Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Umro je Mstislav

 

UMRO JE MSTISLAV

Mogao bih sada, kao što to čine neki, da vam saspem ogroman broj podataka o čoveku. Za neke, koji instrument je svirao, gde je svirao, gde je dirigovao i slično.

Neću!

Ispričaću vam priču o ličnom doživljaju sa ovim genijalnim umetnikom.

Za početak, potrebno je vratiti se u neke davne godine, kada je tadašnja YU estrada u tadašnjem SSSR-u bila sve i svja. U čemu se to ogledalo?

U činjenici, da su naši koncerti bili rasprodani danima, ponekad i nedeljama unapred. Istini za volju moram reći, da je u to vreme apsolutni gospodar naše estrade tamo bio Đorđe Marjanović.

O njemu svako ima pravo da misli i komentariše šta god mu drago, ali bih sebi dao za pravo, da nakon odsviranih oko 500 /pet stotina/ koncerata u pratećem bendu, o tome ipak, bar mi se tako čini, mogu da dam dosta merodavno mišljenje.

No, to nije tema ovog posta.

U čemu se ogledala ta naša estradna delatnost, sem uspeha na koncertima?

Pa recimo u činjenici, da smo imali niz malih i ne baš malih privilegija.

Jedna od njih ogledala se u tome, da na pr., nikada nismo prilikom uglavnom avionskog transporta bili dužni da obavimo čekiranje, niti da čekamo u beskrajnim redovima na aerodromima, i niz drugih stvari...

Zahvaljujući upravo tome,  takvom jednom prilikom, dogodio se susret sa Mstislavom.

Stigli smo dan ranije, dakle nismo imali koncert i bili smo slobodni, u neki grad na jugu. Mislim da je to bio Taškent, ali nisam sasvim siguran.

Naš vođa puta, Rus, pitao nas je, da li smo zainteresovani da prisustvujemo konceru Mstislava Rostropoviča te večeri.

Nas nekoliko je bilo oduševljeno predlogom, jer smo o Mstislavu znali dosta toga, iako se bavimo drugom muzikom.

Taj koncert, uz pratnju klavira, odslušali smo bez daha. Posebno smo ostali smrznuti za jedan pianissimo, na kraju jedne od kompozicija. Taj pijanissimo je trajao i trajao.

To njegovo gudalo, kao da nije imalo kraj...

mstislavmstislav

Posle našeg odrađenog koncerta, u neko rano jutro na aerodrom, pa dalje, u nove radne pobede.

Na aerodromu haos, gužva neviđena. Ali za nas, to nema značaja. Vode nas kao uvek u takvim prilikama u posebnu salu, tkzv. Inturist. To je nešto kao sada VIP salon.

Upadamo tamo, kad u jednom čošku sedi čovek sa violončelom pored njega, i jede jabuku.

MSTISLAV!

Prilazimo sa strahopoštovanjem, i zahvaljujemo se za dozivljaj sa koncerta.

Čovek je ustao da se pozdravi sa nama!

I reče:

„ Hvala vam deco, što putujute istog dana kad i ja. Da nije vas, ova sala Inturista ne bi bila otvorena, i ja bi sa mojim instrumentom  bio u onoj gužvi. Puno vam hvala".

 


Fala ti za ovaj članak !

Alal vera Mstislavu !


Fala ti

Fala i tebi.


Eto sta je veliki i pravi

Eto sta je veliki i pravi umetnik. Nema razbacivanja, puvanja i ostalih pratecih elemenata ponasanja. Ja mogu da zamislim sliku kako u nekoj sali sedi violoncelista, a pored njega celo. Nadrealna slika. Zamisljam da je ta sala bila neka velika prostorija. Kakav lep gest od strane jednog gospodina prema vama, tada mladim muzicarima. Lepa prica kao i sve do sada koje ste podelili sa nama.

Ps: Na snimcima se uvek cuje kako celista dise. A muzika ostaje za uvek. Vi muzicari nemozete da umrete.


rostropovich...

