Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Jovan Đorđević

Suzy Wong

Suzy WongSuzy WongZašto baš Suzy Wong? Zašto ne Gong Li? Zašto ne Zhang Yiyi? Zato što je Suzy lepša. Tako bar kažu. Bila je laka dama. Prijateljica noći. Nestvarne lepote. Čarobne tehnike. Ronaldinjo svog posla. Kažu i da su zbog nje gubili glavu. Svi. I mušterije. I makroi. Slomljena srca pod crvenim svetlima. To mogu samo odabrane. Ona je bila. Kao u bajci. Sijala strast i pravila otvorene prelome. Pa nestvarno nestala. Kažu zbog ljubomore. Kuća letećih bodeža došla po svoje.


Blejanje

TribineTribineKonačno. A9, A2, A10, S110, Centrum (ovde se piše sa C, ne sa Z). Amsterdam. Odmor za oči, ispaša za mozak, da li je vreme da iz pete izbacimo u ler? Naravno. Koliko ti dana treba da provališ gde se najbolje kulira? Zilion. A svetsko traje nešto manje. Te, oslonimo se na naš avanturistički njuh. Kad već ne možemo da nahvatamo Moldavca DanTerenTerena (tri flajke votke za veče i nepogrešivih sto evra na blek džeku). Kuda? Bez cilja i pravca. Polaaako. Slow Motion. Kao ova smešnaaa cigaraaa. Sečemo kanale kao Kafu i Kaka duge lopte. Kroz beskrajne gusto načičkane dućane. Na rasprodaji Holland, Amsterdam, Ajax. Brasil po nemilosrdnoj ceni. Sa S konačno. Klompe na kilo. Vetrenjače na metar. Gandža na tone.


Na putu za Amsterdam

Dobro jutro...Dobro jutro...Kol’ko robe može da se kupi za 170 evra u Amsterdamu? Dovoljno da više nikada ne parkiramo na mestu gde je plavi krug preškraban sa dve crvene trake. Pazi kad smo i pojase počeli da vezujemo. Pre neki dan nas je dvočlana patrola opomenula da nema razgovora mobilinim u kolima. Tj. on. I on htede da nas pusti, ali aspida do njega histeriše i tera ga da nam ukaže i na pojaseve. Ferstehen, ja Ferstehen. Jao njemu sa njom. I vi pozadi, i vi pozadi. Pre trećeg „I vi pozadi“ SAAB već nestaje među lampionima Rudolfplatza. Vi ćete nama. No, priča o mostu i ćupriji nas je sačekala sledećeg jutra. Ništa Srbina ne šamara kao kinta. Umesto da još juče budemo u Amsterdamu, eto nas na putu tek danas.


Daltoni ponovo jašu

Piše Švaja

Čekajući Taličnog TomaČekajući Taličnog TomaKonzumiramo jutarnji čaj. Nana da sve bude cool. Ja sam od svih Daltona najmanji i najzlobniji, pa kao pravi Džo grabim najveći. Ko pre djevojci… Ali strašan urlik prekida zajutrak. Pejo, koji je otišao do kola po auto-kartu, panično viče da auta nema. Ispario. Kako bre? Tarantula ga odnijela, baba joj zanijela. Telefonska provera. Ja, ja, Hromi Daba je kod nas u apsu. Firma Kolonia. Pa vi opet pevajte Viva Kolonia. Gde se nalazite? Prvo 18 stanica tramvajem, a onda… pa onda najbolje da uzmete taksi.


Welcome to the Club of the Lonely Hearts

Piše Švaja

Hopp...Hopp...Kad je čovek, pri tom još i Srbin, u bedaku, opuštajuće mu je da vidi druge primerke iste vrste. Krava i komšija. Za lečenje štresa. Tumaramo ulicama Kelna uz kolone potuljenih Švicaraca. Nose piva do pola popijena, staklasti pogledi lome noćne reklame, zastave isprljane, poneka čak i ubljuvana. Devojke se ne obaziru za njima. Ne sede na spomenicima, već po obroncima trotoara. Ne pričaju ništa.


Niz reku

Sitni satiSitni satiKoncert je bio fantastičan. No, nećemo sad o tome. Da vam skockamo slike i neki video klip pa ćete da proverite na „Pohodu na tron“.

