Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Idioti, prst u oko

Idioti, Lars von TrierIdioti, Lars von TrierFilm mora da boli i žulja, inače nema razloga da se ide u bioskop, kaže Lars von Trier i dodaje: -Ako želite samo da doživite nešto lepo, eto vam seks, ili vožnja kanuom! (Juče je, u okviru programa Nedelja danskog filma u Kultrunom centru Beograda, film Idioti, moj totalni favorit 4ever, a danas Proslava Tomasa Vinterberga, preporuka isto)

Festen, Thomas VinterbergFesten, Thomas Vinterberg

Zašto volim Idiote? Pa, «Idioti» su hrabri eksperiment učestvovanja u komuni na izgled retardiranih provokatora, film Larsa von Trira koji direktno pogađa u stomak i srce svakog senzibilnog gledaoca. Više nego i jedno drugo njegovo delo izaziva moralne standarde građanskog društva, stavivši u fokus anarhoidnu skupinu mladih ljudi koji izigravaju mentalno retardirane osobe sa misijom razotkrivanja društvenog licemerja, što na kraju prerasta u razotkrivanje vlastite nemoći pred društvenim pravilima. Od svih idiota, u ovom filmu koji i najtvrđi filmofili doživljavaju kao pseudo dokumentarac, jedina osoba koja se i u stvarnom životu, a ne samo u prolaznoj dvonedeljnoj egzibicionističkoj avanturi usudila da poremeti društvena pravila igre, jeste ona koja im se poslednja i skoro nesvesno pridružila. Uzgred, sa ovim filmom Von Trier je ušao u istoriju kao prvi reditelj koji je u službenu konkurenciju kanskog festivala uvukao film koji sadrži hardcore scene seksa. Naime, ovaj film, poštujući pravila Dogme 95, je prvo mainstream ostvarenje koje sadrži scene neglumljenog koitusa koje su se dosada mogle videti isključivo u pornografskoj industriji. I naravno da je publika bila šokirana, razglabajući i danas, zašto su ozbiljni danski glumci pristali na ovaj zahtev. 

Činjenica je da Larsvon Trier voli da šokira. Kao što je eksplicitnim seksualnim scenama u kojima su učestvovali poznati glumci šokirao bioskopsku publiku, tako je osudom na smrt jednog ocvalog magarca ne tako davno potpuno razgoropadio javno mnenje Skandijavije, a Šveđane toliko naoštrio da je dlaka falila da ga proteraju iz zemlje. Glumac John C. Reilly je čak i napustio snimanje, revoltiran, pa ga je Trier zamenio slovenačkim glumcem  Željkom Ivanekom, dok je gospodja iz ekipe zadužena za odnose sa javnošću, samo prpošno izjavila: "Nismo hteli da govorimo o tome, ali pošto je cela stvar procurila u novine, potvrđujemo da se to zbilja dogodilo. Jako smo se potrudili da koristimo lutku umesto pravog magarca, jer nam je zbilja bilo neophodno da prikažemo ubijanje magarca na filmu, i kad to nije bilo uspešno, obratili smo se jednom veterinaru i zatražili od njega životinju koja bi ionako završila u klanici. Zbog ovog filma, taj jadni magarac živeo je dva meseca duže nego što bi inače živeo." Direktor producentske Trierove kopanije Zentropa, Peter Aalbaek Jensen, samo je napomenuo oko odlaska glumca povređenog magarčevom smrću: "Drugi glumci nisu imali moralnih problema u pogledu smrti magarca, naročito obzirom na činjenicu da smo mu mi u stvari produžili život. Bio je ubijem dostojanstveno, u skladu sa švedskim zakonom i u prisutnosti veterinara." I naravno da su oni suptilniji shvatili Trierovo zezanje sa licemernošću društva, ali besni Šveđani mu nisu ostali dužni, pitajuci se javno, kako to da isti taj reditelj koji  koristi linije nacrtane kredom umesto zidova kuća u kojima se radnja događa, sad odjednom toliko obožava realizam da ne može da ubije lutku magarca, nego mora pred kamerama da usmrti jedno živo biće? Odgovor je svakako u njegovim filmovima koji govore o hipokriziji, predrasudama i moralnom sunovratu društva.

