(to je ono bebče iz prethodnog bloga)
- Aze ika Ajesada Meku (kaže čika Aleksandar Merkuri) a su kivi ovi eke (da su krivi ovi eksperti, bebče misli na eksperte koji su širili lažne vesti o nemoći ruske ekonomije i politike i time navukli Zapad na napad, što i nije bilo teško*), aji a da ito naci (ali ja kažem da su isto krivi i navijači, misli na ove što navijaju po društvenim mrežama za Ukrajinu a ne pada im na pamet da se i sami angažuju na primer na frontu, npr jedan Žižek koji se zalaže za intervenciju evropske vojske je kao bivši primeran vojnik JNA bolje obučen
Priču stare gospođe čuo sam u jednoj od onih dugih i izgubljenih noći krajem dvadesetog veka, dok su rakete krstarile nad Beogradom tražeći svoje ciljeve, a mi sedeli u memljivom skloništu.
Govorila je tiho, a prekidala je samo kad bi maramicom brisala suze. Svi smo je pažljivo slušali, čak su i deca prestala da plaču.
Prijatelji iz zemalja koje su u dguom nizu genocida, ratnih zločina i masakriranja civilnog stanovništva u desetinama država sveta izvršile i brojne genocide, našli su vremena da u jeku genocida u Gazi u kome su direktni sačesnici i pomagači - Srbiji i njenim građanimja malom, prikladnom lekcijom iz novije istorije čestitaju današnji zajednički jubilej.
Име аутора због његове сигурности нисам смела да објавим, јер су услови у којима живе изузетно тешки и по његову породицу и по њега њега опасни за живот.
Problem Srbije, kao države, i Srba kao naroda generalno, je što većina ljudi koji potpadaju pod ove kategorije vec par stotina (i kusur) godina živi u laži. Pri tom ne mislim na ideološku laž (bilo ih je i ima ih dosta i takvih), niti na privatne laži, nego na šaputanja transponovana u indukovanu samo-sabotažnu propagandu koja se sprovodi konstantno od, tamo negde, po slobodnoj proceni stručnjaka, nametnutog napuštanja Sretenjskog Ustava.
Mnogo je vode i krvi od tada proteklo srpskim rekama i potocima (kako srpske, tako i ostalih naroda, narodnosti i podnaroda koji se muvaju
U istoriji društva nasleđivanje pozicija je česta praksa. U mnogim kulturama, naslednici su automatski nasleđivali rođačke uloge, bilo da se radilo o pozicijama kralja, vođe plemena ili nekakvog bogatog zemljoposednika.
U savremenom svetu, nasleđivanje pozicija je i dalje prisutno, ali je izgleda ipak nešto manje zastupljeno nego u prošlosti. Opet, i dalje postoji mnogo primera u kojima naslednici imaju prednost u odnosu na druge kandidate za određene pozicije.
Jedan od takvih mogao bi delom da bude čak i Vladimir Putin, predsednik Rusije.