Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Ulica Džabe Hata na trgu Povratak Džedaja

 Jaba the HutJaba the Hut                                        Opet  smo neposlovni. Dok u svetu cveta biznis na tvrdoglavo  nevidljivim i neuhvatljivim nemanima što tu i tamo mahnu repom, domaće Nesi bez frke i kompleksa  šetaju naokolo,  puštaju  pipke,  škljocaju čeljustima, strižu ušima, šire  perje,  zaronivši  ispod  površine svoje truplo tek štosa radi. I nikom  ništa. Zli jezici tvrde da smo gluplji i od Pigmeja što očas posla ubede smešne Zapadnjake da imaju ono što nemaju, a ovdašnje mokele - mbembe, kojih su puni  mediji,  nikako  da ukapiraju  kao proverene gmizavce. Valjda zato što nisu nimalo zabavni.

Za to vreme armije fanatizovanih  kriptozoologa amatera vitlaju kroz vlagu, komarce,  vrućinu,  močvare,  ili  se  veru  po  nepristupačnim   planinčinama,   jureći  gargantuovske  obrise mokele- mbembe (kako Kongoanci  zovu čudovište iz svog dvorišta), pterodaktile veličine helikoptera,  morske  zmije mitoloških  dimenzija,  familije  dinosaurusa,  džinovske  lignje, oktopode  uzvitlalih  kilometarskih  pipaka, čiju prisutnost strogi analitičari klasifikuju i kao seksi figure naše podsvesti koji mu dođu kao arhetipski  simboli  straha.  

Ekspedicije jure u Afriku, ne da sadi papriku, nego da ćaskaju s Pigmejima o monstrumima. I Pigmeji  im  lepo kažu: - Pa  naravno,  mi  ih  vidjamo stalno! Stvar je otkidajuće logična, nisu ludi  da prećute sve te dobre priče o čudovištima. Posle se pametnjakovići vrate kući i kažu: -Imamo dokaze da  u Africi žive čudovišta. Mada, ako ta bića tamo postoje,  teško  da  bi  se  hranila bobicama i lišćem; ona bi se hranilo Pigmejima. Nema tog monstruma koji se zadovoljava bobicama i lišćem. Oglodju te do kostuju. Domaćim alama i nemanima ni knedla ne zastane u grlu.

Ništa čudno onda što se i razvijeni nogama  i  rukama bore da dokažu kako im i najgora selendra sasvim u trendu i da nema malo veće i dublje bare u kojoj ne kunja familija  čudovišta. Dovoljno je doći,  dreždati  i  sreća  u  obliku  repa  ili  senke ljigavog lokalca već će se ukazati. Samo mi opet kaskamo.

Kanadjani nutkaju svoje uzorke proverenih  čudovišta  u  zalivu  Kedboro  kod  Vankuvera  (čuveni kedborosaurus  iliti Hajakačalak)  i  u  tri   jezera:   Okanagan (legendarni  Ogopogo,  tj.  Naitaka),  Manitoba  (biće  po   imenu Manipogo) i Simko  (gde  je  strašni  Ajgopogo). 

Američka  ponuda bliskog susreta sa lokalnim monstrumima još  je  bogatija:  jezero Čemplejn u državi Njujork gaji groznog Čempa od devet metara; nema valjda tog domorodca koji nije video jezivog Česija kako  plivucka zalivom Česapik, država Merilend; u Arkanzasu, u Vajt Riveru  živi debeli Vajti veličine dve lokomotive; iz jezera  Pajet,  u  državi Ajdaho,  malo-malo  pa  izroni  Sluzavi  Slim,  odnosno   Mekolovo čudovište  (a  može  i  Čarli);  u  Oklahomi   obitava   smrdljiva dvometrašica Noksi; Teksas gaji Veliku  Pticu;  Merilend  se  diči Sneligasterom, a Zapadna Virdjinija sto posto prirodnim čudovištem Motmenom.

