Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Prodor u plemenito društvo

odavde sam najuren kao mangupodavde sam najuren kao mangupTeško je prodreti u aristokratske krugove. Samo jednom u životu sam bio pozvan u goste u pravu aristokratsku kuću i tu sam priliku uludo prokockao. Izbacili su me kao barabu.

Prvo me iznenadilo pismo u skupoj koverti na finoj hartiji, sve sa grbom, koje me je najljubaznije pozivalo da budem gost u višednevnoj poetskoj radionici s bosanskim pesnicima u palati, nacionalnom spomeniku kulture. U potpisu ne-znam-koji-po-redu grof/konde od-ne-znam-čega. U jednako ljubaznom i kitnjastom pismu (bez grba) zamolio sam da mi se objasni da li je to poziv na rad, a ako jeste, da li podrazumeva i honorar. Konde je ljubazno odgovorio da njihovi gosti učestvuju u radu i da za to, po pravilu, nisu plaćeni, niti je ikada ikome pre mene palo na pamet da pomene pitanje honorara. Dakle, grofovsko gostoprimstvo plaća se kulukom. Bejah prinuđen da odgovorim da sam u to doba nešto zauzet i da stoga više nego ljubaznu ponudu moram da odbijem.

Prošlo neko vreme i javi mi se koleginica prevodilac iz Zagreba koja se umesto mene odazvala na velikodušni poziv grofov. Volela bi da se sretnemo. I odem ja kod grofa na imanje da se vidim sa tamo zarobljenom koleginicom-kulučarkom. Ni pola sata nije prošlo a vidim u dnu dvorišta neka gužva: grof riba vratara (valjda što me je pustio da uđem) a onda dođe do mene i hladno mi saopšti da ja u njegovoj kući i avliji nisam dobrodošao.

I odoh ja, podvjenog repa. Nisam ni pitao za razlog. Znam, uvređen je i ljutit zbog para - ja bih mu bio mnogo jeftinija radna snaga jer je Zagrepčanki morao da plati avionsku kartu a ja sam mogao da dođem i peške. Da pojasnim, grof za te susrete dobija velikodušno izbrojanu sumu novca od države, a onda događaj organizuje uz najmanje moguće troškove. Priča se da je razlika pogolema.

Ovde nemam pristupaOvde nemam pristupaGrofova porodica je "najbolja" u kraju. Još u XVII veku neki njegovi preci su se obogatili eksploatacijom roblja u Brazilu, a zlobnici kažu da je makar deo ako ne i sav novac negreiro - zarađen trgovinom robljem. Onda su se vratili u rodni kraj, podigli velelepnu palatu i kupili titulu kojom se i dan danas diči potomstvo. Ponavljam, tako se makar priča. Posle su dogurali skoro do bankrotstva sve dok se ovaj, trenutni grof, nije dosetio da živi od trange-frange organizacije kulturnih i inih događaja za državne pare. I to se priča. U platu i predivne vrtove može da uđe svako ko plati ulaznicu. Osim mene.

U međuvremenu sreo sam još podosta ljudi iz dobrih porodica. Jedan je, na primer, markiz (nad vratima mu stoji porodična grpčina veličine traktorskog točka) a bavi se dilovanjem trave. Jedan, koji doduše nije plemić (ali sam upozoren da je iz dobre porodice a po arogantnom stavu sam zaključio da i on u to veruje) direktan je potomak nekakvog fašističkog političara, jednog od najbližih saradnika diktatora Salazara koga određeni istoričari krive za tužan kraj velikog broja nevinih ljudi.

I u Srbiji sam takođe sreo ili čuo za nekolicinu ljudi iz aristokratskih porodica, doduše ne plavokrvnih. Jedan, koga doduše ne poznajem, ponosi se, kažu, svojim dedom koji je bio upravnik logora na Golom Otoku. Jednom prilikom mi je jedna gospođa pripovedala o poštenju svoga oca, inače Titovog generala, koji je po rečima ćerke bio veoma čestit čovek, te je u skladu sa time jednog dana u sopstvenoj dnevnoj sobi na Dedinju uočio da na zidu visi umetničko delo jednog starog majstora neprocenjive vrednosti pa je isto, smesta poslao u muzej. Tu se drznuh da zapitam otkud poštenjačini na zidovima dela za koje na zna odakle mu i ko ih je naslikao. Ona kaže: "Tu su bila kada smo se uselili." A ja upitah: "Ko li ih je tu tako nesmotreno ostavio?" No ne dobih odgovor, ali zaradih neprijatelja do groba.

Ali kako ja nemem prijatelje plemenitog porekla? I počnem da razmišljam o ljudima oko sebe u želji da otkrijem ko je od mojih prijatelja iz najplemenitije porodice. Posle dužeg razmišljanja izbor je pao na moju komšinicu tetka-Milku, rodom iz Zrmanje, u Liki, gde kroz kamenjar teče reka u kojoj vešta deca golim rukama hvataju pastrmke.

Tetka Milka je, inače, najpouzdanija osoba koju poznajem: ona kad nešto obeća, to je urađeno. Ali ovde nije reč o njoj nego o njenom plemenitom poreklu.

Priča o tetka-Milkinom plemenitom poreklu

Ona svoju porodicu slabo pamti. Rođena je pred Drugi Svetski Rat koji joj je odneo oba roditelja. Odgajila je baba, a posle razni vaspitači po domovima. Iz doma se i udala. Za oca zna samo da se u nekom trenutku našao na pogrešnom mestu među pogrešnim ljudima, pa su ga ti ljudi, inače komšije, ubili.

Majke se isto tako ne seća. Ona je umrla 1942. od tifusa. Sudbine sasvim uobičajene za vreme i prostore u kojima su se odvijale. Tek dublje upuštanje u priču otkriva kakvog plemenitog porekla je moja komšinica.

