Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Diskretna sugestija novom ministru kulture

Knjige iz LitvanijeKnjige iz LitvanijeVerovatno je da postoje veće i značajnije književnosti za svetsku kulturnu baštinu no što je naša, ali i kod nas zasigurno postoji literarno stvaralaštvo  koje je dovoljno vredno da bismo ga podelili s drugima. Nažalost, i to zasigurno znam, književnost pisana na našem jeziku jeste jedna od najmanje prevođenih. Postoje studije koje to dokazuju, ali nije ih potrebno konsultovati da bi smo se uverili u ovu tužnu stvarnost, dovoljno je otići u neku knjižaru, najbolje virtuelnu, i potražiti nekog našeg pisca. Posebno novijeg. Slabo ćete šta gde naći.

Jedan od razloga za tu tužnu činjenicu jeste nedostatak osmišljene i dosledne kulturne politike i strategije međunarodne promocije nacionalne kulture. Druge zemlje, od velikih kao Nemačka i Francuska, do novih članica EU, SVE DO JEDNE imaju definisane programe podrške internacionalizaciji sopstvenih literatura. Jedine zemlje u Evropi čije vlade do sada nisu učinile ništa ne bi li potpomogle sopstvenoj književnosti da izađe iz špajza, jesu Srbija i neki njeni susedi.

Problem a i rešenje su potpuno prozaični. Knjiga je svuda niskoprofitabilni proizvod a prevođenje košta. Kod malih jezika postoji i dodatni problem kvalitetnih kadrova kao i marketinga sopstvenog kulturnog proizvoda. Zato su prvo Nordijici, pa onda i svi ostali (osim anglosaksonskih zemalja kojima to u ovom istorijskom trenutku nije potrebno) počeli i već godinama se trude da potaknu strane izdavače da prevode i izdaju knjige njihovih pisaca.

Međutim te zemlje imaju definisane ciljeve kulturne politike i svuda je jedan od osnovnih promocija nacionalne kulture inostranstvu, a među njima, kao onaj koji najteže prelazi jezičke barijere – književnost – ima posebno privilegovan tretman.

Zato vlade tih, organizovanih zemalja svoju strategiju ne sprovode stihijski: sagledali su probleme koje njihova književnost ima prilikom prodiranja na strana tržišta i nastojali da nađu najadekvatnije odgovore. Većina je iz budžeta za kulturu izdvojila sredstva u posebne fondove za tu svrhu i osnovala nevelike institute.  Iz njih se uglavnom subvencionišu honorari prevodilaca a bogatije zemlje idu i dalje: organizuju radne  boravke u svojoj zemlji, stručne i naučne kurseve i simpozijume, poneki pomažu izdavače pokrivajući deo troškova marketinga i porpagande, putovanja književnika na promocije, sajmove, kulturne događaje.  Poneki odaju priznanje prevodiocima u obliku nagrada ili stipendija.

Knjige iz FrancuskeKnjige iz Francuske

Službenici ministarstva obilaze strane izdavače po sajmovima knjiga, vuku ih za ruke, tutkaju im knjige, obaveštavaju ih o delima koja bi vredelo prevoditi, često preuzimaju ulogu književnog agenta svojih književnika. Gledaju da na svaki mogući način potpomognu internacionalizaciju književnosti, sve u skladu sa planom, transparentno, po unapred utvrđenim pravilima.

S druge strane, imamo Srbiju koja, zamajana „sudbinskim“ pitanjima, već decenijama ne ulaže u podučavanje našeg jezika u svetu, niti u promociju svoje kulture. U svetu se malo zna o našoj književnosti, posebno savremenoj.

Zato, ako neki izdavač negde us vetu na trenutak bude u dilemi hoće li prevesti nekog na primer mađarskog, izraelskog ili srpskog pisca, velika je verovatnoća je da naš književnik neće biti izbor. To je zato što će mu prevod sa mađarskog platiti Budimpešta a prevod sa srpskog bi izdavač morao sam da plati. Razlog bi mogao d abude i u tome što je na web sajtu izraelske (i ne samo) nadležne institucije moguće naći čitavu banku podataka o nacionalnoj književnoj ponudi, na nekoliko jezika, sa biografijama, prevedenim odlomcima, sinopsisima, isečcima iz štampe, preporukama. Srpska književnost je jedna od retkih koja živi kao siroče. Onako joj je kako se sama snađe.

Što je najsmešnije, da bi se takvi projekti potrebne su za jednu državu veoma male, gotovo irizorne sume novca.

Ako kod nas i postoji nešto slično, te se mere sprovode sporadično, bez jasnih i transparentnih kriterijuma. Verujem da u zemlji Srbiji u ovom trenutku postoje drugi, naizgled bitniji prioriteti, no formulasanje jednog jednostavnog plana i programa, s jasnim kriterijumima, odvajanje nevelikih sredstava, obučavanje jednog do dva čoveka iz ministarstva kulture i njihovo posvećivanje ovoj temi ne deluje kao neizvodljiv poduhvat. Dovoljno bi bilo proučiti par primera nama sličnih, malih i nebogatih zemalja i iskoristiti njihova iskustva. Efekat isprva ne bi bio impresivan, možda ni vidljiv, ali bi se s godinama rezultati nakupili i prevodi naših knjiga bi se malo pomalo, pojavili tu i tamo po knjižarama po svetu. A sada ih nema. Kao da ne postojimo. Možda bi tako više ljudi saznalo da i kod nas postoje pismeni, talentovani ljudi koji imaju šta da kažu. Vredi li to truda? Kaže Pessoa: „Sve je vredno truda kada duša nije mala.“

PessoaPessoaPessoa je klasik. Njegova poezija prevedena je na svaki jezik. Čitajući je mnogi su poželeli da znaju više o Pessoinoj zemlji, neki su verovatno i odlučili da posete Portugal i postali prijatelji zemlje. A dobro je imati prijatelje.

Pessoa peva:

O more slano, koliko soli tvoje su suze zemlje moje?

Da bismo te prebrodili, koliko je majki suze ronilo?

koliko se dece zaludu Bogu molilo?

Kolike se neveste ne udaše da bi ti, more, bilo naše?

I stihovima u kojima se, kada se čitaju u originalu čuju talasi mora kako ritmično valjaju po pesku, Pessoa približava svoju zemlju svetu, a svet Portugalu.

Eto moje diskretne sugestije novom ministru kulture, glumcu i zetu književničkom, čoveku za koga verujem da ima sluha za ovo naizgled nebitno pitanje. Pa ako me se na dan književnosti sete, sete ...


Tacno ali...

...tesko ce to ide kod nas,mozda samo ko je podoban(stranacki).
Sve je nazalost,politika i pare,jos ako je zajedno,miline.
A kultura,to nam je negde pri dnu.


Entuzijazam koga nema!

Primeri: Gutenberg projekat ili Librivox imaju veliki broj volontera. Kao sto rekoh na neku drugu temu (internet), mi jos uvek mislimo samo na kilo 'leba i litar mleka za sutra! Kultura se ne jede!


Odlična je ideja da se podstiče prevođenje ...

