Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Oto Oltvanji

The Name of the Game Changer

He was born scentless and senselessHe was born scentless and senselessKo o čemu.

Pogledavši dvodelno finale izvesne serije po imenu Lost - više puta - osećao sam se kao neko ko je bezrezervno voleo svoj omiljeni fudbalski tim kroz pola sezone poraza i kritika, da bi dočekao da ovaj na kraju osvoji šampionsku titulu. Osećao sam se i kao Tom Rigan, lik Gebrijela Birna u Milerovom raskršću, koji sada može da ide okolo i govori: "I told you so." Izvinjavam se što likujem, moram malo.

Ima onih - doduše ne mnogo - koji tvrde da su provalili glavnu caku, tzv. game-changer o kome se toliko šuškalo da je već brujalo.

Nisam jedan od njih. Izvukli su mi tepih ispod nogu.

Ko ne želi da se spojlira, sad je pravi trenutak da nas napusti.


Muzička autopsija

ne pucajte u pijanistune pucajte u pijanistuMuzika je put do sreće. Muzika je stihu drug.

Ako obratite opažnju, shvatićete da je muzika zaista svuda oko nas. U vožnji je odavno kategorija za sebe (bilo u četvorotočkašu, on the road-style, ili u košmarnom gradskom i još košmarnijem međugradskom prevozu), ali i u dokonoj šetnji, zakočenim redovima, ili bilo kakvoj obavezi koju izvodite zombifikovani, na autopilotu. Koliko mladih i starih srećete svakodnevno priključene na sve futurističkije slušalice, a isključene iz belog šuma života? Izgledaju kao da ni ne žele posebno u njega da se vrate. A i što bi?

Muzika se sve ređe samo sluša, a sve se češće uz nju nešto radi. U intervjuima sa piscima postalo je uobičajeno pitati ih da li pišu uz muziku. Ako da, koju i koliko utiče na njihov rad.


Perpetuum Compile

v/av/aKompilacije.

Nikada nisam mnogo mario za one best-of usmerenja. Uz časne izuzetke - na pamet mi pada famozna zbirka Bouvijevih hitova na dva diska - i najveće singloklepce voleo sam da držim na albumima. Šta da se radi, albumski tip.

Više puta sam, iz nužde, pravio svoje, kasetne, na C60 ili C90. Za kola, kao poklon omiljenoj kafani ili čak u romantične svrhe - što je jedan od razloga zbog kojih kompilacije uopšte postoje. Poznajem ljude koji ih i danas štancaju u kućnoj manufakturi, za svoju i dušu prijatelja.


Čika sa torbom

poštuj poštarapoštuj poštara"Znaš šta mi se jutros desilo? Neko mi zvoni na vrata. Otvorim, pogledam levo - nema nikog, pogledam desno - nema nikog. Vratim se unutra, ponovo zvono. Brzo otvorim vrata, pogledam levo - nema nikog, pogledam desno - nema nikog. Pogledam pravo - ono poštar."

(Šilja Mikiju, u nekadašnjem strip-časopisu Mikijev Almanah, rubrika "vicevi".)

Još odmalena su mi poštom stizale knjige, stripovi, časopisi, ploče i pisma dragih ljudi, što znači da sam nužno zavoleo i čoveka koji mi ih donosi.


Sve muke prevodioca

Jedna knjiga - briga! figa! - menja sveJedna knjiga - briga! figa! - menja sveLetos sam od Samizdata B92 dobio ponudu koja se ne može odbiti. Uprkos nagomilanim obavezama i preferiranim projektima (koji su zbog toga gurnuti na stranu. Privremeno.)

Sada mogu da odahnem. Prevod na kojem sam radio od, ček da izračunam, septembra prošle godine, ove nedelje je izašao iz štampe. Sva siročad Bruklina  Džonatana Letema je peta knjiga na kojoj sam potpisan kao prevodilac i prva koju sam - kada mi se, sveža iz rerne, našla u rukama - doživeo kao "svoju".

Obično izbegavam da kukam, ali ko će vam reći ako ja neću?


Rizično zanimanje: kritičar

majmun i pisaća mašinamajmun i pisaća mašinaPridružujem se onima koji smatraju da je nedavno podgrejana debata o tome kakvi su pisci kao ljudi - potaknuta šokantnim otkrićima o njihovim političkim i drugim angažmanima iz prošlosti - zapravo bespredmetna. Šta je bitno kakav je pisac čovek dok god se to ne odražava na papir? Crno na belo, sa malo crvenog.

A kada se ipak odrazi? Gde ćete bolji primer od najnovijeg: Michael Crichton, počasni građanin sela Holivuda, naučnik i svetski poznati pisac trilera, u poslednjem romanu Next (2006), napravio je monumentalnu grešku u koracima, pobrkavši "umetničku slobodu" sa "slobodom džukačkog ponašanja".


Listmania 2006

Best of 2006Best of 2006Povratak svaštojeda. Vreme je za hornbijevske opsesije, "pogled unazad", presek anglosaksonskih proizvoda masovne kulture. Sve mi je teže određivati redosled, čime polako ali sigurno narušavam osnovno sveto pravilo lista. Kriterijumi - za muziku, broj preslušavanja; za ostalo, količina užitka na plezir-o-matiku: skakanje na noge, glasan smeh, vraćanje istom više puta ili prosto mozganje o pročitanom/pogledanom nakon što je odavno trebalo da ispari iz sećanja... budući da je obična potrošna zabava, ništa drugo do survival kit za unutrašnju emigraciju. Ali, meni je bitna.