U zimu te 1942. koja je bila posebno oštra, na vrata te polupismene Milkine majke zakucala je žena u groznici. Niko nije poznavao namernicu, ali je bilo jasno da je u pitanju tifusarka koja u očaju traži pomoć. Krenula je iz svog sela niz planinu prema italijanskoj bolnici, pa je usput posustala. Otvorili su joj vrata, primili je u kuću punu dece, ali pošto su strahovali da se čeljad ne razboli, nahraniše i napojiše bolesnicu čime su imali, pa je zamoliše da nastavi put. Krenula nesrećnica, ali nije mogla, tresla je groznica i muka joj beše od ono malo hrane što je pojela. Milkina majka jednostavno nije mogla da pusti ženu da sama ide niz put a nije mogla da je ostavi da tako zarazna prenoći tu u tesnoj kući punoj sitne dece.Trebalo je žuriti jer je mirisalo na sneg, pa se i ona, pošto muških u kući nije  bilo, utopli, uzme pušku zbog vukova i krene s bolesnom neznankom niz drum. I pred zoru stignu njih dve do bolnice. Bolesnica je ostala tamo, a Milkina majka je pohitala natrag kući. Par nedelja docnije, kada je sve već bilo zavejano i do bolnice se nije moglo, tetka-Milkina mati umrla je u groznici. Imala je trideset godina. Bolesnica od koje se zarazila imala je više sreće, preživela je.

Kod plemenitog grofa se nisam ni najeo, ni napio, niti sam imao čast da sa njegovom milošću prozborim ijednu reč osim onih koje sam vam gore naveo, ali sam kod tetka-Milke ručao neborojano puta; dovoljno je bilo da mama skuva sladak kupus ili nešto drugo što ne volim, pa da pretrčim ulicu i zakucam joj na vrata s pitanjem: ima li nešto za gladnog komšiju? I uvek me ugostila kao najrođenijeg. Jedino zbog čega sam se stalno bunio, ali džabe, je to što su svi uz ručak dobijali fine čaše a ja, one nesalomljive od senfa, što kad padnu na pločice samo odskoče. Pošto sam trapav.

P.S. Poljupci dragoj mi Tadži.


Divan tekst

Tacno tako, aristokratija je stanje duha i ne dokazuje se poreklom. Slutim da znam ko je taj nesrecnik sto se ponosio dedom, upravnikom logora: sada se moze ponositi i ocem, predsednikom kosarkaskog saveza - nije mala stvar, u zemlji kosarke.


Nije taj "deda" nikada bio

Nije taj "deda" nikada bio upravnik logora...

I mali se moze ponositi i svojim djedom, a posebno ocem, "predsednikom kosarkaskog saveza"...

Da je u Srbiji vise takvih "predsednika kosarkaskog saveza" bilo bi bolje po nju...


Ne znam

ja o kome vi to goverite. Zao mi je. Samo sam citao neku pricu u novinama gde se neki momak (ne secam se imena) ponosi dedom umesto da se od istog ogradi.

Mi ne snosimo odgovornost za bilo cije grehe i zoldela dokle god ih ne pravdamo ili ne velicamo.


Dejane ovime...Quote:Slutim

Dejane ovime...

Quote:
Slutim da znam ko je taj nesrecnik sto se ponosio dedom, upravnikom logora: sada se moze ponositi i ocem, predsednikom kosarkaskog saveza - nije mala stvar, u zemlji kosarke.

..Kiko ovime aludira na Kapicice.

A ako je iko medju sportistima u Srbiji ostao casna figura cijelo vrijeme, za svih ovih SM & VK vremena, onda je to Dragan Kapicic...

Tek da se zna.

Crni


...

a posebno dedom! Tek, nije to tema, pa ne bih da kvarim ovako lep tekst.


pa kad nijesi htio da

pa kad nijesi htio da kvaris, zasto si kvario?
i to neistinom...


neistinom?

neistinom?


da

da


Mozda nije bio upravnik..

...ali neki faktor jeste bio...Zar je uopste vazno da li je bio upravnik kada je covek sam o sebi pricao da je na Golom otoku bio vema vazna licnost...?


aristokratija? neka hvala...

moj deda je bio partizan...major u vojsci!
ali nije hteo da udje u jednu takvu kucu na senjaku cije su zidove krasile vredne slike i to gratis, po principu kljuc u ruke, vec je ziveo u kumodrazu sa zenom i dve male kcerke.

onda su ga odveli na goli otok gde je proveo 5 godina...
moja baka je ostala sama sa dve devojcice, jedna od njih moja majka koja ne zeli da otvori dosije i vidi ko i zasto je dedu poslao na to uzasno mesto...
deda je tamo stekao drugara do groba...bolest koja je kostala citavu porodicu i mnogo ruznih uspomena od kojih znam samo za jednu...i to je previse.

a kapicica juniora, cija tetka mi je bila profesorka latinskog, znam iz skole... cak ni tada mi nije bio simpatican...a sad...


On je bio RANKOVICEV

On je bio RANKOVICEV pomoćnik i nije bio u sektoru koji se bavio Golim otokom.
No vi ste sve pokupili iz istinoljubive i procrnogorske srpske stampe, pa eto znate koliko znate...

...a bio je i general i ratni narodni heroj prije svega.


hmm...sve i da si u

hmm...sve i da si u pravu...bio je vazan faktor u masineriji koja je stvorila goli otok, a na kom on sam nije zavrsio ...tako da je po meni podjednako odgovoran...


Goli otok je posebna

Goli otok je posebna prica...

"Masinerija" je iskopirala sovjetski model. I potrpala tamo i prave i krive, nekih 50/50...
Odmah da je jasno, ja ne mislim da je tako trebalo ni prema jednim, ni prema drugima. Ali stvari ipak valja gledati i u ondasnjem tj istorijskom kontekstu ("mi ili oni").