... divna pricha o velikom umetniku... evo nadjoh jedan dio bahovog bourreea sa koncerta u Parizu 1962 godine.


ovo je jako tuzna vest.

ovo je jako tuzna vest. nekako me zatekla pri povratku iz berlina gde sam gledala njegove slike sa nastupa kod berlinskog zida, u muzeju - jedna od najupecatljivijih slika. kad je konacno zid srusen, Rostropovic je izjavio "I have feeling that my heart now is together — two half of heart now together,".

on je bio jedan od onih ljudi koje dozivljavam kao hodajuce istorije, ili bolje receno kao linkovi sa velikanima proslosti. bio je student sergeja prokofjeva i dmitria sostakovicha koji mu je posvetio svoj cuveni cello koncert...otisao je ligeti pre par meseci, pre par godina berio. nazalost mislim da velikih individualaca-muzicara ima sve manje...

hvala na ovom postu.


ovo je

Bol,hvala vama na Dvoržaku.


cello maestro Rostropovich

Quote:
Moscow, April 28, Interfax - Patriarch Alexy II of Moscow and All Russia conveyed his condolences to Galina Vishnevskaya whose husband, the great musician Mstislav Rostropovich died recently.According to Alexy II, Rostropovich was ‘a tireless social activist and a defender of human dignity and spiritual freedom

‘Our Lord has called to himself an outstanding musician of our times, and this is an irreplaceable loss for the whole world. As a great violoncellist and conductor, he achieved ultimate mastery in violoncello and enriched his repertory with many modern composers’ works,’ the patriarch said in his letter of condolences published by the Moscow Patriarchate’s official website.

cujmo ga u predivnoj:

Prelude from Bach's Cello Suite No. 1

Slava mu.
Neka pociva u miru.

S.'.


slava mu

bio je zaista veliki umetnik, a toliko dostupan covek...

mico, vama hvala na nesebicnosti i ovako lepim, toplim pricama, koje se uvek prilepe za dusu...


slava mu

Hvala cincili. Neka mu je večna slava.
Mislim da mi džezisti, ako ne svi, a onda bar deo nas,
vrlo dobro osećamo i cenimo domete pravih umetnika, bez obzira kojom vrstom muzike se bave.


Kako vreme prolazi, sve

Kako vreme prolazi, sve više shvatam onu čuvenu priču o tome da postoje samo dve "vrste muzike" (pa shodno tome i dve vrste muzičkih umetnika): dobra i "ona druga".

Dobra ume da preskoči vekove. Dobri muzičari ostaju zauvek.


Auh, presece me, covece sa tim nickom.

Ja mislio mmilutin mmladjenovic se povampirio i dosao svesti!
Rostropoviceva muzika je ono sto se standardno naziva "klasika", u onom smislu da je to delo koje provezuje proslost i sadasnjost. To je termin koji se koristi i u knjizevnosti, slikarstvu, nauci...jednostavno, delo koje dopire u buducnost preko horizonta svog vremena.
Ja mislim da je i nas Mica "klasik" u tom smislu, ali je suvise skroman (jos jedna cesta osobina kod takvih ljudi) da bi to priznao.


ne prizivaj ga nsarski :-)

ne prizivaj ga nsarski :-) njemu nista lakse da se preregistruje pa da krene u akciju.

inace, termin 'klasika' se tumaci na mnogo nacina, koliko sam ja ucila o stilovima. opet, rostropovic je svirao najcesce 'klasicnu' muziku, mislim da njegovo izvodjenje ne moze da se oznaci kao 'klasicno' u smislu 'dobro, za sva vremena'...nisam sasvim sigurna sta hoces da kazes, on je uglavnom svirao a malo komponovao...? mica moze da se okarakterise kao 'klasika' ali takodje taj termin moze da bude i pogresno tumacen. malko mesas nekoliko tumacenja tog termina, sve u isto vreme. bez ljutnje, stvarno me zanima sta si hteo da kazes? (trep :-)


