...koji je postao cuvar Beograda i ljudi u njemu.
Svako jutro je ustajao rano i na stanici Lion ulazio u tramvaj u kome je posle sedeo i slusao sta govore ostali putnici, upojao sta ih muci, na sta se zale i cemu se radiju, a onda je, sisavsi kod Masarikove, cvrstim korakom prelazio kratak put do kule u centru i popeo bi se na najvisi sprat, gde ga je cekao njegov skuceni sobicak iz koga je vladao gradom.
Tu bi udubljen u misli, pijuci kafu i uz cigaretu, smisljao kako da sroci efikasne poruke svojim sugradjanima, od onoga sto je cuo da ih muci.
I onda, svako juto u 7 i 15, svojim dubokim hrapavim glasom, kome se veruje, u etar bi pustao da se razmile i prekriju grad, lucidno srocene poruke tajni zivota, koje su podanici strpljivo i verno cekali da cuju, kako bi zapoceli dan, jer su te reci bile mudre i lekovite, podsticajne i duhovite, usmeravajuce i poucne, srocene tako, da kritika izazove sramotu, a pohvala ponos, da se greske ispravljaju, a one dobre stvari paze i cuvaju.
Jer njegove poruke su bile carobne u svojoj jednostavnosti, a neprikosnovene u znacenju. Tako su bile velike i vazne da jos uvek lebde iznad grada, bdiju i paze na nas umesto njega i povremeno zatrepere da podsete i osveste, bar one, koji se secaju.
I najmladjima se obracao drugacije, s postovanjem i uvazavanjem, zato su ga i slusali.
Mi, njegova nekadasnja deca Poletarca, zauvek smo ostali sledbenici njegovog ucenja, koje se sastojalo od postenja, savesti, vrednoce, znanja, ljubavi, drugarstva, iskrenosti, vernosti, razumevanja, prihvatanja, sirine kojom se posmatra svet.
Beograde, dobro jutro, nas Cika Dusko danas slavi stoti rodjendan, Srecan Nam Praznik!
OSVAJANjE SREĆE
Neće biti srećan mnogo
ko na sreću gleda strogo,
ko je meri sa svih strana
i nalazi sreći mana.
Ovu hoće, onu neće
- tu ne može biti sreće.
Neko traži mnogo sreće,
i najlepše i najveće.
Sve što nije mera puna
on u sreću ne računa.
Mnogo hoće, malo neće
- tu ne može biti sreće.
Nekom zavist mira ne da
svoju sreću i ne gleda.
Svoju sreću ne uzima
jer je drugi više ima.
Tuđu hoće, svoju neće
- tu ne može biti sreće.
Ima jedna mudrost stara:
i za sreću treba dara,
srećan čovek - sreću stvara!