O koristi od ulaganja  u  promociju  i  reklamu  ovakvih profitabilnih lepotana  nema  potrebe  mnogo  govoriti,  jer  reke umnoženih Indijana Džonsa iz svih krajeva sveta dovoljan su dokaz, plus cvetanje lokalne male i velikeprivrede, a i umetnosti.Kada je umetničkom odelenju Lucas Arts Industrial Light & Magic stigla poruka  Džordža  Lukasa o ogromnoj, ljigavoj, skliskoj termitskoj kraljici što se baškari  u  gnezdu  okružena  manjim  mravima  radnicima,  umetnici su se bacili na posao, kreirali male  prototipove  i dali ih Lukasu. Konačni Džaba bio je amalgam nekoliko prototipova, velika lutka od  lateksa  kojom  su  tehničari  upravljali  pomoću kablova.

U skladištu Industrial Light & Magic čuči 1200 monstruma i  modela iz filmova što datiraju pre 1975. godine. Ceo štos ove kriptozoološke invazije počeo je sa izvrtanjem tri zakona o čudovištima (distant, difficult, dangerous), oca King Konga. Plus, Kuper, Melies, Gilespi  i  družina  madjioničara  i  iluzionista  iz prošlih decenija raskrčili su put ka srcima današnje  publike što iz sve snage loži na monstrume, pa je red da se i mi u to ugradimo, jer ne oskudevamo sa autentičnim likovima.   

*Moj prilog akciji lepljenja heroja na ulicama je Džaba Hat, ali molim i za trg Povratak Džedaja.


nisam siguran

da sam vas potpuno razumeo...ali svejedno, Ulica Hi-Men je vrlo dvosmislena. Ala bi se valjali od smeha po gradu...


Kod nas

ima čudovišta kol'ko voliš i ima gi razni. Recimo, pouzdano znam da u Šumadiji žive Karakondžule. Moja baba Kaja je Karakondžulama zvala sve što ima više od četiri noge i bila je očevidac pojavljivanja istih. Karakondžula može, izuzetno, da se pojavi dvonožnoj formi i onda se zove Komšinica.
Inače, Lukas je, garant, od nas uzeo ideju za Džabea. Džabei izvorno žive kod nas i ima ih raznih...Džaba, Džab Džaba, Džabaka...pojavljuju se i na visokim funkcijama javnog života, u podvrsti Agde Samtu Ja.
Imamo i čudovišta koja bi trebalo da polovimo, za štas se pokazuje i veliki interes u inostranstvu, ali je problem što se kriju po rupama i šumama. To su Kao Hero Ji, koje prate simbiotični organizmi Sauč Es Nici, Jat Aci, a tu su i Obož Avat E Lji, od kojih su mnogi radikalni.


intergalactic

Treba imati u vidu da je Dzaba Hat intergalakticki crime boss. Radije cu pozdraviti ulicu Obi-Vana ili Jode, mada Joda verovatno zasluzuje bar trg ili bulevar ako ne i ceo jedan okrug grada, zamislite autobusku liniju 91 (Bezanijska Kosa - Joda).


Ako može

Mladić da bude heroj, onda može i Džaba da bude junak.


Sta treba...

...da uradi jedan obican junak da bi dobio svoju ulicu ili makar sokace?


mokele - mbembe

ova mochvara gde je mokele... pigmeje plashio,
u leglo zmija otrovnica... sad se pretvorio;
i dok je mokele lovio zmije celog zhivota,
gle! mokela je danas... gmizavac ulovio!


hmm

To što je Dzaba Hat intergalakticki crime boss, ne znači i da ne vodi poreklo odavde. I etimološki gledano, uklapa se.

Džaba je reč koju svi rado koriste. Јa se baš vratila s Kalenić pijace, gde su reč "džaba", upotrebljavali svi, od prodavaca trešanja do оvih što nude kajmak. A za reč "hat" zna svako da je konj.