"naše" (šta to znači? Srpske? Svih etničkih zajednica koje naseljavaju Srbiju?) književnosti na strane jezike i time promoviše "naša" kultura. Međutim, način koji predlažete je potpuno pogrešan - ne valja ništa.

Budžet države se puni porezom, a porez je eufemizam za otimačinu i krađu. Naročito u zemlji Srbiji. Uzmem ti mnogo sa obećanjem da ću da brinem o tvojim potrebama a dam ti šipak i još te nazovem razmaženim sebičnjakom. A pare potrošim na izborne kampanje i infrastrukturu u mom selu.

E, sad Vi Dejane predlažete da ta i takva država brine o promociji "naše" kulture u svetu. Neću. Kao što je Biljana Srbljanović skoro napisala (otprilike): Ne zanimaju me svi ti mamlazi i probisveti koji kao mene predstavljaju. Ne zelim da diskutujem o pijanom bivolu sto sakama ubija insekte za nas novac i pred nasim ocima, a da bi se smenio on i doveo ovaj sto tercira iz puknutih pantalona. (Ovo je super mada ne znam o kom se mamlazu konkretno radi) Trebaju mi kao čir na dupetu. Oni će da odlučuju kako da se promoviše "naša" kultura. !?!?

Ono što bi trebalo da se radi je da se organizujemo i ukidamo poreze koje će oni da troše. Da sve više od onoga što zaradimo ostaje nama i da sami odlučujemo kako će da se ulaže i troši. Da, između ostalog, stvaramo privatna udruženja za promociju "naše" kulture u svetu. A ni u kom slučaju da im dajemo alibi da izmišljaju još jedan razlog da nam uzimaju novac.

Dejane, ne sumnjam da ste dobronameran čovek, ali razmišljajte malo dalje od kratkoročnih efekata na jedan aspekt društva. Ovo što predlažete ima dugoročno negativne efekte na celo društvo jer predstavlja korak u pravcu povećanja nasilnog uticaja države na nas.


Pazite

nisam ja bas ovde bio posebno mastovit. Dapace, nisam bio uopste mastovit, samo sam preneo sta se radi na drugim mestima. I to SVUDA. Izuzeci su Bih, Hrvatska, Makedonija, CG, Srbija, Moldavija, Albanija i Bugarska (ako se u poslednjih godinu dana nesto nije promenilo). U nordijskim zemljama programi postoje vec decenijama. U istocnoevropskim vec skoro desetak godina.
Njihova uloga nije promocija vec podrska stranim entitetima koji promovisu - dakle izdavacima. Kao clan uredjivackog odbora jedne izdavacke kuce koja izdaje prevedenu knjizevnost znam iz prve ruke da zbog tih podrski svi imaju vise sanse da budu prevedeni nego nasi knjizevnici. Od nasih izdavac je bo spreman da plati samo za Andrica.
Inace ja sam i citiranu Biljanu preveo, medjutim slabo smo tu zaradili i ona i ja. U takvim slucajevima neka druga drzava bi oboma platila honorare, kad narucilac nije.

E sad pitanje sta je NASE?
U vecini drzava subsidira se knjizevnost pisana na jeziku koji se govori u zemlji, dakle - sluzbenom ili manjinskim jezicima. Naravno, podrazumeva se da je knjizevnik drzavljanin zemlje koja ga promovise ili da se makar njegovo delo smatra deolom kulturne bastine te zemlje. To hoce reci da nece Nemacka da finansira prevode austrijskih pisaca niti Spanija kolumbijskih. Ali ce Finska finasirati prevod knjige finskog drãvljanina, napisanog na jeziku neke od nacionalnih manjina na Finski. Portugalci na primer potpomazu prevodjenje dela knjizevnika iz africkih zemalja i Timora napisanih na portugalskom ali ne i Barzilaca. S druge strane kada bi neko hteo da prevede nesto sto sam ja napisao na srspskom a portugalski sam drzavljanin, tu ne bih bio kavlifikovan za pomoc posto srpski nije jezik tradicinalne manjine.
U svakom slucaju svaka zemlja ima svoj konkretan slucaj i svi su, po onome sto sam video, razumno i uspesno prebrodjeni i knjige im se kako-tako prevode.


Pitam

Izvinite, koliko je sati?
Čovek vadi toplomer, pogleda, i kaže:
Hvala, ne pušim.


To bi bilo super,

kad bi se izdvajala sredstva za promociju našeg stvaralaštva...

Ali, nisam čuo da je takvu ili slicnu ideju spomenuo bilo ko od političara...

Za to su potrebna sredstva, što znači da bi ministarstvu kulture i ministarstvu nauke trebalo obezbediti finansijske mogućnosti za tako nešto. Da li ima nekoga ko bi se za to založio? sumnjam...


Nije to puno novca

u portugalskom slučaju, gde vlada finansira ibternacionalizaciju ne samo portgalske književnosti već i književnosti iz afričkih zemalja pisane na portugalskom - novac koji se godišnje potroši na prevodjenje ne prevazilazi cenu jednog stana u predgrađu Lisabona ili luksuzih kola predsednika neke opštine. Dakle, nije tu baš novac u pitanju već volja.


Dejane ovo je

potpuno genijalno a ništa novo. Treba samo da 'prepišemo'od drugih država način izdvajanja novca za tako nešto i verujem da nije u pitanju veliki novac koliko volja da se ideja prihvati i izgura do kraja.

Novac poreskih obveznika se troši svejedno na ovaj ili onaj način (verujem da par putovanja političara sa sve svitom u inostranstvo može da košta koliko i to a da ne pričam o opremanju VIP salona). Tako da bolje da se novac potroši na ovaj način. Ne verujem da bi se porez povećavao da bi se ova mala a velika ideja sprovela u delo.


Ja sam ovo

detaljno isproucavao. Napisao predlog sve po tome kako su to drugi uradilii. Nista nisam izmislio. Pokusao sam da ga ponudim prosloj garnituri, nikoga nije zanimalo. Mozda ove sada uzzanima.


Pokušaj ponovo!

!


Naravno

cekao sam da se srede stvari. Vec imam sve pripremljeno, treba neko da sedne i da posveti tome jedno par nedelja rada, i eto ti programa - pravila jasna ko dan, nema lazi nema prevare. A tek onda dolazi pimplementacija, prikupljanje bio-bibliografskih informacija, portal na netu, obavestavanje zainteresovanih po sajmovima...
Mislim da je ovde presudna uloga udruzenja knjizevnika i pen klubova.

Iskreno, moja motivacija je ovde slaba. Terk da mi ne propadne onoliko posao koji sam uloziu nekim drugim povodom, pa mi zao da se ne iskoristi.


Da , utvrdjivanje pravila i normativa

da ne bude posle to o čemu se priča -- evo knjige moje tašte ili sestre. Ok je i to ali ako prodju kriterijum. Mada ukoliko postoji ekonomska opravdanost može se prevoditi što više pa će kvalitet sam po sebi da se prepozna. Uz pravi marketing mislim da bi ta ideja mogla posle samu sebe da izdržava bez nekih velikih finansiranja iz budžeta, samo dok se razradi.