Ja sam taj termin

najcesce sretao u knjizevnosti. Recimo, za "Roman o Londonu" je, istog trenutka kad je izasao iz stampe moglo da se kaze da je "klasika".
Nije bitno koja se tema obradjuje: "klasicna", dzez, pa i rokenrol - znas, nesto udje u legendu, u temelje te aktivnosti. Sad, mozda je taj termin neuobicajen u muzici (u ovom znacenju), jer kad se kaze "klasika" misli se na Betovena, Mocarta i to. Kao sto u umetnosti sviranja na violini ne moze zaobici Paganini, tako se i pri pomenu cela ne moze zaobici Rotropovic. Opet, ja sam mnogo puta cuo da se kaze "klasici dzeza", ne u smislu da su oni zacetnici (mada i to moze da bude slucaj), vec da su ostvarili nesto trajno, cemu se iznova vracamo u svakom dobu.
Nadam se da je ovo malo preciznije:)


'klasika'.

u muzici 'klasika' znaci period od baroka zakljucno sa expresionizmom, a mozart, betoven i ti drugari su muzicki 'klasicizam', stil vezan za odredjeni vremenski period...ali moram da priznam da nisam nikada cula da se izvodjac, koliko god bio genijalan, svrstava u klasiku, u smislu dobro za sva vremena. obicno je vezano za stvaranje muzike a ne za izvodjenje. klasici jazza su prisutni kao kompozitori i izvodjaci-improvizatori a ne samo kao interpretatori Tudje muzike...pa ni za klasicnog glumca ili igraca nisam cula da je 'klasik'...jelmerazumes? samo je neko od njih Tumac klasike. zato si me zbunio. jasno mi je sta hoces da kazes, ali mislim da taj termin nije dobar za karakterizaciju izvodjaca, jer izvodjaci da bi ostali dobri moraju uvek da unose nesto novo ili da tumace 'staru' muziku drugacije od prethodnih i na taj nacin se dokazuju, sto je nekako suprotno od klasicnog. 'klasican izvodjac' bi moglo da se protumaci vrlo lako kao 'staromodan' ;-)
ali evo, nek i mica kaze sta misli...i mozda jos neko.


nisam sasvim shvatila...oni

nisam sasvim shvatila...oni su primer gde mozemo da performera nazovemo 'klasikom'? ela i luis su jazzeri, mnogo je Njihovog u Tudjoj muzici. fred i ginger su deo filma koji moze da se okarakterise kao 'klasican' (stari, dobar...). mozda nisam shvatila...? meni greta garbo nije klasicna vec jedinstvena.


Sve to

+ Ira i George. A u kontekstu vašeg razgovora ipak najviše Ira.


ali njih dvoje

su Stvaraoci a ne Interpretatori. oko toga se sporimo :-) stvaraoci mogu da postanu klasici i to je ok. i dalje mislim da se 'klasik' kod izvodjaca tumaci kao 'out of date', 'old-fashion'...ti ne zvuci cudno ako kazem da je Klara Schumann, pijanistkinja', 'klasika'?! meni jako.


.

.


hvala vam, mico. bio je ne

hvala vam, mico.
bio je ne samo izuzetan muzicar i umetnik, vec i covek od tako retkog integriteta i stava.
poseban po svom talentu, hrabrosti i snazi, ali i neizmernoj ljudskoj blagosti i toplini. i vasa prica ga je prikazala takvim.


muzika

Meni uvek bilo neobično kad se o proglašenim državnim danima žalosti na medijima "pušta" muzika koju onda zovu "ozbiljna", pri čemu odabir te "ozbiljne muzike" najčešće nije imao veze sa razlozima žalosti. Nekako mi uvek bilo krivo što je zamišljeno da zajednička, solidarna tuga treba da bude izražena kroz muziku koja inače (ili za mene) nema takvu simboliku. A ne znam kakvu bi muziku inače trebalo "puštati" u takvim "državnim prigodama", samo mi nekako uvek bilo bez veze...