Izdvajati jednog Jova Kapu kao nekog posebno zasluznog za golootocke neljudskosti, nije pravo...

btw on je bio jedan od rijetkih boraca koji se suprostavio SM ludilu, kao i njegov sin Dragan i snaha Beba.

Ne volim kada se ljudima kaci ono sto ih ne pripada


odgovornost je na svima koji

odgovornost je na svima koji su bili u toj prici...i jovo jeste bio u njoj, na golom otoku samo sa druge strane...to nije nikakvo tumacenje stampe vec prica mog dede koji ga je vidjao na istom...moj deda je za mene bio heroj, drugi heroji me ne interesuju i bolje da ih nije ni bilo...

komentar za unuka je nesto sasvim drugo...


Negros..

...delim tvoje mišljenje...


Dobrotvori

Dobrotvori grofovskog tipa o kome pises postoje i kod nas.
Sjajno ih je u knjizi El Dorado opisao Moma Kapor.


Deki,

super tekst...

Mala ispravka (cudi me da mister Drago vec nije reagovao), Vrlika je na reci Cetini.


ups

ja tamo nikada nisam bio. Lika je za mene mitski predeo. ali na poljskom sajtu o Vinetuu kaže - vrlik a- Zrmanja. nakraju, sve je to relativno. :-)


U pravu si...

Sve je to nevazno, prica je odlicna, kako portugalaska tako i dedinjska i dalmatinska.

PS. Moja baba po majci je iz Vrlike.
PS.PS. I imala je devojacko prezime koje niposto ne bih smeo da napisem na blogu B92...


Čakam i ja Draga

da se javi. :-)


Tu sam Lionsgate..o)

..Pa hajde da ispišemo babino prezime - Četnik, jel tako..o) To nema veze sa vojnim formacijama iz drugog svetskoga rata, starije je mnogo od vojski balkanskih plemena..o))
Da, baš tu izvire reka Cetina,ispod Dinare.Cetina se zove i selo. Ima mnogo vrela,najveće je Vukovića vrelo, iznad koga stoji i ogleda se u vodi zadužbina - crkvica porodice Četnik.
Zrmanja, selo, iznad koga je vrelo Zrmanje, je u Lici, na jednakoj udaljenosti od Knina kao i Cetina.
Vinetu je sniman na obe reke..To je vreme kad je neki nepoznati glumac, zvao se Pjer Bris, bio u tim krajevima najveća zvezda. Nije imao konkurecije..o)
Lep tekst Dejane. Pretprošle godine sam stao iznad Zrmanje. Asfaltna cesta koja vodi u dolinu, u selo, više ne postoji. Na njoj je izniklo drveće. Nikoga, ama baš nikoga tamo više nema. Kao da je tifus sve pokosio...


Ja planiram

da ove godine, po prvi put u život, na putu na letovanje navratim do Like. Čisto da vidim gde su snimali Vinetua. :-)


Za to se dobro pripremi...

Taj kanjon je veoma lep...Otiđi prema Obrovcu, dvadesetak kilometara nizvodno. Imaš kanjon koji se zove "Nedoviđen"..Mislićeš da si u Koloradu..o) Za jelo, tamo je najbolja jaretina ili jagnjetina..
Selo Zrmanja je označeno tablom. Imaš jablanove u dolin, uz reku. Sa druge strane u brdo stoji natpis - Labusi -. To je selo od dede bivšeg šefa G17 i Koštuničinog potpredsednika, koji je kao sveštenik odatle otišao u Srbiju, posle prvoga rata...
Kilometrima, desetinama kilometara se voziš, i nigde sresti čoveka...pripremi se na tu okolnost..


Ja bih pre svega

u Medak, selo Pavlovca, pored Gospica. Mislim da ni tamo nikoga nema.


Nema...

..tu nemaš nikoga od septembra 1993. godine. Ostala je samo spržena zemlja i ruševine.


na dan kada je išla oluja

ja sam se doselio u Portugal. Stigli brodom iz Engleske do Baskije pa onda kolima. I stignemo kod tasta i tašte oko ručka. A na TV-u slike kolona traktora. Portugalci u šoku. Precmizdrio sam prva dva sata u novoj postojbini. Jebiga.


A

gde bi se iz Like nastavilo? Mislim gde je krajnje odrediste za letovanje?

Mr.Drago, bas tako, prezime potice jos od prvog popisa stanovista u KundK. A crkvica je zaduzbina najbogatijeg od brace...


Idem na Hvar.

Ruta: Barcelona, Provansa, Venecija, Gospić, Hvar.
Da deca vide znamenitosti. :-)


Nekad se

islo u obrnutom smeru... u svakom slucaju lepo putovanje.


nomen non est omen

Jovo Četnik poginuo je kao komandant bataljona u 2. dalmatinskoj, a u istoj brigadi borili su se i Đuro i Boško.

Inače, Jovo Kapičić (koga naravno niko nije pomenuo) bio je jedno vreme zamenik komesara u istoj brigadi. I to baš u periodu Sutjeske i bitke na Barama, gde se prilično nagutao vatre. Ovo samo za Dejana, pošto smo se (ako se ne varam) složili da u svakome treba tražiti čoveka, a ne stereotip.


Ja, iskreno, pojma

nemam o cemu pricas. ko je Jovo? Je li to onaj s golog otoka? slabo se secam te price, samo me sokirala izjava unukova. (ako je to taj)


Koje to veze

ima sa ovim blogom? Ali hajde, tragicno je sto su se porodice (stricevici kako to vole da kazu tamo) razisli na razlite strane, klasican bratoubilacki rat... recimo da je onaj koji je sazidao crkvu-zaduzbinu posle rata shikaniran od te iste rodbine iz 2.dalmatinske iako je ziveo 600km od tog podruchja. I naravno, sem sto mu je sve oduzeto je zaglavio u Djushinoj na par godina... srecom nije streljan zahvaljujuci intervenciji nekog koga je zaduzio pre rata.