I jedna zanimljivost - mnogi stranci su za bivšeg premijera Zorana Živkovića mislili da je pisac Zoran Živković za koga se već odavno zna u svetu :)

Nemoj da ti bude slaba motivacija. To je velika stvar koju bi uradio.


Secas se na pocetku bloga

ja sa redovno dobijao poruke: Deki Majstore, manje pisi vise treniraj. Ili - pismen si za fudbalera.
I pitanja kako je na pripremama u Milanu i sta me ceka u prelaznom roku.

A odgovor uvek bese: "Dragi XY, svoj sledeci gol posvecujem tebi!" :-)


Sve u jednom

pa šta ćeš :)))


Ne mora da

bude novo, samo da počnu da rade na tome.


Joj Dejane...

... svaka čast na predlogu ali čitajući Vaš blog već "vidim" kako bi to izgledalo kod nas i koje bi "pisce" prevodili za preko! :) Kakvo bi to bilo uvlačenje, laktanje, koliko tetaka, kumova, švalerki i ostalih bi (za)obišli svetske sajmove knjiga... a mogu da se opkladim da bi i neki ovdašnji "veliki pisci" (koji su trenutno, što po zatvorima, što po pećinama, kasarnama...) bili u užem izboru za prevod ;)
Daleko smo mi od toga, na žalost ;( Daleko smo mi od većine normalnih stvari.


Exactly.

Tako to ide kad država "promoviše" bilo šta. Jedini način da se spreči da odrasle i odgovorne ljude opljačkaju mamlazi i da tim parama finansiraju svoje kumove, školske drugove, švalerke i šurnjaje je da kultura bude privatna stvar. Pa onda neka mamlazi promovišu šta god hoće ali za svoje pare. A odrasli i odgovorni takođe za svoje pare da promovišu ono u šta veruju i što zaslužuje promociju.


Andrej, kada postoje jasno

formulisani kriterijumi teško je finansirati šurnjaje i kumove. Stranog izdavača uopšte ne zanima ko kome rod. A strani izdavač je predlagač projekta, on je većinski ulagač u projekat i ukoliko u isti ne veruje, sigurno neće ulagati 80% para da bi nečija šurnjaja dobila pare za prevod. Usput, ta šurnjaja mora i dobro da se naradi da bi knjigu prevela.
Dakle, u svim slučajevima (oko 40 sam proučio do detalaja) takve malverzacije su nepoznanica.

Ppostoji drugi tip malveryacija. Na primer: strani izdavač (po ovome su poznate neke naše komšije) zatraši pomoc za prevod po tarifi od 15-20 evra po tabaku, a svom prevodiocu plati samo 5-7. Ostatak zadržai. Zato sada instituti yeamlja koje imaju programe novac uplaćuju direktno prevodiocima po prijemu objavljene knjige ili se placa izdavacu kada od prevodioca dobiju potvrdu da je dobio svoj honorar.


utopija

deki, sve stoji sto si napisao, ali je izvesno da to nece skoro doci na red medj tolikom "gorucim pitanjima"

pitanje za andreja: tvoja ideja mi malo utopijski zvuci, jer ne znam primer ni jedne zemlje gde je kultura u privatnim rukama. ko je taj ko bi odlucivao, tj. ko bi bio "vlastan"?


Svuda je vec to doslo na red

mora doci i kod nas. Teoreetski oni su za. U Godisnjem izvestaju ministarstva za kulture Srbije jos za davnu 2002 godinu stoji: “The culture and art are the best export potentials of Serbia".
Mislim da je ovde rec o neorganizovanosti, nedostatku ideje, neobavestenosti i osljarenju a ne o zloj volji.


Ili je

možda reč o nemešanju u svoj posao.


Ko je vlastan?

Svako od nas je vlastan da radi ono što hoće sa svojom imovinom. Konkretno, da za svoje pare ode na koncert Svetlane Ražnatović ili na koncert Bečkih dečaka. U tom smislu, kultura nije ni u čijim rukama, ni u jednoj zemlji. U našim su rukama naše pare i pravo da ih trošimo onako kako to hoćemo.
Moja ideja Vam zvuči "utopijski" !? A šta mislite o ovome: moja ideja je pravedna. Svoje pare troši kako hoćeš. Ništa više. Šta je tu utopija? Šta je tu neizvodljivo i zašto? Kada bi naše pare bile u našim rukama ne bi moglo da se desi da "vlasni" mamlazi troše moje pare da im kafanske pevaljke pevaju na predizbornom mitingu.


Proučio sam

skoro sve postojeće programe, i to detaljno. naime pisao sam nekakvu tezicu na temu državne podrške inernacionaliyacij književnosti. Jedna od tema ankete bile su i malveryacije. Oavkvi programi na pojedinim mestima postoje već 3-4 decenije. Malverzacije su svuda retke.

Ovaj vaš primer o putovanjima na sajmove.
Samo u retkim slučajevima država šalje književnike na sajmove, a tada je kriterijum jasan - što si prevođeniji to više šanse imaš.

Što se kvaliteta književnosti koja se subsidira tiče tu takođe retko da ima dileme - knjiggu koja će biti prevedena predlaže strani izdavač, a instituti rade sa ozbiljnim izdavačima.


Pa, neka bude

i uvlacenje i laktanje i sve redom, samo nek se prevodi.

I u tom "laktanju", promaci ce nesto sto ce biti zanimljivo ili korisno. I, uopste, da li nam je dovoljan samo kvalitet?

Posto nesto ne primecujem da se "razvalismo" od kvaliteta ni u jednoj umetnosti, radije bih da idemo na kvantitet, pa prevodi (skoro) sve po redu. Vec smo utvrdili da trosak nije neki preveliki, a stete nikakve ne moze biti.


Nisma hteo da kazem

ali to je i moj stav. Samo nek se prevodi. Iz kvantiteta ce se iskristalisati kavlitet. a znas li koliko drzavu kosta subvencija jednog prevoda? 10tak evra po stranici. To je sitnis u odnosu na druge sumanute troskove, a nije cak ni trosak vec je dugorocno ulaganje.


Interesantan clanak Dejane,

Interesantan clanak Dejane, zaista, i jedna perspektiva problema nesirenja nase kulture o kojoj jos nisam razmisljao.
Takodje je interesantno da sam se u nekim zemljama susretao sa studentima od kojih nebi ocekivao da znaju ista o Srbiji, kad ono "Na Drini Cuprija" im je veoma draga knjiga. Studenti iz zemalja iz kojih tako nesto najmanje moze da se ocekuje.
Inace, jedna Ukrajinka mi je pricala da je Milorad Pavic veoma popularan tamo i da u knjizarama ima citave odseke samo za sebe. I to je nesto.
Isto mi je strasno zao da recimo u Beogradu za strance slabo mozes da nadjes remek dela srpske knjizevnosti na stranim jezicima. To sam za sada video samo u "Dereti". Kad smo vec poceli da popravljamo imidz Srbije, trebali bi i da pokazemo da i mi imamo kulturu.


Willy Brandt

je, 1966, prvi upotrebio izraz "treći stub spoljne politike" misleći na važnost kulturne diplomatije uz političku i ekonomsku. Joschka Fischer citirao je ove Brandtove reči čim je postao ministar inostranih poslova Nemačke 1998.


