Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Razglednice

Ako je postojala jedna stvar koju kao dete nisam voleo u odlascima na letovanje, onda je to bilo pisanje razglednica. Posebno kada je na razglednicama očekivan tekst duži "Ovde je sunčano" ili originalniji od "Puno pozdrava iz". Od kada su računari nagrnuli u naše živote, razglednice su gotovo nestale. Zašto bih nekome slao sliku Dubrovnika, Osla, Rima ili bilo kog drugog mesta na svetu, ako se hiljade lepših fotki mogu skinuti sa weba? Zašto bih nekome slao parčence kartona sa lošom reprodukcijom koje će putovati danima po poštanskim vrećama i proći kroz ruke desetina poštara i transportnih radnika, ako e-mail stiže za par sekundi? Zašto bih se trudio da napišem "Puno pozdrava iz" ili proširenu rečenicu, ako esemes "sve ok, mah" nosi istu informaciju? Pored toga, slanje razglednice zahteva i izvestan trud. Treba otići do trafike, izabrati razglednicu iz jedne od onih rotirajućih galerija, treba naći gde se prodaju markice, a zatim i poštansko sanduče. Ispisivanje teksta je priča za sebe. Nekada se to radi u bašti restorana, nekad na plaži, na ulici ili nekom drugom mestu, ali uvek je potrebno obezbediti makar čvrstu podlogu, olovku koja radi, imenik sa adresama koje ne pamtimo. Kad se sve to sabere, čini se da je razglednicama odzvonilo. Vreme u kojem živimo slavi samo minimum uložene energije koji završava posao.

Izgleda da je bilo potrebno da razglednice postanu out da bih ja počeo da ih pišem kada to više niko od mene nije očekivao. Ili je to potreba da se tera kontru vremenu. Kako god, sam ritual pisanja i slanja razglednica postao mi je pravo uživanje. Štaviše, našao sam u tome nešto veoma važno. Za raliku od e-maila ili esemesa, razglednica nije dvosmerna, ne očekuje odgovor. Onaj koji šalje razglednicu je otišao i šalje je onima koji su ostali. Niko ne šalje razglednice od kuće. Uloge su tu strogo podeljene. Nešto kao neuzvraćena ljubav koja ni ne očekuje da bude uzvraćena. Davanje (slanje), bez traženja (primanja).

Nekoliko nedelja sam već stanovnik Utrechta. O tome kako i zašto, nekom sledećom prilikom. Imam novu adresu, poreski broj, račun u banci, nalepnicu u pasošu, bicikl, ključeve i magnetne kartice koji otvaraju vrata stana, kancelarije, instituta, parkinga za dvotočkaše. Prošlog vikenda završio sam useljavanje kupovinom presice za beli luk. U Utrechtu je sad moja kuća, ali još uvek ne dovoljno da ne bih pisao razglednice odavde. Ili bar jednu razglednicu koja se nastavlja u obliku ovog bloga.

Sve je ovo moglo i kraće: Puno pozdrava iz Utrechta.


Ono sto su nekad

Ono sto su nekad predstavljale razglednice, danas su video-klipovi. Puno pozdrava iz Srbije:


Video...

Dopisivanje video klipovima savrseno je predvideo Goran Gajić, početkom devedesetih, u svom TV filmu "Video jela, zelen bor".


Pozdrav is Sbije

Kakav zec :) Neko kaze inat, neko kaze upornost


A sta cemo sa novogodisnjim

A sta cemo sa novogodisnjim cestitkama. Jesu li i one prezivele i pokojne kao razglednice ili...?


Dragi Nikola

kakva divna vest tvoja pojava na blogu!
Nadam se da ces imati vremena da ga redovno vodis, posto predvidjam da ces imati mnostvo obaveza na faxu....

Podsetio si me pominjuci razglednice na moj slucaj pre 3 godine. Tako sam zeleo da sa prijateljima podelim novi landscape da sam cak slao razglednice, kao da sam na proputovanju a ne u iseljenju. Dugo vremena sam obilazio rotirajuce galerije ne bih li nasao bas one fotografije koje docaravaju moje utiske. Pisao sam dugacke mailove...Ali vremenom toga je bilo sve manje. Cini mi se da samo zahvaljujuci ovom blogu jos uvek imam dodir sa Srbijom, buduci da je izmedju ostalog ovo jedno okupljaliste ljudi koje zelim da sretnem kad jednom budem otisao tamo.

Srdacan pozdrav, Leo S.


corn mouth

i meni ovo jedini dodir sa srbijom. pre ovoga nisam upoznala ni jednog gradjanina poreklom iz srbije u americi. nisam znala zasto bi. a ovde mogu da pronadjem one sa kojima bi ionako htela da se druzim, bez obzira odakle su, pa je to sto su iz srbije irelevantno. osim sto pricamo na srpskom.