Em lepo srpsko ime, em ga znaju svi. Ja bih odmah liniju za Bežanijsku kosu prekrstila u Džaba Hat kosa. A i ekonomično je, mogao bi neki džabakomerc da uveze gotove plakate i ogrebe se na sitno.


hmm2x

podržavam i predlog za Jodu i Obi Van Kenobija, mislim, ipak su posle svih makljaža, kada su posledice rata klonova toliko produbile neslaganje izmedju Palpatine i veća džedaja ostali dosledno osvetoljubivi, valja to ovekovečiti bar trgićem, okretnicom.


Kako vas nije sramota....

gde ste vi odrastali....
Gde su Mirko i Slavko, Nikoletina Bursać, Prle i Tihi, Flojd, Major Dragan iz Eskadrile.....
Kakvi Rendžeri i Hi menovi i šta ti ja znam. ovo su bili heroji.
Mark, Zagor, Čiko, Flok.... to su heroji....
Pčelica Maja, Pavao, food around the corner buva, profesor Baltazar.
Alo bre ljudi pa jedna Tuzla ima spomenik Brus Liju a mi šta imamo sve neke koljače i ubice. Što u beogradu što u Novom Sadu.

NE DAM PČELICU MAJU.

v.


Mostar

...ima spomenik brusilici...


ovaj jaba lici na

ovaj jaba lici na kostunicu...
oces da nam poturis ulicu jabe the koshtunice, a?


.

Džabo Koštunice - ne dam ti ni ulice! :))


Ulica Jabe Badava ????

Ulica Jabe Badava ????


Zar ne bi svako?

:)))


Ne bi Gaga Nikolic

...u filmu "Poslednji krug u Monci" --dakleee dno dna - kada kaze stoperki, Hrvatici, of course - koja ga pita hoce li se"pofukat" ...a on , momcina, neodoljiva, veli : "NE VOLIM KAD JE DZABE !!!!"


Znači ne bi?

E, svašta! Da sam juče umrla, ne bih ovo znala. :)))


Kunem se, to je

txt Gage Nikolic Preleta.....mislim da ulazi u top ten all time o "srpskim smekericama" i "samurajima bg asfalta" ...pa alkoholisani degenerik - mislim na pisca scenarija - i ne kapira koliko je ponizio beogradjane tom spikom...zeleci valjda da istakne nasu /svoju/ ljubav prema kontri u svemu, ....+ jos ispadamo sexualno izopaceni debili ...da ne shirim pricu..
Tako da , def jedna od perjanica srpskog patriotskog "novinarstva" i patriotske "knjizevnosti" ne bi ziveo u ul Jaba Badava....NIJE IZ TOG FILMA !!!!!!


Da,

htela sam gore da napišem "ludi Srbi", ali nisam samo zato što sam pomislila na "umetničku slobodu", pa rekoh 'ajd nek im bude ta njihova umetnička sloboda, makar i sumanuta.

Što se Beogradjana tiče, oni su mnogo normalniji nego što sebe predstavljaju. Kao da se stidimo da budemo normalni. Kao da je to nešto loše, malogradjansko i mediokritetsko. Pa sad, kad bolje razmisliš, to ipak nije sasvim normalno, jel' da? :)))


Pazi...s obzirom

ko pretenduje da predstavlja Beogradjane...i ne cudim se...Secam se da sam jos u vojsci shizeo zbog toga - i shvatio da nije ni cudno sto toliko zaziru od nas po unutrasnjosti i sto imaju toliku kolicinu predubedjenja...
Ne osecam licnu odgovornost za to jer poznajem sebe - i trudio sam se da uvek pokazem onu bolju stranu naseg - bg - loodila - ali primecujem to ..stalno ...i bode mi oci...pege dobijem kad cujem nekog montenegrina kako gadljivo komentarise.."a...beogradski...KACAKANI"....mada ne umem da prevedem, ospem se od samog tona te izjave