I nemojomo vishe o tome... to je vec daleka proslost a vec smo to nacinjali na prethodnom blogu kod onog skojevca. U krajnjem slucaju 2007 tamo nema vise te porodice, i ne samo njih...


ja se slazem

i tempi passati.


sve stoji

izvinjavam se i zatvaram. (moze i brisanje)


Ma

u redu je... ali to je beskrajna rasprava. Ne treba nista da se brise ali zasto bi se mi 65 godina posle toga svadjali? Dosta nam je ovih majmuna u skupstini...


Lionsgate..

...nadam se da je sve u redu i da te nisam povredio..


'alo

ljudi... koji vam je? Sve je u redu, to je proslost. Zivimo zivote u sadasnjosti i buducnosti. Evo, Dejanov blog je poceo odlicno, lepa tema sa tri razlicite scene i ljudskim sadzrajem. mozemo o tome...


Eh, Drago,

Kud me gurnu... Drž' se brate geografije i prirodnih ljepota...


A..Gorane...

....šta da se radi..Najgore je neraspravljati.


skoj

1.
ja bih verovatno bio u skoju da je 1941. gde biste vi bili? trebili biste vaske iz brade? neutesno plakali nad spremljenim zastavicama. sedeli biste u nekoj kafani, govorili protiv ekstremizma, kupovali od jednih, prodavali drugima?

2.
posto se zalazete za jedinstvo i gadite na ekstremisticke podele (da li je fasizam - antifasizam zbilja takva podela), sigurno ejakulirate pri pogledu na srpsku skupstinu? vece jedinstvo se ne moze zamisliti, zar ne? koliko u brojevima? 95%? ili vam smeta ona sacica jada koja se zakera?

3.
ajde da prekinemo vec jednom sa tom famom o titovim generalima koji su osvajali ne kuce, vec muzeje. sva imena na sunce da vidimo koliko ih ima. prethodni vlasnici i onaj ko se naselio u njihovoj kuci. cime su se prethodni vlasnici bavili pre rata, cime tokom rata, cime se 'partizan' bavio pre rata, cime tokom. majku mu, kad covek to cita rekao bi da je svaka druga kuca u bar milionskom beogradu bila mali luvr.

treba da vas bude sramota zbog svih koji su izginuli da biste sada mogli da palamudite o 60 godina vremenske distance. pa i od srebrenice je proslo deset godina. od bombe na ananasa nedelju dana. koliko je kratko vase pamcenje?

dejane stankovicu, da li se ti slazes sa covekom koji misli da je wwii u srbiji bio 'bratoubilacki rat'? jesu li mozda i braca nemci izvrsili genocid nad bracom jevrejima?


ja stvarno ne znam

niti bih da se raspravljam. ako u ovoj prici postoji politicki stav to je da mi se gade oni koji misle da imaju veca prava od drugih na osnovu bilo cega - pa bili oni plave krvi, fasisti, komunisti, esdtradne zvezde, nemci, jevreji, srbi, lezbjeke, masnoni. itd.

ne bih isao po tackama, jer se u vecini slucajeva nasa vidjenja razlikuju svega u nijansama koje nisu cak ni mnogo bitne. nek to ucini neko kome je do rasprave, ja sam danas mrtvosan a prekosutra idem na dalek put, pa se i spremam.

nego, moj savet je sledeci(to iz mene progovara mudri starac od stotinu ljeta:-)) ako ocekujes da ces se sa nekim 100% oko svega sloziti, nema sanse, ni sa bratom blizancem, ni sa zenom, detetom, kevom. ali lepo bi bilo da nadjemo sto vise toga u cemu se slazemo, pa da onda na tome pokusamo da izgradimo prijateljski odnos. Ja ti se licno preporucujem posto sam lojalan, pouzdan i zahvalan prijatelj. pitaj npr. olgu. :-)

i nemoj da se srdis, od toga se dobijaju maligniteti.

PS ovo za sliku cu ti ispricati sve sa imenima jednom ako se sretnemo. amnogo su to zvucna imena.

PS. ajde ti meni lepo reci, ali iskreno, zar si i jednog trenutka pomislio da opravdavam bilo kuju vrstu genocida, holokosta, nasilja, otimacne, zlocina? ako jesi, na osnovu cega?


ds

ds, pitanje tebi je bilo zapravo pitanje 'zasto post koji tvrdi da je wwii u srbiji bio bratoubilacki rat nije obrisan?' meni je ta tvrdnja u.z.a.s.n.o. uvredljiva za sve koji su izginuli od nacistickog oruzja. zamisli kako se oseca kad to procita bilo koji jevrejin ili rom cija je porodica izginula u 'bratoubilackom ratu'. ispasce po l-u, da su oni bili kolateralna steta.

pricu o slici znam sa svim detaljima. cuo sam je puno puta, imam sve moguce razloge da verujem da je istinita. ali to je jedna prica koja se prenosi kao krunski dokaz bez navodjenja imena. i umesto da se jedna bitanga baci na stub srama, prica se umnozava, ispada kao da je takvih slucajeva bilo na stotine, i zloupotrebljava za osudu citavog antifasistickog pokreta.

sto se tice slaganja, mislim da postoje stvari izmedju kojih ne sme biti kompromisa. ako preseces izmedju fasizma i antifasizma, opet ostane fasizam. jer ne postoji 'malo sam ubio nekoga'. (ovde nismo pricali o komunizmu, ni o posleratnim godinama, vec iskljucivo o wwii i vrednostima antifasizma. jasmina je napisala odlican tekst o tome.)

ostala pitanja su upucena l.u.

zelim ti da se lepo odmoris, zaboravis na blog i srecan put (nadam se da je odmor u pitanju?)