Što je još gore,

izbor te njihove "ozbiljne" muzike često biva katastrofalan, pa smo se u danima žalosti naslušali raznih igara (polki, mazurki itd.) i drugih veoma vedrih kompozicija. Tako se jednim udarcem nanosi dvostruka šteta: skrnavi se uspomena na preminule, a istovremeno nanosi šteta popularizaciji dobre muzike.


Što je još

Imao sam jednom zanimljivu situaciju sa tim u vezi. Radio sam kao muzički urednik neke žive emisije na televiziji.
Bila je kolažnog tipa, dakle od svega po malo.
U jednom momentu utrčava dežurni urednik vesti i kaže da su dobili video storiju o nekom užasnom događaju, i da to treba odmah da ide u program. Storija je stigla u međunarodnoj razmeni, ali bez ikakvog tona, pa treba hitno da se podmetne neka muzika. Ništa prigodno nisam imao u tonskoj režiji, pa odjurim do fonoteke da nešto pribavim. Jureći usput razmišljam šta da uzmem od muzike. To mora da obavim u izuzetno kratkom roku. Ulećem u diskoteku i kažem dežurnom, da mi hitno da nešto od Wagnera. Pita šta od njega, ja kažem daj bilo šta, samo bez vokala. Jurim nazad, i imam samo toliko vremena da stavim ploču na gramofon. Kreće storija u program, kreće Wagnerova muzika - uklopilo se fenomenalno. E sad, šta je to bilo od Wagnera, ni dan danas ne znam.


bas se to uklapa sa onim sto

bas se to uklapa sa onim sto sam dole navela zasto se ta muzika obicno pusta u takvim prilikama - malo je pevanja :-)


:)

Pa sa Vagnerom niste mogli promašiti. Nema šanse! On je sav muzički Srdja Zlopogledja. :)


Srđa Zlopogleđa


gde si dunjice?!!

:-)
si videla kakvu sam sliku gore stavila? jos sam pod utiscima :-) (ali necu da trollujem sad, znam da umem).


Vidjela sliku

koja je obisla svijet i dodala zrnce pozitivne slave Berlinskom zidu. Pozdravljam te!


ja ga cenim ali nisam mogla

ja ga cenim ali nisam mogla da ga slusam sve do pre mesec-dva kad sam Parsifala gledala/slusala u hamburskoj operi. mozda da se gleda, ne moze Stereorama, beskrajon je dosadno. pa zamisli da slusas Kuma 1/2/3 kao audio?!?!? sumanuto. isto kao i slusanje dramskog texta ('shekspir na radiju' :-)))


Ranije

dok sam imala više vremena primenjivala sam specijalni taktički pristup sa Vagnerom: uvek samo u malim porcijama sa čitanjem o pozadini opere izmedju. Osim toga, imala sam jednu prijateljicu, veličanstven dramski sopran, koju sam zamišljala u tim ulogama. Sa takvim "pristupom" Vagner mi se prikazivao u svoj svojoj veličini. Ali nisam ga već odavno slušala, ne znam kako bi mi sad zvučao.

Ja i inače ne spadam u zaljubljenike u operu. Naravno, volim i operu, što možeš videti iz ovde priloženog, ali imam i većih muzičkih slabosti i poroka.:)


Anna Russell & Wagner

najzanimljiviji prikaz wagnerove muzike (sa akcentom na libreto) je dala Anna Russell :-)))


BoL, draga,

Upravo sam odslušala Annu Russell. Slatko sam se ismejala i složila se sa ženom skoro u svemu. Većina njenih zamerki bi se mogla sažeti u jednu reč: pretencioznost.

