem opasnu reč :) koji particioniše 3D prostor čovek ima jedno mišljenje dok gleda projekciju, a drugo pošto se ušeta u taj prostor.

Ovde je interesantna i jedna built-in "predrasuda" koju su u robotici okarakterisali krivom na kojoj se vidi Uncanny valley. Tj gde naša empatija prema nečemu (ovde se radi o 3D objektima) što sve više liči na čoveka opada na minimum kad je sličnost "opasno" visoka.

Najkraće objašnjenje je da dok je sličnost mala mi primećujemo slične karakteristike i naša empatija je visoka. Kad je sličnost velika mi primećujemo razlike pa nam je empatija niska.

A bio bi understatement da kažemo da nam empatija oboji mišljenje, ona donekle i treba da nam bude deo mišljenja.


:)

Perfect clones

Zbog novca koji dolazi iz industrija filma i video igara tehnika se odjednom ubrazano razvija na ovu temu. Interesantan je članak u New Scientistu Perfect clones, to the last computer-generated wrinkle. Na ovoj maloj sličici je levo lice fotografisano, a ostala dva kompjuterski generisana (krajnje desno veštački ostareno). Iz industrije video igara stižu polako vesti da za godinu i po, dve možemo očekivati u igrama "realne" likove u pokretu.


bez razmislhljanja, nije mi

bez razmislhljanja, nije mi dosadno ali mi je gadno,ne prija mome oku.Na domenu mojblog neko je skoro ispripovedao svoj dozivljaj direktno sa lica mesta Bodies The Exibition.Svoj dozivljaj i reakcije drugih ljudi.Potrazite medju blogovima... Po meni jest umetnost, umetnost razgolicavanja do gole koze,neprijatna istina savrsenosti/nesavrsenosti nasheg nam tela oblikovana kreativnim snagama autora ...
S tim u vezi..
Body art..ovako:

ili ovako:


Quote: Najkraće

Quote:
Najkraće objašnjenje je da dok je sličnost mala mi primećujemo slične karakteristike i naša empatija je visoka. Kad je sličnost velika mi primećujemo razlike pa nam je empatija niska.

A bio bi understatement da kažemo da nam empatija oboji mišljenje, ona donekle i treba da nam bude deo mišljenja.

najkrace nije uvek i pravo objashnjenje. a?
empatija je svakako pozitivno i zdravo stanje, ovamo sa njim, nikad ga dosta, a zashto se smanjuje pred povecanom slichnoshcu objekta sa zivim primerom koga imitira - mozda bash zbog toga shto se sa vecom povrshinskom slichnoshcu bolje vide razlike koje preostaju, i shtrche ko bodlje? njihova bezivotnost, na primer. ja to ovako iz lakta sad, chisto da ubacim buvu...

ovu drugu rechenicu ne razumem. o understatement.


Nije, ali ja o temi malo

Nije, ali ja o temi malo znam, a autori članka na Wikipediji su imali dosta materijala pa se nadam da su prilog uredno uradili (ovo je poznat termin u robotici ali nije ograničen samo na robotiku - autori navode da se i Frojd "dotakao" teme).

Iako, i tvoje pitanje iz lakta implicira isti odgovor kao Wikipedijin :) Tj i oni kažu isto.

"beživotnost" je interesantna ideja zato što ona ide bar jedan korak dalje u razumevanju zašto se mnogi ljudi neprijatno osećaju u prisustvu invalida, čak i oni koji u običnim situacijama nemaju previše problema sa viškom empatije.

Onda se postavlja pitanje zašto "beživotnost" ne smeta toliko na slikama, tj zašto je Uncanny Valley fenomen toliko naglašen u 3D okruženju.

Za understatement - samo sam hteo da kažem svoje mišljenje da nam empatija mnogo više boji stav i kad se kunemo da smo "objektivni".