Retko upoznajemo ljude...

...sa namerama ili unapred razradjenim idejama o mestu koje ce imati u nasem zivotu, stoga mi to "zasto bih nekoga upoznala" nije bas najjasnije.
Ono u cemu se apsolutno slazem i sto mi je iskustvo uvek nepogresivo potvrdjivalo je cinjenica da to sto neko govori istim jezikom kao vi nije ni blizu dovoljan "spoj". Zaista, zasto bi se druzili sa nekim samo zato sto govorimo isti jezik; odnosno, zasto bi se u drugoj zemlji druzili sa osobama koje nam u domovini ne bi bili prijatelji?
Brooklyn, ja sam ovde upoznavala razne "nase" ljude, i ono sto me je uglavnom odbijalo (osim ociglednih nepremostivih razlicitosti) je licni interes, zavist, i zelja da ti kroje zivot. Prosto se retko srecu ljudi imuni na te boljke, a, opet si u pravu, toliko je drugih ljudi koji ti sasvim rastereceno i najnormalnije mogu biti prijatelji na "tudjem" jeziku.

Razglednice jos i imaju smisla (mi poslednjih par godina sa svakog putovanja napravimo od sopstvenih slika, makar za onu staru gardu u familiji), ali pisma su bas potpuno prevazidjena, na moju veliku zalost. Obozavam brzinu i moc interneta i virtuelni svet, ali sam suvise romanticna da mogu da mu oprostim za sve cega nas je lisio...


Ehej Leo! Hvala na

Ehej Leo!

Hvala na dobrodoslici. Dugo se se nismo culi. Prosle nedelje sam mislio na tebe. Na rasprodaji u biblioteci nasao sam nekoliko zgodnih knjiga iz tvoje oblasti i setio se onih davnih planova da nesto zajedno radimo. Mozda jednom i bude nesto od toga?

okupljaliste ljudi koje zelim da sretnem kad jednom
> budem otisao tamo.

Svrati i do Holandije u prolazu. Ovde je nekoliko dragih ljudi iz Beograda u krugu od stotinak kilometara. Olja je u Leidenu.

Tvoj Nikola


Vita jela zelen bor stiže

Vita jela zelen bor stiže brzi odgovor. Sjajna drama o nasšoj istini


Nikola,

evo tvoj Blog me podseti na moja iskustva sa pisanjem razglednica,

gledajuci, citajuci sta pisu moji drugovi, drugarice, kao i poznanici svojima u tim razglednicama,

onako iritiran njihoviom neinventivnoscu, gotovo istovetnoscu teksta kojeg salju, to jest pisu- u stilu :

primite puno pozdrava iz ROVINJA recimo !!!

ja sam svojima u razglednici te 75 godine napisao sledece:

dragi moji primite malo pozdrava sa naseg Jadrananskog mora !!!

Dugo je ta razglednica tada stojala i kolala u kuci, i svi su me pitali sto sam im poslao tako malo pozdava,


Nase more

Danas bi mozda vise iznenadjenja izazvalo "naseg Jadranskog mora".

Otaljane razglednice kao da nisu stvarni pozdrav ili znak da je neko mislio na tebe, vec otaljavanje obaveze.


Dobrodosao

pre par meseci sam dobio razglednicu od prijatelja sa letovanja iz grcke. Potpuno mi je bilo nejasno otkuda im ideja da salju razglednicu POsle sam shvatio da je na njoj bilo tek par sala na moj racun (u vezi sa nekim brkatim narodskim Grkom na magarcu i koji kao lici na mene) i topli pozdravi ostatku porodice. Dakle, sala je bila razlog tom cudnom potezu, ne pozrtvovanost.


Neprecizni Dejan Stankovic:

Neprecizni Dejan Stankovic: "(u vezi sa nekim brkatim narodskim Grkom na magarcu i koji kao lici na mene)"

Cisto radi preciznosti: Grk ili magarac?


Ostalo je

nerazjasnjeno. Do dan danas.


Dakle, pitanje je na mestu.

Dakle, pitanje je na mestu.


Nepreciznost

Ovoga puta nije do pisca vec do nehajnog citaoca.
Rekoh "u vezi sa nekim brkatim narodskim Grkom na magarcu i koji kao lici na mene". Dakle rec je o Grku. Da sam govorio o magarcu reako bih "u vezi sa nekim brkatim narodskim Grkom na magarcu koji kao lici na mene".
doduse izpustio sam par zareza, ali to ne utice na razyumljivost recenice.
Jel sad jasnije?


Don't take it seriously.

Don't take it seriously.


