Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Lassie

vratio sam se kuci. i neko vreme je bilo divno... sad ponovo hocu da odem. sto ti je covek...


a ja hocu da dodjem....

kuci....


dodji

dodji


mozda cu

moci


lepo

ti mi govorili..nisi slusao

J


e, druže jakša, da sam

e, druže jakša, da sam znao ne bi dolazio


Ajde bre Vaske ne kukaj. U

Ajde bre Vaske ne kukaj. U Srbiji je za naš posao sad najbolje. Šta bi da si u nekoj dosadnoj zemlji.

Ovde je za 12 godina koliko sam tu najveće uzbuđenje bilo kad je na nekakvom skupu stomatologa jedan političar, nekakav Macek, lupio šljagu ministru zdravstva pošto je taj prethodno izjavio da se Macek oženio iz interesa pošto mu je žena rugoba. :) (Inače ministar živi sa dvema ženama) Posle su se još malo dovatili (ali ništa opasno). video snimak događaja sa titlom na engl.

Ja kakve sam sreće nisam tada bio tu.

Prema tome uživaj. Tu barem ima događaja za novinara koliko ti drago.


za business je fakat super.

za business je fakat super.


Izvini

a gde si to bio? I gde ti je kuca?

:)


ovo je

haiku. ne trazi se objasnjenje.


a i ti si se

vratio Dejane?


aha haiku,

a je l' ga mi pishemo?


haiku

vraćam se kući
u jednoj ruci torba
u drugoj cvet

Nenad BURGIĆ (1952-1990)


sa svih prozora...

sa svih prozora
vidi se isto:
unutrašnjost kuće

N. Burgić


evo još jedan:

Skidam cipele
odlažući i umor
dugačkog puta.

N.M.


Bas danas

isla sam sa prijateljicom po njenog sina na hor. I setamo se posle i ona me me pita - Sta radimo mi ovde uopste - idemo za Beograd? I ja mislim - idemo...samo nisam rekla na glas. Dakle ja bih danas kuci...


znaci , u pravu je

Efraim Kison kad kaze "Kod kuce je najgore"


kako se uzme

kako se uzme


можеи овако

када једном усвет кренеш . . немој више да се враћаш
(мика антић,+песник)


Potpisujem

veliku istinu divnog Mike Antića.


Mika Antic

Boze kako je prelepa ova Nepovratna Pesma.


Ili ovako:

Home is where one starts from.
(T.S. Eliot).


Ja sam kod kuće

tamo gdje su moji najmiliji i gdje se osjećam dobro i slobodno. Sada je to Berlin.

Moje rodno mjesto? Sjetim se iz spomenara, da parafraziram:
U srce sam ga zaključala,
ne može izaći,
ključić sam izgubila,
ne mogu ga naći.


JA SAM

uvek kod kuce iako sam ovde. tamo me nema a ovde ne postojim.


lepo

receno


idi pa se vrati...i opet idi

idi pa se vrati...i opet idi

nice!


...

..otkaci slepove,
nanisani jutro i pusti tu ladju da klizi...


...

postoje kod Amera reči za to: "Take it easy", lutko lepa, zrela se breskva nebom cepa.


neki

beže i od sebe, a da toga nisu ni svesni.


Sto kaze Radovan

Ajde idite pa se opet vratite jel da biste se vratili morate prvo da odete..


;-)

posle puta

moj stari dom

postaje novo ogledalo


Kuca.

Sta je to ?


Nije bitno gde

A ja bih stalno putovao i svuda bi mi bilo lepo kad bih bio sa nekim koga volim.


dmilos

tvoj komentar asocira na juru stublica i :
moj dom je tamo gde si ti, moja draga ljubavi...


jes' vala u pravu si...

jes' vala u pravu si...


Tacno je to - ali sta da radis ako ima vise ljudi koje volis...

...ne nuzno u romanticnom smislu, ali bliski prijatelji, porodica, kumovi, bliski saradnici - kako da ih svuda vuces sa sobom? A stanje "stalnog putovanja" definitivno onemogucava provodjenje duzeg vremena sa njima, zar ne?


dobices

psihicke poremecaje,ako se budes emotivno vezivao za ljude kuce mesta...provereno cak i u stabilnom okruzenju.


Lepo je biti Buda...