Nikola..

..ti vrlo lepo pises o muzici. Medjutim, kada pises o istoriji vrlo si subjektivan...Ti si mlad covek i mozes da pises o antifazizmu i fasizmu sto je uvek aktuelna tema ali ti sam poistovecujes antifasizam sa partizanima a fasizam sa cetnicima... Sta je sa onima koji nisu bili ni jedno ni drugo..u koju oni grupu spadaju? Istoriju pisu pobednici, to je poznata stvar ali istoriju najbolje znaju oni koji su je "odziveli"...Svako od nas, pored znanja stecenog iz knjiga ima i saznanja na bazi prenesenog iskustva. Neko pametan je jednom rekao "nema nista jace od ideje cije vreme dolazi"...tako je i komunizam bio "aktuelan" u neko vreme pa nije sporno da su mnogi mladi ljudi bili skojevci ali je sporno sta je bilo posle...Ima hiljade primera otimacine, progona i streljanja od strane onih koje ti nazivas antifaistima...oni su bili fasisti prema "klasnom neprijatelju" a i prema "mangupima u svojim redovima"..Malo je mesta na blogu da se svi primeri navedu...Nemci su u Kragujevcu streljali oko 2500 ljudi a komunisti "da pojacaju" izmislili broj 7000...kao da su brojevi vazni...valjda je vazan svaki covek...Ali,...nisu pominjali koliko su ljudi oni streljali po gradovima i selima cim su dosli na vlast...Ko je kako zaradjivao novac pre i za vreme rata nije razlog da bude streljan niti da neko drugi uzme eventualno nelegalno stecenu imovinu...Prve antifasisticke demonstracije ciji je moto bio "bolje rat nego pakt" nisu organizovali ni komunisti ni cetnici(koji tada nisu ni postojali)....vec narod...To je kao sto se danas svi busaju sa 5 oktobrom a do njega ne bi doslo da nije bilo naroda koji u vecini nije pripadao ni jednoj stranci...Ostavi podele iz proslosti i pisi o vremenu sadasnjem, to ti mnogo bolje ide a i korisnije je....

Izvinjavam se Dejanu za ovaj troll.....


jesen

hvala vam na netrazenim savetima. ako niste razumeli, moj poslednji blog jeste o vremu sadsnjem. toplo vam preporucujem da pogledate i blog jasnime tesanovic. oprostite, ali vase fulanje istorijom (nema dovoljno mesta da svi primeri budu navedeni) je tako strasno tipicno. pa jos sve to iz usmenog predanja. oh, oh.

drugo, ko je kako zaradjivao tokom rata naravno da je bitno. mogli biste da zavirite malo u istoriju engleske u vreme wwii i da pogledate kako su ratni profiteri tretirani i koliko njih je pogubljeno.

pritom, niste odgovorili na moja pitanja? vi ne biste bili na jednoj strani 1941? sedeli biste kod kuce i gledali kako vam odvode komsiluk? nije to velika sramota, bar ne u odnosu na broj ljudi koji su upravo tako i postupili.


"tako strasno tipicno"..

...pa sta? Kada je nesto tipicno mora da ima razloga za to..da li vam je to nekada palo na pamet? Znam ja da vi pisete o vremenu sadasnjem i to sto pisete je ok ali uporno provlacite tezu (kroz komentare) da su samo komunisti u Srbiji bili antifasisti...izvinite ali ja ne mislim tako. Pored toga, nije mi poznato da je za vreme rata bila neka velika izgradnja kuca i da se nova vlast samo u takve uselila...Usmena predanja? Zasto da ne, ima jos zivih ljudi koji se secaju sta su doziveli i preziveli..Nemaju valjda samo partizani i njihovi potomci pravo na secanje? Uostalom, komunizam je propao zato sto se pokazao kao los..a komunisti sirom sveta su ubili vise ljudi nego fasisti..samo sto su oni ubijali "mangupe u svojim redovima" i "klasne neprijatelje" tj motiv za ubijanje im nije bio na nacionalnoj osnovi..gledali ste bar neki film o tome...nisu potrebna usmenna predanja za istorijske cinjenice...komsiluk se nije bunio kada im je mrak gutao komsije..Da li su bas svi "odvedeni" bili profiteri? Kod vas je sve nekako selektivno pa i odnos prema zlocinu...protiv nekih zlocina se bunite a za neke nalazite opravdanja..."u istoriju engleske u vreme wwii i da pogledate kako su ratni profiteri tretirani i koliko njih je pogubljeno"...Ne znam sta ste hteli da kazete sa ovom recenicom...svako zna da je rat prljava stvar i da ni jedan narod nije operisan od zlocina u smutnim vremenima...
Odgovor na vase pitanje: Da sam 1941 godine imala 15-20 godina i zivela u Srbiji, verovatno bih bila skojevac a da sam imala 40 bila bih samo antifasista..
btw...Ratko Mladic je produkt JNA a ne nekih izumrlih cetnika...takodje, oni kreteni sa kasikama u ustima su uglavnom maskirani udba-db kadar ili neki pojedinci budale...sve dobrovoljce iz Srbije za ratove na teriitoriji ex yu organizovala je drzava Srbija tj njene "sluzbe"...Pocev od Arkana preko kapetana Dragana do Legije...Zato je i apsurd kada ti isti napadaju Cedu Jovanovica kako je saradjivao sa mafijom a ta mafija imala radne knjizice u DB, diplomatske pasose itd....

PS nadam se da necete pomisliti da branim cetnike...da su valjali ne bi bili gubitnici...branim samo pravo nekomunista u Srbiji na antifasizam jer to pravo imaju svi saveznici iz II svetskog rata koji su posle "podele sveta" imali srecu da budu ispred gvozdene zavese...Pozdrav


prijao mi je tekst...

