Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Na Sajam!

Osvojena planinaOsvojena planinaGrupica neobuzdanih, golobradih dečaka u majicama agresivnih slogana pocupkivala je ispred blagajne i skandirala: "Sad ćemo da žderemo!" Pomislih, ishitreno: To! Konačno neko ko ne krije da ide na Sajam knjiga zbog pljeskavica. "Sad ćemo da žderemo gumene bombone!" Shvatio sam da protiv suvog života pisac nema nikakvu šansu.

I svemu pristupio kao dobar stari konzument. Nije da nisam istreniran: od poznih razreda osnovne škole propustio sam svega dve godine (imam pismeno opravdanje).

A Sajam ko Sajam: uvek isti, a uvek malko drugačiji. Možda se baš u tome krije tajna njegovog šarma.

Subotnji dan u ringu oduvek je bio pakao. Svake godine obećao bih sebi da naredne ne smem da ponovim iste greške koje život mrače, ali 365 dana je potentna mera zaborava i promene. Začudo, ovaj put sam ih se setio.

Kola sam ostavio kod kuće. Poen.

Obukao sam se za akciju - majica kratkih rukava i torba preko. Još jedan pun pogodak, rekao bi neko. Nije nego: čak i tako pripremljen, oznojio sam se i ostao bez vazduha odmah po ulasku u famoznu Salu jedan.

Ali, podnošljivo je kada znaš šta tražiš. Tada ne smeta ni antologijska masa, ni usijani tabani, ni uporni sendvič-ljudi bez sendviča koji vam turaju papiriće u ruke. Potpuno izbacivši besciljno lutanje iz rasporeda, mala ekspedicija i ja bili smo krajnje ekspeditivni.

U proporcionalno manjem, nekomercijalnom delu poduhvata obišli smo Samizdat B92, gde smo bili lepo ugošćeni, a poveli su se i neki korisni razgovori. Tokom blic prolaska kroz gužvu na štandu neplanirano sam zamoljen da potpišem jednu (1) knjigu. Taman.

Zatim je palo ono zbog čega se najviše išlo. Bušenje džepa.

Još pre polaska obećao sam sebi da ću biti namiren tek ako kupim bar jednog Stivena Kinga; iz razumljivih razloga, čovek već godinama simbolizuje ljubav prema pisanju, izdavaštvu, knjigama uopšte. Štiklirano. Uzeo sam još drugu svesku Preachera koja mi nedostaje godinama, na posredan način nepovratno izgubljena u vihoru bombardovanja (duuuga priča). I sočnu zbirku "književnih" pripovedaka strave i užasa sa tri kontinenta (Sjedinjene Države/Evropa/Australija).

Nezaobilazne bahanalije su se, ampak, dogodile na štandu polovnih stranih knjiga iznad još famoznije Sale četrnaest. Komad - stotka. Najreprezentativniji šampioni palpa, očuvani, sa sve mirisom koji ne može više ni laboratorijskim putem da se dočara. Najzadovoljniji bio sam združenim trudom uloženim u iskopavanje čak tri knjige Vilijama Goldmana, slavnog romanopisca i još slavnijeg filmskog scenariste, od kojih je jedna nastavak Maratonca, za koju nisam znao ni da postoji.

Na neuglednom štandu na istom mestu, posle neobičnog pitanja ("Koristiš li kompjuter?"), usledio je mali poklon: CD sa zbirkom priča (plus prevod istih na engleski) iz pera - samog prodavca! E, to se zove Sajam: svaka prilika idealna za promociju.

Natovarenima torbama i kesama, na povratku nam je bilo nekako logično da ne zaobiđemo te pljeskavice. Ako već njuškanje štampe iz knjiga ukazuje na nedostatak vitamina B, meso je tu da povrati snagu.

Gumene bombone nisam video, ali zato za sledeći Sajam imam novu stavku u podsetniku. Možda ne znam šta propuštam.


okolo salata...

