Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Divan je kićeni Srem

Dani odmora prolaze uz moja dva omiljena zensko-dijasporaska pitanja Kako si i da li si se udala i novo potpitanje Sta je to blog?

Mnogi od mojih sagovornika se ne zadovoljavaju kratkim odgovorima tipa Dobro ili sjajno ili srecna sam nego ocekuju dramske monologe a ja iako znam da se moj Novi Zivot ne moze docarati recima, pristajem da im pricam o meni i njemu i njima a cesto se pozovem i na svoj blog. I tako izbegavajuci odgovor na pitanje o zajednickom zivotu bez potpisa prodajem im price o Samosu, Tajlandu i Cirihu, o nekim mojim snovima i zeljama, slobodi i perspektivi. O blogu i mojim kolegama blogerima i citaocima i naravno na kraju o Svajcarcima i njima omiljenim i manje omiljenim strancima.

Upravo ovo poslednje pitanje i varijacije na temu Istoka i Zapada, Nas i Njih, uvek na kraju razotkrije i one obrazovane, fine i kulturne, one koji se u sustini ne razlikuju od onih drugih koji nisu otisli dalje od svog naselja i Pinka. Tada se desavaju za mene najupecatljivije scene i daju izjave u kojima "nije strasno sto se desio cunami jer Tajlandjana svejedno ima puno (citaj: dovoljno)" i "neka se ti Turci zadrze u njihovoj Aziji, sta ce oni na Zapadu".

Nakon prvobitnog šoka ja samo duuuboko udahnem, prekrstim se i pomolim i okrenem proveravajuci stranu sveta sa koje mi polece avion za onu-zemlju-gde-nas-mrze.

U Svajcarskoj je u medjuvremenu na referendumu izglasan novi zakon o strancima i azilantima pa cu nadam se uskoro naci malo vise vremena za podrobnije objasnjavanje razlika u odnosu na prethodni.