Ma ne uzimam, nista licno

Mislim da je fora u stvari i bila u magaretu.
Samo objasnjavam vaznost nijansi u izrazavanju, jedno slovo a sve promeni. To mi nekako u opisu radnog mesta, pa se zabrinem kad nisam precizan.


Magare

Hvala ti, Dejane, na dobrodoslici.

Vise puta sam dobijao razglednice sa slikom sivog magarca ili mazge bez jahaca. Mozda sam propustio poruku?

Ne znam da li slanje razglednica predstavlja bas pozrtvovanost, ali za svaku poslatu razglednicu u poslednje vreme pamtim gde sam je napisao, pa cak i gde sam kupio markice.


Fenomen

To sa razglednicama je stvarno fenomen. Bas sam nedavno razmisljala o tome, dosla mi je drugarica u goste. I ona je iz grada u kome ja zivuckam i studiram vec 3 godine, vec posle nekoliko dana uredno poslala razglednice svojim milima. Ja se toga nisam setila odkad sam tu gde sam. (A nije da ne saljem. Ono jeste, poslednjeg dana pred zatvaranje poste:) Eh da, zasto ne saljemo razglednice iz mesta u kome zivimo, nego nam to padne na pamet kad odemo na neko lepo "zvucno" mesto?
Pa, tako i ja
ne na razglednici nego ovim cudnim putem
saljem pozdrave iz Krakowa
(mozda zato sto je tako lakse)


Slazem se potpuno,

Slazem se potpuno, Magdalena. Lakse je uvek mailom ili porukom. Pretpostavljam da je to posledica i intenzivnosti komunikacije na koju smo cesto primorani. Ako je u eri pre interneta bilo izgovora da se nekome ne javis, sada ih vise nema. Utipkas par reci i posaljes ih na hiljade adresa. Razglednica, cini mi se, zato danas ima jos vecu tezinu. "Mislim na tebe" napisano rukom to zaista i znaci. "Mislim na tebe" na kraju maila uvek ucini da pomislim kako posiljalac ima nekakav template koji automatski ubacuje pozdrave.

Pozdrav i tebi u Krakowu.


Pozdrav

Pozdrav od komsije kuchkara iz Konaka i s Kalisha, srecan ti ostanak u Civilizaciji.
Uskoro cu i ja da se udijasporim, bash jedva cekam, slusao sam te u Pescaniku, bio si super.:)


Gde ćeš ti Uroše? Ne

Gde ćeš ti Uroše? Ne prijavljuješ. Da ne ureknemo:)))

Jasna B.


Tamo gde

posle Mastera 1 dobijem stipendiju za Master 2.;)


Master

Hvala, Urose! Svakog dana pomislim kako je Utrecht savrseno mesto za kuckare. Zelim ti puno srece u sticanju mastera tamo gde to zvanje nije stvar sitne politicke trgovine.

Nikola


OK,Nikola,

sve sto nije Beograd i Srbija je savrseno za kuchkare.;)
U nasem kraju se nista nije promenilo od kad si otisao-same old popovi sa same old, ponekad i novim, kolima ispred Patrijarsije i Saborne crkve, ustvari, ima novo-Pera Lukic uveo naplacivanje ulaza strancima u sabornu, ozvanicio svoj lopovluk.
Triangle i dalje pun, Skica se renovira.
Pre oko mesec dana video svog druga iz osnovne na Kalishu, vodio tvoja 3 psa, keva i ja vodili ova dva zuta kretena.
Sve u svemu-zima je, a ja zivim u Srbiji.
Pozdravljam te i zelim ti sve najbolje.:)

P.S. glede Mastera-rece mi ortakinja koja sad treba da doktorira da ovo Dipl=Master vazi samo kod nas, a ne i u svetu, jer traze dokaz da si uradio Master rad i ocene sa mastera.
Bas bih voleo da vidim ove koji ce uzeti master posle diplomiranja i njihove face kad to saznaju.
A ja studiram na francuskom, da bih mogao da otpalim iz ove dzungle.


Kuchkari svih opshtina - Ujedinite se!

Zelim da ulozim demanti na ove Ukijeve proizvoljnosti.

Beogradski kuchkari (i kuchkarke, dakako) su najpristojniji svet koji se u Beogradu uopshte moze zateci.
To su arheoloshki vredni ostatci gradjanskog i uljudjenog Beograda. I nishta ne znachi chak ni to shto medju njima ima neopevano mnogo lujki. Njihova ludost je makar plemenita, za razliku od one koja nas okruzuje.

To je ekipa koja vam se redovito obraca sa "vi", pristojno se raspita o navikama vasheg kucheta te da li ga moze pomaziti i sa kojom se moze razgovarati o svemu, bez dziberskog intimiziranja, sa merom uvidjavnosti koju retko gde mozete sresti u ovoj nashoj palanci.


ziveli kuckari svih boja

ja potpisujem donaldov post, od reci do reci.
kuckari su nesto najpristojnije sto ovaj grad ima.