Zaista, i obrni okreni,

Zaista, i obrni okreni, potpuno je bio upravu. Mogli bi i nasi politicari toga da se sete, zar ne?


Dejane

Slušao sam Dragana Velikića u emisiji kod Velje Pavlovića kako govori o prevođenju naših knjiga iz doba SFRJ. Kada sam ga slušao gotovo da nisam mogao da poverujem. Njemu su se tada sami javljali, po objavljivanju neke knjige, iz okolnih zemalja (doduše najpre iz istočne Evrope) sa ponudama sa prevođenje i objavljivanje u inostranstvu. Knjiga bi u kratkom roku po objavljivanju u SFRJ bivala prevedena na mađarski, češki, poljski, a potom, ukoliko bi se pokazala kao dobra i na engleski i francuski. I sve je to funkcionisalo prirodno i bez vučenja za rukav. A Velikić, iako sjajan pisac, još i ne spada u sam vrh popularnosti. Danas to sve zvuči kao SF. A i nije bilo tako davno. Ali šta se sve za to vreme izdešavalo ...


Ta SFRJ

je imala dobrih strana. U poslednjih 15tak godina skoro da se ista ne prevodi. I ja mislim da se to odrazava i na kvalitet onoga sto se pise.


Ne samo to...

...vec se otvoreno nipodastava i ignorise i ono sto se na tom planu postigne. Tako smo nedavno imali prilike da na B92 sajtu citamo izvestaj sa nedavnog sajma knjiga u Solunu, gde se tacno vidi da je Zoran Zivkovic, koji je tamo privatno otisao na poziv svog grskog izdavaca, predstavljao nasu zemlju bolje nego celo ministarstvo kulture sa svojim standom i soferom koga su platili da birokrate vozika u soping i natrag...

BTW, zbilja bih voleo da vidim da u Srbiji postoji duh kao sto je bio, recimo kod grckog pesnika Jorgosa Seferisa koji je novac od svoje Nobelove nagrade dao upravo za prevodjenje dela mladih grckih pesnika na svetske jezike. Medjutim, nas "patriotizam" se svodi na busanje u prsa i lupanje glavom o zid, a kad dodje do toga da se nesto uradi ili da nesto iz svog dzepa, onda kud koji, moli moji...


Bio je Zivkovic

i ovde. Ne znam ko je put finansirao. Kada je Dragoslav Mihajlovic dolazio u povodu objavljivanja prevoda "Kad su cvetale tikve" ministarstvo kulture je platilo avionsku kartu. Covek ima ovde sina, tako da je to i bio jedini trosak. Inace poseta je prosla jako zapazeno. Cak je jedan ovdasnji reditelj otkupio prava da snimi film na osnovu ove knjige.


d,

ponuda za prevodjenje na litv. i dalje vazi. pitala zenu, vrlo zainteresovana...
pozdrav


neka mi se javi

cest to meni zatreba. :-)


ok, reci cu joj. poz

ok, reci cu joj. poz


Za Milana M.

u znak dobre volje a pošto pričamo o knjigama preporučujem jednu od mojih omiljenih knjiga http://alef.netfirms.com/books/12604.htm

a i ostalima naravno. Možda vam bude interesantna :)


Hvala, bas lepo, samo kako je nabaviti?

Jel ima u nekom od antikvarijata u BG ili NS? Ta predratna izdanja je zapravo najteze nabaviti, bila su relativno mala, a veze medju distributerima su se prekinule...


Probaj da je potrazis

na knjizara.com u antikvarnici. Ja sam je tako dobila.
dopasce ti se , looooooda je skroz :))


Da, da

Jorgo Seferi (kako ga često kod nas zovu), teško ga je pomenuti u bilo kom drugom kontekstu, a ne setiti se koliko je sjajnih pesama ostavio iza sebe. Izvinajvam se na trolovanju, ali preporuka za čitanje npr. Asinskog kralja. Kod nas ga je prevodila Gađanski.


Pre par...

...godina citala sam Velikica u NIN-u koji je postavio pitanje zasto se kod nas prevode knjige manjih naroda samo ako su pre toga prevedene na jezike nekih od elitnih (francuski, engleski...), te u tom kontekstu, posto mislim da je to slucaj sa skoro svim malim narodima, kulturna politika pre svega treba da se skoncentrise na te evropske zemlje. Takodje ne bi bilo lose da se nasa literatura u originalu moze naci po nekim kulturnim centrima Srbije. Moze se napraviti mala mediateka, te da svaki izdavac bude obavezan da posalje po jedan ili vise primeraka knjige, ili filma, tamo daleko, ne bi li i nas raseljeni svet mogao da uziva u sopstvenoj kulturi. Posto pripadam generaciji koja je bezala odavde glavom bez obzira od kojekakvih ratova, poznat mi je problem slanja filmova i beletristike preko ''nekog ko dolazi'', te mislim da su nasi, na primer, studenti u Milanu u apsolutnom neznanju sta se ovde cita. Ali, izgleda da mi uopste ne umemo da trgujemo kulturom (kod nas su studije kulture tek skoro uvedene, sto na nekim privatnim, sto na drzavnim univerzitetima, uglavnom u master programima) i mislim da je Vas predlog apsolutno na mestu, samo ne znam da li nadredjeni uopte mogu da zapnu za takvu stvar. Takodje mi nije jasno kako u nas ne postoji bas nista dovoljno zanimljivo sto bi se moglo snimiti i prikazati, na primer, na kalanu Nacionalne Geografije, ali to je vec drugo pitanje.


Tvorci

ovakvih programa na drugim mestima su jako mastoviti. Svasta su izmislili. Italijani na primer, svesni znacaja filma i pozorista, potpomazu titlovanje, sinhronizovanje filmova i prevodjenje pozorisnih komada.

Svi programi favorizuju prevodnje na engleski posto je to ujedno i nacin da se dopre do drugih, manjih jezika.

A prevodioce veoma lepo tretiraju., Meni, na primer, Portugalci stalno salju na poklon nove knjige kao sugestije za prevodjenje.


Prevodi su potrebni mozda i

Prevodi su potrebni mozda i zato sto sve vise ima ljudi srpskog porekla u inostranstvu koji ne vladaju maternjim jezikom dovoljno da bi mogli da isprate svu literaturu, a verovatno bi sa velikim interesovanjem citali nesto sto je napisano na nasem jeziku.


Prevodilaštvo je kod nas

Prevodilaštvo je kod nas veoma zapušteno. Ovo što si opisao, Dejane, samo je jedan mali segment prevodilaštva koji se odnosi na književnost u funkciji spoljne politike. Medjutim kriza našeg prevodilaštva je daleko opasniji problem koji zalazi i u druge oblasti života zemlje: obrazovanje, nauku, ekonomiju, evropske integracije, izgradnju društva znanja itd. i ometa razvoj. Da bismo uhvatili korak sa svetom, potrebna su nam znanja koja taj svet ima, a nama su nedostupna zbog jezičke barijere. Tu spadaju prevodi svih mogućih vrsta: naučne literature, različitih udžbenika za studente i učenike, priručnici za privrednike i stručnjake orijentisane na praksu... Već jako mnogo kasnimo, moraćemo vrlo brzo da se trgnemo i krenemo u sprint.