Nagrađen za loš seks

Pisac i CourtneyPisac i CourtneyNedavno je, po četrnaesti put, Literary Review dodelio moju omiljenu književnu nagradu: tzv. "Bad Sex Award". Vreme je za blog broj tri o "seksu u knjigama" (gikovskom, dakle).

Ovogodišnji dobitnik, dvadesetpetogodišnji Jan Holingshed, pisac prvenca Twenty Something, nagrađen je, prema rečima stručnog žirija, preventivno. Da mu se ne ponovi. Međutim, Holingshed je u zahvalnom govoru izjavio kako se nada da će ovu nagradu osvajati svake godine. Verovatno ne samo zato što je bilo kakva pažnja bolja od nikakve.

Statuu koja predstavlja "seks u pedesetima" i flašu šampanjca uručila mu je Kortni Lav lično.


I dalje mislim petak će promeniti sve

u beogradu rokenrolu beogradu rokenrolLokal patriotizam. Nepotizam. Besramna reklama.

Ali, kako da od srca ne preporučim nešto što, bez obzira na registarsku tablicu i poznanstvo, verujem da vredi. Što mi se dopada, a moglo bi i vama.

Petak, 08.12.2006., Klub Doma omladine. Bend Pionir 10 iz Subotice.


Alo, ođe mobilni... smrti

"Don't call us, we'll call you.""Don't call us, we'll call you."Prvog oktobra nedefinisane godine, tačno u 15:03, ljudi širom planete iz čista mira podivljaju i udare jedni na druge. Kraj sveta koji smo poznavali, rekli bi R.E.M.

Iz čista mira? Ne baš. Sve je pokrenula spravica koju i sada imate uz sebe, tu do tastature, u džepu, torbici, futroli, pored ključeva ili cigareta. Mobilni telefon, njime se dičim, pustiću antenu, da na njega ličim.

Ne verujte izdavaču, gnusnoj korici ili zdravom razumu. Ovogodišnji (a već pretposlednji) roman Stivena Kinga, Cell, samo je maskiran u ruho horora, inače je čista naučna fantastika. I, bar prema priči, može svima da nam se desi.


Nula nula sedmi

"Do I look like I give a damn?""Do I look like I give a damn?""Uprkos brojnim upozorenjima, priznaje da puši 60 cigareta na dan, i to mešavinu balkanskog duvana, sa većim procentom nikotina nego kod jeftinijih vrsta. Kada nije izložen napornim zadacima, prosečna dnevna potrošnja alkohola mu je u domenu pole flaše žestokog pića od 35 posto... Pritisak mu je blago povišen, 160/90... Smatram da su ovi simptomi rezultat oficirovog načina života. "

- medicinski nalazi Džejmsa Bonda u romanu Thunderball

Ako računamo travestiju zvanu Kazino Rojal iz 1967., u kojoj Dejvid Niven igra ostarelog "ser" Džejmsa Bonda - a što ne bismo - posle glumaca kao što su Šon Koneri, Džordž Lezenbi, Rodžer Mur, Timoti Dalton i Pirs Brosnan, novi je sedmi, ali vredan.


20 godina kasnije

blackboard jungleblackboard jungleMeđu ubedljivije uvode u dobru priču spada onaj kada glavni junak prekrši prećutno ili konkretno obećanje samom sebi da se nikad neće vratit' u svoj rodni grad.

Pošto odlazim prilično redovno, imun sam na pojavu. Ali, ovaj poslednji put je bio poseban: imao sam precizno ugovoren sastanak sa prošlošću.

Jedan "osmi be" osnovne škole iz subotičkog predgrađa slavio je dvadesetogodišnjicu male mature.


Na Sajam!

Osvojena planinaOsvojena planinaGrupica neobuzdanih, golobradih dečaka u majicama agresivnih slogana pocupkivala je ispred blagajne i skandirala: "Sad ćemo da žderemo!" Pomislih, ishitreno: To! Konačno neko ko ne krije da ide na Sajam knjiga zbog pljeskavica. "Sad ćemo da žderemo gumene bombone!" Shvatio sam da protiv suvog života pisac nema nikakvu šansu.

I svemu pristupio kao dobar stari konzument. Nije da nisam istreniran: od poznih razreda osnovne škole propustio sam svega dve godine (imam pismeno opravdanje).

A Sajam ko Sajam: uvek isti, a uvek malko drugačiji. Možda se baš u tome krije tajna njegovog šarma.


Duga zima pred TV kaminom (2): Novajlije

"I have no reason to trust you and every reason not to. You work in television.""I have no reason to trust you and every reason not to. You work in television."Svaka serija je jednom bila nova. I one koje su se u međuvremenu etablirale, pa i više od toga, morale su da prođu kroz pakao prihvatanja.

Deluje neverovatno kada vidite šta je sve neophodno da bi jedan televizijski program ostao u životu (Džej Džej Abrams, za koga biste pomislili da sada može sve, uspeo je da progura svoj najnoviji projekat - seriju o lovcima na ucenjene - samo do pilota).

Pokazavši šta imaju, jesenji premijerni naslovi čekaju presudu.


Duga zima pred TV kaminom (1)

home is where the tv ishome is where the tv isDok domaće televizije još nisu otkrile sve svoje jesenje adute baždarene prema specifičnostima ovdašnjeg tržišta (ha!), preko bare situacija je manje-više jasna. Osim onog koji se ne drži uobičajenih sezonskih rasporeda časova (HBO fura svoj fazon od 12 ili 13 epizoda kad je spreman, 24 treću godinu zaredom startuje u januaru), preostali "serijski igrani program" već je emitovao svoje uvodne epizode.

Nema velike filozofije. Dobar rizikuje, loš nema petlju. Kao svuda.


Syndicate content