To Kacakani

takodje prvi put čujem. Od tebe stvarno čovek ima šta da nauči. :))))

Mislim da veliki grad uvek predstavlja izazov za čoveka da se razlikuje od ostatka mase. Možda je ta stalna potraga za identitetom uzrok "ludilu" o kom pričamo. Nije lako živeti u konfekcijskim stanovima, hodati ulicama pored mase sličnih sebi, stajati u autobusu prepunom sličnih sebi nekoliko puta na dan i ipak izgraditi sopstveni identitet. Čini mi se da je to u malim mestima lakše. A osim toga, mala mesta i nameću identitet koji pojedinac mora da prihvati hteo-ne hteo.


Ne znam da li je to kompliment .......:-))))

....mislim da taj problem sa identitetom upravo i tera neke /mnoge/ ljude da budu ono sto nisu, i da insistiraju na tom, po meni negativnom, ludilu...doduse - postoji nesto slicno i u prirodi - mimikrija - pojava gde, recimo mirna riba, biljojed, poprima boju i izgled neke opasne grabljivice radi bolje zastite - tj predostroznosti.../ ane ono sto vecina misli, da je to poprimanje kolorita okoline ...to je kripticna podudarnost.../ - dakle, /bash sam se razmahao/ koren svega toga lezi u strahu i dubokoj nesigurnosti, cenim ja, onako odokativno


Pa kompliment, dabome:)))

I nesigurnost sigurno, a možda i još ponešto utiče na čovekovo otudjenje od sebe samog. Mislim da je najvažnije shvatiti da je to pogrešno, a ne još se hvalisati svojom otkačenošću. Ako ipak hoćemo da budemo otkačeni, ima i lepših načina, a ne izigravati sirovine, primitivce, siledžije. Mene fasciniraju, engleski ekscentrici. Oni koji nikad npr. nikad ne idu levom stranom ulice ili koji svakog dana tačno u 19.15 odlaze do svoje omiljene klupe u parku, hrane golubove tačno 7 minuta, a zatim hodaju unatraške do kuće. (Lik izmišljen kao primer da se može biti ekscentričan i bez prostakluka).


Verovatno je to i pitanje

samosvesti ili neke samospoznaje....u ovom okruzenju, sa -hajd da upotrebim ono olinjalo - totalno pomerenim sistemima vrednosti, mnogi krenu linijom manjeg otpora....
flashback : secam se kako sam se kao klinac divio likovima za koje sam utvrdio da,recimo, uopste ne mare kakva im je frizura...prvo sam sumnjao da su neuredni - ali, neki od njih zasigurno NISU bili neuredni....jednostavno ih je BILO BRIGA ...to su bili ONI, to je bio njihov way...nije im smetalo par dlaka ovamo ili onamo ...ono sto vredi nosili su u sebi a ne na sebi - i ko je to umeo da prepozna, umeo je ...ko nije - nije ni trebalo...Valjda od tada datira moja skepticnost prema "trendovitim" & "fancy" pojavama....znas ono kad se brzebolje zamaskiraju "ko iz zurnala", omiljena hrana su im plodovi mora /no matter shto je dete Shoomadye...mada ne insistiram da treba da se gushi u podvarku... - ali ..misssslimmm/ i kad se kupaju, mora da se popali jedno 1000 sveca /videli u loshim filmovima/ - ko da im keva nije guzicu na lavabou zapirala kad su prohodali....Malo sam se razmahao opet, al mislim da sam dotakao point...- jedan od...


