Uprkos izgrebanim prozorima kroz koje svemir više nije tako bistar, pogled koji pružaju ostaje neuporediv. Brisači, koji više liče na slamnate metle, jedva se nose s ostatcima zvezdane prašine. No, unutrašnjost broda zrači nekom čudnom toplinom. Sedista su izlizana do niti, ali su zato udobna, kao da su svaki put kada sednem spremna ispričati novu priču.
Ono što ovom svemirskom veteranu daje život jeste njegov zvuk. Par starih JBL trosistemskih zvučnika, čije sam vešanje već dvaput menjao, daje zvuke prastarih svemirskih opusa Dilana i Janga s takvom vernostu da bi i sami kompozitori mogli zaplakati od zadovoljstva. Muzika koja iz njih izbija služi kao moj vodič kroz svemirska prostranstva.
Tako, često zaplovimo prema nekoj zabačenoj planeti, mestu susreta starih prijatelja gde pod zvezdama delimo čašu dobrog vina. A danas? Danas sam istrcao osam kilometara podeljenih u tri etape, svaka od njih sa svojim uzbrdicama od po 1.5 kilometara, a moj stari brod, kao i uvek, odvažno se nosio s izazovima. Svaki kilometar bio je svedok toga da, iako star, ovaj brod i dalje ima dušu i snage da iznese ono što mu se postavi kao cilj.