Rešenje postoji. Ono, naravno, nije jednostavno, ali nije nedostižno, čak nije ni skupo (nedostatak novca = naš standardni izgovor za neaktivnost).


to je vec

druga tema. Treca tema je prevodjenje evropskih zakona na srpski. Bez toga nema integracije.


A četvrta

učenje stranih jezika.


od prvog razreda

osnovne skole. za sve. to ne moze biti samo za elitu. I ozbiljan fond casova. to je stvar koje u velikoj meri utice na potencijal jednog drustva.


A nedostatak nastavnog kadra?

A katastrofalna metodologija?

Mnogo pitanja, mnogo posla, ali nije strašno, samo kad bismo već jednom počeli nešto da radimo.


Dje me nadjoste...!!!

...evo UPRAVO se "krbam" sa jednom EU regulativom, onako, debeeelom - vek mi je pojela, ali barem se nadam da cu doprineti razvoju nasega prevodilastva i ubediti ostale (inertne) kolege da u nas ipak ima potencijala za mnogo sta u cemu nas je EU - bas zbog te inertnosti - odavno pregazila.

A sad, prevodioci, svi - M'RSH NA POSO!!!


ajd neka akcija oko prevodjenja Hari Potera

onaj prevod je krs. Totalni.


Iskreno, nisam citala

ni originalan text niti prevod - ali posle ovoliko suvoparnih textova kojima se uglavnom bavim (dok prevodim, osecam se kao da gutam KREC!) - jaaako bi mi prijalo da se latim neceg koloritnijeg...pa makar imalo i 1000 strana.


u tu je nas najveci problem

u prevodu "koloritne" literature. Kad su se onomad knjige prodavale u bescenje, bacili su pod noge i skolstvo i obrazovanje. Mislim, barem po onome sto vidim iz prevodjene literature, da se prekinula ta nit poznavanja jezika za potrebe prevodjenja sa starijih velikih imena na mladje. Jezik je postao rogobatan. Nema lekture dobre. Onoga koga bi trebali da pitaju i ko zna, ne pitaju .
gde ce dusa ovim izdavacima?! Takav javasluk


Pa da bi prevodio

koloritne stvari - beletristiku, npr. - moras da imas enorman fond reci, dobre recnike, jaku mastu - i da si lud za knjizevnoscu.

ne mozes prevesti nesto ako ne razumes STA prevodis. Nije dovoljno samo prevoditi, sto kazu, "u duhu svog jezika", nego poznavati i strane jezike s kojima radis. Sanjati na njima.

A ovi diletanti sto "kao" prevode (nekad me je blam da CITAM neciji prevod koliko je nakaradan!) samo strpaju kesh, nekad cak i probiju rok po cenu kvaliteta prevoda - i onda dobijes skaredna izdanja.
Blam za profesiju!


Vidis

ja to predajem. I osnovna stvar koju kazem studentima je da je za prevodioca vaznije da zna koliko ne zna nego koliko zna.
Mnogo puta prevod ispadne jeziv zato sto prevodilac misli da je razumeo nesto sto mu se samo ucinilo da je razumeo. To je zato sto ne razume jezik originala, ali poneka bi se to izbeglo da nije nagadjao ili pretopstavljao. ponekad citas prevod s jezika koji ne znas i jasno ti je da te prevodilac munta ali nemas pojma kako ni zasto.
Ja svoja predavanja osnivam smao na primerima gresaka iz prakse, svojih, studentskih, svojih kolega. Svi gresimo, ali mora se imati mere. ne moze se pretpostaviti da je onaj koji je pisao bio pijan. kada nam se to ucini, znaci da mi ne razumemo.

Holandjani imaju problem nedostatka kvalitetnih i kvalifikovanih prevodilaca.
Oni su za to (kad vec imaju para) smislili odlican fazon. Njihov institut ima listu iskusnih proverenih profesionalaca koji ne mogu da postignu da sve sami urade. Izdavacima preporuce i mladog prevodioca, bez iskustva, i starijeg kolegu kao mentora. Holandija im oboma plati honorar. ima se. ali zato ne rizikuju da im kapitalna dela na stranim jezicima izadju unakaradjena.


A nas koji se danas rvemo

sa kojekakvim tekstovima, pravo receno - nema ko ni da nauci. Ili visis na netu, kopas recnike, ili prevrnes nebo i zemlju da nadjes nekog ko zna nekog ko zna nekog ko ima veze sa datom temom - ali to je mahom mission impossible.

Uvek se plasim sopstvenih gresaka, jer su bezmalo neizbezne, a nekad stvarno i nemam vremena da sve lepo isproveravam pa posle tucem glavu o tastaturu, kad je vec kasno (srecom ne cesto).

nema love, nema mentora, samo luda volja, zelja da budes profesionalan do kraja i ljubav prema poslu - pa vezbaj...


ajd mi pusti

mejl, cisto zbog kontakta.nasa firma uvek ima nekog posla a vidim da volis.

isto se odnosi na ostale prevodioce, posebno me zanimaju Nemci i Holandjani.


poslala

sory, nisam stigla ranije. Jes' dobio?


Quote: Holandjani imaju

Quote:

Holandjani imaju problem nedostatka kvalitetnih i kvalifikovanih prevodilaca.

Vrlo zanimljiva i tacna opservacija. Iz licnog iskustva znam kako je izgledao prevod trivijalnog dokumenta (uverenje o zaposlenju) sa holandskog na srpski, koji je uradio ovlasceni(!) sudski prevodilac. To je bilo komicno, sa greskama koje ne bi pravio nijedan strani student u Srbiji, a bolje bi ga preveo i iole pismen Srbin koji je dva meseca pohadjao kurs holandskog. Meni je neshvatljivo bilo da je to delo sudskog prevodioca, koji ocigledno ne vlada bas svim padezima u srpskom. Ovo navodim cisto kao primer, a mogu da mislim kako tek stoji stvar sa knjizevnim prevodiocima. S druge strane je to vrlo cudna situacija, imajuci u vidu multietnicnost holandskog drustva.


Interesantno, na koji nacin

Interesantno, na koji nacin drzava moze da planira koji procenat djaka i u kom vremenskom periodu treba posvetiti pojedinim stranim jezicima (gde se engleski verovatno podrazumeva u svim varijantama). Ili se sve svodi na pitanje trenutne "potraznje"


Mislim

da naša država još uvek ne planira ništa, a čak kad planira, planovi nisu zasnovani na analizama i podacima, a pogotovu ne na proceni budućih potreba društva. Mi jednostavno nemamo veštine potrebne za život u 21. veku. I to je suština svih naših problema.