Preterani komformizam

Preterani komformizam (saobraženost sa okolinom) u bilo kom pogledu meni govori o grču u kom taj čovek živi. Jedna odredjena ležernost je neophodna za normalan život, inače će čovek kad tad prsnuti. Granica te ležernosti za mene je onaj trenutak kad primetim da svojim ponašanjem, izgledom i delovanjem počinjem da ugrožavam važne interese drugih ljudi. E sad, dešava mi se da ja mislim da nešto drugima nije interes od važnosti, a ispostavi se da jeste. I, ne moram da ti objašnjavam šta onda bude. :)))


Ok... delovanjem....to jos i razumem...

ali kako ponasanjem i izgledom mozemo ugroziti VAZNE interese drugih ljudi ? ...i nije li gro tih vaznih interesa ipak samo bazirano na nechem jako...licnom, recimo - sujeti ?...posto smo u sujeti prvaci sveta, cini mi se....


A, djavo će ga znati

Recimo, u Palatu pravde ne možeš ući u kratkim pantalonama Mislim nije baš da bih to želela, nego samo navodim primer da bi čovek koji hoće tako da udje verovatno ugrozio ugled, pristojnost itd. koja se očekuje od suda. Ako neko ide go Knez Mihajlovom, valjda bi time takodje ugrozio nečiji važan interes (moj ne, baš me briga, ali nečiji sigurno bi). Svaka ekstremno neuredna pojava narušava ukupnu sliku grada, a onaj ko se ne tušira ugrožava elementarnu udobnost svakog pored koga prodje. Ne znam, možda i nisam sasvim u pravu, nisam pametna...:)

A jesmo prvaci sveta u sujeti, potpuno si u pravu. Toliko smo osetljivi na svaku sitnicu i toliko smo egocentrični, da više ličimo na pubertetlije, nego na odrasle ljude.


Pa mi i jesmo, generalno,

kasnostasni - tako da stoji to da lichimo na pubertetlije ....Ovde je sasvim normalno,znas i sama, da su deca sa roditeljima - bar do svoje tridesete ....bar....i ocekuju da im se krevet namesti, uredno + prinese vecera... - e ako im to spomenes -bude svasta, istina nikome ne prija, tesko nam je da se pogledamo u ogledalo, ne zato sto smo ruzni zaista, nego, vise, zato sto se PLASIMO sta nas tamo ceka...to je catch, cini mi se - i onda , od nekog ok i pozitivnog suochavanja sa zivotom i situacijama koje on donosi - pa do iskrivljenog, TurboBigBrotherPinkTakeMoneyAndRunSilikonJebote pristupa, pogotovu za slabije i nestrpljivije - mali je korak i lako se sklizne - znaci, potpuno se iskrivljuje osecanje preuzimanja odgovornosti za svoj zivot....Uplaseni smo i besni zato sto moramo da donosimo odluke, i , ZAMISLI, razmisljamo - pa onda udri po svemu sem po samom sebi....svi ce nam drugi pre biti odgovorni za nas rodjeni zivot nego mi sami ...eto kasnostasnosti na delu, eto smusenih generacija gnevnih na sebe /refleksno na sve oko sebe/...i eto lancane reakcije...eto nas u 21 veku sa idejama i problemima iz 19.
Nije meni problem sto Palata pravde ima neki kodex odevanja - ako ne mogu da shvatim kodex ili pravilo, pitanje je treba li, prvo, da gledam Ligu sampiona na tv - posto i svimaomiljeni fudbal pociva na jako mnogo pravila -... - problem je sto ce gomila nas to shvatiti kao "crvenu maramu", ili jos gore - kao dobar i sasvim opravdan razlog da tamo ni ne proba da udje ....jer, verovatno je suvise velik "bol" koji iziskuje ta promena ili PRILAGODJAVANJE... - sto samo govori koliko smo zaista vredni i koliko zaista cenimo sebe