...ja sam od onih,naivnih,koji veruju,da smo svi rodjeni sa jednakim pravima na zivot,mada u razlicitim uslovima.Zato za mene,ne postoje autoriteti tipa Vase velicanstvo i sl.Ponosan sam na roditelje,ali njihov status u drustvu,je njihov(kakav god bio)i ne moze i ne sme biti,obavezujuci za mene.Zato,prilikom predstavljanja,uvek prvo kazem svoje ime...
Miodrag ...


Da li je engleska titula

Da li je engleska titula "Sir" plemicka, ili ima neko drugo znacenje. Ako jeste, koliko ima uspesnih ljudi u VB, koji su iskljucivo na osnovu svojih licnih kvaliteta postali Sirovi

Sir Lennon, Sir McCartney, Sir Ferguson ... (Sir Oliver :).

Cuo sam da, takodje, u Engleskoj plemicka titula nikome nije data za vjek i vekovma - vec da ima milion primera porodica koja su plemicka obelezja samo tako izgubila zbog gluposti koje su pravili njihovi dicni potomci.

P.S.

Tekst je super. Ovo sam napisao cisto kao prikaz izuzetka (koji verovatno potvrdjuje pravilo).


Pa dobro bre

Dejane...aman i pobogu, kako možeš da si taki...pa je l' te mastiljavokrvni pozvao da kulučiš? Jeste...a ti? 'Oćeš pare?...A takvu neponovljivu priliku si imao da se uglaviš između viteškog oklopa i punjenog međeda koji drži poslužavnik sa posetnicama...eeee...nikad ništa od tebe...još si i uznemiravao grofa svojim prisustvom, pa je morao da se napreže i isfurava te napolje...a znaš kako to škodi plavima...
Mada ja uvek glasam za ličke tetke...šta ću...poštarisala sam ličke gene, pa sam sad subjektivna...


A ljubljenje

ruke? I to sam propustio. :-)


Kažem ti ja...

ko zna šta si sve propustio...da ne govorim o ius primae noctis...


fenomenalan tekst

Nekako me ne cudi sto nemate "plavih" medju prijateljima :) Od "plavih" sam jedino jednom sreo ovog naseg - Acu, i covek je odlican salesman :))


ma ima ovde plavih

ko blata, to su oni sa 20 prezimena (çukununuk markiza tog i tog i potomak konkistadora). Ali averzija je ocigledno obostrana.


...

Quote:
Jedino zbog čega sam se stalno bunio, ali džabe, je to što su svi uz ručak dobijali fine čaše a ja, one nesalomljive od senfa, što kad padnu na pločice samo odskoče.

e nasmeja me, u chirashkoj pauzi gledanja prepucavanja Dinkica i Vuchica :D
10x


Dejane,

..skonatala sam odavno da volis komplimente a ja bas ne volim da ih delim...al' moram...Sve tvoje price su, ustvari, na istu temu...To su price o dobroti, plemenitosti i ljubavi....to su price koje, bez reci, preziru zlo, mrznju, prostakluk, foliranciju,lazne vrednosti...a sto je najvaznije, tvoje price su zanimljive...Zato, pisi i dalje a obozavaoci ce da uzivaju...


pazi,

nije fora u komplimentima. ono sto mi prija nisu komplimenti vec podrska. dakle, kad nesto napsem a neko u tome uziva. ili kadea otkrijem da sam u nekome izazvao osecanja.

pisanje je kao skinuti gace na javnom mestu. svako ima prava da te komentarise. zato je meni ovaj blog koristan jer imam feedback - vidim da ima ko moje napore ceni. eto utoliko volim komplinmente. a kad me neko pohvali, moram da se zahvalim. zar ne? dakle, hvala.
ovakvi komentari mi dodju kao knjizevna nagrada. kapiras? :-)


Kapiram

..Da,tvoje price izazivaju osecanja...i to je ono sto je najlepse.....bar za mene...


prijaju

komplimenti, al' ne prija kritika:)
ova pricha zavredjuje komplimente, samo faliiii tu neshto, k'o da je ne dorechena... u svakom sluchaju je dobra;-)


vidis

to je konstruktivna kritika. to cenim.
samo, pokusaj malo da produbis. nedorecena mi ne pomaze. suvise je uopsteno.
ako imas onaj utisak: taman sam poceo da citam a ono vec gotovo, to je zajeb forme. imas 1000-1500 reci pa sta mozes da natrpas natrpas. zato ljudi ne vole kratke price.

ili zavaris ono sto vi tamo u holandiji vec varite. :-) pa ti svaka dobra.


ne, upravo suprotno...

ja mislim da su neki delovi priche nepotrebni, kao ono sa vinetuom na primer, ali da se bash nisi ni potrudio da saznash neshto vishe o grofu, kako bi prvi deo priche bio potpuniji, dok je vec druga pricha imala te podatke i mnogo je bolja.. eto to mislim pod nedorecheno!..:):):)

A za liona i ostale evo neshto manje aristokratsko;-)


Grof...

...je meni nekako dosao kao uvod u glavnu pricu...Pored toga, posto zivim u Srbiji, nekako mi milo da su i grofovi muljatori i da iza zavese koju nam je postavila medjunarodna zajednica nije bas sve "cisto"....Nije da ne znam da "svet" nije idealan ali volim da mi to neko sa izvora potvrdi.. da lakse mogu da varim ovu nasu stvarnost....


Uf prijatelju, dje me nadje...

Pa to ti je moja omiljena tema. Dok zivis u Srbiji, idealizujes sve i svja na zapadu, a onda kad odes da zivis tamo, pa provedes malo duze vremena tamo, tek onda shvatis da su svi oni ljudi, sa svim vrlinama i manama kao i ljudi u Srbiji. Sve se isto radi kao i u Srbiji (korupcija, prevaranti, pronalazenje rupe u zakonu, nepotizam, diskriminacije, i sta god oces drugo), samo su proporcije razlicite. Evo ti primer Vulfovic (predsednik svetske banke) zaposljava svalerku i unapredjuje je, daje joj ogromne povisice.


ups...