Kontroverzni danski reditelj, čije uznemirujuće filmove jedni doživljavaju kao prst u oko, a drugi kao istinsku, doduše ciničnu i emotivnu, kritiku društva, za par dana, tojest 30. aprila puni 51. godinu. Oni koji se ježe od Trierovih brutalnih metafora i slika licemernog, morbidnog, korumpiranog, dvoličnog, malograđanskog sveta, rođendanski prigodno poentiraju njegove izjave da više ne gleda filmove, jer mu je hard drive krcat, da umesto toga igra video igre, te da konzumira prozak, pornografiju i pati od fobija. "U suštini, bojim se svega u životu, osim pravljenja filmova", kaže slavni Danac, i specijalno za one kojima je muka od njegove produkcije, dodaje: - Ako želite nešto lepše, idite i poševite se. Ili priuštite sebi vožnju kanuom.  I još: - Mislim da svaki moj film mora, ako ne baš da boli, onda da žulja kao kamen u cipeli.


Bas ste ovo

lepo napisali....Idem sada da iznajmim ovaj film. Hvala na podsecanju.
Pozdrav!


da dodam

festen (celebration) film o malim i velikim ljudima, prezivljavanjem i sukobljavanjem sa prvenstveno samim sobom i svojim postupcima.

ima jos jedan danski 'brothers' cija reziserka susanne bier na predivan nacin sa fenomenalnim glumcima odslikava porodicne pojave i ta ista talentovana resirerka je (mamu joj njemu totalno sam btw ljubomorrna samo pise i stancuje filmove a ja ne mogu da sastavim pet minuta!) ima novi film 'after the wedding' opet o porodici i humanosti.

nisu bas kao lars da sokiraju ali svakako su ovo neki od danaca sto mi prijaju za oko i dusu. stoga preporucujem.

a da li je lars hipokrata ili ne, ostavljam drugima da udaraju glavom o zid...

btw, mene ti reziseri koji agresivno pucaju na shok nikad nisu nesto mentalno uznemirili, ali me zato pomere sa mesta ljudi ciji filmovi odisu iskrenoscu i jednostavnoscu.
zadnji genije kojeg cisto sumnjam da ce moci bilo ko od starijih i mladjih reditelja moci da zajebe u pogledu takve vrste kompleksnosti filma je Florian Henckel von Donnersmarck{/b] ja ga skraceno zovem Cvetic i njegov film prvenac (od dugometraznih)

[b]"the lives of others"]
http://www.imdb.com/title/tt0405094/


pa kaže

- Sviđa mi se to kada se neko usudi da kaže ono što misli. Ekstremno je bitno da zadovoljiš samog sebe. Sećam se kada sam pokazao Tarkovskom moj film 'Element of Crime', on je mislio da je to hrpa sranja. Za mene je to bilo deo odrastanja. S druge strane, ne bih ga poštovao da je rekao išta drugo. (Lars von Trier)


samo da podvucem

Ekstremno je bitno da zadovoljiš samog sebe.

meni bitno barem.

i samo ovo da dodam i necu vise....

svaka vrsta sokiranja publike na mene ne utice nesto posebno, ali znam da je to na neki nacin dobro za ljude cija ce svest biti prodrmana tim sokovima. barem ce imati sansu da se upitaju. u svakom slucaju neko mora da drma to drvo.


Hmm...

Kako se samo izrazavao nekulturno taj Tarkovski - cudno jedno. Nije mu bas umetnicki.
Ako je sran.e u pitanju ja sam da budelazno. A ako je Tarkovski u pitanju - onaj pravi.


Sta znači Šokirati?

Da li je Šokirati identicno sa obezbeti katarzu?
Možda je katarza pročišćenje?
Mene je najviše šokiralo kada su 4 psa rastrgnula mačku pred mojim očima. Pritisak (na nesreću imam aparat 168/99). Kada sam gledala Noc živih mrtvaca, moje jedino osećamje je bilo da nikada ne yelim nauditi drugom živom biću.

Pozdrav
BM


e, Biljana...

