Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Rizično zanimanje: pisac

Biraj oružjeBiraj oružjeNe zbog onoga što piše, mada bi možda trebalo. Ni kada se bavi politikom.

Za pisca postaje opasno - često po život - kada završi kao glavni junak tuđe knjige.

Jedno od ovogodišnjih istaknutih dela u oblasti krimića, fantastike i dobre stare avanture, The Chinatown Death Cloud Peril debitanta Pola Malmonta, posveta neprežaljenom zlatnom dobu petparačkih priča (koje usput stilski oponaša), za odvažne protagoniste bira Voltera Gibsona, tvorca The Shadow-a, i Lestera Denta, oca Doka Sevidža (preteča domaćeg Luna kralja ponoći). Knjigom defiluju još H.F. Lavkraft (u cinično odgovarajućoj ulozi), Ron Habard (SF pisac i guru sajentologije) i Čester Hajms (veteran "crnačkog krimića"). Njihove zgode nikad luđe.

Kad bolje razmislim, običaj da se istorijska ličnost od pera vragolasto ubaci u raskošne intrige nije tako redak.

Pisanje je tužna, usamljenička i naporna rabota. Oni koji mu se istinski posvete posle nekog vremena uviđaju da su paradoksalno istanjili sav empirijski materijal za pletenje priča... osim onog o zatočeniku kule od slonovače. Pogledajte samo šta se dogodilo Stivenu Kingu i njegovom večitom Piscu kao epicentru svih zbivanja.

Zbog toga možda ne čudi što spisatelji posežu za stvarnim kolegama, bilo da su već deo mita, ili ih tom prilikom u njega pretvaraju, i dodeljuju im ono što, usled dosadnog i jednoličnog života, ponekad požele sami sebi. To je retka prilika da pisac preuzme ulogu rezervisanu za avanturiste kojima je "opasnost srednje ime". Sanjarenje se oprašta svima, posebno onima koji od njega žive.

Zamislite samo da za tako nešto postoji još i realna osnova: Den Simons je negde iskopao da se na Kubi četrdesetih Ernest Hemingvej zanosio mišlju da okupi amatersku kontraobaveštajnu grupu koja bi ganjala gnusne naciste - i sproveo to u akcioni špijunac The Crook Factory (1999). U romanu Hammet (1975), Džo Gors se setio možda najzahvalnijeg modela (književnog uzora samog "Pape"), naslovnog pionira grube škole krimića koji se svojevremeno i sâm igrao detektiva pre nego što je seo da napiše Malteškog sokola.

Romansirane podvige slavnih ne treba mešati sa nedavno pomenutom alternativnom istorijom, jer oni ne menjaju opštepoznate fakte zvaničnih hronika, već se njima služe kao smernicama da popune "crne rupe" i pokažu "šta se stvarno dogodilo". Više je tajna istorija, pod postmodernističkom pretpostavkom da su pisci morali iz prve ruke da iskuse onolike ludosti da bi o njima pisali, a da mi o tome ništa ne znamo.

Zbog interesovanja za spiritualizam u poznim godinama života, otac Šerloka Holmsa je u ovom pogledu neiscrpni izvor inspiracije: u romanu 7 (1993) Marka Frosta, ko-autora Tvin Piksa, Artur Konan Dojl, u najboljoj tradiciji doktora Votsona, asistira ekstravagantnom gospodinu koji će ga potaći da izmašta Najvećeg detektiva. U tandemu sa Harijem Hudinijem, Dojl rešava zločine zasnovane na pričama Edgara Alana Poa u Nevermore (1994) Vilijama Hjortsberga. Stiven Marlo u The Lighthouse at the End of the World (1995) objašnjava šta je snašlo upravo Poa kada je nestao na pet dana u Baltimoru 1849.; od lavkraftovskih užasa ne možete pobeći čak ni ako ste proslavljeni bitnik, kao što otkrivaju Džek Keruak, Vilijam Barouz i ekipa u Move Under Ground (2004) Nika Mamatasa. U The Stress of Her Regard (1989) jednog od najvećih majstora "tajne istorije", Tima Pauersa, Bajron, Šeli i Kits prvo ukrštaju mačeve sa pravim lamijama da bi uopšte stekli pravo da ih pretoče u poeziju.

Maksu Alanu Kolinsu ni to nije dovoljno, pa je proslavljenim piscima uvalio perverziju rešavanja misterija usred još slavnijih katastrofa: Žak Futrel, prava žrtva brodoloma, dok tone Titanik; Lesli Čarteris, autor Sveca, na poslednjem putovanju cepelina Hindenburg; Edgar Rajs Barouz tokom napada na Perl Harbur; Agata Kristi za vreme bombardovanja Londona.

Sve dečija šala. Pravo breme pisac nosi tek kada se suoči sa nepodmazanim mehanizmom pisaće mašine. Ili kursorom koji bezobrazno trepće na praznoj stranici Word-a.