...ja sam prijateljica haa...Znam za predsednika svetske banke..to je onaj sa pocepanim carapama...mnogo mi milo kad to cujem...


problem je, kao sto ti rekoh,

u obimu teksta. a sto se grofa tice, tu sam malo sprecen posto je stvarna licnost. moze d ame tuzi ako izmisljam. mnogo. skoro svaka ova prica ima i duzu verziju. zlu ne trebalo. prvo s eraspisem, a posle odvadjujem da stane na blog.

procitao sam. jeste mi ovaj deo o vinetuu malo kič, u pravu si. hvala. sa ću da ga odvadim.


Majstor Kaze,

baci ti neku odgovarajucu muziku... chisto da podgrejesh atmosferu :)


Nauci ne biti cinik sa plemstvom...

Quote:
Grofova porodica je "najbolja" u kraju. Još u XVII veku neki njegovi preci su se obogatili eksploatacijom roblja u Brazilu, a zlobnici kažu da je makar deo ako ne i sav novac negreiro - zarađen trgovinom robljem. Onda su se vratili u rodni kraj, podigli velelepnu palatu i kupili titulu kojom se i dan danas diči potomstvo. Ponavljam, tako se makar priča. Posle su dogurali skoro do bankrotstva sve dok se ovaj, trenutni grof, nije dosetio da živi od trange-frange organizacije kulturnih i inih događaja za državne pare. I to se priča. U palatu i predivne vrtove može da uđe svako ko plati ulaznicu. Osim mene.

A da te nisu izbacili, da li bi mi ikada saznali kako je doticni "Conde", zaradio svoje bogatstvo i imovinu, titulu i slicno? Bi li i onda tako pricao o njima? Stoji da su mnoge plemicke porodice na vrlo neplemenit nacin stekle svoje "siromastvo" ali to nije slucaj sa svima i to nije parametar koji vazi za svaku a posebno ne za plavu krv.
Ona, plava krv, se ne ogleda u bitisanju na prijemima ili paradiranju titulama, vec u necemu drugom, sto se smatra vrednijim od samog zivota. Ali ko zna, mozda ti bude dopusteno da vidis i ta skrivena vrata, jednog dana, kad zasluzis POSTOVANJEM, a ne cinizmom, ulaz u te "krugove" hiperbolicne ekstenzije.


Kad sam video palatu na slici,

a još više kad sam pročitao priču, setio sam se one stare o Diogenu u Platonovoj palati. Prošetao, pogledao levo, pogledao desno, vratio se domaćinu, i pljunuo mu u lice. U znak priznanja. Jer, kako je objasnio, sve je bilo tako lepo i izvanredno, da je domaćinova njuška bila daleko najslabija tačka u okru\enju. Pljunuti bilo gde drugo bio bi veći greh...


palata je vleicanstvena

a vrtovi kjos lepsi.
ima tunel od drveca u kome je potpun mrak. visok jedno 6 metara. fenomenalno.


Jao, sto si sladak!

I ta Tadza ti je super.

A sto se aristo tice, sta fali T. i J. na primer?
Jesi li ih zaboravio?
Nemoj tako.

U stvari, ako, to ti sigurno onako, knjizevno.

Olga


T i J

se ne loze na to. makar ne javno.
u tome je razlika. englezi prerasli.


Znaju ko su

sve vreme
ako hoces,
to znaci
loze se.
I sto je najzalosnije,
mladji su,
dakle ovde, zemlja nije njihova, to im nije lako
ali nauceni su da prihvate. Englezi prerasli?

Olga


Na putu do Cetine...

pre nego sto stignete u dalmatinski kamenjar obavezno svratite do Plitvica :)
da ne steknu deca pogresan utisak o Lici

Srecan put i uzivajte!


I u Slunju Rastoke obavezno.

I u Slunju Rastoke obavezno.


Hihihihihi hihi hi

Conde se uplasio da je naisao na sebi ravnog, kad si ga ono pitao za lovu!

Ma, imas to i po Srbiji - ispece domacin prase, pozove slikare i to ti je slikarska kolonija. Prase pojedu, a ostave po sliku, pa ovaj to posle (raz)nosi po svadbama. Ok, ovaj tvoj maznjava lovu od drzave, a ne kolje svoje svinjce, ali to ti je samo nivo organizacije. Conde je NGO, a ovaj nas je tek aktivista.


Lako je vama u starom svetu -

na svakom koraku naletite na princa ili princezu.

Ovde takvih nema, sve kauboji.

P.S. Imao sam u originalnom postu malo duzi prilog, ali shvatam da sam promasio temu:)) Sorry.


lepa

prica, to smo od tebe vec navikli.
u potpunosti te razumem u vezi kuvanog slatkog kupusa...i ja bih istla kod tetka milke...