Ostali najjači, ostali se povlače. To polako počinje da se primećuje u gradu i u izlozima. Svaka bašta niz Rajnu u ovo sveže predvečerje (klima duva sa Atlantika) i dalje ima televizor. Ali sad se i može naći slobodno mesto. Zastavice svih zemalja i dalje vezuju zgrade u uskim uličicama, ali su na izlozima dućana već primetne velike duge kose crvene štrafte koje nagoveštavaju da se rasplet bliži kraju. Rasprodaja. Ne i originalnih FIFA suvenira koji su basnolovno skupi čak i za Nemce.


Svirka

KrunaKrunaE dosta mi je fudbala. Bar na kratko. A što? Paaaaa večeras je Gilbertooooo. Ne Silva. Gil. Sa svojim bendom na Roncaliplatzu. Na mestu gde navijači kolektvino na velikom video bimu gledaju sve tekme. Zastave na kratko dole, malo da se njišemo na ziku. Bacili kintu na tačan rezultat, 2:0 i 3:0. Kako prognoziramo neće da valja. Mada, Dida radi ono što treba. A u drugom bi debeli mogao malo da smanji doživljaj. Dosta je smršao za danas.


Vedute iz tramvaja

Piše Švaja

Kec lenjo klizi od Nojmarkta ka Keln Areni. Pun kao šibica, siraši pevaju, tek ponegde prepoznatljivi loto dres, ali žute boje. U Aahenerstrasse ulaze tri Ukrajinke u crveno grotlo, skandiraju svojima, crvendaći se smeju i dobacuju. Nekim čudom oslobađa se jedno mesto između tri Švajcarca sa pivskim flašama umesto očiju. Ukrajinka okleva, razmišlja da sedne, ali klinci divljaju. Iznenada, jedan od njih, u sudijskom dresu ali crveno-belom, duva u pištaljku. Izvlači pravi crveni karton, daje ga Ukrajinki i šalje je na klupu do sebe. Osmeh širok kao Don, sedište više nije upražnjeno, nemušta spika počinje. Možda ljubav.


Kao Maksim...

…po diviziji. Auuu. Nalupetao sam se juče popodne. Hvala i dobronamernima i nedobronamernima. Kazna za pomešane albume. Umesto Live prenosa, gledao sam kasetu iz Koreje. Još Euzebija da sam stavio i da svečano izjavim da je Benfika po drugi put osvojila Kup šampiona. A i braća Kerkof mi tu nekako nedostaju.

Nisam pušio smešne cigare, ma koliko ta tvrdnja smešno izgledala. Bio je to samo gol kroz noge sa dvadeset metara. I eto me zasluženo na špici. Znam ko je kriv. Ja? Ma jok! Kriv je Vim Van Hanegem. Video sam ga juče posle više od dvadeset godina kako penuša i šizi zbog blentavog Rusa kome su kartoni izleteli iz špila. Kad ne zna da meša. Bla bla bla umesto da pazi na Rui Baroša. Rui Aguaš ga odvukao lažnjakom na pogrešnu stranu, a ovaj projektil za malo u nezgodno mesto. Srećom raširio sam noge na vreme. Za 0:1. Gledam Euzebija kako slavi ulazak u četvtfinale i nerviram se. Alo kapiten, alo Krojf, menjaj dunstera inače skidam broj osam sa dresa! Van der Sar? Ne. Samo Jongblud.


Rez

Piše Švaja

Beckham & RooneyBeckham & RooneyŠtutgart. Englezima dele flajere sa listom pesama koje su im zabranjene za pevanje. Odmah ih pevaju. „Stand up, if you want the war“, onda „Two World Wars and one World Cup, du-da, du-da“. Tip ima majicu „My Grandpa killed Yours Grandpa“. Koren zla. Sada znate zašto je bilo ono što je bilo.

Rez. Ajndhoven. O’Sheas. Irish pub. Svi pevaju himnu, ima ih i ovde. Nema naručivanja dok traje tekma, u poluvremenu uzmi tri. Barmen isto gleda. Bekam trese, trese se i pub. Viktorija skače, hladan vetar poljem piri. Opšte oduševljenje. Vraćaj na mesto, sponzori to ne dozO'Shea'sO'Shea'svoljavaju. Kraj. Da je bilo drugačije, izvadili bi 4 karte za Kito.