... sad si me navela da listam po glavi shta me je sve sokiralo i lista je ohoho dugacka. No, da se vrnem na ova dva filma. Elem, Festen, tj Proslava me je sokirao kada sam ga prvi put gledala, ništa nisam znala o filmu, sem da je po pravilima Dogme radjen. U stvari jedna scena me je ošinula (pokusavam da ne potonem u prepricavanje), kada za vecerom dodje do strasnog otkrica o nasilju (otac pedofil zlostavljao sina), a svi se prave gluvi i slepi i nastavljaju da zveckaju srebrnim kašičicama...


Žuljala

me je Vrtoglavica. I Mrtvi. Nikada me nisu žuljali filmovi sa eksplicitnim žuljevima. Od filma očekujem fikšn, a ne fakšn. Al ko me šiša?


Ма ви се шалите Максић,

Биљано, шта кажете вас је баш шокирало то ,да су се четири пса обрачунала са том несрећном мачком !?
па шта сте очекивали, да је мазе и уведу је у собу њених власника!?
право да вам кажем, ја мислим да би се ви шокирали и кад би видели да ХИЈЕНА убија Срну, мада ме се не бих чудио од вас да се шокирате и да је обрнуто.
шокирање је код вас ствар за шокирање чини ми се...


Nisam

očekivala da je uvedu u sobu. Nisam očekivala ni da joj ponude verenički prsten. Očekivala sam da će psi rastrgnuti mačku, pa opet, to sam pokušala da sprečim, ali nisam uspela. Taj prizor me je šokirao. Raduje me da vas ne bi ni malo šokirao. Moja kćerka nije bila šokorana koliko ja i to je ok. Govorim o sebi i imam preavo na to povodom ideje da film treba da boli. Film treba da Vas učini boljim.

Pozdrav
BM


aberto tomba,

nisam razumela vash komentar. u prirodi se deshava da hijena ubije srnu, a i da psi rastrgnu macku, medjutim, takav prizor mene sigurno ne bi ostavio ravnodushnom , a ni ushicenom. a vas?


Kapi,

naravno da niste u mogućnosti da nešto razumete, ako o istom ne mislite, već samo se čudite tuđem mišnjenju.U prirodi se ne dešava da Hijena ubije srnu, već je to prirodno stanje stvari, dakle, to ni je incident kako vi želite da nam to naivno objasnite.

ja se ne šokiram prirodnim stanjem stvari, kao vi i vlasnica ovog Posta, mene šokiraju osobe koje se šokiraju opšte poznatim prirodnim zakonitostima.

iz izloženog zaključujem, ili ste vi loši glumci i foliraniti, ili velike neznalice.
treći zaključak ja ne vidim.


Alberto Tomba,

pitala sam vas, kako biste odreagovali kada biste ugledali takvu scenu? inace normalno je tj. prirodno je, i da ajkula raskomada coveka. i molim vas manite se zakljucivanja, da ne bih ja iznela moj zakljucak o vama.


Kapi,

kada bih ja video takvu scenu ja bih uzeo mobilni i pozvao hitnu pomoć!
'ajd sad vi dajte svoj zaključak o meni!?


ako nemate

mobilni, shta biste onda uradili?
Inace , ovo nije bio test inteligencije, pitala sam vas da ugledate takav prizor ,kako biste se osecali?


Milutine,

Pa ti si GENIJE!


Bauer, mislite da je Alberto Tomba...

...Milutin Labudin?


Glavu dajem,

Prepoznatljiv stil, duzina clanstva...


U pravu si...

... prepoznatljiv. ;)


Ježim se

kako su snimani neki drugi filmovi; Saša Petrović je navodno tražio da mi donesu prave leševe da plivaju rekom.
Film nije život.
Film može da vas šokira objašnjavajući vam kako i gde živite. Ali to nije cilj filma. On treba da vas obuči za život. I to neki jesu, a prvenstveno je holivudska produkcuja nekada činila. Film jeste umetnost. A ona vas ubek sprema da lakse podnesete sve što vas čeka. Kao i snovi.


Vesna,

Raduje me Vasa tema.


'fala Biljana

a ja muljam po glavi vasu pricu o macki koju su rastrgla 4 psa, grozna slika i ne slazem se da je to normalno, ti prizori razni iz savane po gradu. mislim, okey, pas juri macku i taj rad, ali i ja pre neki dan za dlaku izbegoh slican prizor, al' me stigla klinkina prica o coporu lutalica koji su iskasapili macku u dvoristu, samo rep ostao. rekla mi mala gde, pa sam pazljivo, najpazljivije zaobilazila. zmurenje pomaze. dokle, nemam pojam.