Engleski je trenutno

jedino zaista bitan. sve ostalo je kozmetika.


malo disonantnih tonova

Zelja da se srpska literatura promovise u svetu je u redu. Da ova prica nema dva kraja sa zadovoljstvom bih rekao: Super ideja. Medjutim problem je sto to neko mora da plati. Da sve ostane kako jeste ( dakle da drzava ne smanji trosove na drugoj strani) to bi znacilo da neome novac koji bi se u to ulozio mora da se uzme. Meni, vama bilo kome. Ako mislite na preraspodelu novca koji drzava trosi da bi se ovaav projekat podrzao mogao bih da se slozim. Naravno ako pre toga azemo gde ce da se odbije. Ovako je predlog nekompletan.
Obicno kada se govori o kulturi govori se o njoj kao o necemu ultimativnom stop svakao zasluzuje podrsku. Nemojte da zaboravite da je podrsa koju sprovodi drzava uve prisilna. Meni na silu uzima da bi nekome dala. Je li tako sto opravdano? Drugi problem sa podrskom u obasti kuture je neizbezna diskrecija koju u toj situaciji ima drzava (drzavni cinovnoci). Ozbiljno se moze postaviti pitanje a koje to knjige recimo treba da budu podrzane. Koliko ljudi toliko ukusa. "Kulturno" iako se mnogima cini drugacije nije objektivno data veicina.
Bolje bi pitanje bilo cemu sluzi ministarstvo kulture? Promovise kulturu?

Dakle ako ovorimo o preraspodeli troskova u okviru budzeta koji je doddlejen ministarstvu kulture ova ideje moze biti dobra. Sasvi sigurno se moze smanjiti broj omisija serkretara. sluzbenih rucova i slicno. Sa tako cim bi se slozio.
Ipak meni se cini da oliko je vazno srpsku kulturu(nauku znanje uopste) "izvoziti". jos je vaznije u slucaju srbije kulturu (znanje) uvoziti.

Zasatrsujuce je koliko malo naucnih tekstova se prevodi na srpski jezik. Istina mnogi govore barem jedan strani jezik ali da li ga stvarno govore tako da mogu da citaju strane tekstove ili da se snadju u slucaju nuzde.

Mnogo toga ostaje nedostupno. U mojoj bransi recimo situacija je katasrofalna. Uzasno malo literature na srpskom...
Sve to se konacno ogleda u onome sto recimo studenti uce u soli i na studijama. I konacno na perspetivu Srbije....


Na osnovu cega bi se

Na osnovu cega bi se odlucivalo ko i sta ce da se prevodi :)

Mozda bi mogle bi da se omoguce privatne donacije izdavackim kucama - tako sto bi se donator oslobodio dela poreza za sredstva koja bi ulozio u prevod dela na strani jezik (gde on ili vise njih mogu sami da odaberu kog izdavaca ce da pomognu).


djole

toliko malo potraznje ima, da sve zemlje uglavnom finansiraju gotovo sve minimalno suvisle projekte.

kriterijum su inaca svuda vise manje isti - prednost imaju prevodi na velike jezike, jer preko njih se otvaraju putevi za one manje i dalje. takodje se prednost daje prevodima na susedne jezike, zbog regionalne saradnje i dorosusedstva. favorizyuju se savremeni autori i to oni manje prevodjeni - jer za takvima ima manje potraznje. trziste to sve lepo sredi. cele godine se skupljaju projekti s apredlozima, onda zasedne komisiaj - predstavnici drzave, pisaca, neke istaknute licnosti, prostudira predloge stigle iz inostrabnnstva, i odluci kako ce da podeli pare.
meni su portugalci svojevremeno odbili da finansiraju prevod saramaga jer je on nobelovac i znali su da cu ga i bez njih prevesti.


Igipop, razumem tvoju brigu

ali porez se placa, pas e placa. A ja racunam po onoj gde svi turci...ako mogu bas svi - od estonije do grcke, izraela i bogatih zemalja, mora da i kod nas moze. formula je oprobana i niko do sada nije odustao.
Osim toga ja verujem da za takve projekte vec postoje odvojena sredstva, ali u nedostatku jasnog programa ona se dele po netransparentnim kriterijumima.

izoz je vazan jer se time povecava trziste i podstice proizvodnja. Tako je makar bilo svuda, pa verujem d abi bilo i kod nas.


nisam zabrinut

U srbiji se i inace placa vise poreza nego bi trebalo a ako je to iznos koji si gore pomenuo ( jedan stan godisnje) efeti svaao ne bi bili tragicni. Vise me brine nacin razmisjanja, ako smo vec kod javnih finasija, ljudi iz sveta kulture, koji uporno ocekkuju od drzave da resi problem kulture raznoraznim povlasticama, subvenicjama, investicijam u toj obasti.
Ne kazem da podrsa ne treba da postoji ali bi bilo dobro da ljudi iz tog sveta, koji inace iaju veliki uticaj na javno mnjenje, razmisle i o drugim negatvini efektima koju podrska kulturi podrzaueva.
Znaci problem je vise na nivou ideje, nacina misljenja nego u samom tvom ili bilo kom drugom predogu.
Isto se odnosi na finansijsu podrsku sportu recimo pa cak i nauci.

A to oko izvoza i uvoza... :) Da li je srbiji potrebnije da (napokon) kroz nju pocnu da struje nove ideje ili je mozda bolje da ideje ( dakle svi proizvodi ljudskog duha ukljucujuci umetnost, nauku, politicke ideje etc) koje su u poslednjih 20ak godina proizvedene u Srbiji prostruje u svet? Kao neko ko zivi napolju verujem da ste svesni koliko je Srbije u tom smislu odsecena od sveta i da ne kazem zaostala.

U filozofiji se jos uvek kao vrhovni autoritet poinje Aristotel, u ekonomiji Smit i ne retko Marks, u politici su jos zive ideje 19 veka...

A ako smo vec na terenu izvoza i uvoza ideje su tzv javna dobra- jednom proizvedena svi mogu da ih koriste bez ogranicenja. Ako je a jeste jedina barijera jezik onda treba tu barijeru eliminisati.

To vec nesporno jeste u intersu drzave (celog drustva)....


Ne razumete Dejane.

"Porez se plaća pa se plaća." Pa u tome i jeste problem. Političari se u svim državama izdržavaju od poreza. I nikada se neće založiti da se u tome nešto ozbiljno promeni. Nisu valjda ludi da odustaju. Vaša sugestija da se više poreskih zahvatanja usmeri u promociju kulture Srbije u inostranstvu, u glavama političara zvuči otprilike ovako: Evo dobrog razloga da se porezi još povećaju, Dejan je dobronameran i stručan, to što traži sasvim sigurno je u javnom interesu.
I eto još malo tereta na plećima nas ne-političara.
Osim što ste pametni da smislite kako da se poreski novac bolje troši, imate li Vi neki predlog gde bi porezi mogli da se smanje?


sjajna inicijativa

ali ako budemo dozvolili politicarima da odlucuju o delima koja ce se prevoditi ne bi se zacudio da krenemo sa edukacijom evropskih citalaca ko su to Srbi - sa recimo D.Cosicem.


Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee...

U pravu ste, to bi zbilja bilo zastrasujuce - a utoliko pre sto ima itekako pisaca sa ovdasnjeg jezickog podrucja koji to zasluzuju milion puta vise, i starijih i mladjih...


Muzika iznad svega

kazu da je muzika kraljica umetnosti.