Pretencioznost ni ja ne volim u umetnosti. Medjutim, bez te osobine Vagner ne bi mogao da da toliki doprinos operi koliki je dao. On je, mislim, svesno žrtvovao svoj nesumnjivi muzički talenat reformi operske forme i orkestra, a lepotu muzičkog izraza dramatičnosti i "sintetičnosti" opere. Čuj ovu baladu (tražila sam jednu drugu koju jako volim, ali sam zaboravila i njen naslov i iz koje je opere, pa će ovaj put morati da prodje ova:)), obrati pažnju na orkestar, kako "vaja" glavnu temu, taj divni hor, kako vlada harmonijom i melodijom u lirskim deonicma i disharmonijom da dočara dramu. Veliki je to majstor bio, samo malo ćaknut. I Srdja Zlopogledja.:)

Anna Russell jeste u pravu i njena demistifikacija Vagnera je vrlo korisna, kao i svaka druga demistifikacija, samo mislim da postoji i druga strana medalje. A čini mi se da malo i preteruje. :)


vagneru ako izbrises

vagneru ako izbrises recitative, onda bi stalo sve nekako u neku podnosljiviju formu za slusanje (i gledanje - ipak, 5.5 sati u operi na Parsifalu? zalepila sam se za stolicu :-)

postoji jos jedna verzija koju sam slusala davno gde nakon sat vremena izlaganja Anna pita publiku: 'remember the ring?' :-))))

evo deo jedne opere iz mog omiljenog perioda i u jednoj od najboljih scenskih postavki koje sam videla do sad!
sasha waltz


Ovo je divno

Ali BoL, jesi li ti sigurna da je ovo Vagner? Ja bih ruku stavila u vatru da je ovo neki prelaz izmedju renesanse i baroka ili rani barok. To samo pokazuje da je Vagner zaista bio ćaknut čovek.:)


ne, nije Vagner :-) to je

ne, nije Vagner :-)
to je Henry Purcell, dobro si ga stilski okarakterisala. nisam bila dovoljno precizna u prethodnom komentaru ali ako i mogu da slusam neke opere to su one pre klasicizma, barokne i te na prelasku sa renesansnih moteta.
sorry na zbunjivanju :-)))


pa klasicna i jazz muzika su

pa klasicna i jazz muzika su mnogo cesce instrumentalne, za razliku od pop/rock i narodne koja su uglavnom vokalno-instrumentalne. mislim da je zato. meni je ipak najbesmislenije pustanje celih opera na radiju, bez da vidis sta se desava, a opera je izrazito muzicko-scenska forma :-)


BoL

Jeste besmisleno, kao i sve ostalo što se radi bez pameti i plana. Oni to valjda puste bilo šta, samo da popune termin. Ne procenjuju ni ciljnu grupu kojoj se obraćaju, niti da li njihova muz. ponuda odgovara toj ciljnoj grupi. A verovatno ima i nedovoljnog poznavanja muzike i onog čime stanica raspolaže.


nije sasvim tako. Stereorama

nije sasvim tako. Stereorama pusta subotom i nedeljem muziku ceo dan uglavnom klasicnu i imaju sat ili dva za jazz i world music. poslednji termin, poslednjih 2-3 sata u oba dana je rezervisano za operu...i sve to uredjuju muzicki obrazovani ljudi, neke od njih znam licno. i nije slucaj samo kod nas. masa radio stanica pusta opere tek tako, bez ideje da 'slucajni' slusalac mozda ne govori italijanski ili nemacki pa nema pojma o cemu se radi i o cemu peva 'tetka' toliko uporno ;-)