Žmurim, poštovana Vesna,

ima već tome 20 godina. Pokupih usput herniju, lečenje u Palmotićevoj i tako to. Zaspah od 1994. Više ni to ne pomaže. Da li smo svi već mrtvi kao što neke religije tvrde ili šta je to?
Uvek me obraduje kada neko pominje filmove. To je nekada bila moja profesija.

Srdačan pozdrav


shok

ja sam se sokirao (ovo je prvo sto mi je palo na pamet, i uvek padne kad razmisljam o sokiranju) kad sam, kao klinac, prisustvovao klanju svinje. pistolj za omamljivanje nije radio, ali je koljac i dalje pokusavao. 3, 4 puta. na kraju (ili mozda pocetku) agonije, prerezao joj je vrat i pustio da umre. dok je umirala pustala je krike, a pri udisaju vazduha, da bi pustila sledeci krik, culo se klokotanje krvi, uzrokovano prolaskom vazduha. jeza...
skoro mi se dogodio blazi sok kad me je nepoznata zena navla
-milovane, jesi to ti?
-ne, pogresili ste broj...
-slusaj, ako ides u skolu, nemoj da kazes da se ona ubila.
(5 sec. pauza)
-pogresili ste broj (tu tu...)


Scene nesputanog koitusa

šokiraju samo stvarno licemerne.
Neophodno je da one šokiraju mlade, one koji još uvek nisu imali seksualne odnose ili jesu, ali im je po prirodi stvari namenjeno da im u sadašnjoj etapi života seks odredjuje život. Kako vreme prolazi, a svako normalno biće tokom života seks uvodi kao i hranjenje u svakodnevnicu, ovakve scene bivaju dosadne, kao i scene hranjenja.
Put individuacije je uvek zanimljiviji, put u smrt još zanimljiviji. Mada Eros i Tanatos bivaju povezani od raznih autora.


u potpunosti se slazem.

u potpunosti se slazem.


Jednom davno

kada mi je to priličilo, napisala sam pesmu čiji je refren bio: Celuloid, celuloid, ja neću život, ja hoću film. Beše to doba nesputanog panka.
Nemam više tu energiju, ali još uvek želim film...Prija mi da gledam ostvarenja Lars fon Trira, i on se od života spasava filmom.


Moj omiljeni film

Lars von Triera je
"Breaking the Waves"

Bess McNeill je predivna.

U filmu "Romance" Catherine Breillat's mislim da je pravi seks.
Nisam sigurna, ali dodjavola, izgleda prilicno uverljivo.

Tip Rocco Siffredi je pravi porno glumac, uostalom.
Glumio takodje u njenom filmu Anatomy of Hell, ovaj na mene nije ostavio tako dobar utisak kao Romance.

Takodje film Le Pornographe, Bertrand Bonello, mislim da u jednoj sceni ima pravi seks.
Dosta dobar film, melanholican.

Olga


fake sex

takođe u psihološkoj drami "Šest Šveđanki na benzinskoj pumpi" ima dosta scena sexa. Samo mislim da nije bio pravi, foliraju se te Šveđanke.


Omiljeni

mi je serijal "Riget" (The Kingdom). Dva su DVD-a i moze se nabaviti u Danskoj - ima subtitlove, cak, i nasih, egzoticnih jezika. Gledao sam filmove koje pomenuste, ali ni jedan nije ravan po brutalnim (ogoljeni sex) scenama u filmu "Cannibal Holocaust", http://us.imdb.com/title/tt0078935/ . Preporuka za film "koji boli"


šok...

Ilustracija preuzeta sa www.yessy.com/elsa

Ljudi dožive šok ako i kad im se sopstvene iluzije razbiju naglo ili snažno.

Naglo - u jako kratkom vremenu (slikama iz realnosti).
Snažno - jakim čulnim doživljajem (umetnost).