E,pa na nju bi i nash novi ministar mogao da obrati vishe paznje.

Muzicari zaista nemaju tako jak politicki loby kao filmski radnici.

Pogledajte ih, u svakoj partiji su neka "maskota"

Ta moda je usla jos od doba Holivuda i Ronalda Regana, pa do Swarcenegera.

Sumjicav sam da ce vecina novca za kulturu da ode upravo tom pozorishnom / filmskom lobiju.

Ostali umetnici ce biti u senci, kao i obicno.

Dok mi zidamo velelepna pozorista, nashi istinski muzicki umetnici zive na ivici egzistencije.

Pa ako nista, ministar bi mogao malo da poradi na kulturnom "gashenju" i restrikciji Turbo folka na pr.

Ali, turbo folk je vec godinama u dobro izgradjenom sistemu uzimanja najveceg dela show biznis kolaca kod nas.

A gde je veliki novac, tu je i korupcija.

Zato treba drzati na oku celo ministarsvo.

Obratiti paznju na tokove novca.

Traziti transparentnost njihovog rada i odluka.
A to biisto vazilo i za druga ministartva, ustvari...

PS. A jel moze ministar za kulturu da smeni glavonju sa RTS-a ?


Kad smo kod muzike

Dok čitate, izvolite, uživajte uz uvertiru koju ja slušam kao praskozorje u Alpima.

Ili malo Čakjovskog.

I još jedan Rosini u izvodjenju jednog od najlepših bas-baritona našeg doba Jozefa Gregora.


hvale vredna inicijativa

i ,cini mi se upucena na pravu adresu.Svi znamo kako je u nasoj kulturi,ali predlazem skepticima da ipak daju sansu novom ministru.
Ne bih zanemarila uticaj Vide Ognjenovic koja je podpredsednik DS-a.Sigurna sam da ona nije tamo radi privilegija i sopstvene promocije.A verujem da bi ovaj predlog zdusno podrzala.


Sugestija novom ministru

zaista je vredna paznje. Niti je to komplikovano, niti finansijski zahtevno. Potrebno je samo hteti i umeti organizovati! Za pocetak, Ministarstvo kulture moglo bi da azurira svoj vebsajt (gde je jos uvek Kojadinovic ministar, a "voštani" njegov pomocnik!?). Naravno za ovaj projekat, za pocetak, potreban je kvalitetan veb portal, preko koga bi zainteresovani strani izdavaci "ulazili" u aktuelnu ponudu naslova svih izdavaca u Srbiji, ali gde bi takodje bili precizno navedeni svi tenderski kriterijumi i uslovi.

Bojim se samo da novi ministar ne potrosi prvu cetvrtinu svog mandata na ispravljanje gresaka, brljotina i isplacivanje zaostalih i inih dugovanja prethodnog :((

PS: Evo jednostavnog nacina kako da se "pronadje" novac za potrebe projekta koji Dejan predlaze. Gotovo svaka republicka ustanova kulture izdaje neki deo poslovnog prostora privatniku, najcesce za kafanu, kafic i sl. Neka im ministarstvo odobri da nastave da koriste novac od rente u iznosu koji je i do sada bivao proknjizen, ali nek im naredi da razliku do realne, trzisne cene rente, mora da uplacuje na racun ministarstva, u poseban fond za svrhu ovog projekta. Moguce je da bi bilo para ne samo za prevodjenje, vec i za stampanje promotivnog tiraza prevedenih knjiga.


Da, gledao sam sajt

bruka i sramota. Ne znam d ali si zapazio kao kontakt nemaju email. samo telefon i fax.


A tek sto imaju

Adresar Kulturnih Institucija ("K" i "I" sa velikim pocetnim slovima!?)
:((


Tesko

Nema sta da se prevodi, to je tuzna cinjenica koju svi ovde zanemarujete. Mladim piscima, ako pisu bilo sta osim jeftinog i vulgarnog realizma tipa Marka Vidojkovica, apsolutno se ne pruza nikakva sansa, a to ne moze i nece imati prodju nigde u svetu. Klinci u 30 i vecite pubertetlije nije zanimljive nikom osim ovakvim citaocima u knjizevnim palankama. A ono sto valja u srpskoj knjizevnosti - Kis, Alabahri, Pekic, Kovac, Pavic, Tisma, Selimovic, Crnjanski, Andric - to je vec prevedeno.

Prvo, dakle, treba otkriti mlade pisce, a onda ih promovisati.


Dejane

Nasla sam ovaj sajt na netu, pa mozete da pogledate i vi. Knjige prevedene na engleski.
Poslala sam prvi put bez adrese. Izvinjavam se.

http://www.serbica.com/e-knjizevnost.html


Pun pogodak

Svojevremeno sam se pošteno namučio da pronađem prevod bilo čega od Borislava Stankovića na nemački ili engleski, da bih se prijateljima pohvalio nečim što smatram dobrom knjigom iz Srbije. Posle dosta kopanja po internetu uspeo sam jedino da nađem polovan primerak prevoda "Nečiste krvi" na nemački, star 30 godina, i to za 0.67 eura (+3 eura poštarina :) I to nešto govori.

Nadam se da će inicijativa uspeti.


Deki care

Deki brate mnogo te gotivim, moze se reći da si moj idol.
Pogotovo od kada si presao u inter moj omiljeni klub.
Sto se tice ove teme ja ipak mislim da si u pravu, mrzi me sada da pisem zasto je ima mnogo razloga ali upravu si.

Danilo, BG
Forza inter


Zašto izmišljati rupu na saksiji

Kad već postoji ponuda najboljih, ne samo srpskih, već najboljih pisaca iz čitavog regiona na http://www.glasnik.org ?
Samo valja probrati, i zagrejati stolicu.


ovo je interesantan link

makar meni, koji kao, pratim sta se dogadja na knjizevnoj sceni u regionu.
medjutim mi ovde govorimo o srbiji, a ne o regionu.
i ne o bazi podataka najboljih, vec svih pisaca, da ne bi posle bilo pitanja o kriterijumima. tako makar rade druge zemlje.
i po pravilu izdavaci i urednici nisu bas raspolozeni da "zagreju stolicu". iskustvo mi govori da ih treba vuci za rukav, i prilicno ih uveravati pre no sto uzmu da procitaju knjigu.
a ja cu sad lepo sesti pa videti sta ima u balkanskom glasniku. hvala.

ps. prelistao sam glasnik. imam par pitanja, kao urednik i promoter. ako ste vi urednik casopisa volo bih da mi se javite na emial. hvala


Sigurno da

je car. Nego, kad ce Nole poceti da VIPbloguje?


sad me vise sekira

reprezentacija. ipak sam kapiten.


Bravo fudbaler,bravo

Bravo fudbaler,bravo kapiten,bez sekiracije,bice sve ok. :)


Yes how no :)

Ako bismo iz Glasnika izdvajali nesto za prevod, prebiranje bi trajalo i trajalo, jer je svaka lepa pesma ili prica zatrpana gomilom prosecnosti. U tom smislu, Glasnik jeste odraz (katastrofalne) situacije u knjizevnostima regiona, ali i fina demonstracija da ipak postoji svetlo na kraju tunela: prvenstveno svetlo udaljeno od Srbije. Mahulja je, recimo, sjajna pesnikinja, premda joj proza ne vredi dve banke, a za svaku pohvalu je i objavljivanje price izvanrednog makedonskog pisca Smilevskog.