:)

si, ja sam samo ponovila shta su baje rekle, i dodala mirodjiju u supu: bezivotnost. dal je to ta razlika, ili mi slabi empatija iz nekog drugog razloga?
i onda ako je to to - bezivotna umetnost? contradiction in terms? a da li je "bezivotna umetnost" ma odakle doshla vizuelno zagadjenje, ili treba da je pustimo da se shiri po vizuelnom polju nam?

a invalidnost mozda u nekim ljudima izaziva strah i odbojnost (ochigledna "nesavrshenost" im bode ochi, a te stvari - shta prija shta ne prija uchimo ko deca, ko shto neke nauche da se gade od gliste)
svi padamo u nesvest pred obogaljenopm nike sa samotrake, i pred chuknutim egipatskim i inim skulpturama (ja sam otkinula na stopalo od tri metra visine u luvru iako uopshte nisam nikakav fetishista :P) pred nezavrshenim mikelandjelovim robovima itd.
ne meshaj teme ocu reci. to shto neko comp. grafike dozivljava kao bezivotne, plastichne, dosadne ogranichene i non-art nema veze sa njegovim lichnim inhibicijama, ko shto bi to mogao biti sluchaj u susretu sa invalidom.


Ako ne računamo "at the

Ako ne računamo "at the edge of art" eksperimente sa živim kulturama, tek da se ne zbunjujemo dodatno, u podeli značenja umetničkog dela izmežu autora i konzumenta meni je "životnost" definitivno na strani konzumenta.

Tj, bez obzira što se od umetničkog genija očekuje da nas pipne gde treba, bolje nego što to radi ne-umetnik, čini mi se da bi teže bilo objasniti životnost mnogih vrhunskih dela ako ovo gore nebi bio slučaj.

To da se razna dela različito sviđaju raznim pojedincima, ili kategorijama ljudi, meni ukazuje na to da su razne karakteristike umetničkih dela, pa tako i životnost, organizacioni fenomeni.

Tj, te razne, možda je "karakteristike" priprosto pa da kažem "facets" koje mi vidimo u delu uključuju, isključuju, pojačavaju, prigušuju naša sećanja, sitna sećanja, kompleksnija, koncepte, obrasce, šta god. Neki facets svojom snagom nađu mesto kod nas hteli mi to ili ne, na prvi pogled, a neki bivaju "usisani" snagom neke potencijalne energije koju mi razne individue upumpamo u nas na razne načine kroz život.

E sad, mešanje tema. Izgleda da, a čudi me da pre nije bilo "logično", zbog silne količine podaka koje nam donosi čulo vida, sve se češće čuju glasovi istraživača gde mi te podatke mnogo drastičnije redukujemo, evolutivna tvorevina, mnogo pre nego što to dođe do viših intelektualnih nivoa, tj ne razlikujemo se previše od ostalih sisara, pa već i tu "konceptualizujemo", organizujemo, sve na "način" koji nam garantuje efikasnost i resilience, znači neminonvno na kompleksno-umrežen način tako da je naš koncept "meašanja tema", po mom mišljenju, intelektualni antipod onom što se u našim glavama stvarno dešava. Tj mi smo evoluirali da "mešamo teme".

To je osnovna podloga moje fascinacije "univerzalnostima" u poslednje vreme.

Tj, da redukujem svoje mišljenje do vulgarnog, dok smo "on the boil" nama je život beskrajna radoznalost sa inhibicijama :)

"Rolling with the punches" fazu nisam još ni sam potpuno "ukapirao", tek je živim :)

Ono što se meni čini da im je zajedničko, na prvi pogled, je beskrajno uživanje sa inhibicijama :) (naravno, nije mi cilj da ovde povredim ljude koji su tuđom krivicom izgubili preveliki deo kontrole nad svojim životima)


umetnost 100%

ja glasam da je sve ovo umetnost... ako za nekoga nije,njegov problem... nemam vremena da se sad objasnjavam ovdeka...


Iako su danas vec druge teme

Iako su danas vec druge teme na meniju, ja ove nisam mogla da se odreknem danas nikako, vec sam na spomenutih 155 hiljada sajtova pokusala da nadjem nesto sto iskljucuje mayu,njegovo "zanatsko" znanje 3D slike i SF lepotice.Nakon onoga sto sam videla i procitala kazem da covek zna i ume, i da je majstor svog zanata,a da njegovi proizvodi jesu umetnička dela u ovom ili u onom zanru...
a u tradicionalnoj tehnici to izgleda ovako

*mozda bi bio odlican slikar..ali on se nashao u necem drugom i verovatno se jos bolje dokazao kao umetnik i sebi i drugima,a tematiku i inspiraciju je nashao josh davnih dana...