Nema veze sa Prustom, ne umem da nađem bolju reč od "iluzije", a mora da ima. Nije ni "biće" ni "spoznaje" ni "weltanschauung" ni "percepcije", a sve je to, a ja ne umem da nađem pravu reč za opis šta to pukne u čoveku kad doživi šok.


pukne

zhica po kojoj "hoda"
.. pa tresne "dole"..


:)

Žica je dobro.
Ona žica u kojoj je čovek sam, sve što jeste i što bi voleo da nije.
Pa je posle šoka popravljaj, ako umeš! :)
A ima i bodljikava, pa električna, pa nevidljiva, pa debela i tanka, pa svilena , pa zlatna,...
Eh, sviđa mi se - žica!
Ima i muzička i likovna i glumačka i onako - kao talenat "ima žicu"...
A kad naiđe šok - nema žice!
Hvala, blue!


a da i nismo svesni toga

svi smo mi

ponekad... dobijesh ono shto si hteo, ali to nije ono shto si ochekivao.


Valseuses, Les (1974)

Moja preporuka

Od Larsa gledao samo:

Dancer in the Dark
Europa
Dogville


shokovi

u filmovima su se dogadjali stalno. Sjetimo se samo reakcija na film The life of Brian:):):)

btw.film Festen sam gledao i stvarno je dobar film *****


čoveka je lakše ubiti nego zaustaviti - makar i nakratko..

čoveka je lakše ubiti nego zaustaviti - makar i nakratko.. uspešnije od drugih time se bavio najozbiljniji umetnik današnje
amerike - bil viola.. u njegovim instalacijama nije glavno ono što se pokazuje, nego ono kako se mi pri tome ponašamo.. ne
obelodanjujući svoju zamisao, viola dovodi gledaoca u stanje meditativnog transa.. opčinjujući ga mučno usporenim
metamorfozama svojih junaka, on nas potapa u stihiju vremena, terajući nas da osmišljeno proživimo njegov tok..
to je i odredište jednog violinog dela - "kvinteta sećanja", koje je u zimu 2002., prikazano u muzeju "metropoliten":
na ekranu nevelike sale tri žene i dva muškarca zbog nečega pate.. scenu koja u stvarnosti traje samo 60ak sekundi umetnik
je razvukao na 16 minuta.. zagnjureni u vreme, lepljivo kao smola, njegovi junaci se spuštaju niz evolucionu lestvicu,
vraćajući se od flore do faune.. svaki gest se izvodi sa onom laganom gracijom sa kojom se otvara pupoljak.. skoro neprimetno,
ali nezaustavljivo kretanje emocije potpumo te hipnotiše kao posmatrača.. gledajući na ekran, mi srastamo sa onim što se tamo
dešava.. prelazak na drugi režim menja štimung naše svesti.. otuda, kada nakon ovog osvežavajućeg čina, izađemo na njujoršku
ulicu, okolina se teško vraća u normalan, tačnije, nenormalan tempo života.. u suštini viola čini ono zbog čega i
postoji umetnost - on preuređuje naš senzorni aparat, ali ja mislim: ne da bi nas začudio.. neeeeee.. nekako, više mislim da
bi nas promenio..


severnjacka vrelina

...
A što pate?


čemu se sada možemo smejati?.

još se prašina nije bila ni slegla posle 11. septembra, a jedno od prvih pitanja koje su njujorčani sebi postavili, beše:
čemu se sada možemo smejati?.


Element zločina

Najviše volim Trierov Element zločina. Baš zbog traganja za nečim čemu se može smejati...i usporenosti i očajničkih pokušaja da se rastegne vreme...
neki su mi rekli da sam samo pala na sepiju...


bill viola!

Mislim da sam gledao neki njegov kratki film pre par godina na TV-u. Jako chudan film, shto ti reche usporen, gde je u kadru sova i slika se usporeno povecava do ochiju te sove, sve dok se u zjenicama ne vide, kao u zamagljenom ogledalu obrisi nekih ljudi.. sve je to bez ikakvog zvuka tako da slika deluje josh usporenije, a onda ide neka druga slika, sa zvukom, u kojoj nekakvi indusi stoje u grupi, a sa strane se vidi kako jedan chovek udara drugog sa bichem, a zvuk koji se chuje je ustvari zvuk tog bicha i zvuk je jedin brz u chitavoj sceni, sve ostalo je usporeno ili se meni samo uchinilo da je usporeno.
Neobichan film...