Srpska knjizevnost trenutno zasluzuje da bude zanemarena jer je losa. I ne vidim zasto bismo to krili. Dok se ne pojavi neko ko je radikalno razlicit u svojim poetskim shvatanjima, ili makar pismen, ako ne i nacitan, ni jedan izdavac nece biti zainteresovan za srpsku knjizevnost.

Ako bi me neko pitao, sta da prevede, od kurentne knjizevne produkcije, mogao bih izdvojiti samo Davida Albaharija, od "imena", jer je doista jedan jedinstven knjizevni glas, koji za sada (za sada!) nema dostojnog naslednika. Posle Albaharija, mislim da nas vise nece prevoditi.

Uostalom, prevodite poeziju. Tu je situacija, rekao bih, bolja. Radmila Lazic je izvanredna, i uz dobar prevod (dakle, ne prevod Carlsa Simica) mislim da bi mogla imati odlicnu prodju u inostranstvu (posebno zbirka Doroti Parker bluz, koja, kad god je uzmem sa police, kao da vristi: prevedi me, prevedi me!), zatim Ana Ristovic, Novica Tadic, tu su vec klasici poput Pavlovica.


Naravno

I treba da budes kapiten


O prevođenju i još ponečem...

Kao i obično, i ovaj put ste u pravu, Dejane.
U (književnu) kulturu država više skoro uopšte ne ulaže.
Prevoda naše savremene književnosti na druge jezike skoro da uopšte nema poslednjih godina, ako se izuzmu neki časni izuzeci (Dragan Velikić, Biljana Srbljanović, Mirjana Novaković, David Albahari, Milorad Pavić, Sava Damjanov i još nekolicina), a i to više zahvaljujući njima samima i njihovoj reputaciji i prijateljskim vezama, nego angažmanu države.
Još manje se ulaže u učenje srpskog jezika na evropskim univerzitetima. Iz višegodišnjeg ličnog iskustva, ali i iskustava svojih prijatelja i kolega, pouzdano znam da naši lektorati zavise od entuzijazma lektora i njihove želje i volje da približe jedan jezik i jednu kulturu studentima kojih, na svi sreću, nije malo. Nije ni mnogo, ruku na srce, ali s obzirom na ulaganja države, bolja je situacija nego što bi se očekivalo.
Ti studenti kada se jednom „navuku“ na srpsku kulturu postaju zaista najbolji prijatelji-ambasadori ove zemlje. U njih treba ulagati! Oni kasnije prevode i promovišu srpsku kulturu.
Ovde svakako treba pomenuti Maticu srpsku i Narodnu biblioteku Srbije koje šalju knjige na međubibliotečku razmenu i čine nas i dalje prisutnim u svetskim bibliotekama. Ali, ni to nije dovoljno i često mali univerziteti bivaju zaboravljeni zbog nedostatka sredstva.
Ipak, knjige koje se šalju su na srpskom jeziku, a samim tim razumljive relativno ograničenom broju ljudi pa stoga zdušno podržavam Vašu ideju o organizovanom prevođenju naše književnosti, Dejane.

Sa druge strane, prevodi na srpski jezik poslednjih nekoliko godina su katastrofalni (opet čast izuzecima i profesionalcima kojih i dalje ima!). Izdavačke kuće idu linijom manjeg otpora (čitaj: manjeg finansijskog izdatka) i angažuju priučene prevodioce jer neće ili ne mogu da plate profesionalne. Pa se u knjigama (najčešće bestselerima) mogu naći takvi prevodilački „biseri“ kakve je teško i zamisliti.
Istovremno, lektori i korektori postaju izumiruća vrsta budući da je i za njih sve manje novca, pa dobijamo prevode koji ne samo da su jezički loši (besmisleni), nego i vrlo nepismeni.
Država bi definitivno nešto morala da uradi po tom pitanju.

Dakle, imate moj glas u ovoj akciji-sugestiji, Dejane, i svu podršku!


Dabome, istina je sve sto

Dabome, istina je sve sto ste napisali. Recimo tesko je opisati koliko je znacajno to sto ste preveli "Cupriju" na portugalski i koliko ce biti divno iskustvo svakome ko cita na tom jeziku kad upozna Andrica. Verujem da je honorar bio smesno mali shodno tm znacaju. Dakle, slozili smo se da je ovo jedan tehnokratski posao i da neko sa menadzersim duhom to treba da shvati. Pokojni Djindjic nam svima pada na pamet. Postoji nesto sto niste pomenuli. To niste namerno propustili, vec niste imali nameru o tome da pricate;
Ko moze da pokrene tu ideju plasiranja i prevodjenja? Moze B-92 jer imaju intelektualni i svaki drugi kvalitet i kapacitet. Ali stanu iza Marka Vidojkovica i slicnih. Pa, to mogu i klinci koji slusaju Eminema da prevedu. Nije mi jasno sto moras milion puta da ponovis da mrzis Kostunicu da bi dobio tako snazno zaledje (?) I nije on jedini. Nece niko u Evropi da cita nase "politicki korektne" pisce. Imaju oni toga pun kufer. To je isto kao da Holandeza ucite kako se prave klompe.
Evo, Vi mi recite, Vi ste retko pristojan covek koji postuje na ovom blogu; Kako je danas moguce doci do izdavaca? Sta treba uraditi? Eto, molim Vas, ali zaista, ako mozete da opisete taj postupak.


Koristim priliku .....

Dragi Dejane,

Ako se ne ljutis - uskocio bih u tvoj blog /svi komplimenti../, i objavio dogadjaj koji tematski posredno ima veze i sa tobom.
U Petak uvece u 21h, u galeriji Superspace otvoricemo izlozbu fotografija BOBANA BASICA pod nazivom
FRAGMENTI PORTUGALSKE ARHITEKTURE

Zovem tebe i sve koji vole ovo sto pises na pice i malo umetnosti "nasih iz belog sveta"

pozdrav,

R.


Meni su trazili

za knjigu koju sam ti poslao da sam platim prevodiaoca da bi mi objavili knjigu u Srbiji (original je na engleskom). Kazu nemaju sredstava za prevod. Pa to ispada da ja treba da sponzorisem drzavu Srbiju da bi mi omogucili da me ljudi citaju (znaci Djura da mi oprosti sto me je tukao). Mislim da je uporedjivati Srbiju u bilo cemu sa ostatkom Evrope, jedan veoma plemenit i uzaludan posao


stara tema

Dejane, nije vezano za ovaj tekst vec za jedan Vas stari, o brendiranju i Srbiji (tamo nece da mi se ukuca!); posto tema nija zastarela, samo da javim da natpis MADE IN SERBIA postoji na stvarima koje kreira Dragana Ognjenovic, a gde sam ga i sama prvi put ugledala...


bili na vencanju

u Americi. Lucija nosila haljinu DO. Gomila njih je pitala ko je dizajner. Lepo je to kad se dogodi.