Inturist

Сећам се тих издвојених, празних и нимало луксузних сала из неколико путовања по унутрашњости бившег СССР, била је благодет у њима чекати - а доживео сам у пар наврата и ону незгоднију варијанту(почев од 48 сати на московском Домодједову, који је тада личио на аутобуску станицу Бујановац-кажу да је сада свемирски).
Мићо, веома сте лепо, а сажето описали то како велики уметници (и не само они)нису обавезно и умишљене месије.
Међу мени најдраже реликвије спадају аутограми двојице интелектуалаца - пијаниста: Била Еванса и Џона Луиса. А до њих сам дошао тако што бих, када су после концерата у Д.С. 70-тих, свирали сешн у ДОБ-у: пришао бих у паузи, тада клинац-студент, уљудно и кратко изјавио да веома волим њихову музику и уз љубазан осмех добио тражено. А поред Б.Еванса је за шанком један од наших организатора препотентно питао 'еј, Биле, шта би са Мајлсовом леукемијом?'...
Две деценије је први комшија моје породице био славни композитор и професор Н.Х-све о скромности у животу сам научио од тог великог човека, имао је библиотеку - александријску, од свих талмуда, курана, библија до микијевих забавника.
Четвртом великом човеку, који је средином 80-тих направио ршум на лондонској берзи обојених метала (умешношћу, не малверзацијама као Хаманака 90-тих) сам представљен у Лдн '92. Био сам узбуђен-упознајеm легенду струке, изјавио да ми је част да сретнем некога...знате већ, а он се, свега пар година старији од мене, са типичним енглеским хумором осврнуо око себе у стилу ''Who, me?''...


mmilovane

Поштовани домаћине Мићо,
надам се да нећете пуно замерити на кратком тролу:
Сутра шаљем списа могуће дигитализације. Вечерас сам срећан као... повратио сам давно изгубљени албум MJQ, ''Blues on Bach''!!!


Mico, Hvala vam na ovom

Mico,
Hvala vam na ovom divnom blogu i licnim uspomenama koje ste podelili sa nama..


Slava mu

Uvek sam setna kad odu divni ljudi .... mnogo puta samo se sreli s njim, zahvaljujuci njemu...


Danas je

u Moskvi, u crkvi Hrista Spasa sahranjen Rostropovic uz aplauz:


Mala ispravka

Na slici je detalj sa oprostaja od poznatog u Rusiji glumca Kirila Lavrova koji je umro isti dan kad i Rostropovic. Interesantan detalj vezan za Lavrova: njegov deda je kao belogvardejac dosao posle revolucije u Srbiju gde je i umro i sahranjen je na Novom groblju u Beogradu. Lavrov je cesto dolazio u Beograd.

Rostropovic je posle opela u crkvi Hrista Spasa sahranjen uz poslednji aplauz na Novodevicjem groblju u Moskvi.

http://www.rambler.ru/news/images/news/2007/04/29/1177853280_54099.jpg


Mala ispravka

Kazi nsarski.


A

sta da kaze?


A

Da pojasni kako je došlo do greške. nsarski je uvek vrlo precizan i tačan.


mozda

nije ni vazno.ljudi umiru to je valjda poenta.


Još o Rostropu

Od kolege Dušana Mihaleka koji živi u Izraelu, dobio sam mailom još nekoliko zanimljivih podataka o Rostropoviču, koje prenosim.Hvala Dušane.

"Kada je Rostropovič nakon osamostaljenja Azerbejdžana prvi put dosao da poseti rodni grad, zatekao je tamošnji muzički zivot u opštem rasulu: opera zatvorena, od filharmonijskog orkestra ostao kamerni… Uspeo je, svojim autoritetom (i finansijskim injekcijama) da ubedi predsednika Azerbejdžana da vrati Bakuu staru muzičku slavu. I stvarno – ovaj je "odrešio kesu", vratio u Baku sve istaknute muzičare, muzički život je nanovo procvetao, jedna ulica nazvana je po Rostropoviču-ocu, organizovan "Konkurs Rostropovič" za violončeliste (Rostrop je dolazio da bude predsednik žirija)…
Za 75. rođendan Rostropoviča u Bakuu je održan Festival Rostropoviča. Sam Rostrop je – kao solista ili kao dirigent – izveo za deset dana 20 koncerata, sa 20 različitih programa – i sve je izveo NAPAMET!
Pre desetak godina došao u Tel-Aviv, da nastupi sa Izraelskom filharmonijom, i pola sata pre koncerta saznao da se ne izvodi, recimo, Dvoržakov – nego Šostakovićev Koncert. Nema problema – rekao je – 15 minuta vežbao u svojoj sobi, i izasao pred publiku i briljantno izveo Koncert – naravno, napamet".