Toliko si u pravu

da ne znam sa čim pre da se složim. :) Najbolje odmah sa svim.:)
Ja takodje dosad nisam uspela da shvatim zašto se većina naših ljudi toliko opire običnim pravilima koja ja ni ne primećujem dok mi neko ne skrene pažnju, nego ih poštujem rutinski. Boreći se tako protiv sitnih pravila gube vreme i propuštaju da se izbore za izuzetno važne ciljeve i interese. Evo ti primera na ovom blogu koliko hoćeš. Mi smo proveli dane raspravljajući o nekoliko jednostavnih pravila normalne komunikacije i tukući se medjusobno oko toga treba li dozvoliti vredjanja, psovke, je li psovanje i vredjanje sloboda ili narušavanje slobode drugih. Kao da je teško ne opsovati, makar u pisanoj formi to nije problem. S druge strane, blog je idealno mesto da se govori o budućem razvoju Srbije, priključenju EU, informacionom društvu, kulturi znanja, da se propagira nauka i kultura, da ljudi usavršavaju pismeno izražavanje itd. Sve divne i jako korisne stvari smo mi propustili delimično ili potpuno, samo zato što smo vreme trošili na pljuvanje i rasprave o pljuvanju.

Prilagodjavanje je opšti prirodni i socijalni princip i bez njega nema opstanka. Za početak bismo morali da utvrdimo obrazac, odnosno primer kako se prilagoditi. Medjutim, i o tome se mi jako teško sporazumevamo. Svako ima svoje vidjenje budućnosti, pa time i načina prilagodjavanja. Jedino mi se čini da su svi saglasni da neće poštovati nikakva pravila.


Veruj, ni najmanje nisam srecan

zbog toga sto sam u pravu - ovo sto pisem, rezultat je gorkog iskustva i posmatranja stvari i ljudi okolo. Ne spadam u tipove kojice da klimaju glavom dok im nekistrendzer "kaki" po svemu zivom - moja zemlja je moja, narod isto - i ako treba da im j....mater najbolje cu to sam obaviti - i obavim kada mislim da treba - to ti dodje nesto slicno kao sa klincima...
Takodje, nisam protivnik psovanja, mislim da dosta nasih psovki savrseno slatko izgledaju napisane ...i sam sam poprilicno koristio te postapalice ovde po blogu - kada je situacija zahtevala ...i ne mislim da sam uradio bilo sta strashno - moje misljenje o tome je da ljude ne treba banovati ni zbog cega ...jednostavno - ignor je daleko bolja i efikasnija stvar - ovo nije chat, na srecu, pa da mogu da ti ulecu sa dosadnim private messages svake 2 sec...to je jedna velika prednost bloga - mozes da s eisvadjas, pa cak i izvredjas sa nekim - ako bas treba ...ali mozes i elegantno da ne obratis paznju na navalentnu ili primitivnu osobu ....sto meni, moram priznati, ponekad tesko polazi za rukom, lol
Pravila : pa prosto je i to - prvo moras da naucis note da bi mozda jednommogao ida dzeziras i improvizujes...tako da se "teski na ucenju" brzo prepoznaju - kao i ovde - brzo vidis ko je preskocio lekciju zvanu "kucno vaspitanje" ... i onda imas izbor - ili se nerviraj ili propusti.
Ali, definitivno - kada bi smo svi bili fini i lepo vaspitani - blog bi bio jedno pomalo monotono mesto ...ziveo Zoxter ...hahahaha - mada ni ne znam lika, video sam kako te je napljuvao na nekom drugom blogu ...a tvoj odgovor njemumi je prosto "pao na volej" - toliko mi je slatko bilo da "ukrasim" jos malo da sam mozda i preterao - jer tipa ni ne znam, ali post mu je definitivno bio malo....chobanski...


Ne lici na Kostunicu,

nego na njega


jao, isti SHREK...!!!

ups, pardon...Uvredicu Shreka, on je bas fin momak...


nemoj Shreka da poredis sa

nemoj Shreka da poredis sa ovim xxx. Shrek-divno peva, redovno se kupa a pravi je vitez. Za ovo g to ne bi rekla.


Pa kazem ja,

odmah sam se ispravila...Izvini, Shrek...Zavara me spoljasnjost - tj. dimenzije. Ostalo - NI BLIZU nije kao kod Shreka.