za mene je Sajam knjiga, ono sto se dogadja u centru Hale 1, plus "PLato" i "Rende". Za ostale, jednostavno, nisam imala snage. Mozda sam gresna prema svojoj najtrajnijoj i najduzoj zivotnoj ljubavi - knjigama, ali stvarno, ove godine nisam imala snage da lovim bljesak knjizevnosti izmedju kuvara, horoskopa, legija i mladica i tajnih zavera CIE.
Dakle, islo se na siguricu, u cetvrtak, skolski dan, i ne znam jesam li vise zalila decu sto su po naredbi morala da dodju negde gde ih nista ne zanima, ili sebe sto sam svojevoljno pristala da se guram izmedju sakupljaca flajera i balona, a sve u potrazi za zeljenim knjigama. Ipak, ljubav ne poznaje razum... ali godine iskustva ucinise da, bez mnogo zastajkivanja, prvo zapucamo na stand "Samizdata". Planirana kupovina novog Vidojkovica i Ali Smit. Plus, potpis autora. Domaceg.
U sirokom luku smo zaobisli stand na kojem je sa citaocima caskala Mira Bobic, bilo mi glupo, zena uvek nasmejana, da me je nesto pitala, makar i da li je vrucina, morala bih da joj kazem sta mislim o njenim pricama. Dakle, luk, kod tog izdavaca, pa upad na "Narodnu knjigu". Tamo uvek ima nesto klasicno, sto nedostaje i nije procitano, pa na brzaka dograbih jednog Ficdzeralda. Zaobidjoh neke verske i standove Srpske Republike, pa na "Geopoetiku". Tu sam dvadesetak minuta pokusavala, neuspesno, da tutnem pare prodavcu za novog Barnsa. Kako je isti odolevao, i ladno me ignorisao, pomislih, sta bi se desilo da uzmem knjigu i odem? Greh? Kazu da nije... ipak, dozvah ga nekako i ne okaljah dusu svoju...
Posle je nastao zamor materijala. Vrtelo mi se u glavi, nedostajalo mi je vazduha, sve kao kod prve zaljubljenosti...
U pokusaju da pobegnem, naleteh, na standu "Ruznog paceta", na knjigu ciji naslov cujem deset puta dnevno: "Dosadno mi je!" Bila je to knjiga napisana za moju devetogodisnju cerku. Pade i jos jedna Caca Faca, za istog citaoca. Jos jedan zastoj kod "Platoa", "Fudbalske price" Hornbija, na engleskom, za dusu jace trecine. Na kraju, sasvim slucajno, najsarmantnija prodavacica knjiga na sajmu, u dve reci nas ubedi da kupimo i dve knjige nekog Engleza koji zivi u Africi (postovano ime mu ne znam, nisam jos procitala, videcu kad procitam vredi li ga pamtiti). Devet komada, ukupno. Plus sendvic na izlazu sa najodvratnijom salamom na svetu.
Sta se posle desilo? Procitala Vidojkovica. Ima vise strana, a manje bunta, nego u prethodnim knjigama. (Ovo sam trebala da napisem njemu, sram me bilo, ogovaram po tudjim blogovima.) Ona sto uzvikuje da joj je dosadno, to cini i dalje, ohrabrena sto je o njenom problemu napisana knjiga. Jaca trecina svake veceri cita po jednu fudbalsku pricu. Ja merkam gomilicu, sve se pitajuci: "a sta cu da citam za dva meseca?"


Sve je to lepo...

... što pišete, ali meni je sve pokvario podatak da su deca ponovo po direktivi Ministarstva i spiskova dovlačena na Sajam. Naime, ne tako davno - po direktivi i po spiskovima išli su na projekciju jednog filma u centar Sava.
Žao mi je ako sam pokvarila doživljaj.


...i korisno

Nisam siguran, ali od svih direktiva koje tijekom zivota mozemo dobiti, chini mi se da je dobromorno suochavanje sa literaturom - najdobronamernija direktiva.
Ako se medju svom tom decom, po direktivi "nacrtanom" pred sajamskim shtandovima, makar jedno "primi" na pisanu rech, mislim da je to dobro delo.

Ono shto je tuzno u toj prichi jeste shto ogromna vecina roditelja nije u stanju da toj istoj deci priushti neshto od onoga shto je eventualno pobudilo njihovo interesovanje.

P.S.
A kad smo vec kod Sajma (Ringa) knjiga, bez obzira na nasilnost koju nosi preporuka, izdvojio bih:
- Putopisni dnevnici - Mica Popovic (Geopoetika)
- Zena za ljubav - Gish Dzen (Rad)


Isto i drugačije

Upravo sam i ja, kada me je supruga sa žalosnim pogledom ispitivala kako je bilo na Sajmu (ona nije uspela ove godine da učestvuje u manijačkom pregledanju novih naslova i merkanju cena onih iz prethodnih godina), rekao , Pa, isto kao i pre, samo malo drugačije.
Upravo drugačije za novog Barika (koji nije uopšte izreklamiran, nisam ni znao da postoji nov naslov, da ga nisam slučajno video), Istoriju ljubavnica od Elizabet Abot koja mi deluje zanimljivo, i naravno drugačiji jer sam ove godine proveo mnogo više vremena tražeći prigodne knjižice za moju trogodišnju ćerku koja je u međuvremenu formirala svoj roze-princeze-leptirići ukus.
Tu su još nekoliko starijih naslova, poput jedne u nizu Akunjinovih knjiga, Johann's 501 Mirjane Novakovića (jer sam čitao kritiku koja me je privukla), itd.. da ne davim.
Sve u svemu, prođe i ovogodišnje ludilo u znoju, mirisu pljeskavica i enormnoj gužvi, a ja sam kao i svaki put na izlazu bio praznog novčanika i sa blaženim, post-orgazmičnim izrazom na licu.


