Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Bookgasm*

Slaže se uz nameštajSlaže se uz nameštajU svakom većem gradu preko grane moja obavezna usputna stanica je knjižara sa knjigama na stranom jeziku.

Taj ritual upražnjavam još od mitskih tura po Trstu sredinom osamdesetih. Tokom godina, po berićetnom safariju istakli su se, razumljivo, Zagreb, Ljubljana, Minhen, London, Njujork.

Od niza pasija iz detinjstva, jedino je jurnjava za knjigama na engleskom konstanta koja ne prolazi.

Za razliku od savremene zicer onlajn-kupovine onoga što želite, kopanje po policama na licu mesta ima posebnu čar. Naime, retki su ulovi sa "liste želja" - koliko god opširna, labava i realna bila - ali tu je zato ushićenje otkrića nečeg novog ili u tom trenutku ne toliko bitnog čija će se vrednost pokazati vremenom. Važan je instinkt. Tek ovlaš zanimljiv naslov u ruci uvek je jači od Idealnog na grani.

Zatekavši se pretprošlog vikenda u Budimpešti u društvu dobrano mlađeg drugara čiji entuzijazam po ovom pitanju premašuje čak i moj u njegovim godinama (što nije mala stvar), bio sam prijatno iznenađen činjenicom da je izostala otimačina oko obojici potencijalno interesantnih jedinih primeraka; zaćuđujuće smo se lako dogovorili oko podele plena.

Dovoljno veliku rupu između dve zacrtane obaveze izmuzli smo do kraja. Opremljeni mapom sa ucrtanim lokacijama ("X marks the spot"), skakali smo s kraja na kraj grada, od fenserske knjižare sa odgovarajućim cenama koja se proširila otkad sam je poslednji put posetio, do one krcate polovnim knjigama složenim po žanrovima i abecedi (velika retkost), u kojoj su nas dočekali kao kućne prijatelje, ponudivši nam sok, kafu i lestve na slobodnu upotrebu. Najraskošnije lovište (jer drži i stripove) bilo je "zatvoreno zbog bolesti". Depresivna fraza na svakom jeziku.

Pred kraj trosatnog knjiškog orgijanja (a posle neprospavane noći), nastupilo je takvo fizičko i psihičko zasićenje da sam za vreme finalne etape, u sterilnoj robnoj kući knjiga, svesno propustio da uberem primerak koji ne bih poštedeo u bilo kojoj drugoj prilici.

Da sve bude gore, još pre nego što je iznemoglost udarila na sve cilindre, osetio sam neku vrstu dekoncentracije i jenjavanja žara. Presedan.

To nije jedina neverovatna stvar koja mi se desila.

Naime, od dvanaest knjiga koje sam pazario (devet polovnih, što je značajno rasteretilo ograničen budžet), čak četiri - sa malim indeksom verovatnoće nalaženja - bile su one koje sam tražio. Ne okvirno, ili "eventulano od istog pisca, samo druge", već baš te. (Od preostalih, dve jurim godinama, a čak tri su od pisca čije knjige uzimam kad god na njih naletim; šta ćete, čovek ima ogroman opus).

Kolega-lovac je sa setom primetio da verovatno u životu nisam imao bogatiji ulov; njegov, nažalost, nije bio toliko dobar.

Zbog čega sam se zapitao radi li se o onom istom fenomenu inače karakterističnom za naše marfijevski ironično bitisanje. Da nam dolazi na noge tek kada nam više nije (toliko) stalo.

Možda. Tužno je što svaka strast jednom mora da se okruni.

Ali, da vam kažem još i ovo - nisam zabrinut, nimalo.

Jer, u međuvremenu, evo već ovog vikenda, prijateljici koja putuje u knjižarski Raj uvalio sam bahati spisak bez ikakvih kočnica.

Ajmo dalje.

*Naslov pozajmljen od bloga koji bistri mućkalicu žanrovske literature po mom ukusu. I koji je upravo proslavio prvi rođendan.