Gusari

Ima li trave iza?Ima li trave iza?Gde mi dođemo tu trava ne raste. Ništa nije pomoglo narandžastima. Zapravo, partibrejkeri su se pojavili tamo gde nikako nije trebalo. U Ajndhovenu. Ako ih ne možeš pobediti, a ti im se pridruži. Narandžaste majce različitih nijansi na kraju balade okićene su i originalnim navijačkim kapama i bermudama sa narandžastim repom. Ali nosili su ih pogrešni momci. Da je naša domaćica Karin znala sa kim ima posla, nikada nas ne bi pozvala u Tilburg...Dok je bilo smešnoDok je bilo smešno


Oranje 2

Hooligans from HaarlemHooligans from HaarlemDanas skidamo D i lepimo NL. Položili su ispit 12. ujutro i zaslužili da potrošimo koji evrić i kod njih. Niko nas tada nije zavitlavao A i taj Heineken valjda pravi bolje halucinacije nego lokalni Kölsch koji radi samo u dve boje. Danas Oranje svoje vetrenjače okreće na portugalske lađe. Vreme imperije sa zapada Pirineja je prošlo, ali tako ne misle kapetan Figo i posada. Nema boljeg mesta od srca Holandije. Idemo da vidimo gde je to Kežman harao. Izgleda da mu je jedino tamo bilo dobro. Tamo gde sada vlada čovek zbog kojeg švalje lude. Kako toliko slova staviti na leđa. Venegorofheselink. Resize po visini. Možda će mu baš toliko trebati da nadvisi Kouta kad ga povuče za dres i šapne „Tvoja žena je...“.


Nedelja ujutro

Nedelja ujutroNedelja ujutroSvuda je isto. Lenjo, mrzovoljno, razvlačenje po krevetu. Bez želje da se uhvati sunčano jutro. Ne i za mene, jer sam juče povukao ručnu. Prva farba, moralo je da se uspori. Zato sada imam privilegiju. Da šetam pustim gradom po kome se kreću samo oni koji moraju. Ako biciklisti i džogeri spadaju u iste.

Koračati lagano ulicama na kojima nema nikoga u gradu koji ne poznaješ nudi slike koje inače od prevelike gužve turista ne možeš da uočiš. Danas nema utakmice u gradu, spala je knjiga na 14 slova, juče se radovao onaj kome je bilo pisano, a tugovao onaj kome je bilo suđeno. Dan posle, svi imaju pravo na odmor.


Subota popodne, nogometni dan

Piše Švaja

schiedsrichterschiedsrichterAltstadt. Uz Rajnu. Mislili smo da će uvertira biti laganija. Caffe latto za pocetak. Die Turistischen Vier. Havajke i šeširi. Ali panceri ne dozvoljavaju opuštanje. Meč se nije pošteno ni otvorio, a stari grad već eksplodira. Urlik do neba. Do cepelina koji kruži nad katedralom. Dotle i pivo vonja.

Nema obraza i mišice, ni muške ni ženske, bez bundes trobojke. Svuda srča. Preko trideset stepeni, ali su svi lokali popunjeni i unutra. Potoci pivskog znoja teku niz stari kamen. Nije se ni utišalo, kada ponovo trese. To je to. Zema Podolski. Iz Kelna. Da uveliča slavlje Kolonie.


Blitzkrieg

Ich Liebe Lukas!Ich Liebe Lukas!Mašina je počela da melje. Ne samo na terenu. Ceo dan na svim medijima temeljita priprema.  Sa merom i ukusom, poštovanjem prema vikinzima. Ali sa analizom do najsitnijih detalja. Seciranje Jaranssona i pajtosa. Nemci su, bez obzira na elegantno prepuštanje uloge favorita Brazilu i Argentini ubeđeni da će biti prvaci sveta. Iako to nijednom nisu rekli. Pita komentator ZDF-a Balaka odmah posle popodnevnog meča koga bi više voleo, Argentinu ili Meksiko? Mlad, ali mudar. Argentinci su favoriti, imaju impresivne rezultate i to je to. Spiker više nije imao pitanja. Panceri svoje pokazuju na travi.


Syndicate content