U subotu je na Kolarcu bio

U subotu je na Kolarcu bio odličan koncert Simfonijskog orkestra Muzičke akademije iz Ljubljane. Bilo je lepo što su se ti mladi ljudi setili da koncert posvete velikom Mstislavu. Uzgred, svirali su sjajno, pred ne baš popunjenim Kolarcem.


I još o Rostropu

Kolega Rajko Maksimović se u međuvremenu oglasio opisom njegovog susreta sa Mstislavom.
Piše kolega Rajko:
... Bilo je to u jesen '89. Svirao je Dvoržaka i Šostija jedne večeri a sutradan - solo recital. Ja dodjem na generalnu probu sa orkestrom. Dirigent je bio Rus (zaboravio ime) i 1. violina takodje Ruskinja. Gledali su ga kao Boga. On u jednom trenutku zaustavlja probu i kaže:
- Proshu Vas, pervaja valjtorna, ne igrajte eto tak (pa mu odsvira napamet, jedno 2 takta), no tak: (pa mu odsvira sasvim drugaciji frazirung)!!! Znači, on svira svoje, a sluša ceo orkestar i ZNA šta se tamo dešava!!! Za mene je sasvim nedovoljno reći: da je bio jedan od najvećih čelista.
Po meni: ON JE BIO NAJVEĆI MUZIČAR XX VEKA, podrazumevajući tu sve instrumente, pevanje, dirigovanje, pa možda čak i komponovanje. Upoznali smo se posle probe... Prečuo je, pa me je oslovljavao sa "Maksimich". Imao sam partituru Pasije (A-4) i poklonio mu, sa kasetom.
Kada je sutradan završio recital, pogodio sam da će na bis da svira Bachovu Sarabandu... Kada je završio, u pianissimu, jedno 5 sec. je bio tajac! Prosto neka SVETA tišina, koju niko nije smeo da naruši. Onda se prolomio zemljotres. Zamalo da se Kolarac sruši.
Čuo sam, da nije dozvoljavao TV snimanje svojih koncerata. Bio je u pravu. Ne samo zbog onog siledžijskog dovikivanja (dogovaranja) medju kamermanima nego zato što TV kamere ne mogu da snime neko njegovo nadprirodno zračenje, koje se oseća u sali.


jazz na RTS-u

Poslesto godina pojavio se post na 92-ci u kom nema mrznje i cinizma. Vi ste g-dine Mico, bar nekoliko Srba naucili i zainteresovali da slusa jazz i samo na tome da se zavrsi Vas opus bili bi ste neverovatno bitna licnost. Da ste samo iskomponovali "Otpisane" bili biste u galeriji velikih kompozitora. Vi ste daleko vise od toga.
Postoji li nada da se na RTS pojavi neka emisija koju biste vodili i koja bi se bavila jazzom? Mislim da bi to bio rudnik zlata. Znam da ne mogu da ocekujem da Kojadinovic pokrene tako nesto, ali voleo bih da vidim Vase misljenje.


jazz na

Hvala na komplimentima.
Do sada nisam razmišljao o pokretanju novih emisija na tu temu. Verujem da bi bilo zanimljivo, kada bi se pronašli snimci iz prve serije emisija koje sam snimio početkom 70-ih, koja se zvala "Povratak džeza". Iako snimane davno, mislim da bi bile aktuelne i danas. No imajući u vidu, da su i neke mnogo važnije stvari obrisane, sumnjam da je išta sačuvano.
U svakom slučaju hvala na podršci.
Razmisliću...