...

...


zox cudo nevidjeno

brisi bre ovo!


Sorry, busy at the moment.

Sorry, busy at the moment. Odoh da spremam gravce na tavce, a slicica mi se svidja, ako bas hocemo...


zoksterovi hormoni

Nije da zakeram, zoks, ali mozda nekad ilustracija prevazilazi ambicije koje ima ovaj Blog92.

Ili da preformulishem - Mislim, stvarno!!! Alo!! Ejj!


Cujem, ali ne hajem. Tu su

Cujem, ali ne hajem.

Tu su moderatori da brisu ono sto istupa van kodeksa bloga B92.

Sem toga, ne mogu vise da udjem u prozor sa slicicom, sve i da hocu - eto, visa sila se urotila protiv tebe i mene.


boje

Dodao bih samo svih boja sopstvene koze i kucece dlake. Mackari su takodje fin svet samo sto ih retko vidjamo sa njihovim ljubimcima.


2 Donald i Biljana

pogresno ste me razumeli, ja se u potpunosti slazem sa vama dvoma, kuckari su nesto najbolje sto Beograd ima, ja sam samo izneo opservaciju stanja u kraju u kom Nikola i ja zivimo.
Donalde, sorry ako sam napisao nesto sto te je uvredilo, ili je moglo da te uvredi,i ti Biljana, isto,nisam imao nameru da me pogresno razumete.:)

P.S.glede 2 zuta kretena-dva zlatna retrivera, jedan cialetov, drugi od mojih komshija, zovem ih kretenima iz miloshte.:)


...

Cool Uki, feeling je ok...
Nisam se uvredio.
Pozdrav od mene i moje haskice. ;)


OK, Donalde,

pozdrav tebi i tvojoj haskici od mene i mog goldena.:)


:)








Puno pozdrava iz Beograda

Dragi moj Nikola,
evo ti pisem iz hladnog Beograda....
Razlozi su pomalo licne prirode. Nismo stigli da se vidimo pre nego sto si otisao. Zapravo nisamo se dugo, dugo ni videli ni culi. Koristim priliku da ti ovim putem pozelim Srecan rodjendan.

Izvinjavam se ostalim blogerima. Ovo je bilo jace od mene!

:)

p.s.
Imam ovde na polici one tvoje dve knjige Artura Clarka koje nikako da ti vratim...


Nedo! Nismo se videli, uh,

Nedo!

Nismo se videli, uh, ko zna koliko vec. Hvala ti za jav. Bas si me obradovala. Za knjige ne brini... Pred odlazak iz Beograda ostavljao sam dragim ljudima neka mala "nasledstva". Neka Clark bude tvoje. N. :)


:)

E pa hvala za "nasledstvo". Nego reci hoces li se ikada vratiti?

Sledeci put kad se zadesim u blizini mogli bi se videti. No dobro, nikuda nam se ne zuri... ;)
Hajde idem sad, valja pojesti onu jucerasnju rodjendansku tortu. Nema smisla da se baci.

Poljub!


:)

I na kraju nikad nismo napravili zajednicku zurku... :) Btw, jos neko vreme cu sigurno koristiti bgd mail. Cujemo se, tj. pisemo.


eh zurka...

ajde prvo das mejl... hehe!
Uvek mozemo da organizujemo zurku negde u dijaspori, kako stvari stoje to je nekako najrealnija varijanta.

Tipkamo se!

:)


Drago mi je da cu moci da te

Drago mi je da cu moci da te citam, nadam se u skoroj buducnosti.

Pozdrav od tvoje studentkinje:)

P.S. Dobar si bio u Pescaniku.


O kucama

Samo kratko od jos jedne studentkinje:
Ubi bene ibi patria.

Cuvaj se i uzivaj tamo gore.

Martina


ubi commode

Draga Martina!

Toliko se dugo znamo i iz toliko raznih prica, da te tesko mogu percipirati kao (makar i bivsu) studentkinju. :))

Quote:
Ubi bene ibi patria.

Moja domovina bi tada pre bila definsiana necijim prisustvom, negoli bilo kojom teritorijom. Ako izreku malo izmenim, i po cenu da verovatno dobijem keca iz latinskog, mozda bi Holandija i bila moja domovina:

Quote:
Ubi commode ibi patria.

Cuvaj se i ti, a da uzivas tamo dole u to sam potpuno siguran. (Btw, izgleda da je samo 'tamo daleko' sve teze uzivati, ali i to opet zavisi od necijeg prisustva... i tako u krug.)

Nikola