. okom u prste .

. traganja .

ps: . a otkrivanja oslobađaju . i od strahova .


A ja sam...

...jednom na nekoj feshti, dok sam pushtao muziku, odluchio da malo eksperimentishem.
Svi su bili dobro raspolozheni, shto od alkohola, shto od trave, a ja sam u svojoj dokolici posmatrao sve te face i gledao kako se raspolozhenje menja u zavisnosti od muzike, iako niko nije posebno obracao pazhnju na muziku.. bitno je da svira neshto...
Prvo sam pustio od Manu Dibanga stvar koja se zove Happy Feeling, i raspolozhenje je poraslo do razdraganog cichanja i neobuzdanog smeha.. svi su bili bash srecni, pravo stanje za 7 minuta Happy Feeling... onda sam, sledecu po redu, pustio, sa istog albuma stvar koja se zove Take a time, i raspolozhenje se odjednom promenilo... skoro da je doshlo do svadje, tako da sam vec na trecoj minuti morao da prekinem pjesmu i pustim veselu pesmicu 'doktor bird'... svi vole zhivotinje.
Zanimljivo je da je prva pesma instrumentalna, a u drugoj je tekst samo: uzmi, uzmi vremena da zamenish realnost.. i brzheg su rege africhkog ritma... Manu je fantastichno pogodio naslove, jer u zapadnim zemljama ljudi stalno negde zhure, pa ih vredja kad chuju takve poruke, makar ih chuli i nesvesno.


provokacija

. da, sećam se kako mi je prijatelj muzičar objašnjavao elemente umetnosti držanja publike pod kontrolom : virtuoz je onaj koji unapred oseti da je moguć raspad i to ne dozvoli ! .


istetovirano ogledalo:.

sposobnost očuvanja lica
i čini dostojanstvo čoveka
pred onim neizbežnim
lizanjem - doveka..
ljuuuubiti staaaaaalno
ko to još mooože
ne dozvoliti pogledima
da vatru stalože
bez plama
upoznaj moju pljuvačku q-10
i liži me preeeko vremena
makrobiotičarske sam duše
biće puuuuno semena
i spasenog narandžastog nevena
sa po nekim žuuuutim
knedlama
oooooooo
kako si uspela
da mi mašini pomešaš ulje i vodu
i sa malo plave žice
kao naivno pitaš
a jel bi mogo ti odavde- pešiceeee


Loreley

fix...u epizodi...Facelifting of Loreley...woooooooooooooow
Ima se rašta za mehaničara učiti!


Hardcore scena u filmu traje

Hardcore scena u filmu traje oko tri sekunde s time da gledalac može da vidi samo penetraciju ali ne i ko su akteri koitusa. Predpostavljam da se radi o dublerima.


sloven

Lars von Tier i Tomas Vinterberg, Kristian Levring, Lone Scherfig, danski redatelji, napravili su filmski manifest Dogma 95. u koji se ne uklapaju dubleri.

Evo Dogminih zapovesti: format filma mora da bude 35 mm, svi snimci moraju da budu napravljeni na licu mesta, zvuk se snima kada i slika, muzika mora da ide uživo, kamera se drži u ruci i svi pokreti kamere koji mogu da se naprave rukama su dozvoljeni, film mora da bude u boji, a filteri i optički dodaci su zabranjeni, kao u oružje. Radnja filma se odvija «ovde i sada», a reditelj ne zadržava nikakva prava objavljivanja i tretira se kao umetnik. Međitim, da Dogmu 95 treba više shvatati kao bunt, a manje kao preozbiljne zapovesti, pokazuje i smisao za humor osnivača. Vinterberg je tako za svoj film Proslava priznao da je u jednoj sceni zamračio prozor, u drugoj obesio kameru za mikrofon, a u trećoj dopustio glumcu služenje mobilnim telefonom koji nije pripadao njemu već jednom od članova ekipe...:)


Sluškinje

Sinoć je na bini JDP-a, jedan pravi miš, položio svoj život na Oltar umetnosti. Pogrešno mesto. Pogrešan trenutak. Slavan kraj. Pod svetlima reflektora.

p.s. dobra predstava; Slovenci, bravo!
p.p.s. jadan miš