Sajam

Najbolji ulov sajma: Andzela Karter "Ljubav" davno izgubljena pa sad ponovo nadjena knjiga doslo mi da izljubim zblanutog prodavca!!!+ glavna junakinja imenjakinja i jos - sentimentalno putovanje uproslost- Sendmen na srpskom (Oto lozinka je Volos)!


sajam?

Da me ortaci nisu odvukli, ove godine ne bih ni otišao na Sajam. Nisam imao kinte, pa nisam hteo dublje da se bedačim i držim nos na staklu izloga. Prošle godine sam spucao kamaru para, i bio sam jako opterećen namerom da ih maksimalno iskoristim. Sve sam obilazio više puta, kopao sam po svim budžacima. Kad sam se ipak obreo u ringu bio sam čudno rasterećen. Nije bilo te presije, tako da sam vrlo raspoloženo obleteo štandove, i ipak potrošio neke parice. Umereno. Kod Corwina među tonom smeća naletim na Elisonovu "Dangerous Visions II". Đubrište sreće. Vrlo me obradovao Solaris Bredberijevim Maslačkovim vinom. Najviše sam se dobio na Queen Pitera Fristona, al sam trenutno njom najviše razočaran. Prevod je odbojan. I da, izašla je i neka knjiga za decu Mihaela Endee, koja deluje jako fino ali je bila jako jako skupa :(

--
zakk


Knjige kao podmetachi za ormane

Uff! Ako se Knjiga, medj' e-populacijom (toboz obrazovanijom jer moze da izdvoji 400 do 1000 Eura za rachunalo), provela ovako "bosa po trnju", shta ochekivati od onih koji nemaju ni za novine?


pa nije

ove godine nije bilo toliko gužve, pa su ljudi natenane i lagodno kupovali. koliko čujem, izdavači su jako zadovoljni, sitni preprodavci manje.

mislim da je 180 dinara za ulaz bilo previše, al ajd sad, samo jednom sam otišao pa nije bilo bitno.
--
zakk


kasnim,as ussual...

al moram i ja da se osvrnem na ovogodisnji shundtrashyfair...nije da ne volim sajam,al preterashe ovaj put..i sa decom i sa cenom pljeskavica,koje dodushe ne jedem,pa mi je bilo josh draze da vidim da se ne jedu toliko,heehee...eto..ja sam odzujala gore levo medj bookiniste sa platoa da nadjem neshto lepo...veljachica 'o budizmu','carstvo snova' iz 67'e je bio poklon za tatu tamo negde u ussstilsmederevu...malo ciorana za dushu..
i chaak jedan argentinac/h.o.prens/PRICHA O OBEZGLAVLJENOM INOSENSIJU ONESTU / za 54 dinara
=]
lepo je sto imamo mi taj sajam,dzaba pljeskavice skuplje od knjiga,dzaba sve.....


cakan blog

Oto, svaka cast za vrlo zanimljive blogove...u moru prilicno dosadnih (pod tim podrazumevam bilo sta sto ima veze sa ispiranjem politickih tema....nazalost, primetio sam da su ti sa najvise komentara).
Ja se uvek obradujem kada naidjem na ljude koji knjigu pozicioniraju visoko u svom sistemu vrednosti. Imao sam priliku da radim jedno vreme u knjizari i vise godina na Sajmu knjiga...pa me je literarni virus odavno uhvatio pod svoje.
Moji utisci sa Sajma su slicni proslogodisnjim. Obzirom da ulazim besplatno, imao sam priliku da obidjem Sajam nekoliko dana. Imao sam detaljno planirane naslove, pa je lov bio uspesan, jer su izdavaci davali lepe popuste za clanove svojih klubova. Generalno, cini mi se da nema puno novih, kvalitetnih naslova. Utisak mi uvek pokvare knjige tipa *Isusov / zlocin, deca, zivot, vitezovi....*, Da Vinci code na milion jedan nacin....razumete me...trash umisljene konspiracije...svake godine ih je sve vise. Moji favoriti su, kao i uvek, Geopoetika i Clio. Krivo mi je sto je najveca guzva na standu Lagune, prvaka u losem (hiperbrzom) prevodu, koji unisti i poneku dobru knjigu u njihovoj ponudi... Ima dosta komentara...necu da vas gusim :)
Eto nam nove zanimacije uskoro...sajmovi knjiga u Domu sindikata.


vidiš, vidiš...

sad mi pade napamet da tih manjih sajmova ima stalno (ili je to jedan koji kruži po gradu :) ). bio je kod skc-a, u čuburskom parku, pa na kružnom toku kod kalenića... (hm, da se naslutiti gde živim... )

--
zakk