:-)

:-)


Под балконом вашим Госпо ,ал. . . . непљујте

Валета је препуна палата аристократских које деценијама забрављене привлаче погледе (нас) доконих историјом намамљених .власници су се размилели диљем света а дедовину оставили у аманет времену да их . . . . једе натенацке .
Накрају сокака у којем печалбарско гњездо свих налази се улица инжињера а уњој палата грофова де Монбар. (Лажљива) историја помиње да је Андре де Монбар био осниваче реда витезова темплара поодавне 1090 ,па да уто несумњамо те податку поверујемо. Огромна зграда се баш физички срзала но још вазда својом барокном фасадом погледе занесењака намами .мој посебно
Јер 1 балкон на који ми указаше упознати са историјатом поменутог објекта је већ подуго предмет мојега маштања обзиром да сваки пут у пролазу подњим нежнос појезије прокључа измене ко вулкан а звуци мелодични песме зазвоне углави јер одолети немогу да ми у сећање недође умишљени лук напирлитане гђице С.за коју сазнах да је као уседелица и поред бројни брачних понуда у периоду 1775-1790 баш на том балкону уочавана .сенима њезиним нежности евојој од мене трубадура ( читај свирокурца) умушљеног . . .
Као што пажњу чаробна Госпо
Нотама овим желим да увалим
Бубњићу ваших ушију клопавих
Тако ко поклон
Од вас преклињем
Кез нежних усана
Уста вам крезубих


Kod tete Milke se ne radi o

Kod tete Milke se ne radi o plemenitom porijeklu nego o plemenitom ponasanju. Nase porijeklo daje nam nekakve predispozicije a nasa je odluka kakvi cemo ljudi biti. Pa tako i taj grof koliko sam shvatio iz Portugala je odabrao jedan lagodan nacin da obezbjedi prosperitet svoje obitelji nakon sto je presahnulo robovskog rada. On s time sto ne placa tvoj rad vjerojatno placa odrzavanje tog tunela od drveca kojem si iskazao divljenje i jos stosta drugo jer samo zamisli koliko kosta odrzavanje tog dvorca a on je prisiljen iznalaziti razne nacine i dovijati se svakako da bi odrzao taj privid bogatstva. S ovim rijecima nikako ne branim njegov stav niti ponasanje. To je tako kako je i njemu ocito taj nacin polazi za rukom.


prica

je super! tj, kako si je ispripovedao. ok, kao i uvek sto uradis. e, kad bi svako imao Milku, plemenitog porekla :))


. kajmak sa *** .

. već serviran .
. ovom prilikom : za trapavog .

Tajna

Često je poslednjih godina odlazio do Kraja. Da obiđe. Prozbori pokoju ili samo mahne. Osmehom.
Znao je šta traži. I da tamo može naći.
U najmanjem.
I najvećem.
I kako se odjek, sa prvim obroncima, vraća.
Puno kuća u kraju bilo je za njega otvoreno, ali je na spavanje i hranu najviše voleo kod strine. Koliko godina, dugo već niko nije smeo da pita. Bilo je dovoljno: najstarija.
Ona je znala, iako nije brojala.
I sa njom se malo pričalo. Nije se imalo kada. Nije davala zašto. Uvek nečim zauzeta: po kući, bašti. Pognuta. Šakama sitnim i mladim.
I to je bila prva tajna:
kako je, gledajući je dok radi, odmarao.

Druga je dugo stajala.

„Da mi kažeš, strina, za taj tvoj pasulj...”, nadao se da će... Osmehom.
I njegovim.
I njenim.
„Znam da je ista sorta koja rađa u kraju, na isti način sušite meso, do zaprške nije – znam po gustini... a drugačiji!”
Strina je volela njegovo čuđenje.
Upornost i uživanje. Ali nije volela da odgovara kada je pitaju.

Pa jednog ručka, kasne zime, dok je skupljala sudove a on spremao da smota i zapali:
„Znaš sine, moj pasulj, nije svakom drugačiji. Jedan je samo osetio, na prvi zalogaj, u očima sam videla, i nije pitao. Tvoj stric. Ona učiteljica što je kratko kod nas živela, i ti. Kajmak. Zera kajmaka, ali treba pogoditi u kom trenutku se dodaje. Svaki put.”

Druga je dugo.
Trenutak.


ovo je jako, jako lepo

hvala.


. DS, hvala na

*** gostoprimstvu !


Kakav snobizam... I kakvi

Kakav snobizam... I kakvi psihijatrijski slucajevi...
Dejane, svaka vam cast! I prica je predivna. Divno pisete.
Ja im posle ovoga ne bih usla u kucu (?) cak ni da mi plate za to!
U stvari, mozda bih, ako bi oni taj novac dali u dobrotvorne svrhe, na primer za skolovanje nekog siromasnog deteta.


"Kako ga lako udari , sujetu mu sa danom sastavi"

Dejane,hehe(e ulepsa mi dan), pa gde ga covece u lovu pogodi , zabolelo ga je - tamo gde ga najbise boli .
Galantan tip - taj grof , nema sta . U vasem ekonomskom odnosu si ti bio deleko prefinjeniji .
I takvome bi tetka Milka dala da jede - gde ima za jednog ima i za dvoje . Kod grofa izgleda uvek ima samo za jednog .

Grof pati od kompresije rekao bih, kategorije velicine kompleksa , koja je kao i kompleks u biti latentna , medjutim , dok kod kompleksa - subjektivnog osecaja licnog fizickog, intelektualnog,ili socijalnog nedostatka , covek problem nalazi u sebi , kompresija problem nalazi u sredini. Takvi problem rešavaju "eksploatacijom okoline do krajnje harmonije(koja nije konačna ,radi se o ciklusu) " do koje dok ne dodju - bi za takve covek mogao reći - upiša se , al gaće ne'okvasi !

"Formalnoga obraćanja , banalnijeh gestova ."
" Kad malo zagreba, okruni ga totalno".


Milsim da tvoj nesudjeni plemeniti drugar

ima drugacijni deal. On ne dobija od drzave nikakvu kintu nego mu "businessmani" daju lovu kao donacije a on im vraca u kesu. elem daju mu recimo 50,000 evra on im vrati 30,000 u kesu a sa 20,000 pravi neko sranje za koje je ustvari dobio 50,000 (na papiru). zato se i trudi da potrosi sto manje da i njemu nesto ostane. sto bi rekli vi srbi i vuk sit i koze na broju. tako muljaju lovu a u trag im se tesko ulazi. tako da "donatori" odbijaju cifru od poreza, + dobijaju kes na ruke a konte mrsi muda i glumi ludilo.