...ali kad bi to bilo tako lako, ne bi bio samo po jedan u pokoljenju, zar ne? ;o)


Milane,

sa druge strane,
kada se jednom odvežeš emotivno od bližnjih, možeš u bilo kom momentu da odeš bilo kuda. samo spakuješ kofer i odeš! kao onaj tvoj junak sa asteroida. samo, to je problematično jer se kudikamo možeš pozlediti. zato je, što si stariji, sve teže i teže da stvarno spakuješ kofer i odeš. zato neki od nas nikada ne spakuju kofer i ne odu nikuda. drugi opet, prođu kroz taj katarzični bol rastajanja što te, jednostavno, pretvori u poput kamena čvrstu individuu. onda, na drugom meridijanu, sretneš osobu koja je živela na imanju pored tvog, kod nekadašnje kuće koju si napustio, i ti shvatiš da je ona osoba tvog života. onda ponovo moraš pakovati kofer i vraćati se kući gde su te svi zaboravili. zatim opet moraš da prolaziš kroz bol sastanka, jer više ništa nije kako si negda poznavao. taman si jednu bol upoznao, izmirio se sa njom, a sada naiđe druga! tako je život čudno postrojen da se neke stvari dešavaju u neshvativim, čudnim, ogromnim kruženjima!


Dragi Srdjane,

pa sjajno si formulisao upravo neke od postavki budizma, a i neke stvari o kojima licno odavno premisljam. Hvala!


ne razumem

'ne bi bio samo po jedan u pokoljenu'
na sta mislis?


Pa na Dalaj-Lamu - znas kako njega...

...biraju, uvek postoji samo jedan, a Mahajana uci da je on inkarnacija Probudjenog, zar ne?


pa jeste milane

samo on nije jedan(jedini ako si to mislio)svi smo mi jedan.
htela sam da kazem da mi svi imamo te dalaj kvalitete(budha potencijale)ali nisu razvijeni.


Hey little bird

"Hey little bird, fly away home
Your house is on fire; your children are alone"
T.W.


Pa idi

ko te sprečava.


" Zar nisi mogao toga da me

" Zar nisi mogao toga da me poštediš?
'Ne', čuo je kako govori vetar: 'Da sam ti sve ispričao, ti ne bi video Piramide. Zar nisu lepe?' "

P.K.


Je li...

...samo jedno mesto na svetu - dom? Ne znam, mada to mnogi kažu.
Ja sam pretprošle godine, svojoj kući došao nakon 10 godina. Proveo u njoj tri dana i ponovo otputovao. Tamo više nikoga nije bilo - samo statični detalji koje poznaješ bolje nego na drugom mestu, odrna ispred, i krošnja velike, zelene i mirišljave lipe koja je zakrilila terasu..Ta tri dana sam bio valjda na jedinoj tački, gde mogu nesmetano putovati kroz sećanje i kad sam završio taj put, nije mi ostalo više ništa, osim kuće, dvorišta, lipe i odrne. Svi dragi ljudi, sve što mi nešto dublje znači, bilo je na drugim zemaljskim tačkama, i valjalo se odatle pokrenuti.


Neki kazu - dom je tamo gde

Neki kazu - dom je tamo gde ti je dobro. Ja pitam sta je to dobro, sta to tacno znaci? Ja se trenutno osecam ko potpuni apatrid, bez osecanja pripadnosti drzavi ciji sam drzavljanin, a bez zelje da se u svoju rodjenu drzavu vratim, bar jos neko vreme. Desava mi se nesto sto nikad nisam mogao da pretpostavim. I cega sam se nazalost pribojavao, gledajuci neke druge ljude.
Ali i pored toga, svaki dolazak kuci, a to je jedno 3 puta godisnje, jeste nista drugo do hodanje kroz secanja i uspomene, stare emocije, uzivanje u svemu u cemu ne uzivam toliko ovde gde sam sada. Ovo ovde je neka druga prica, novo vreme, novi dogadjaji i ljudi, nove emocije, koje cu verovatno jednog dana na slican nacin prebirati po sopstvenoj glavi.


Drago,

hvala za podsjecanje na lipe! Svaki puta kada procvjetaju lipe, gdje god, vracam se u djetinjstvo i preplave me emocije, sjecanja na bezbriznost tih proslih vremena. Gotovo bih mogla reci, u skladu s mojom tvrdnjom da mi je dom tamo gdje su mi najmiliji, gdje mi je dobro i gdje se osjecam slobodnom; da su lipe i njihov miris tocka na "i" koja potvrdjuje definitivno moj osjecaj doma i pripadnosti. Znaci, moraju biti tu negdje...

Uskoro ce procvasti lipe, ali nista nije isto k´o i lani...


Uvek

kod kuće i nigde neću da odem.
Samo na kratko.
Lepi moj Novi Sad.


Nikad se neću vratit u svoj

Nikad se neću vratit u svoj rodni grad
Tamo me ne čeka niko
Već odavno su izblijedila sva lica
I već odavno imena im ne znam
Samo ponekad zimi
Dok vjetrovi oplakuju dane
Sjetim se tebe, moja bivša draga
I neke nježnosti davne
A nešto mi šapne u srcu i znam
Da sam na svijetu sam


dragi prijatelju, sasvim te

dragi prijatelju, sasvim te razumem. da se meni desilo sto i tebi pozeleo bi i ja da odem bestraga